Papa Bergoglio (tako da svi budu iziritirani) i dalje baljezga bez znakova usporavanja. Primjerice, u propovijedi za Svijećnicu:
"vratiti se unatrag, zbog sigurnosti, zbog straha, zbog konzerviranja vjere, konzerviranja temeljne karizme. To je iskušenje. Napast da se vratimo i da ‘tradicije’ rigidno konzerviramo. Zapamtimo: rigidnost je perverzija, ispod svake rigidnosti kriju se ozbiljni problemi."
Sreća pa se barem ovaj puta suzdržao i nije okupljene redovnice upoznao s još kojom perverzijom poput koprofilije.
Velika napast današnjeg svijeta, pa i Crkve je da tradicije želi rigidno konzervirati. Svi znamo koliko je to aktualna i proširena opasnost.
Iz audijencije isti dan nešto ranije:
Naime, općinstvo svetih ne odnosi se samo na braću i sestre koji su kraj mene u ovom povijesnom trenutku, već se odnosi i na one koji su završili svoje ovozemaljsko putovanje te su prešli prag smrti. I oni su u zajedništvu s nama. Zamislimo, draga braćo i sestre: u Kristu nas nitko ne može uistinu odvojiti od onih koje volimo jer je to egzistencijalna veza, snažna veza koja je u samoj našoj naravi; mijenja se samo način na koji smo sa svakim od njih, ali ništa i nitko ne može prekinuti tu vezu. „Ali, oče, pomislimo na one koji su se odrekli vjere, koji su otpali od vjere, koji progone Crkvu, koji su se odrekli svoga krštenja: zar su i oni u kući?“ Da, i oni, i bogohulitelji, svi. Svi smo braća: to je općinstvo svetih. Općinstvo svetih drži skupa zajednicu vjernikâ na zemlji i na Nebu.
Iz katekizma sv. Pija X.:
■ 224. P. Tko su oni koji ne pripadaju općinstvu svetih?
O. Općinstvu svetih ne pripadaju u drugom životu oni koji su osuđeni, a u ovom životu oni koji su izvan prave Crkve.
■ 225. P. Tko su oni koji su izvan prave Crkve?
O. Izvan prave Crkve su: nevjernici, Židovi, krivovjernici, odmetnici, raskolnici i izopćenici.
■ 228. P. Tko su krivovjernici?
O. Krivovjernici su oni krštenici, koji tvrdoglavo odbijaju vjerovati neke istine koje je Bog objavio i koje Katolička Crkva naređuje vjerovati. To su npr. arijevci, nestorijevci i razne protestantske sljedbe.
■ 229. P. Tko su odmetnici?
O. Odmetnici su oni koji su se odrekli ili vanjskim činom odbacili katoličku vjeru koju su prije ispovijedali.
■ 230. P. Tko su raskolnici?
O. Raskolnici su kršćani koji ne odbacuju izričito nijednu dogmu, ali se hotimično odvajaju od Crkve Isusa Krista i njezinih zakonitih pastira.
■ 231. P. Tko su izopćenici?
O. Izopćenici su oni koji su zbog vrlo teških propusta kažnjeni izopćenjem od pape ili od biskupa pa su prema tome odvojeni od tijela Crkve kao nedostojni. No Crkva očekuje i želi njihovo obraćenje.
■ 234. P. Možemo li na neki način koristiti izopćenicima?
O. Možemo pomoći ne samo izopćenicima, nego i svima ostalima koji su izvan prave Crkve tako da im dajemo dobre savjete, za njih molimo, da im pomažemo dobrim djelima, te molimo Boga da im dade milost obraćenja na pravu vjeru, da i oni uđu u općinstvo svetih.
Na kraju iste audijencije Franjo je sa zadovoljstvom podsjetio na Drugi međunarodni dan ljudskog bratstva kojim se obilježava potpisivanje heretične izjave koja tvrdi da je Bog želio pluralizam i raznolikost religija (1,2,3).
Iza toga je još zaželio kineskim organizatorima olimpijskih igara najbolji uspjeh ne spomenuvši ni riječju grozote koje komunistička partija provodi nad katolicima i drugim nepoćudnim ljudima u kineskom društvu.
Sve to i još mnogo više u jednom jedinom danu. Pa tko bi ga mogao (ili želio) pratiti?!
***
Kardinal Cupich bio je u posjetu Hrvatskoj. Naravno da se svaki normalan Hrvat stidi što takva osoba ima veze s našom domovinom, a ne piše nam se dobro ni ako on nakon svojih posjeta bude šaputao papi koje biskupe da nam postavi.
Čikaški kardinal koji je željeznom čizmom nagazio na tradicionaliste u svojoj nadbiskupiji (npr. zabranio je sve tradicionalne mise na prve nedjelje u mjesecu, Božić, Uskrs,...) dao je intervju za Laudato koji vrijedi pogledati da malo upoznate tog opasnog bezveznjaka.
U Dubrovniku je "predvodio misu" i procesiju na blagdan sv. Blaža, pa se i pohvalio kako je propovijedao o važnosti Tradicije. Bilo bi to urnebesno smiješno da iza takvih kao Cupich ne ostaje trag razaranja, razrovanih polja apostolata i slomljenih mladica zvanja. Kao i iza ostalih trolova njegovih dimenzija kad šeću šumom.
Nekoliko rečenica iz Amerikančeve propovijedi:
Tradicija nas ne povezuje samo s prošlošću. Ona nam također pomaže razumjeti sadašnjost te nas nadahnjuje za budućnost. [...]
To znači biti vjeran kulturnoj tradiciji koju su nam predali naši predci, istinskoj katoličkoj tradiciji koja cijeni jedinstveno jedinstvo koje dolazi u različitosti. [...]
Američki teolog Luke Timothy Johnson je primijetio da kad izgovaramo Vjerovanje proširujemo svoje obzore izvan vlastitih interesa, preokupacija ili briga. U vremenu u kojem svijet – piše – »nagrađuje novost i kreativnost mi mi koristimo riječi zapisane prije skoro tisuću sedamsto (1700) godina; u društvu u kojem se prihvatljiva mudrost mijenja iz minute u minutu, mi naviještamo vječne istine toliko važne da ih moramo ponavljati iz tjedna u tjedan.« Povezivanje s prošlošću pomaže nam vidjeti veličinu naših života te nas potiče biti u doticaju s težnjama naših predaka kako bismo živjeli živote otvorene vječnosti i stvarima koje traju umjesto da im se dopusti da budu usko definirani onim što je danas popularno ili pomodno.
Potrebna je poniznost da bi se poštivala tradicija, da bismo ostali povezani s onima koji su otišli prije nas. Naš suvremeni svijet nastavlja ostvarivati sve vrste znanstvenog i tehnološkog napretka te možemo početi misliti da je sve što pripada prošlosti bezvrijedno ili u najmanju ruku nije vrijedno naše pozornosti. Počinjemo misliti kako imamo sve odgovore i da od prošlosti ništa ne možemo naučiti. Britanski pisac Gilbert Keith Chesterton jedanput je tradiciju nazvao demokracijom mrtvih. Citiram: »Tradicija znači davanje prava glasa najneprimjetnijoj od svih klasa: našim predcima. To je demokracija mrtvih. Tradicija se odbija podložiti arogantnoj tiraniji onih čija je jedina prednost u tome što su živi. Upravo kao što demokracija prigovara ako se čovjeka isključuje zbog njegovog rođenja; tradicija prigovara kada ga isključujemo zbog njegove smrti. Demokracija nam kaže da ne zanemarujemo mišljenje dobrog čovjeka, čak i ako nam je konjušar; tradicija traži od nas da ne zanemarujemo mišljenje dobrog čovjeka, čak i ako nam je otac.« [...]
No naši su predci također predali i kulturnu baštinu koja nas ujedinjuje kao braću i sestre koji se brinu jedni za druge [...] Sve što trebamo sada učiniti je slijediti njihov primjer i posvetiti se prenošenju ove tradicije vjere i kulture budućim naraštajima.
***
P. James Mawdsley održao nam je prije dvije i pol godine vrlo poticajnu i proročansku duhovnu obnovu. Nakon toga proslijedili bi mi povremeno audio snimke njegovih kratkih razmatranja koja su mi se jako svidjela upravo zato što su bila vrlo kratka (možda minutu do dvije), a sadržajna.
Pater je izgleda nedavno napustio FSSP kako bi zaštitio svoju dojučerašnju subraću od posljedica njegova otvorena i jasna govora o svjetovnoj i crkvenoj tiraniji. Nove p. Mawdsleyjeve nagovore možete pratiti preko njegova kanala na youtubeu.