Razderite srca

John Horvat II.

Je li nepristojno nositi namjerno poderanu odjeću?

Možda je jedno od osjetljivijih osobnih pitanja koja možemo postaviti ljudima pitanje odjeće. Način odijevanja postao je čisto osobna stvar. Većina ljudi prepuštena je vlastitomu mišljenju o tome što je prikladno.

Postoje, naravno, neka ograničenja. Većina katolika priznat će teoretski da postoji nešto što bi se moglo označiti kao "nemoralno ili bestidno odijevanje". Riječ je o odjeći (ili njezinu manjku) koja nedovoljno pokriva tijelo, pa stoga nije moralna ili društveno prihvatljiva.

Ipak, izvan tih krajnosti, ljudi, čini se, mahom misle da mogu nositi bilo što, bilo gdje i u bilo koje vrijeme bez ikakvih posljedica. Odjeća više ne mora biti čista. Može se nositi odjeća koja je namjerno poderana, umrljana i puna rupa, a da se ne strahuje od odbacivanja. Odjeća čak više ne mora biti odjeća. Mogu to biti razderane krpe, što prljavije, to bolje.

Davanje odrpanog izgleda odjeći

Takve dronjave odjevnine nazivaju se odrpanom nošnjom (s pravom) i sve više i više ulaze u modu. Ne radi se samo o amaterskom proizvoljnom drapanju izblijedjelih traperica ni o slučajnim rasporima kod prodavača namalo. Radi se o glavnoj struji.

Svijet visoke mode prihvatio je odrpanu odjeću kao šik. Modni dizajneri služe se novom tehnologijom i zapošljavaju tehničare za posebne učinke da bi se dobio taj izgled otrcane, izlizane, od moljaca izjedene odjeće, kao da je nosite već dvadeset godina. Stručnjaci upotrebljavaju letlampe, udarne odvijače, lasere i brusilice da proizvedu labave niti, izblijedjelo tkanje i razderotine. Nordstrom upravo prodaje traperice za 425 dolara koje izgledaju blatnjave.

Nošenje poderane odjeće postalo je modni izričaj koji tobože poručuje da je dotična osoba bezbrižna, nesputana i samouvjerena. Ironično, takvi se "neovisnici" jate oko mode nestrpljivo željni izgledati poput svakog drugog. Dapače, ljudi koji kupuju poderanu odjeću vjerojatno će biti oderani. Dronjava odjeća s markom često se bolje prodaje i znatno je skuplja nego nova nepoderana odjeća.

Onkraj očiglednoga

Svijet je poludio. Zar nitko to ne može reći?

Ne bi smjelo biti potrebno da objašnjavate zašto ne nosite poderanu odjeću. Trebali ste naučiti od majke već u ranoj dobi. Vaše raspore istog bi časa zašila. Ako bi našla kakvu rupu na odjeći koju ste kupili, poslala bi vas da kupljeno vratite u dućan i zatražite novac natrag.

Vremena su se, na žalost, promijenila, a tako i neke majke. Mnoge modno osviještene mame možete danas vidjeti u razderanim hlačicama i u majicama izbušenim po mjeri.

Možda će nam ponavljanje osnova pomoći u razjašnjavanju zašto je to pogrešno. Koliko god to moglo zazvučati politički nekorektno, valja reći da poderana odjeća nije pristojna i ne smije se nositi.

Nije odjeća

Ponajprije bismo mogli ustvrditi da poderana odjeća nije pristojna jer zapravo nije odjeća. Ta će tvrdnja jamačno izazvati buru negodovanja, ali s čisto metafizičkoga gledišta mora se priznati da takvo ruho ne ispunjava svoju svrhu.

Većinom će se prigovoriti da je i to odjeća, samo druge vrste, koja je ljudima udobnija i u njoj su sretniji. Ljudi bi trebali činiti ono što ih najviše usrećuje. Zato neka nose poderanu odjeću da se ne bi morali brinuti kako izgleda i u kakvom je stanju. Bitna je udobnost.

No premda odjeća treba biti udobna, njezina svrha nije udobnost, nego zaštita. Odjeća postoji da bi štitila i resila čovjekovo tijelo i stidljivost. Tvrditi da je svrha odijevanja udobnost isto je kao reći da je svrha hrane ukusnost, a ne prehrana. Ili da je opuštanje, a ne obnova snage, svrha sna.

Djelovanje protiv svrhe odjeće

Dakle kad modni dizajner pomno izrađuje odjevni predmet s rupom ondje gdje bi prirodno mogla nastati nošenjem, onda izrađuje odjeću kojom se namjerno izlažu riziku ona mjesta koja najviše trebaju zaštitu. A kada taj isti dizajner stavlja rupe na spolno sugestivna mjesta, onda i opet radi protiv svrhe odjeće, kao štita stidljivosti.

Namjerno rasparana odjeća usmjerena je protiv svrhe odijevanja. Karikatura je onog što bi odjeća trebala biti. Nipošto na ures tijelu, postupak paranja pretvara ono što bi trebalo biti snažno, lijepo i uredno u nešto slabo, ružno i pokidano. Dronjava je nošnja poremećena, i stoga se ne bi smjela nositi.

Izgubljen pojam stidljivosti

Drugi razlog što se poderana odjeća ne bi smjela nositi jest njezina bestidnost.

Opet, takva će tvrdnja izazvati negodovanje. Većina ljudi prigovorit će da se za poderanu odjeću dokle god nije dosegnula krajnju točku razodijevanja koja se smatra moralno i društveno neprihvatljivom ne može reći da je bestidna.

U tome je srž problema. Ljudi su potpuno izgubili pojam o tome što je stidljivost i kako se očituje. Ne znaju čak ni katekizamsku definiciju ove kreposti.

Oni stidljivost zamjenjuju s čistoćom i tako povezuju samo sa spolnošću. Stidljivost ima važnu ulogu u očuvanju čistoće, ali je mnogo više od toga. Često je pogrešno povezuju samo sa ženskim odijevanjem, a ona se odnosi i na muškarce.

Dostojanstvo pojedinca

Stidljivost je krepost koja čuva dostojanstvo osobe u odnosu s drugima. Ona koristi i pojedincu i društvu jer upravlja vanjskom pojavnošću i ponašanjem osobe i tako pomaže uljuđivanju i usklađivanju društva.

Uz odijevanje, stidljivost se odnosi i na način govorenja, tjelesno držanje, geste i opći nastup osobe. Poziva ljude da se dobro ponašaju prema drugima i podlože mjerilima doličnosti i pristojnosti koja nalažu dobri običaji i uređeno društvo.

Kad se prikladno predstavljate drugima, imate stida. Kad se kontrolirate u svojemu izvanjskom djelovanju i ponašanju u društvu, imate stida. Kad postupate nepredvidljivo i govorite na način koji vrijeđa i omalovažava druge, bestidni ste.

Nemar u odijevanju

Glede katoličkog odijevanja to znači da se valja držati svega što je primjereno duši koja je hram Duha Svetoga. Tj. odijevati se na način uređen, dostojan i razuman prema onome što jesmo. Odrasli se trebaju odijevati kao odrasli; djeca kao djeca. Vlasti se trebaju odijevati u skladu sa svojom službom.

To također znači da se ne smijemo odijevati nemarno. Sveti Toma Akvinski kaže da smo bestidni kad ne posvećujemo dužnu pažnju svojem izgledu i ne predstavljamo se u skladu sa svojim položajem u životu. Bestidni smo i kad težimo privući pozornost na sebe pokazivanjem manjka brige da se dobro predstavimo (Summa, II-II, q. 169, a. 1).

Nemoralna i raskrivajuća odjeća, naravno, bestidna je. Međutim neprimjerena, zamazana i rasparana odjeća također je bestidna. Ne priliči dostojanstvu osobe stvorene na sliku i priliku Božju. Kad je Gospa u Fatimi govorila protiv bestidne mode, mislila je i na tu vrstu bestidnosti.

Borba protiv bestidnosti

Stidljivost se obično određivala u skladu s ustanovljenim pojmovima doličnosti i pristojnosti koji su se razlikovali od kulture do kulture. Danas je problem što je još malo mjerila pristojnosti preostalo. Zaista, nepristojnost je postala pravilo.

U svepropusnu društvu iscrpljenu mahnitom neumjerenošću suvremenog života, rečeno nam je da moramo imati sve sada, odmah i bez truda, bez obzira na posljedice. Potiče nas se da budemo bestidni u ponašanju, govoru i odijevanju. Zar je onda ikakvo čudo što je društvo danas tako neuljudno? Je li ikakvo iznenađenje što se tako puno govori o gubitku ljudskog dostojanstva?

S obzirom na pomanjkanje mjerila, teško je reći odakle bi trebao započeti povratak redu. Jedan od načina kako početi jest raskrinkavanje mitova masovnog tržišta koji vas nagone da se ponašate bestidno. Prihvaćanje posvudašnje "odrpane nošnje" nije izraz individualnosti, nego pokoravanja. Prihvaćajući je, postajete robovi mode, a ne nezavisni mislioci.

Ako želite danas biti samostalni pojedinci, odijevajte se dolično i pristojno. Ako niste sigurni u čemu se u naša vremena pristojnost sastoji, onda barem izbjegavajte sve što ona nije. Dobar je početak oduprijeti se modi nošenja bijedne, dronjave odjeće.


http://www.crisismagazine.com/2017/immodest-wear-deliberately-ripped-clothes