četvrtak, 14. veljače 2019.

Biskup Schneider ispravlja zablude pape Franje


Kršćanska je vjera jedina valjána i bogomželjena religija

Istina božanskog posinstva u Kristu, koja je po sebi nadnaravna, sinteza je svekolike božanske objave. Biti posvojen od Boga uvijek je nezaslužen dar milosti, najuzvišeniji Božji dar čovječanstvu. No postiže se samo osobnom vjerom u Krista i primanjem krštenja, kako sam Gospodin naučava: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: Treba da se rodite nanovo, odozgor." (Iv 3,5–7)

Posljednjih desetljeća često su se, čak i od nekih predstavnika crkvene hijerarhije, čule izjave o teoriji "anonimnih kršćana". Ona kaže ovo: Poslanje Crkve sastoji se na kraju krajeva u buđenju svijesti koju svi ljudi zacijelo imaju o svom spasenju u Kristu i prema tome o svom posinjenju u Kristu. Naime, prema toj teoriji, svako ljudsko biće već je u dubinama svoje osobnosti Božje dijete. Međutim to izravno proturječi božanskoj objavi kako ju je Krist naučavao i Njegovi apostoli i Crkva dvije tisuće godina nepromjenjivo i bez ikakve sjene sumnje prenosili.

U svom ogledu "Crkva sastavljena od Židova i pogana" ("Die Kirche aus Juden und Heiden") Erik Peterson, poznati obraćenik i egzeget, odavno je (1933.) upozorio na opasnost takve teorije, ustvrdivši da biti kršćanin nije svedivo na naravni poredak, u kojem bi se plodovi otkupljenja što ga je postigao Isus Krist općenito pripisivali svakoj ljudskoj osobi kao neka vrsta nasljeđa, samo zato što ona dijeli ljudsku narav s utjelovljenom Riječju. Posvojenje u Kristu nije automatski ishod, zajamčen pripadnošću ljudskom rodu.

Sveti Atanazije (usp. "Oratio contra Arianos", II, 59) ostavio nam je jednostavno i u isti mah primjereno objašnjenje razlike između čovjekova naravnog stanja Božjeg stvorenja i slave božanskog posinstva u Kristu. Svoje objašnjenje izvodi iz riječi Evanđelja po Ivanu: "A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga." (Iv 1,12–13) Ivan upotrebljava izraz "koji su rođeni" da bi kazao da ljudi postaju djeca Božja ne po naravi, nego posvojenjem. To pokazuje Božju ljubav: Bog, koji je njihov Stvoritelj, postaje im zatim po milosti i Otac. To se događa kad, prema Apostolovim riječima, ljudi u svoja srca primaju Duha utjelovljenog Sina te taj Duh kliče u njima: "Abba, Oče!" Sveti Atanazije dalje objašnjava da ljudi, Božja stvorenja, ne mogu postati Božja djeca drukčije nego vjerom i krštenjem, kad primaju Duha naravnog i pravog Sina Božjeg. Upravo je zbog toga razloga Riječ postala tijelom: da ljude osposobi za primanje božanskog posvojenja i sudjelovanje u božanskoj naravi. Dakle po naravi Bog nije u pravom smislu Otac svih ljudskih bića. Samo onaj tko svjesno prihvati Krista i kršten je moći će klicati u istini: "Abba, Oče!" (Rim 8,15; Gal 4, 6)

U Crkvi se od početka tvrdilo, kako svjedoči Tertulijan: "Kršćaninom se ne rađa, nego se kršćaninom postaje." (Apol., 18, 5) A sveti Ciprijan iz Kartage prikladno je tu istinu izrazio riječima: "Ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za majku." (De unit., 6)

Najpreča je zadaća Crkve u naše vrijeme da se pobrine za promjenu duhovne klime i duhovnu migraciju, naime da se klima nevjerovanja u Isusa Krista, klima odbacivanja Kristova kraljevstva promijeni u klimu izričite vjere u Isusa Krista, prihvaćanja Njegove kraljevske vlasti i da se ljudi presele iz bijede duhovnog robovanja bezvjerju u sreću božanskog sinovstva te iz grešnog života u stanje posvetne milosti. To su migranti za koje se hitno moramo pobrinuti.

Kršćanstvo je jedina religija koju Bog hoće. Zato ju nije moguće smjestiti komplementarno uz bok drugim vjerama. Oni koji tvrde da je raznolikost religijâ volja Božja povređuju istinu božanske objave, jasno potvrđenu u prvoj Božjoj zapovijedi. U skladu s voljom Isusa Krista vjera u Njega mora zamijeniti ostale religije, ali ne silom, nego uvjeravanjem punim ljubavi, kako to izražavaju riječi iz himna za blagdan Krista Kralja: "Non Ille regna cladibus, / non vi metuque subdidit: / alto levatus stipite, / amore traxit omnia." ("On sebi zemlju podloži / ne silom, strahom, porazom: / na drvo križa uzdignut / On privuče nas ljubavlju.")

Postoji samo jedan put Bogu, a to je Isus Krist, jer On sam rekao je: "Ja sam Put." (Iv 14,6) Postoji samo jedna istina, a to je Isus Krist, jer On sam rekao je: "Ja sam Istina." (Iv 14,6) Postojji samo jedan pravi nadnaravni život duše, a to je Isus Krist, jer On sam rekao je: Ja sam Život." (Iv 14,6)

Utjelovljeni Sin Božji naučavao je da izvan vjere u Njega ne može biti istinske i boguugodne religije: "Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se" (Iv 10,9). Bog zapovijeda svim ljudima, bez iznimke, da slušaju Njegova Sina: "Ovo je Sin Moj ljubljeni; Njega slušajte!" (Mk 9,7) Bog nije rekao: "Možete slušati Mojeg Sina ili druge utemeljitelje religija, jer Moja je volja da postoje razne religije." Zabranio nam je da priznamo religije drugih bogova: "Nemaj drugih bogova uz Mene" (Iz 20,3) i: "Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima?" (2 Kor 6,14–16)

Ako bi i druge religije odgovarale volji Božjoj, onda ne bi u Mojsijevo vrijeme bila osuđena religija zlatnog teleta (usp. Iz 32,4–20); onda bi kršćani danas mogli nekažnjeno podržavati religiju novog zlatnog teleta, jer sve su religije, prema toj teoriji, boguugodni putovi.

Bog je dao apostolima i po njima Crkvi svih vremena svečani nalog da upućuju sve narode i sljedbenike svih religija u jedinu istinitu vjeru učeći ih obdržavati sve Njegove zapovijedi i krsteći ih (usp. Mt 28,19–20). Od propovijedanja apostolâ i prvog Pape, svetog Petra apostola, Crkva je uvijek navješćivala da ne postoji drugo ime, tj. druga religija pod nebom po kojoj bi se ljudi mogli spasiti, nego samo ime Isusa Krista i vjera u Njega (usp. Dj 4,12).

Ovo što kaže sveti Augustin naučavala je Crkva u sva vremena: "Kršćanska vjera jedina sadržava sveopći put spasenja duše, jer se nitko ne može spasiti nijednim drugim putom. Ona je, može se reći, kraljevski put, koji jedini vodi u kraljevstvo što se, za razliku od svih vremenitih dostojanstava, ne klima, nego je čvrsto utemeljeno u vječnosti." (De civitate Dei, 10, 32, 1)

Sljedeće riječi velikog pape Lava XIII. svjedoče o istom nepromijenjenom naučavanju Učiteljstva u svim vremenima: "Nazor da su sve religije slične sračunat je da uništi svaki oblik religije, a posebice katoličku vjeru, koju, budući da je jedina istinita, nije moguće smatrati jednakom drugim religijama a da joj se ne nanese velika nepravda." (Enciklika Humanum genus, 16)

U novije doba Učiteljstvo je u biti isto naučavanje izrazilo u spisu "Dominus Jesus" (6. kolovoza 2000.), iz kojeg navodimo ove važne tvrdnje:

"Bogoslovna vjera (prihvaćanje istine koju je objavio Jedan i Trojedini Bog) često se poistovjećuje s vjerovanjem u ostalim religijama, a njihovo vjerovanje religijsko je iskustvo još uvijek na putu traženja apsolutne istine te još uvijek bez pristanka uz Boga koji se objavljuje. To je jedan od razloga zašto se razlike između kršćanstva i ostalih religija nastoje umanjiti, katkad čak i potpuno ukloniti." (7) "Rješenja koja bi predlagala Božje spasenjsko djelovanje izvan jedincatoga Kristova posredništva bila bi u suprotnosti s kršćanskom i katoličkom vjerom." (14) "Nerijetko se predlaže da se u teologiji izbjegavaju izrazi poput 'jedincatosti', 'univerzalnosti', 'apsolutnosti', koji ostavljaju dojam pretjeranog isticanja značenja i vrijednosti spasenjskog događaja Isusa Krista u odnosu na ostale religije. Međutim takav govor zapravo samo izražava vjernost objavljenoj istini." (15) "Jasno je da bi bilo protivno katoličkoj vjeri smatrati Crkvu jednim od putova spasenja uz one u ostalim religijama, koje bi bile Crkvi komplementarne ili u biti čak istovrijedne, ukoliko su s njom zajedno usmjerene prema eshatološkome Božjem kraljevstvu." (21) "Vjera korjenito isključuje onaj mentalitet ravnodušnosti 'prožet vjerskim relativizmom koji vodi uvjerenju da jedna religija vrijedi koliko i druga' (Ivan Pavao II., enciklika 'Redemptoris missio', 36)." (22)

Apostoli i nebrojeni kršćanski mučenici iz svih razdoblja, a posebno oni iz prvih triju stoljeća, bili bi izbjegli mučeništvo da su rekli: "Poganska religija i njezino štovanje put su koji je također u skladu s Božjom voljom." Ne bi, na primjer, bilo kršćanske Francuske, "najstarije kćeri Crkve", da je sveti Remigije rekao Klodoviku, franačkom kralju: "Ne prezri svoju dosadašnju, pogansku religiju, a štuj Krista, kojeg si dosad progonio." Sveti biskup rekao je drukčije, i podosta oporo: "Štuj ono što si palio, a spali ono što si štovao!"

Istinsko sveopće bratstvo moguće je samo u Kristu, i to među krštenima. Potpuna slava Božje djece postići će se tek blaženim gledanjem Boga u nebu, kako nas uči Sveto Pismo: "Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje Njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo Njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest." (1 Iv 3,1–2)

Nijedna vlast na zemlji – pa ni vrhovna crkvena vlast – nema pravo ljude drugih vjera osloboditi od obveze izričitog vjerovanja u Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjeg i jedinog Spasitelja čovječanstva, uvjeravajući ih da razne religije kao takve sam Bog hoće. Neizbrisive – jer napisane prstom Božjim i kristalno jasnog značenja – jesu riječi Božjeg Sina: "Tko god vjeruje u Sina Božjeg, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije povjerovao u ime Jedinorođenca Božjega." (Iv 3,18) Ta je istina vrijedila do danas u svim kršćanskim naraštajima i vrijedit će do kraja vremena, bez obzira na to što neki ljudi u Crkvi našeg tako nestalnog, kukavičkog, senzacionalističkog i konformističkog doba tu istinu tumače u smislu suprotnom njezinu očitom značenju i time taj smisao prodaju pod kontinuitet u razvoju naučavanja.

Osim kršćanske vjere nijedna druga religija ne može biti pravi put, koji Bog želi, jer Njegova je izričita volja da svi ljudi vjeruju u Njegova Sina: "Da, to je volja Oca Mojega, da tko god vidi Sina i vjeruje u Njega, ima život vječni" (Iv 6,40). Osim kršćanske vjere nijedna druga religija nije u stanju prenijeti pravi nadnaravni život: "Ovo je vječni život: da upoznaju Tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista." (Iv 17,3)

8. veljače 2019.

+ Athanasius Schneider, pomoćni biskup nadbiskupije svete Marije u Astani

https://onepeterfive.com/schneider-christian-god-willed/

Broj komentara: 25:

  1. Lijepo, ali mislim da je proslo vrijeme "ispravljanja" bez ispravljanja imenom i prezimenom. Dok ne objavi "correctio fraterna", Bergoglio nece izgubiti sna, a vjerojatno nece ni tada..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovo sto biskup Schneider radi je puno korisnije jer je namijenjeno vjernicima, a ne Franji. Svaki puta kad procitam neki njegov tekst, obradujem se sto jos ima barem jedan vjerni i dobri biskup. Treba za njega moliti da ne posustane.

      Izbriši
  2. Puno jasnije pismo nego kardinala Mullera. Jasnije ali opet umotano u jedan lijepi paket opreza da se ne poruse bas svi mostovi modernizma. Ipak na tragu vise se svidjeti Bogu nego ljudima. A kako nesto reci sto je istina ako ne povrijedis one koji zive u lazima.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne vidim sta ti je ovdje umotano?! Sasvim je jasno receno
      Luka

      Izbriši
    2. Mozda da tamo gdje pise krscani stoji katolici. On je koliko znam rimokatolicki biskup. Pod krscane se uz protestante i pravoslavne svrstavaju nekad i Jehovci a dobro znamo koliko su svi oni u zabludi i da ne prihvacaju zdravu nauku. Nadalje je bbilo potrebno konkretno , neuvijeno i nedvosmisleno reci da izvan Crkve nema spasenja . One Crkve koja naucava zdravi i ispravan nauk a ne povladjuje i ne uvodi novitete. Nadalje spomenuti tradicionlni i ispravni nauk o Blazenoj Djevici Mariji, TLMisnoj Zrtvi , pricesti na ruku... A to se sve nemoze a da se ne kaze iskreno u oci onima koje ide.
      Robelar

      Izbriši
    3. Pa što na sve kaže FSSPX?
      Slavi ukidanje Ecclesiae Dei i čeka personalnu prelaturu? Poprilično su tihi zadnjih mjeseci. Hoće li se doskora proslaviti i ukidanje Summorum Pontificum ako do toga dođe? Crkva, to je FSSPX. Ili bolje: Crkva, to je Robelar?!
      Načuo sam da mons. Schneidera imaju prilično rado u Écôneu i Zaitzkofenu. Možda bismo sad i po pravovjerju mons. Huondera trebali oplesti, sad kad svoje pozne dane namjerava provesti s Bratstvom. Robelare, vi ste kao Robespierre.
      Šime

      Izbriši
    4. Sime , slab sam i grjesan covik. Moli za mene da ne propadnem nego obratim i zivim.
      Blagoslov Boga koji je sav opisan u Bibliji neka bude s tobom. Sila Duha Svetog neka bude u tebi. Pratili te andjeli Bozji kud god isao. Zastita Majke Bozje isla pred tobom. Krv opravdanja Isusa Krista Uskrslog Gospodina bila na tebi i odagnala sve opasnosti i neprijatelje. Blagoslovio te Svemoguci Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Zagovaralo te Nebo. Amen
      Robelar

      Izbriši
    5. Šime,
      Bratstvo se sprema, da iz solidarnosti sa ED, ukine samo sebe. A da bi se naglasila sućut braći ED-ovcima, možda svi FSSPX-ovci izvrše i kolektivni harakiri.

      Neke stvari su razumnom čovjeku jasne i samorazumljive na prvi pogled. Nitko normalan nije očekivao da će Sanader biti hrvatski državnik. Ni prije četiri godine nitko normalan nije od Plenkija i Kolinde očekivao ništa više od ovog što sada rade. Razočarani su samo teški naivci i zalupanci koji će opet ponavljati iste greške. Kao što nije teško predvidjeti da će se Jandroković prvi odreći Plenkija kad ovaj bude određen za otpis, tako nije bilo teško predvidjeti da će Bergoglio likvidirati ED. Da je to samo pitanje vremena.
      I što bi sad FSSPX trebao? Sam sebe raspustiti kao utjehu onima koji su željeli sjediti na dvije stolice?
      Kako ste vi mislili biti i ostati Tradicionalisti sa, svojevoljno stavljenom, modernističkom omčom oko vrata?

      Da opet posegnem za analogijom s politikom. Kao što se od fake oporbe unutar HDZ-a ne može očekivati da će išta postići, tako se ni od ED nije moglo očekivati da će bilo što promijeniti "iznutra". Pojednostavljeno, ED su Stier, Kovač i Culej, dok su FSSPX Ilčić, Zekanović i Ruža Tomašić. U istini ili jeste ili niste.

      Vi slobodno i dalje ustrajte u svojim zabludama, lažnoj poslušnosti i/ili intelektualnom snobizmu, ali nemojte nametati osjećaj krivnje FSSPX-u kad vas modernisti i sa Mirogoja izbace.

      Kvatrić

      Izbriši
    6. Kvatric, rjesavajte svoje frustracije negdje drugdje.

      Izbriši
    7. Kvatric izvrsna analogija. Pogotovo kad citamo kako je Zekanovic prekjucer u saboru svojim glasom podrzao Plenkija kako bi mu tijesno prosao zakon o privatizaciji INE. Tako nekako se i ponasa FSSPX u ovoj krizi.

      Hasan (zanimljivo kako njega niste naveli u drustvo Zekanovica, Ruze i Ilicica)

      Izbriši
    8. Anonimni,
      da ste s razumijevanjem čitali primjetili bi da sam usporedbu nazvao pojednostavljenom. Mada priznajem, nakon potpore Plenkiju Zekanović više nije prikladan ni za pojednostavljenu analogiju.

      Ako je FSSPX ustvari Bergogliov spavač, kako vi kažete, red bi bio da i mi lefebvreovci (svećenici i vjernici) zbog toga osjetimo neke koristi. Međutim, upravo je suprotno. FSSPX "kolaboracionisti" djecu pričešćuju i krizmaju u Chromosovom tornju, a na mise idu u skučeni podrum privatne kuće, dok se "progonjeni" ED-ovci komodiraju u prostranoj crkvi.
      Konačno, što bi vi ustvari htjeli od FSSPX-a? Odlučili ste kako su im sakramenti problematični (ne znam ima li još nekih fiškalskih dubioza) i kako ne želite imati veze sa njima. OK, ali zašto ste sada bijesni na Bratstvo? I što hoćete?

      Hasana nisam naveo iz očitog razloga. Nije valjda da vam i to moram pojašnjavati?

      Kvatrić

      Izbriši
    9. Kvatricu, ne bih vam ovaj komentar pustio da nije bilo ove recenice o skucenom podrumu i komodiranju u prostranoj crkvi. Dobro sam se nasmijao.

      Koliko ja znam, taj su podrum predstavnici FSSPXa sami odabrali. Cini mi se da se u velikom Zagrebu moglo i bolje proci cak i uzevsi u obzir financijska ogranicenja. No nebitno, bio sam tamo na misi i ne vidim da vam je nesto losije nego u crkvi na Mirogoju gdje su temperature cesto oko nule. Vi barem mozete pomoci tako da umjesto laprdanja poklonite kapelici odvlazivac zraka. Mi grijace ne mozemo ni pomisliti postaviti zbog primjerice trupala ispod crkve.

      Opet vam kazem da osobne frustracije idete lijeciti negdje drugdje. Nemam vise puno strpljenja za to.

      Izbriši
    10. Kvatrić,
      komentar se odnosio na zločesto i samopravedničko pljuckanje nekih komentatora sklonih FSSPX-u po mons. Schneideru, istom mons. Schneideru koji je rado viđen gost u Écôneu i Zaitzkofenu. Istodobno ti komentatori ne uočavaju izostanak komentara "na visokoj razini" protiv najnovijih modernističkih gadosti (Ne samo u smislu produbljivanja hereza, nego klera koji je duboko ogreznuo u najgore opačine). Ako FSSP nije poslao formalnu korekciju papi o Amoris Laetitiae, to ne znači da odobrava modernističke hereze i novotarije, kao što ne znači da preč. otac Pagliarani mora svaki dan javno komentirati svaku novu Franjinu opačinu, a tih ne manjka ovih dana: motus in fine velocior. Uglavnom, pristaše i prijatelji FSSPX bi bolje učinili da nagovore župnike da celebriraju misu svih vjekova sukladno Summorum Pontificum, ali to ne ide na način da se ljude koji su studirali na KBF nakon pet minuta optuži za svetogrđe što služe NO.
      Šime

      Izbriši
    11. Kvatricu ne pustam komentare dok se malo ne smiri, pa nemojte nastavljati ovu "diskusiju".

      Izbriši
    12. Mislim da su iscrpljivanja o ovoj temi nepotrebna.
      Ekipa u Hrvatskoj u pravome smislu riječi nikada nije bila ED-ovska, barem ne u užemu smislu riječi.
      Sve se pokrenulo objavljivanjem motuproprija Summorum Pontificum.
      Prije ih možemo nazvati SP-ovcima.
      Bilo je nekoć samo nekoliko ED-ovaca.
      Sada je Ecclesia Dei dokinuta tako da nema nikakva smisla govoriti o ED-ovcima, premda je povjerenstvo ED jedno vrijeme pokrivalo i SP-ovce.
      U nas pastoralno ne djeluje nijedna RD zajednica.
      U našemu tradicionalnom svijetu dosta je fluktuacije i dosta toga još će se izmijeniti.
      Bolje bi bilo da se razmišlja o nekoj barem minimalnoj suradnji, a ne dokazivanju vlastite nadmoći jedino napadima na druge.
      Svašta smo vidjeli u posljednjim godinama komunizma, ratu i poraću. Dresovi se preko noći presvlače. Čudna je ljudska priroda. Ni mi, trady katolici, nismo pali iz raja zemaljskoga.
      Ne kažem da svatko ne treba braniti svoje stavove i ne zagovaram nikakav trady-ekumeenizam.
      Svi koji iskreno žive Tradiciju, znat će cijeniti sve ono pozitivno kod drugoga i težiti širenju i jačanju Tradicije u našemu narodu.
      Jao nama od onih kojima je Tradicija poligon za iživljavanje frustracija.
      Nijedna skupina još nije homogena u europskome smislu riječi: imamo neokonzervativne SP-ovce, kojima pak jedinima za ovoga pontifikata prijeti istrebljenje, potom SP-ovske skoro-pa-sedise, neutralne svetrady-obilazitelje, nekoliko skupina hardlinera, različitih predznaka, zanemariv broj sedisprivacionista otporovske struje i lefebvrovsko-karizmatično-bogomoljačkih tipova, grčko-istočne trady-obrednike, vonabi-lefebvrovce i ostale.
      (Ne kažem da dragi Bog sve molitve ne vidi i ne uslišava).
      Ovo nije bio teološki, nego sociološki pristup problemu.

      Kikii

      Izbriši
    13. U početku smo se dijelili na ministrante i slatkopojce te ostale.
      Minisztranti su bili dosta trady-ekumenski nastrojeni, slatkopojci zatvoreniji.
      Sada je sve složenije.
      No nemojte mi reći da barem djelomično i za nas ne vrijedi:
      "In necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas."

      Uskoro možemo biti i bez Mise i bez svećenika.

      Kikii

      Izbriši
  3. Biskupu Schneideru vjerojatno nije problem reći da pod kršćanskom vjerom misli na katolicizam i Katoličku Crkvu. Zanimljivo, u Müllerovom se proglasu pojavljuje ono famozno "subsistit in" iz "Lumen gentium", u njemačkom prijevodu: da je Kristova Crkva ostvarena u Katoličkoj Crkvi. Zanimljivo je i da o paklenim mukama kard. Müller u svom proglasu kaže da čovjek sam sebe na njih osuđuje. Trebalo bi ipak razlikovati krivnju od kazne.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vidi se kod koga je Muller usavrsio svoj peronisticki zanat.. Ili je mozda to njegov alter ego.. Tko ce ga znati vise. Ovo covjek ne moze izmisliti ni da hoce..

      "Asked whether Francis is a heretic, Müller replied, “No. This Pope is orthodox.”"

      https://www.gloria.tv/article/Qk4hkYs3U9Wc4ueDqRsaLfaYW

      Izbriši
    2. Mislim stvarno... To dugoročno i uporno sjedenje na dvije stolice kard Mullera je u najblažu ruku rečeno,- krajnje iritantno!
      JbD

      Izbriši
  4. Ovdje se i odgovor biskupa Schneidera na Kasperove http://voxcantor.blogspot.com/2019/02/cardinal-kasper-has-only-demonstrated.html
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  5. Ljudi znam da nije tema ali treba mi pomoc od upucenijih. Naime koji bi HR prijevod Biblije trebao biti bar normalan ako ne dobar?
    Do sada sam koristio srpske prijevode jer su kudikamo bolji od hrvatskih. Konkretno bi mi trebao radi djela o Brodolomu svetog Pavla gdje se prevodi Mljet ili bar Melita, a ne Malta. U jednom sam novom prijevodu cak naisao da dosadasnji Adriu (Jadran) prevode sa Mediteran. (jednom rjecju katastrofa). Pa ako bi netko mogao pomoci, unaprijed zahvaljujem
    Luka

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jedan odličan katolički bloger tvrdi dan je stari Katančićev prijevod najbolji.
      http://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2017/07/katanciceva-biblija-rjesenje-aktualnih.html

      Izbriši
    2. Hvala, ima pravo prijevod je odlican. Luka

      Izbriši
  6. Dvoje preostalih iz "slučaja Dubia" uputilo otvoreno pismo svojim kolegama u Rimu, povodom predstojećeg sexsumita. Upravo objavili na lifesite news.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.