 |
| Navodno je vatikanski kler nadjenuo Franji nadimak Ming (nije šala). |
Neću vam puno pričati o knjizi "Papa diktator" koja je objavljena prije otprilike dva mjeseca na talijanskom, a ubrzo nakon toga i na engleskom jeziku. Kratki pregled sadržaja možete pročitati ovdje u originalu ili ovdje u hrvatskom prijevodu. Budući je knjiga još od Božića dostupna na internetu, što bi se reklo 'bez plaćanja', najbolje da je sami skinete (npr. sa http://en.bookfi.net/ ) i pročitate. Nije duga ni zamorna.
Dosta toga je već poznato, ali ima i zanimljivih detalja koje vjerojatno niste čuli. Također je drugačije kad netko tako vrsno pruži potpuniju sliku trenutnog pape. Čovjek se osjeća kao da promatra iz kamere na dronu područje neke katastrofe, npr. požara, pa se čas približi i vidi pojedinačna zgarišta, a čas udalji i vidi razmjere užasa. Meni je bio posebno interesantan prvi dio, oko petina knjige, gdje se opisuje Franjina predpapinska prošlost, ali i ostale teme su bile od velike koristi da mi se razmišljanja barem malo poslože. U jednom sam trenutku imao osjećaj kao kad sam znao čitati neku od knjiga o egzorcizmu i demonima.
Autor je stručan i koncizan, osim malo pred kraj knjige. U par rečenica prepriča događanja koja ste mogli među ostalim i na ovom blogu pratiti dok su se razvijala mjesecima ako ne i godinama. Djelo je pisano povjesničarsko-novinarski, da moram pogađati rekao bih da je skriveni autor nešto između Roberta de Matteija i Edwarda Pentina. Ima zapravo vrlo malo teoloških razlaganja o glupostima i grozotama koje su se mogle čuti iz Franjinih usta u raznoraznim intervjuima, propovijedima, pa čak i dokumentima. Autor očito dosta cijeni Benedikta i Ivana Pavla II., pa mi se ne čini kao tradicionalist, ali neka vas to ne odbije.
Ako ćete pročitati samo jednu knjigu o ovom pontifikatu i papi Franji, neka to bude ova.
Usput, otkrio sam preko fusnote kolekciju zgodnih rugalica pod nazivom "Francescheide" (vidi ovdje ili ovdje). Na internetu je dostupno tek par pjesmica, a ja prenosim dvije (uz prepjev koji mi je bio samo vrlo nestručna zabava, pa nemojte kritizirati):
Son Francesco, papa ed argentino:
non all’Ostia, ma al secolo mi inchino.
(Ja sam Franjo papa, dođoh ‘z Argentine
Ne klanjam se Bogu, neg’ pljesku svjetine.)
Anch’io, se sbaglio, mi correggerete.
Ma io non sbaglio mai, voi lo saprete.
(Ako kad pogriješim, ispravit ćete me,
ali ja ne griješim, shvatite na vrijeme!)
Vidi takodjer ovaj osvrt C. Ferrare.
OdgovoriIzbrišiImamo i još jednu knjigu: "Izgubljeni pastir" - "The Lost Shepherd".
OdgovoriIzbrišiOvu drugu pisao je čovjek koji je branio prethodna dva pontifikata i II. Vatikanski, a vrlo kritičan bio prema tradicionalnome svijetu.
U svakom slučaju, neokonzervativci i umjereni drugovatokanisti doslovno su poludjeli. Ovaj ih je pontifikat doveo u stanje uzbune.
Bilo bi zanimljivo izmjeriti koliko je to povezano s gubitkom privilegija, novaca i moći, no eto....
U svakom slučaju, dijagnoze su dobrim dijelom točne, veliko je "otkriće" od 2013. naovamo da postoji crkveni nauk koji nitko ne smije mijenjati, čak se i novoj Misi postavljaju pitanja i traže se granice novotarijama...
Naravno, Koncil je još navodni svjetionik, a tradicionalisti "oni tamo neki čudaci", barem ne više luđaci i shizmatici.
Mislim da se ni papolatrija u onome nekatoličkom obliku kako je divljala do 2013. godine više ne će moći uspostaviti.
Dalje, zanimljivo bi bilo koliko je papa Franjo mislio na neokonzervativce i drugovatikanske tvrdoglavce u onim svojim kritikama - ne misleći pri tome na tradicionalni svijet koji su njemu treća galaksija?!
Dosta od onoga što je rekao, za njih ipak stoji.
No opet, teška su vremena i vjera je ugrožena. To će morati generacije koje dolaze prosuđivati.
Veliko je pitanje u čijim je rukama Vatikan. Je li ga progresivni lobi posvema zaposjeo i slijedi li nastavak: Franjo II. i III. i potpuno razaranje nauka?! Ima li povratka unatrag? Koliko ima šanse za tradicionalnoga papu?
I kako bi trebala izgledati reforma?
Povratak na Asiz I Ivana Pavla II. uz gotovu zabranu stare Mise, no s novim marijsnskim papom koji brani život? Uz toleriranje novih Martinija, Kaspera i Lehmanna???
I novu ekskomunikaciju biskupa Felaya? Ili kardinala Burkea, uz recimo Cupicha da se ponovno napravi ravnoteža kao u pokoncilskim desetljećima?
Ove knjige i cijela uzrujanost ovoga pontifikata imat će smisla ako ovi uzrujani otkriju katoličku Tradiciju i tradicionalni Nauk kakav je Crkva naviještala gotovo dvije tisuće godina, a II.vatikanski kao pastoralni Koncil u prvoj fazi prepuste zaboravu, dok ga kasnije neki Papa ne korigira.
Kikii
Evo jos nekih 'becaraca' koji su mi se svidjeli (posebno je zadnji dobra doskocica):
OdgovoriIzbrišiLa Chiesa è in divenire, è un gran processo:
quello ch’era vietato ora è concesso.
Come non disse il vescovo d’Ippona:
amare e poi peccare è cosa buona.
Il matrimonio non si scioglie,
ma si potrà cambiare moglie.
Non mi piacciono i francescani veri:
erano azzurri ed io li faccio neri.
E’ un centenario di tutto rispetto:
prendo Lutero e la Madonna getto.
Per ubriacare il popolo, che è branco,
dopo il Martini rosso quello bianco.
Da ne kritiziramo... i ne izrugujemo se? Nema problema...
OdgovoriIzbriši