Svi ti takvi [podanici Zloga] zahtijevaju da ih ljudi gledaju u oči da zloduh im njihov kroz otvorene oči uskoči u dušu.
Zato sveti gledaju ustranu. Stidljivi su radi čednosti i ponizni radi služenja. Od Krista se ne daju odvesti.
Nije dobro ljudima gledati u oči, osim dok im ukratko nešto ne priopćiš. Bestidnici i zlikovci nametljivo zure očima da ulove pogled žrtve, zavedu je pa je izrane. Naime postoji oblik magije koji se zove zlo oko. Njih je nužno uvijek izbjegavati, svladavati ih Kristom u sebi. Tome služi ustrajna molitva. (izvor)
jer ni riječ majka nije slučajan skup glasova. Kad dojenče preko sise ispusti svoj prvi glas, onomatopejski čujemo ga gdje govori ‘ma… ma-ma…’ Eto ti riječi: mama, majka. Ako se podrigne ili mu po dojenju proradi probava, oglasi se i onaj ‘…t…rrrrr…’ Eto ti i riječi mater – (ma… + t +rr). (izvor)
Sve u Svetom pismu počiva na riječi (smislu). Ako se Isus rodio u mjestu koje se zove Betlehem, što znači kuća kruha, a on kaže: „Ja sam kruh koji je s neba sišao.“ – onda i riječ Međugorje mora imati neko dublje značenje. Nije Gospa došla među ona okolna brda, nego odmah iza onih brda u mostarskoj nizini započinju od neprijatelja Božjih podmetnuti ratovi između katoličkih i pravoslavnih kršćana i između kršćana i muslimana. Među te duhovne gore dolazi nova Majka čovječanstva da spasi svu Božju djecu i ljude dobre volje od međusobnog istrebljenja na koje ih navodi Sotona. Tom značenju u prilog ide i samo ime Kraljica Mira, a i natpis na nebu kojega su pri jednom ukazanju mnogi vidjeli. „Mir! Mir! Mir!“ To izgleda kao da se obraća katolicima, pravoslavcima i muslimanima. (izvor)
U drugom si već koljenu od četvero nastao, u trećem od osmero, u četvrtom od šesnaestero, u petom od trideset i dvoje, u šestom od šezdeset i četvero, u sedmom od sto dvadeset i osmero. A u tom istom koljenu brakova tvoja djeca potječu od dvjesto pedeset i šest vaših predaka. I tako redom u istoj progresiji. Svaki je od ovih predaka priložio njihovu životu ponešto što u sebi nosi blagoslov ili prokletstvo, život ili smrt. Najteže ti je otkriti kašlje li ti to u djetetu neki predak, ti ili to djetetu dah prekida vlastita zloća. (izvor)
Jednog ljetnog dana u kolovozu 2008. u dubrovačkom samostanu Družbe Isusove po prilici sam želio i molio ovako:
«Gospodine i Bože moj! Oče, Sine i Duše Sveti – Ljubavi moja s Marijom! Po obećanju svome uvedi me Duhom Svetim u svu Istinu.
[…]
Nakon kratke bremenite šutnje, čim slegoše se i najtiši odjeci ove moje želje, učini mi se kao da me netko iz nutrine bezglasno upita:
«Čemu služi mjesečnica?»
[…]
Žena, što je po tvojoj odredbi nad nas postavljena kao majka čovječanstva, u to je vrijeme prva na udaru tog bezumnog razdora i mraka.
Još ako se dogodi kakav teži ispad, zaraza se mjesečnice raspršuje i na šire društvene krugove. Tad mjesečnicu imaju svi kojima je srce okadio bijes.
Nastanu li teži neredi, tad i u širem društvu netko nekom može prolijevati krv, jer se mjesečnica – za razliku od ostalih dana – poznaje po krvi. U svakom srcu koje svjesno mrzi i ubija, makar jezikom, krv je beživotna. A to znači menstrualna krv.
[…]
Ako se žena u napasti u bilo čemu iznevjeri Bogu, a potječe iz bludnoga roda, gdje joj je tijelo okaljano bludom već u roditeljskom sjemenu, ili se bludničenjem okaljala sama, a ipak bi htjela biti u Božjoj milosti, nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu. (izvor)
Hvala na informaciji. Netko mi je nedavno rekao da Rajka Bundala već dugo više nigdje nema. Jao si ga nama kad se dokraja bude objavio mutant petog razreda kojeg su pronašli među gorama. M. P.
Čim neko u pozitivnom kontekstu spomene Međugorje,odma se španjolski inkvizitor probudi u tomi blizancu! Da živiš još tristo godina nećeš stić izmolit krunica koliko ih je Bundalo izmolio, a i katoličkih duhovnih knjiga pročitat koliko ih je on pročitao. Ante Srzić
A vi odmah reagirate na Medjugorje koje je ovdje samo rubna tema, a spomenuto je zbog navedene medjureligijske interpretacije.
Ja ne negiram Bundalu da je pobozan. Vjerojatno je kako vi kazete i nacitan. Ima i korektnih tekstova (barem ono sto sam preletio na portalu Zena Vrsna). Ali tim cudnije su ove aberacije sa tumacenjem menstruacije, zlog oka ili kasljanja predaka. Cini se kao da u nekim stvarima zeli impresionirati citatelja svojim nadahnucem, svojim duhovnim pomazanjem koje mu daje beskompromisnost i moc razlucivanja, pa ide tumaciti stvari u kojima bi ipak trebao biti skromniji i pristojniji. Nije nuzno da sve sto mu padne na pamet kad se pomoli zapise kao prorocansku pouku.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!« Zašto kaže ZLA? Zašto nije rekao "bolesti"?
A srećom niti napisati ni tiskati takvih duhovnih bisera . Poslušajte samo bilo koji njegov CD i ako vas onim monotonim i hipnotizirajučim glasom ne uspava onda ste na višoj mentalnoj razini. Slušam na radio Mariji nekog lika koji je poprimio isti ton i boju glasa da sam mislio da govori pokojni Ivančić. Isto tako i vlč, Sudac ima nekog malog iz kluba podrške koji govori poput Sudca da ga ne bi ni najbolji imitator bolje skinuo. A sad o čemu govore i tko to kontrolira ne bi ulazio. Recimo ovaj od hagioterapije stalno spominje termin duhovna duša što mi je potpuno nepoznato kao rimokatoliku. Trebalo bi poslat nekakvu pravovjernu komisiju na knjižare po Kaptolu da pol onih knjiga bace jer u njima ima neistine. Tko ima novac taj može i tiskati šta hoće . Robelar
Anonimno, ne znam, koje je vase tumacenje? Jeste li sigurni da je krvarenje od kojeg je ta zena patila dvanaest godina zlo usporedivo s normalnom menstruacijom, kakve veze ima s ovim sto je citirano od Bundala?
Nije ni čudno ono što piše Rajko Bundalo, s obzirom na to kakvo je zaprepaštenje izazvala u Zvjezdanim stazama Ashley Judd: https://www.youtube.com/watch?v=ghVSZNYPXtw "Trebalo bi poslat nekakvu pravovjernu komisiju na knjižare po Kaptolu da pol onih knjiga bace jer u njima ima neistine"? Apsolutno. M. P.
Rajko Bundalo nema nikakvog senzibiliteta, već prvo što mu padne na pamet, stavlja na web. Prva stvar koja mu padne na pamet tokom "tišine" je "čemu služi mjesečnica?" i on to stavlja na web?
Sveti gledaju u stranu kada treba i reagiraju kada treba. Taj fenomen raznježenosti u katolicizmu traje već duže vrijeme. Krotkost nije slabost, već moć pod apsolutnom kontrolom. Ako me osoba koja voli zlo gleda u oči, i ja ću gledati tu osobu koja voli zlo u oči. I reći ću joj što je ide. Možda je neću tog trenutka dovesti do ispovjedaonince, ali ako se zbog tog događaja pet minuta prije svoje smrti sjeti tog događaja na smrti i zaziva Sveto Ime Isusovo, ja sam učinio - s Božjom pomoći - mnogo. Zlo oko znači zla namjera po katoličkom nauku, no, naravno, katoličko svojevoljno tumačenje Svetog Pisma (hvala Verbumu i KS-u) radi svoje. Pa onda i imamo ove ispade, da kad nas netko pogleda sa "zlim okom" - što je vjerojatno u činu ljutnje i grubosti onda je to oblik - da, dobro ste čuli - MAGIJE. Čovjek niti nema pojma što je magija, no našao je eto baš tu riječ i tu će riječ koristiti kako bi dobio na pompoznosti. Rajko Bundalo, zašto ne izdaš novi udžbenik moralne teologije za novu generaciju svećenika, gdje je gledanje sa zlim okom kršenje prve Božje zapovijedi? Ako se na nekoga naljutim jer je učinio zlo, a on gleda u stranu, onda imamo slučaj "zlog oka", gdje sam ja grešnik koji krši prvu Božju zapovijed, a on svet čovjek.
Između "najokorjelih" tradicionalnih katolika koji preporučuju sv. Montforta, sv. Liguoria itd. za napredak u duhovnom životu i jednog Rajka Bundala kojemu je riječ "mater" spoj dječjeg glasa i dječjeg "trrrrrrr-a", onda je izbor veoma, veoma jasan. Kakve slike njemu padaju na pamet kada moli "Zdravo, Kraljice" (Salva Mater)?
No, to nije uopće čudno za "međugoriste". Takva pompoznost, popularna teologija koja smrdi po krivovjerju i indiferentizmu, a u biti je sve to parfem koji skriva još gori miris: onaj isti miris po kojem smrdi Francuska revolucija - humanizam - je tipična za karizmatski duh koji se skriva iza Međugorja. To je isti onaj duh koji je rekao biskupima Jugoslavije i BiH: "Neću služiti! Neću biti poslušan!", pa je dalje nastavio to što je nastavio i danas imamo fenomen Međugorja, kojeg vjerujem i sekularni udžbenici koriste kao primjer duhovnog turizma. "Dat ću nešto love i imati ću svoju privatnu objavu! Gle, krunica mi se pretvorila u zlato." I tako dalje, i tako dalje. Ovo jesu zadnja vremena o kojima priča sv. Pavao: ljudi žele biti zavedeni i ne zanima ih istina.
No, što gospodin Bundalo nije ušao u malo dublje značenje riječ "Međugorje"? Hebrejska riječ Har-Magedon (u grčkom Armageddon) je isto što i Međugorje na hrvatskom.
Har - gora Magedon - brazda, šupljina između
Još jednom: ako termin iz Otkr 16:16 prevedemo na hrvatski, dobivamo Medju-gorje. Tko voli, nek izvoli. Na internetu su dostupne početne poruke "Gospe" i poznat je njihov sadržaj i poznato je što su tadašnji franjevci činili. Sve je poznato. Narode, ako se želite igrati s tim, samo dajte.
@Anonimno - svaka BOLEST je materijalno ZLO. I ponekad Bog može poslati materijalno zlo (ali ne formalno zlo) kako bi nas kaznio ili kako bi napredovali u duhvonom životu. Simbol naše religije je križ i mrtvi, izmučeni Bog na njemu. Takav treba biti naš stari čovjek sa svojim porocima i požudama. Žrtva i pokora, jer ako patimo s Kristom, s Kristom ćemo i vladati. Tako jednostavno. Bogu treba zahvaliti za svaki križ koji pošalje u životu jer je to siguran znak da nas voli.
Ah, narodna etimologija :) U istom tekstu imamo i ovo: "Čedo od oca teče do (če-do) novog potomka." Ovo sve me podsjetilo na jedno tumačenje riječi German. Pazite sad: German < germ < grm. Dakle Germani su ime dobili od grmova koje su nastanjivali. Zato su Germani ujedno zvani Grmalji.
Ante, zar nam veliki broj izmoljenih krunica i pročitanih knjiga daje za pravo da pričamo neviđene gluposti i još važnije, da se protivimo zakonitim crkvenim vlastima (po pitanju Međugorja jasan je stav b. Perića).
Ajmo ne o Medjugorju na ovoj temi. Svatko zna sto misli o tome, imali smo vec i teme tog tipa, nema smisla ponovno ulaziti u iste rasprave. Kad bude novosti, imat cemo odgovarajucu temu.
Ako čovjek nije proživio neko iskustvo, ne znači da takvo iskustvo ne postoji. Isto tako, istina nije ograničena na ono što smo sami iskustveno prošli.
U tom kontekstu treba gledati na tuđa svjedočanstva. Ako je nešto u suprotnosti s katoličkim naukom, onda se podrazumijeva da odbacujemo takvo svjedočanstvo. A ako nije u suprotnosti, onda svatko može vidjeti da li to svjedočanstvo njemu osobno koristi ili ne koristi u njegovom praktičnom životu. A pošto su naši životi različiti, uvijek se može naći nekto kome može koristiti.
U ovom slučaju, simptomi o zlu oku imaju istine u sebi. On je to definirao kao zlo oko. Netko drugi bi to možda definirao nekako slično ili drugačije ovisno o duhovnom iskustvu. Zato treba biti oprezan o donošenju sudova o tuđim iskustivima. Problem je što se o određenim specifičnim duhovnim iskustivima odnosno problemima premalo priča, i onda ako netko tko počne pričati nađe ne na meti različitih komentara.
A što se tiče menstruacije, to je za neke žene prava patnja. Jer samu menstruaciju još prati hrpa različitih zdravstvenih problema koja je usko vezana uz menstruaciju. A čovjek nije stvoren za patnju. Patnja i smrt su direktna posljedica grijeha. I zato sve što trpimo treba prikazivati i za okajavanje vlastitih grijeha, za okajavanje tuđih grijeha i za duše u čistilištu iza potrebe svete Crkve. Da bi patnja dobila smisao. Isto kao i za zlo oko, u članku je dano jedno objašnjenje. Možda bi netko na temelju duhovnog iskustva mogao reći slično ili malo drugačije objašnjenje o patnjama u vrijeme menstruacije (citat iz posta "nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu").
Bapske priče? Ne, nego naše sveto Pismo! Ponovljeni Zakon 20:13-14 - "Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muško u njemu oštricom mača! Ali žene i djecu i stoku i s, što se inače nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Možeš slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, što ti ga dade Gospod, Bog tvoj." Brojevi 31:7-19 - "I pođoše u boj proti Midjanaca, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i pobiše sve muške osobe....Uzeše sve roblje i sav plijen, ljude i stoku....A Mojsije se razgnjevi na vojskovođe, na tisućnike i stotnike, koji se vratiše s vojske. Reče im Mojsije: A što ostaviste na životu sve žene? Upravo one bile su, koje na savjet Balaamov zavedoše sinove Izraelove, da otpanu od Gospoda zbog Peora, te dođe pomor na zajednicu Gospodnju. Zato sada pobijte svu djecu mušku i sve žene udate. A sve mlade djevojke, koje još nijesu udate, ostavite za sebe na životu." 2. Ljetopisa 15:13 - "A tko neće da služi Gospodu, Bogu Izraelovu, taj neka se pogubi, bio ugledan ili malen, bio čovjek ili žena!" Ponovljeni Zakon 13:6-9 - "Ako brat tvoj, sin matere tvoje, ili sir tvoj ili kći tvoja ili žena tvoja mila ili prijatelj tvoj, kojega ljubiš kao samoga sebe, hoće da te zamami tajno: Hajde da služimo tuđim bogovima, koji su tebi i ocima tvojim nepoznati, Bogovima naroda oko vas, u blizini tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, Ne pristaj s njim! Ne slušaj ga! Neka ga ne žali oko tvoje, i ne štedi ga! Ne taji krivnje njegove, Nego ga ubij! Tvoja ruka neka se prva digne na njega, da ga ubiješ, pa onda ruka svega naroda. Petrova 2:18 - "Sluge, budite pokorni sa svim strahom gospodarima, ne samo dobrima, nego i zlima!" Levitski Zakonik 20:15-16 - "Ako netko sagriješi sa živinčetom, ima se smrću kazniti; i živinče imate ubiti! Ako se žena približi živinčetu, da sagriješi s njim ubij ženu i živinče, ono imaju poginuti. Neka njihova krv bude na njima." Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi." Jest ćete meso od svojih sinova, jest ćete meso od svojih kćeri. Ispaštat će Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od mača past će oni, djecu će njihovu smrskati, žene trudne rasporiti. Hošea 13, 16 Ponovljeni Zakon 25:11-12 - "Ako se pobiju ljudi i žena jednoga doleti da otme muža svojega iz ruku onoga, koji ga bije, i pruži ruku svoju i uhvati ga za sram, Odsijeci joj ruku bez milosrđa!" "Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo." [Knjiga Sirahova 42, 14] Ne dopuštaj da vračarica živi! Knjiga Izlaska 22, 17 "Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti." Levitski zakoni 21, 9 A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. Post. 19, 26 Pa da navedemo kako je Jonu progutao kit, kako su kamen s groba sklonili anđeli, kako je Djevica rodlila i začela po Duhu Svetom, kako su neki s kočijama otišli u nebo ili možda ovo: i Ako te ruka tvoja ili noga tvoja navodi na grijeh, odsijeci je i baci je od sebe! Bolje ti je ući u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da budeš bačen u oganj vječni ili I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci ga od sebe! Bolje ti je s jednim okom ući u život, negoli s dva oka da budeš bačen u oganj pakleni. Za mene je ovo sve Sveto Pismo koje ljubim, iako sve ne razumijem. Ne bih onda pljuvao niti ovog čovjeka koji je ponizni i pobožni čovjek Crkve koji je gostovao u preko 200 župa, iako neke stvari do kraja ne razumijem ali mu na neki način vjerujem. Iako vidim da su ovdje svi odjednom veliki tumači u njima čudne stvari ili racionalno nemoguće!
Aha, znaci neke stvari u sv. Pismu ne razumijem, neke druge stvari kod Bundala ne razumijem (nista sto ste naveli nema veze s citatima u postu).
Zakljucak: ponizno prihvacam sve sto pise u sv. Pismu i sve sto Bundalo govori.
Kao potkrjepa tog zakljucka imamo i cinjenicu da se Bundala moglo cuti u stotinama zupa, isto kao i sv. Pismo koje se moglo cuti u brojnim zupama. Argumenti su neoborivi.
Tradicionaliste se i danas želi posve izbaciti iz sustava jer smetaju. Postavljaju previše pitanja.
Onda imamo progresiste i one koji su bliži agnosticima na jednoj, i konzervativne drugovatikaniste i umjerene karizmatike na drugoj strani. Progresiste i one koji niječu nadnaravno uglavnom smo prozreli. Bliži su loži, nego Crkvi. Kompromitirali su se. Pravi karizmatici slučajevi su za promatranje. Ostaju konzervativni (neokonzervativci) i umjereni karizmatici: i jedni i drugi posve uronjeni u drugovatikanski sustav. Mole Krunicu, poste srijedom i petkom, hodaju po hodočašćima, idu na (održavaju) ignacijanske duhovne vježbe, žive moralno, čitaju mistike, svećenici takvih skupina nose talar i mole časoslov: no za kritiku II. vatikanskoga odrube vam glavu. Vrhunac je povremeno nova Misa na latinskome...uh divote!!! Stara Misa je, naravno, zabranjena, uz pokoji izuzetak, osobito tijekom prošloga pontifikata. Tradicionalni mogu biti malo više od prosjeka. Ne će imati celebraciju u vrtiću na podu, nego na lijepo urešenome oltaru, no opet "versus populum". Ili lijepi barokni oltar...i onda druga euharistijska molitva na latinskome. Koncilski dokumenti izvor su im nadahnuća. Ne možete govoriti pred njima svašta kao progresisti, ali ne možete citirati ni sv.Pija V., IX., X., XI. ili XII, samo katkad i djelomično. No oni znaju kako trebate govoriti, jer oni su uzor pravovjerja. Nema traženja istine, nego čisti autoritarizam. Pa recite im da Crkva tako nije radila u dvije tisuće godina!!!
Njima odgovaraju umjereni karizmatici među običnim pukom. Oni unose živost. Glavno je da ne spominju previše Tradiciju. Moraju ih povremeno špotati, kad se previše zanesu, to to je sve ok. A oni smiju i dalje lupetati što im padne na pamet. Ako ih upozorite - što je oduvijek bila dužnost vjernika katolika - onda ste licemjer, farizej, retrogradni tip, fundamentalist. Onda ste bez ljubavi, šiljite, unosite nemir, nemate poniznosti. Onda će vas preteći bludnice i carinici u kraljevstvu nebeskome, citiraju vam sv.Pavla i Ivana i 150 mistika, naučitelja i teologa.
I kod jednih i drugih aparicionizam je uzeo maha. Osobito kad su poruke pune nekatoličke papolatrije.
Oduvijek je bilo tako da je istina izbacivanja iz neke sredine. Isus je razapet jer je pričao istinu, sv. Stjepan Prvomučenik je ubijen jer je pričao istinu, sv. Pavao je ubijen jer je pričao istinu, sv. Benedikta su jegova subraća htjela otrovati, sv. Ivana od Križa su subraća zatočila... samo neki primjeri. Nema razloga da i danas bude drugačije.
Katolik nema drugog puta osim ići za Isusom, a tamo ga čeka ono isto što je čekalo našeg Učitelja - križ: mučeništvo na fizčkoj i/ili duhovnoj razini. Svatko bi sebe trebao pitati da li je spreman položiti život za istinu, za širenje Božjeg Kraljevstva, za bližnjega, za neprijatelja. Jer i mi smo bili neprijatelji Isusu pa je ipak On za nas položio život. Isus je otišao kao janje na klanje, sv. Stjepan je molio kao i Isus (oprosti im jer ne znaju što čine), a što bi mi danas/sutra molili u takvoj situaciji (fizičkog mučeništva) ako se ikad nađemo. Mi kao Isusovi učenici nemamo drugog puta osim Učiteljevog, tako da prijanjanje uz istinu onoga što naučava katolička crkva nosi naš osobni križni put. Na udobnosti možemo zaboraviti jer ih na tom putu nema, a i ako počnemo prijanjati uz udobnosti onda ćemo činiti protivno onome što je Isus činio.
Već jesmo u situaciji jedne vrste duhovnog mučeništva jer ono što se događa unutar crkve je stvarno patnja za one koji razumiju stvari i vide kuda sve to vodi. Pitanje je imamo li dovoljno ljubavi da kažemo za sve one koji potkopavaju crkvu iznutra "oprosti im Oče jer ne znaju što čine", čvrsto vjerujući da ta muka prikazana s Isusovom mukom na Križu može donijeti ploda u ova turbulentna vremena. Neka nam kao uzor bude sv. Pavao koji kaže "svima bijah sve da pošto-poto neke spasim".
Kiki , dobro si posložio stvari. Molim te da još napišeš kakav bi po tebi morao biti tradicionalist u sveopćoj situaciji u Crkvi. Ako može i u odnosu na FSSPX. Hvala. Robelar
Robelare, nisam ja neki teolog i stručnjak. Mogu iznijeti neka svoja osobna zapažanja.
Kakav treba biti borac na prvoj crti bojišnice? Mora se stalno boriti, biti budan i razborit, biti hrabar i odlučan, čuvati trezvenost, ali i stalno paziti na promjenu taktike kod neprijatelja. I naravno, moliti se i predavati u Božje ruke! Takav i treba biti i tradicionalist u Crkvi!
Kad sam upoznao staru Misu, tada još nije bilo interneta kao danas. Nije bilo ni puno materijala o Tradiciji. Ime "Lefebvre" čuo sam nekada davno. Mislim da je to bilo 1988. kad je Nadbiskup redio četvoricu biskupa, no to je ostalo negdje daleko u podsvijesti. Kad sam počeo pričati kako sam u inozemstvu upoznao staru Misu, uglavnom su mi svećenici znali predbaciti: "Jesi li to prešao u lefebvrovce?" Ja nisam ni znao što to znači. Kad sam prvi put išao tražiti dopuštenje za staru Misu i doživio agresivnost i netrpeljivost modernista, stvari su se još zakomplicirale. Nisam shvaćao odnos Tradicije i nadbiskupa Lefebvrea. Shvatio sam da je tradicionalni pokret usko povezan s nadbiskupom Lefebvreom i njegovim providonosnim djelovanjem tek kad je kardinal Ratzimger 2001. godine u Zagrebu govorio o svojim susretima i razgovorima s nadbiskupom Lefebvreom. Rekao je otvoreno da je mons.Lefebvre bio "čovjek Crkve". Dakle, svi mi tradicionalni vjernici toga smo svjesni. Tradicionalnoga pokreta ne bi bilo da nije bilo nadbiskupa Lefebvrea. Mislim da se oko toga posljednjih nekoliko godina i ne vode žučne rasprave kao prije i da se to, manje-više, izbistrilo.
Glede FSSPX-a: to je jedan veliki pokret, prisutan u mnoštvu zemalja, na svim kontinentima. Najjači je, i meni najsimpatičniji i živahniji u francuskome govornom području: u Francuskoj, Belgiji i frankofonoj Švicarskoj te u SAD-u, ali i u Argentini i drugim latinoameričkim zemljama. Od početka je prisutan i u zemljama njemačkoga govornog područja odakle se sada širi u slavenske zemlje u kojima se sve još u fazi nastanka. Teško je predviđati kako će se to razvijati. Sve ovisi o vjernicima i svećenicima, spremnosti i požrtvovnosti, no Bratstvo uglavnom svugdje uspije uhvatiti korijen. Međutim, svaka je zemlja pomalo drukčija. Mislim da je to u Francuskoj, Belgiji i Švicarskoj jak i zreo pokret koji provodi istinsku reformu Crkve: ima prave pravcate "župe", velike crkve, škole, internate, izdavačke kuće, kuće za duhovne vježbe, staračke domove. No i sami su svećenici FSSPX-a napominjali da Bratstvo stalno proživljava napade i krize i da borba traje, žestoka borba s modernizmom tako da nas nekakve turbulencije koje zahvate vjernike i svećenike svakih nekoliko godina ne trebaju čuditi. Zli neprijatelj nikada ne spava i ima razloga za napad. Iz svoga iskustva rekao bih da se treba povezati ponajprije s likom i djelom nadbiskupa Lefebvrea te katoličkom mudrošću, zdravim razumom i pobožnošću kako čovjeka ne bi zahvatili valovi koji uvijek ponovno prodrmaju kapelice Bratstva. I jasno, tko kod Bratstva ide na Misu, treba biti u vezi sa svećenicima Bratstva i živjeti kao tradicionalist u svakodnevici - ovisno gdje se nalazite: u Hrvatskoj, Njemačkoj, Italiji, SAD-u. Ljudi su drukčiji, temperament drukčiji, jezik drukčiji, odnos prema Hrvatima drukčiji.... Za te praktične stvari teško je dati recept jer ga nema. Nažalost, o tome jako puno ovisi jer se mi u konkretnoj zajednici moramo snaći, ali te stvari ne bi trebale omesti naš put do Tradicije...ne bi trebale...
A glede "ekumenske mise" o kojoj se naveliko govori i piše: ili nam to zbilja predstoji ili nas netko ozbiljno straši i unosi nemir?! Ako se uvede taj obred koji, po svem sudeći, ne će biti valjan, Bratstvu će zacijelo pripasti ključna uloga u podjeli valjanih sakramenata i celebriranju valjanoga obreda. Nadamo se da će se tada i omasoviti!
Robelarovo pitanje kako bi se tradicionalist trebao postaviti u odnosu na SSPX podsjetilo me na davnu, nažalost točnu, konstataciju Milana Ivkošića o domoljubnim Hrvatima. Ivkošić kaže:"Hrvatsku desnicu UDBA rasturi u pauzi za kavu". Isto vrijedi i za hrvatske tradicionaliste. Kao što su na političkom polju Hrvati nesložni jalnuši, svi odreda uvjereni kako baš oni moraju biti vođe i uvijek u pravu, tako su i, ionako malobrojni, tradicionalisti podijeljeni. I to baš oko FSSPX-a. Jedni idu na mise kod FSSPX-a, drugi ne idu, treći idu ali se ne pričešćuju i sl. Ne znaš bi li se smijao ili plakao. A da se pokuša neko zajedničko djelovanje tek bi tada došle do izražaja sve umišljenosti i djetinjarije. Svatko bi svakome našao milijun razloga zašto ne može s njim. Da parafraziram Ivkošića, modernisti ni ne moraju uzimati pauzu za kavu kako bi razbucali truljave tradicionaliste.
Kvatrić, načelno se slažem s Vašim pristupom, no opet svašta ste izmiješali. Ne znam kakva je situacija u Hrvata i koliko ljudi ide kod Bratstva, koliko ne ide, koliko se ne pričešćuje pa to ne mogu komentirati. Najprije, FSSPX po svijetu ima oko sebe okupljenih najmanje tridesetak različitih zajednica. Nije to mali broj ljudi. Uz svećenike, braću sestre FSSPX-a i oblate. Bi li trebalo okupiti i ostalih dvadeset, trideset ili četrdeset tradicionalnih zajednica koje postoje - ne znam što reći. Providnost ipak sve vodi. Znam da u zemljama gdje je Tradicija razvijena postoji suradnja između FSSPX-a i nekih tradicionalnih zajednica. O suradnji s dijecezanskim klerom diljem svijeta da i ne govorim. Glede škola i odlaska na Mise: tu se u Francuskoj, Švicarskoj i SAD-u vjernici snalaze i ne upuštaju se u prevelike rasprave. Jasno, svatko zna gdje mu je duhovna domovina i kamo pripada. Privatno se tradicionalisti druže iako svi ne idu u istu kapelicu na Misu. Čak postoje zajednička hodočašća. Da se katkad trady djeca u SAD-u potuku s djecom neokonzervi dok igraju nogomet, ipak nije kraj svijeta. No,nije baš sve u ratovima i podjelama. Najgore je kad modernisti iz hijerarhije dovode zajednice onamo gdje se širi Bratstvo, kako se događalo u prošlosti. Tu jest bilo sporova.
Mislim da ne moramo biti previše jedinstveni u smislu praktičnog pristupa i rješenja. Meni sve to miriše na totalitarizme dvadesetoga stoljeća i na jednog velikog vođu i onda to navodno jedinstvo. I na neke moderne pokrete koji šire taj necrkveni duh: posebne zavjete poslušnosti poglavarima, ne smije ih se nikada kritizirati itd. Pa onda ispovijedi na kojima se, umjesto grijeha, o sebi sve kaže ispovjedniku - da volim puricu s mlincima, a ne lignju s krumpirima i sagriješio sam jer sam pio crno vino, a volim bijelo, Graševinu, ali time sam napakostio.... Od toga je Tradicija posve pošteđena: i Bratstvo i ED zajednice - Deo gratias!
I kad se vrati pravovjerje, katolici ne će biti kao Jehovini svjedoci koji svi lupetaju isto i sve tumače onako kako im se naloži iz centrale. I ne će govoriti, kao što se čuje u neokonzervativnom miljeu: "Bez nas jedva da ćete se moći spasiti!" Ne smiju reći "Bez nas ćete u pakao!", iako to misle, pa ovako govore. Taj necrkveni, sektaški duh treba nas zabrinuti. I to blesavo jedinstvo i zabrana razmišljanja o navodno svetim poglavarima...
To o nepričešćivanju, barem od 2013. zbilja je stvar koju ne mogu komentirati. Ako je Kasper u jedinstvu s Rimom, a mons.Fellay u shizmi, onda sam ja helikopter.
U nekim stvarima mi Hrvati herojski živimo svetu vjeru katoličku. U nekim smo očito zatucani i tvrdoglavi da svakoga glava zaboli. Koliko će se to prenijeti na tradicionalne krugove kad se prošire - zasad je sve još u povojima - bumo vidli!
Kikii, ma i mislio sam načelno, bez ulaženja u bilo kakvo dublje teologiziranje. Naravno da se oko sto stvari ne moramo slagati, ali bi morali oko 2-3 temeljne. Leftardi se npr. međusobno ne slažu i sukobljavaju se oko niza pitanja (najčešće vezanih uz vlast, društveni utjecaj i novac), ali su oko temeljnih ideoloških odrednica jedinstveni, te se u vezi njih uvijek međusobno podupiru. Bez obzira na razlike, čvrsto se drže Gramscijeve agende o "maršu kroz institucije" i dosljedno ju provode. Kod hrvatskih domoljuba na političkom i tradicionalista na vjerskom polju, tog zajedništva i svijesti o zajedničkom cilju nema ni u tragovima. Skroz konkretno, evo 15.02. u HKD Sv. Jeronim pater Tilošanec će održati predavanje o katoličkoj Tradiciji. I upravo takvo djelovanje je potrebno. Okupljanje i suradnja oko organizacija predavanja, tribina, izdavanja časopisa i knjiga i sl. A toj suradnji ne bi smjela biti prepreka to što jedni idu na misu u Sv. Martina, a drugi u Sv. Josipa i ili nešto slično, a što je potpuno beznačajno u odnosu na krajnji cilj koji nam je svima neupitan.
Pretpostavljam da je nebitno i to sto je voditelj HKD-a sv. Jeronima rekao "mozak bye bye" i spandjao se sa protestantima americkog "fundamentalistickog" tipa.
Ne vidim zašto bi to bilo bitno za predavanje patera Tilošanca tj. zašto zbog toga pater ne bi smio iskoristiti prostor Katoličke crkve kako bi održao predavanje o katoličkoj Tradiciji. Dapače, neka i sluđeni katolici koje ti protestanti dribljaju svojim krivovjerjima, čuju istinu. Ova vijest, s obzirom na prošlogodišnja događanja u HKD Sv. Jeronima, stvarno zvuči prilično shizofreno. I je shizofreno. Ali to samo pokazuje kolika pomutnja vlada u Crkvi. Vjerojatno ne bi bilo ništa sporno da se predavanje, nekim čudom, održava u npr. jednoj staroj crkvi u širem centru grada čiji župnik spada u konzervativnije moderniste kojemu ne bi palo na pamet objavljivanje onakvih protestantskih uradaka protiv Blažene Djevice Marije. Međutim, taj je isti župnik dobio živčani slom kad je saznao da mi dijete ide na pripravu za krizmu kod FSSPX-a, te mi, uz ostalo, prijetio brisanjem sa popisa za blagoslov doma. S druge strane, voditelj HKD-a Sv. Jeronima je, kad sam ga pitao za mogućnost da netko od tradicionalista održi predavanje, vrlo susretljivo pristao kao što bi se, u normalnim okolnostima i očekivalo, od katoličkog svećenika. Da se vratim na spomenutog župnika. Kad sam mu nakon smrti vlč. Vitkovića pisao sa molbom za održavanjem mise u njegovoj crkvi ili da nas uputi na svećenika koji bi želio naučiti TLM, nije mi ni odgovorio, a da mu takvo pitanje postavim uživo, vjerojatno bih bijegom morao spašavati živu glavu. I što reći na sve? Kako se postaviti i što misliti?
Inače, da je inicijativa za ovo predavanje potekla od mene, napominjem samo zato da pater Tilošanec ne bi bio optužen za spanđavanje sa protestantima i njihovim podupirateljima.
Kvatrić, ne ulazim u to. ja već dugo pratim Tradiciju i nema nekog predavanja koje mi više treba, pogotovo ne kao za ljude koji tek prilaze Tradiciji. Njima je to itekako potrebno i korisno. Ja sam, kao i još neki, sada u fazi promišljanja kako živjeti Tradiciju u svojoj stvarnosti kakva već jest. No, nužno je naviještati Evanđelje: gdje, kako, kada komu - tu vrijede pravila iskustva, mudrosti i razboritosti. Treba tražiti savjete starijih. Tu se i veliki svetci mogu zeznuti, a mogu čuda učiniti. Tu nema jasnoće kao u pitanjima nauka.
Da se vratimo onome gore: slažem se da u načelnim pitanjima trebamo biti jedinstveni. Ja vidim veliki napredak u posljednjih nekoliko godina. Istinska Tradicija zbilja prodire. No opet, ne smijemo se usredotočiti samo na nauk kako bismo svoju ljudsku slabost i pogrješivost zaogrnuli plaštem nezabludivosti koji Crkva stavlja samo na istine proglašene ex cathedra. To nije crkveni duh i tako Crkva nije radila u svojoj dvotisućljetnoj povijesti. Sve svoje frustracije, životne neuspjehe i loša nagnuća ne ćemo izbrisati čitanjem enciklika Pija IX., X., XI. i XII. Mi ostajemo ljudi, krhki i lomljivi, kadri učiniti gnjusne stvari, i nakon pedeset godina odlazaka u tradicionalne kapelice. Malenost, poniznost i promjena sebe samih, i nakon 5 000 odlazaka u tradicionalne kapelice, ostaje naša prva dužnost. Velika je čast naviještati Tradiciju u ovo vrijeme otpada. Mogu se time steći velike zasluge za život vječni. Ali nema apostola bez križa. Propovijedati i naviještati treba u skladu s vremenom i mentalitetom ljudi. Biti vjeran istini, ali ne gušiti. Znati ušutjeti kad treba i prepustiti Gospodinu da on nastavi. Imam osjećaj da je borba za pravovjerje nekima ventil da iziđe sve ono pametovanje, mudrovanje, osuđivanje i ponižavanje drugih, želja za vlašću nad drugima - sve što su im tijekom odgoja zabranjivali otac i majka te svećenici i časne pokušali i što naša vjera zabranjuje. Da sada sve to, pošto su naučili nekoliko dogmi i par puta pročitali nekoliko pretkoncilskih enciklika, upakirano u apostolat, izlazi van. Jasno je da će plodovi toga biti nikakvi. Nitko toga nije pošteđen: prema omjeru poniznosti ili oholosti u vlastitome radu mjerit će se i uspjeh takvoga rada.
Kod sveučilišnih profesora vidimo često da su neki pravi znanstvenici, loši predavači. Drugi "malo" znaju, a izvrsno predaju i zainteresiraju ljude. Rijetko i jedno i drugo ide skupa.
Ako netko dobro poznaje nauk i citira sto enciklika ne znači da zna to prenositi drugima i da će drugi odmah prihvatiti Tradiciju. Očito za to trebamo puno moliti.
I u svim ovim raspravama ne zaboravimo da se ni za tradicionaliste ne brišu neki grijesi: recimo grijeh propustom i grijeh sablazni.
Bolje bi bilo da je Tilošančevo predavanje ovaj četvrtak, jer do onoga drugog kaptolski monsinjori još stignu shvatiti da ovaj put to nisu puki nestašni ravnozemljaši, ili hrvatski pravoslavci, ili borci protiv pečenja kolača kraljici neba, ili korjenoljubivi provoditelji razlike između "izkakati" i "izskakati", ili lektori ispravljači "revnovanja" u "marnovanje" i "tetovaža" u "sicane likove", nego, dame i gospodo: nitko drugi nego jedan jedini naš svećenik lefevrovac! M. P.
Evo, kaže mi danas jedan od onih koji su pribivali tribini da je na početku dr. Razum obavijestio nazočne da kard. Bozanić otkazuje svoje pokroviteljstvo nad obilježavanjem 150. godišnjice Jeronimskog društva zbog ravne Zemlje i Tilošančeva gostovanja. M. P.
Kiki zahvaljujem na odgovoru . Bog te blagoslovio. Znam da nekakvog univerzalnog pravilnika nema ali bilo bi lijepo u ovom ludom vremenu imati nekakav kodeks ponašanja po kojem bi se pravovjernik trebao ravnati počevši od jutra kad se probudi pa i u snu cijeli život. Robelar
Vjerujem da si duboko uvjeren da je temelj svega kršćanskog djelovanja, dakako, Evanđelje. Ono sadrži mnogo konkretnih naputaka. No, izgleda da tražiš još nešto specifičnije (nemoj shvatiti da to ovdje prosuđujem lošim - samo komentiram).
Stoga, što se tiče tog specifičnijeg, preporučam 4. i 7. poglavlje Pravila sv. Benedikta.
Hvala Marko . Lijepo se može duhovno obogatiti i sa Pravilima , no više sam mislio na nekakav dnevni raspored koji bi bio ustaljen. Pogotovo bi nešto trebalo tiskati kao vrstu tradicionalnog molitvenika sa konkretnim savjetima i poticajima u ustrajnosti . Robelar
Aha. Onda, moli o izlasku i zalasku sunca, i još barem jednom tijekom dana. Što ćeš moliti, to si sam odredi. Važnije je moliti dobro nego puno. Svakako ne valja zaboraviti Molitvu Gospodnju svaki dan. Preporučam također za jutro nekoliko trenutaka tihe mentalne molitve prije svega. Ujutro smo svježi i neopterećeni i lakše se duša uzdiže k Bogu.
Evo , ovako je to izgledalo u jednoj molitvenoj zajednici (nije karizmatska); Ispovijed - jedan put tjedno , a najmanje jedan put mjesečno. Sv. Misa - svakodnevno , ako je moguće , ili osim nedjelje bar jedan dan u tjednu (petak). Duhovna sveta pričest sve češće u toku jednog dana. Molitva- svaki dan sva tri otajstva krunice . To je moguće ostvariti samo stavljajući Boga na prvo mjesto. Moliti kroz cijeli dan. Ujutro Himan Duhu Svetom , Gospinu Krunicu , Gospine Litanije i Molitvu sv. Mihaelu. U podne : Gospinu Krunicu i Veliča. Popodne , oko petnaest sati : Krunicu i Zazive Božanskog Milosrđa , te Litanije Krvi Kristove.Uvečer ; Gospinu Krunicu , Zlatnu Krunicu i litanije Srca Isusova. Sveto Pismo . svakodnevno pomalo. Post : umjerenost u uzimanju hrane i pića , jer proždrljivost je vrata putenosti i svim drugim grijesima. HRANU UZIMATI POPUT LIJEKA . NAJPRIJE TREBA POSTIĆI UMJERENOST , A NE HEROJSKI POSTITI A BITI IZVAN VREMENA POSTA PROŽDRLJIV. POST O KRUHU I VODI SRIJEDOM I PETKOM. Robelar
Vrlo dobro, no čini se, barem što se tiče rasporeda molitve, teško ostvarivo nekome tko ide na posao, pogotovo zbog molitve Gospine Krunice u podne. Redovito takvo što posao ne dopušta.
No, onaj koji može, odlično i Bogu hvala. Udržljivost je, barem sa strane logistike, lakše ostvariti.
Slučajno sam. Uspjet ćemo iz ljubavi izmoliti krunicu samo ako nam je susresti Boga u molitvi najvažniji dio našeg dana i života. Kad vidim s koliko mlakosti i nezainteresiranosti se moli Krunica prije Mise na čude me riječi Svetoga Montforta koji veli da se ta molitva već onda počela smatrati za bakice. Onaj koji ne drži Mariju za Majku Božju i nije Njezino dijete ne može moliti Krunicu nego obavlja molitve koje ,,ne vrijeđaju Isusa jer se Marija stavlja u prvi plan." Robelar
Nisam mislio na Krunicu, nego općenito na molitvu. Neki će poslovi biti takve vrste da će dopustiti molitvu i tijekom rada, a neki ne. Neki će biti takvi da će biti pauza koju će čovjek moći iskoristiti za molitvu.
Ako si recimo, vjeroučitelj i imaš sat vjeronauka taman oko podne, izmolit ćeš s učenicima Anđeo Gospodnji jer ta molitva neće remetiti tvoje prvotne dužnosti na koje te je postavila Crkva. Kao i u postu koji se mora obavljati tako da nas ne omete u vršenju naših dužnosti, tako mora biti i s molitvom.
Nema tog posla na svijetu kad ne bi mogao svoje srce i um uzdignuti Bogu prije ,za vrijeme ili nakon posla . Strelovite molitve , zahvala ili samo jedan pogled na Raspelo . Robelar
Naravno, no neki posao to čini težim, drugi ne. Kod nekog posla se može baš u podne, kod drugog pet minuta prije ili kasnije.
Da pojasnim i da se ispravim. Piše tamo da se prema pravilima te molitvene zajednice Gospina Krunica moli u podne. To neće moći svatko, a pogotovo ne netko na nekakvom poslu za koji je potrebno da čovjek nešto razmišlja ili govori.
Jedna je stvar strelovita molitva, a drugo Krunica. Mislio sam na Krunicu kao molitva, ne obazirući se na sadržaj molitve nego na njezinu duljinu i zahtjevnost.
Još jednom, hvalim načela, ali treba uzimati u obzir prilike.
Dok se vi bavite potpuno marginalnim stvarima poput "nauka" gospodina Bundala, Zlo se bavi pravim stvarima pa se više i ne pokušava skriti unutar Crkve nego javno djeluje kroz svoje "kardinale". https://www.quovadiscroatia.com/kardinal-marx-podupire-blagoslivljanje-gay-parova/
Glede pitanja i poimanja velikog velikog zla, preporučio bih također blogeru i čitateljima pročitati ovaj članak koji je jučer napisan kao komentar a koji počinje ovako:
"The sad fact of the matter is that since the Vatican Two Bomb exploded in the heart of the Church, there has not been a Pope who has effectively moved to remove the sodomites from the seminary of the Curia or The Prelature or the Priesthood.
Many, falsely, think that Bishop Emeritus Ratzinger did with his letter about sodomites and the seminaries but it has holes wide enough for any queer to squirm through.
Why the Priesthood Will Continue To Become a "Gay" Profession Dale Vree Published in February 2006 - New Oxford Review" . . . http://disq.us/p/1px8qqw JbD
Ne znam komu je upućen prijekor. Pretpostavljam i meni. No ne sviđa mi se baš ovaj manevar skretanja pozornosti na navodno veće zlo. Očito Vam nešto smeta u ovakvim raspravama. Ako ste gore vidjeli, ja sam spomenuo još možda veće zlo od zlog kardinala Marxa, a to su upozorenja na navodno skoro uvođenje nekakve ekumenske mise u kojoj posveta ne bi trebala biti valjana. Premda se ograđujem jer nije isključeno da je dezinformacija, a može biti i puštanje pokusnih balona. No valja biti budan! U svakom slučaju, tema (umjerenih) karizmatika koji u našem narodu, nažalost, imaju velik utjecaj i koji ga lagano s katoličanstva odvode na protestantizam, i to onaj najluđi pentekostalnoga usmjerenja, nipošto nije bezvezarija kojom se u ovome povijesnom trenutku ne treba baviti. Barem u mojoj okolini itekako se reagira na takve zamisli, kao ove ludorije kardinala Marxa, no neokonzervativci i (umjereni) karizmatici svugdje su "in": oni "znaju", njih se pita za savjet, njima se, na našu veliku, veliku žalost, još uvijek vjeruje.
Kikii, ako se obraćate meni, ne trebate biti uznemireni. Moj post je doista čisto informativne prirode, te se ne odnosi ni na koga ovdje prijekorno. Smatrah samo kako bi posjetiteljima ovog bloga mogla koristiti nešto opširnija štorija o negativnim stvarima i događanjima uperenima protiv Kristove Svete Katoličke Crkve. JbD
U,kako "predivan" blog. Još malo pa da i nema teksta u kojem se između sebe ne časte jedni s drugima na vrlo"zadivljujući" način. Zaista "predivna" i vrlo "ugodna" atmosfera i evangelizacija na visini. Odlučujem ne čitati komentatore pa makar ne znam što više napisali. Smatram da bi bilo bolje da komentara niti nema jer kvare cijelu sliku objavljenog posta makar se bloger ogradio. MN
Otkrivanje istine je bolna stvar i čovjek postaje ljut na sve i svašta iz vrlo jednostavnog razloga što su nam servirane krive stvari u životu. A isto tako, pos6toji i ljutnja prema samima sebi zbog vlastitih grijeha dok se ne naraste do spoznaje Božje milosti.
Potrebmo je vrijeme za spoznati koliko smo ljubljeni od Isusa, a istovrmeno se boriti i protiv različitih zabluda koje haraju crkvom. Kad kažem da smo ljubljeni od Isusa, to mislim da onu duhovnu stvarnost koja od nas traži katoličku odgovornost, a ne neku sentimentalnost koja si umišlja kako nas Isus voli pa eto ne moramo ništa specijalno poduzimati sa vlastitim životom bez obzira u kakvom mraku živjeli....
Za razumjeti je kad netko reagira emocionalno, potreban je rast i vrijeme da ga preobrazi Isusova ljubav.
Kikii je izvukao srtž cijele situacije u ovih par rečenica, i zato mu zahvaljujem na tome:
"No opet, ne smijemo se usredotočiti samo na nauk kako bismo svoju ljudsku slabost i pogrješivost zaogrnuli plaštem nezabludivosti koji Crkva stavlja samo na istine proglašene ex cathedra. To nije crkveni duh i tako Crkva nije radila u svojoj dvotisućljetnoj povijesti. Sve svoje frustracije, životne neuspjehe i loša nagnuća ne ćemo izbrisati čitanjem enciklika Pija IX., X., XI. i XII. Mi ostajemo ljudi, krhki i lomljivi, kadri učiniti gnjusne stvari, i nakon pedeset godina odlazaka u tradicionalne kapelice. Malenost, poniznost i promjena sebe samih, i nakon 5 000 odlazaka u tradicionalne kapelice, ostaje naša prva dužnost."
Još bih dodao, moramo imati puno razumijevanja za druge jer smo (kako tko) i sami lutali različitim bespućima dok je Gospodin strpljivo čekao naš povratak, Ako je netko iz bilo kojeg razloga (grijeh, ranjenost, neznanje) sam po sebi u nevolji, naša kriva kritika ga može samo udaljiti od Gospodina. A kriva kritika znači osuditi osobu, pogledati je onako s visoka kao da smo sami dostigli ne znam kakve nebeske visine. Naš Učitelj je došao služiti, i taj put smo dužni slijediti. Biti na usluzi drugima u nevolji a ne pametovati o našim duhovnim dostignućima. Jer reče sveti Toma Akvinski kad je sreo Isusa u živo, da sve njegovo napisano je slama. On, veliki, umni čovjek i crkveni naučitelj kad tako kaže. Svak od nas se onda može pitati kakva je veličina naših spoznaja. Prah? manje od praha? Staviti pod neki mikroskop sa 1 000 000 poveanjem, hoćemo li vidjeti nešto o vlastitoj mudrosti? Sv. Franjo je na kraju života rekao: braćo, nismo ništa dobroga učinili, idemo ponovo raditi..... Ugledajmo se kako je sv. Franjo nasljedovao Učitelja u poniznosti
Mario, lijepo rečeno. Što sam duže u Tradiciji, to se više pitam kako ću ja na sud Gospodnji i što će mene Gospodin pitati. Umovati, mudrovati i upirati prstom sam mogao koliko sam htio jer Tradicija nas silno uzdigne i vidimo lijepo što se zbiva u Crkvi i što ne funkcionira. Nerijetko nam drugi kažu da smo neke stvari proročki predvidjeli. No ako nam nije porasla poniznost i ljubav, ako nismo uznapredovali u svetosti, niš koristi od svega. Badava nam Tradicija, kolari i talari, korali i tamjan, latinski i hebrejski.
Ovo prepucavanje katkad dobro dođe. Za mnoge od nas je prošlo vrijeme za tuče nakon utakmica i slične stvari. Navodno tradicionalno mudrovanje može biti na toj razini, a to ne donosi baš zasluge. Šteta da nije živ netko od onih starih isusovaca koji su dokraja ostali vjerni. Koji su dobro znali što je Tradicija i kojima se nije moglo glumatati. Imali su oštar pogled i ništa im nije moglo promaknuti. Majko moja, kakve bi oni dijagnoze izrekli za određene morbidne pojave u tradicionalnim krugovima u Hrvata!
na tragu toga što si rekao, ima jedna crtica iz života koja mi se baš urezala. Imao sam priliku doći u kontakt sa pravoslavljem, i tamo je jedan od njihovih (mislim da je njihov svećenik to napisao) napisao je otprilike ovako o greškama početnika u duhovnom životu:
"Bog daje duši svjetlo. Duša obasjana tim svjetlom vidi grijehe drugih (jer se to svjetlo širi oko nas pa vidimo našu okolinu) i onda počne činiti pogrešku jer se počne baviti tim (tuđim grijesima). Ali Bog nije dao duši to svjetlo za tu namjenu. Duša je to svjetlo dobila da pod njom vidi vlastite grijehe i primi se posla čišćenja vlastitog srca."
Nemojte me sad loviti što je izvor pravoslavan. Meni je žao što su odijeljeni jer oni koji zaista traže Isusa to čine svim svojim srcem. Molimo za njih da i oni uđu u krilo katoličke crkve. Meni se to urezalo jer daje pravu 'dijagnozu' za bilo koga od nas kad spozna nešto novo i s tim novim odmah poželi druge mijenjati umjesto da se ozbiljno primi posla sa vlastitim srcem. Što će naša duša biti 'prozirnija i čišća (kao staklo)' to će Isus lakše preko nas djelovati u odnosu na druge.
Ali, ako ćemo umjesto poniznosti i ljubavi imati batinu u ruci prema onima koji nisu upoznati ili s tradicijom ili su van krila katoličke crkve, teško da ćemo s takvim stavom ikoga privući. Tu naravno ne mislim na pojam da odustanemo od katoličkih istina u dijalogu s takvim osobama, nego da budemo svjesni da nam je vjera dar, i da sami nismo birali obitelj, mjesto, državu gdje ćemo se roditi.
Kad prihvatimo činjenicu da smo samo po Božjem daru katolici, pa dalje da smo po Božjem daru počeli uranjati u nauk što su nam predali crkveni naučitelji i crkveni oci, onda razumno koristimo taj dar da bi ga mogli podijeliti s drugima isto kao što je to Isus i ljudi koje smo sustretali na našem životnom putu podijelili s nama.
MN pokušaj na to gledati na ovaj način - ,,Lubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas , ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome , po tome će svi upoznati da ste moji učenici." Robelar
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
A Šta sad ni bundalo ne valja? E jesi pravovjeran svaka ti čast
OdgovoriIzbrišiHvala na informaciji. Netko mi je nedavno rekao da Rajka Bundala već dugo više nigdje nema.
OdgovoriIzbrišiJao si ga nama kad se dokraja bude objavio mutant petog razreda kojeg su pronašli među gorama.
M. P.
Čim neko u pozitivnom kontekstu spomene Međugorje,odma se španjolski inkvizitor probudi u tomi blizancu! Da živiš još tristo godina nećeš stić izmolit krunica koliko ih je Bundalo izmolio, a i katoličkih duhovnih knjiga pročitat koliko ih je on pročitao. Ante Srzić
OdgovoriIzbrišiA vi odmah reagirate na Medjugorje koje je ovdje samo rubna tema, a spomenuto je zbog navedene medjureligijske interpretacije.
IzbrišiJa ne negiram Bundalu da je pobozan. Vjerojatno je kako vi kazete i nacitan. Ima i korektnih tekstova (barem ono sto sam preletio na portalu Zena Vrsna). Ali tim cudnije su ove aberacije sa tumacenjem menstruacije, zlog oka ili kasljanja predaka. Cini se kao da u nekim stvarima zeli impresionirati citatelja svojim nadahnucem, svojim duhovnim pomazanjem koje mu daje beskompromisnost i moc razlucivanja, pa ide tumaciti stvari u kojima bi ipak trebao biti skromniji i pristojniji. Nije nuzno da sve sto mu padne na pamet kad se pomoli zapise kao prorocansku pouku.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
IzbrišiIsus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!« Zašto kaže ZLA? Zašto nije rekao "bolesti"?
A srećom niti napisati ni tiskati takvih duhovnih bisera . Poslušajte samo bilo koji njegov CD i ako vas onim monotonim i hipnotizirajučim glasom ne uspava onda ste na višoj mentalnoj razini. Slušam na radio Mariji nekog lika koji je poprimio isti ton i boju glasa da sam mislio da govori pokojni Ivančić. Isto tako i vlč, Sudac ima nekog malog iz kluba podrške koji govori poput Sudca da ga ne bi ni najbolji imitator bolje skinuo. A sad o čemu govore i tko to kontrolira ne bi ulazio. Recimo ovaj od hagioterapije stalno spominje termin duhovna duša što mi je potpuno nepoznato kao rimokatoliku. Trebalo bi poslat nekakvu pravovjernu komisiju na knjižare po Kaptolu da pol onih knjiga bace jer u njima ima neistine. Tko ima novac taj može i tiskati šta hoće .
IzbrišiRobelar
Anonimno, ne znam, koje je vase tumacenje? Jeste li sigurni da je krvarenje od kojeg je ta zena patila dvanaest godina zlo usporedivo s normalnom menstruacijom, kakve veze ima s ovim sto je citirano od Bundala?
IzbrišiNije ni čudno ono što piše Rajko Bundalo, s obzirom na to kakvo je zaprepaštenje izazvala u Zvjezdanim stazama Ashley Judd: https://www.youtube.com/watch?v=ghVSZNYPXtw
Izbriši"Trebalo bi poslat nekakvu pravovjernu komisiju na knjižare po Kaptolu da pol onih knjiga bace jer u njima ima neistine"? Apsolutno.
M. P.
Rajko Bundalo nema nikakvog senzibiliteta, već prvo što mu padne na pamet, stavlja na web. Prva stvar koja mu padne na pamet tokom "tišine" je "čemu služi mjesečnica?" i on to stavlja na web?
IzbrišiSveti gledaju u stranu kada treba i reagiraju kada treba. Taj fenomen raznježenosti u katolicizmu traje već duže vrijeme. Krotkost nije slabost, već moć pod apsolutnom kontrolom. Ako me osoba koja voli zlo gleda u oči, i ja ću gledati tu osobu koja voli zlo u oči. I reći ću joj što je ide. Možda je neću tog trenutka dovesti do ispovjedaonince, ali ako se zbog tog događaja pet minuta prije svoje smrti sjeti tog događaja na smrti i zaziva Sveto Ime Isusovo, ja sam učinio - s Božjom pomoći - mnogo. Zlo oko znači zla namjera po katoličkom nauku, no, naravno, katoličko svojevoljno tumačenje Svetog Pisma (hvala Verbumu i KS-u) radi svoje. Pa onda i imamo ove ispade, da kad nas netko pogleda sa "zlim okom" - što je vjerojatno u činu ljutnje i grubosti onda je to oblik - da, dobro ste čuli - MAGIJE. Čovjek niti nema pojma što je magija, no našao je eto baš tu riječ i tu će riječ koristiti kako bi dobio na pompoznosti. Rajko Bundalo, zašto ne izdaš novi udžbenik moralne teologije za novu generaciju svećenika, gdje je gledanje sa zlim okom kršenje prve Božje zapovijedi? Ako se na nekoga naljutim jer je učinio zlo, a on gleda u stranu, onda imamo slučaj "zlog oka", gdje sam ja grešnik koji krši prvu Božju zapovijed, a on svet čovjek.
Između "najokorjelih" tradicionalnih katolika koji preporučuju sv. Montforta, sv. Liguoria itd. za napredak u duhovnom životu i jednog Rajka Bundala kojemu je riječ "mater" spoj dječjeg glasa i dječjeg "trrrrrrr-a", onda je izbor veoma, veoma jasan. Kakve slike njemu padaju na pamet kada moli "Zdravo, Kraljice" (Salva Mater)?
No, to nije uopće čudno za "međugoriste". Takva pompoznost, popularna teologija koja smrdi po krivovjerju i indiferentizmu, a u biti je sve to parfem koji skriva još gori miris: onaj isti miris po kojem smrdi Francuska revolucija - humanizam - je tipična za karizmatski duh koji se skriva iza Međugorja. To je isti onaj duh koji je rekao biskupima Jugoslavije i BiH: "Neću služiti! Neću biti poslušan!", pa je dalje nastavio to što je nastavio i danas imamo fenomen Međugorja, kojeg vjerujem i sekularni udžbenici koriste kao primjer duhovnog turizma. "Dat ću nešto love i imati ću svoju privatnu objavu! Gle, krunica mi se pretvorila u zlato." I tako dalje, i tako dalje. Ovo jesu zadnja vremena o kojima priča sv. Pavao: ljudi žele biti zavedeni i ne zanima ih istina.
No, što gospodin Bundalo nije ušao u malo dublje značenje riječ "Međugorje"? Hebrejska riječ Har-Magedon (u grčkom Armageddon) je isto što i Međugorje na hrvatskom.
Har - gora
Magedon - brazda, šupljina između
Još jednom: ako termin iz Otkr 16:16 prevedemo na hrvatski, dobivamo Medju-gorje. Tko voli, nek izvoli. Na internetu su dostupne početne poruke "Gospe" i poznat je njihov sadržaj i poznato je što su tadašnji franjevci činili. Sve je poznato. Narode, ako se želite igrati s tim, samo dajte.
@Anonimno - svaka BOLEST je materijalno ZLO. I ponekad Bog može poslati materijalno zlo (ali ne formalno zlo) kako bi nas kaznio ili kako bi napredovali u duhvonom životu. Simbol naše religije je križ i mrtvi, izmučeni Bog na njemu. Takav treba biti naš stari čovjek sa svojim porocima i požudama. Žrtva i pokora, jer ako patimo s Kristom, s Kristom ćemo i vladati. Tako jednostavno. Bogu treba zahvaliti za svaki križ koji pošalje u životu jer je to siguran znak da nas voli.
-3ZM
Pročitao sam Rajkov članak o mjesečnici pa me još samo zanima kakav mu je stav o menopauzi? Dođe li onda ona kao egzorcizam?
IzbrišiS.H.
Ah, narodna etimologija :) U istom tekstu imamo i ovo: "Čedo od oca teče do (če-do) novog potomka." Ovo sve me podsjetilo na jedno tumačenje riječi German. Pazite sad: German < germ < grm. Dakle Germani su ime dobili od grmova koje su nastanjivali. Zato su Germani ujedno zvani Grmalji.
OdgovoriIzbrišiAnte, zar nam veliki broj izmoljenih krunica i pročitanih knjiga daje za pravo da pričamo neviđene gluposti i još važnije, da se protivimo zakonitim crkvenim vlastima (po pitanju Međugorja jasan je stav b. Perića).
Ajmo ne o Medjugorju na ovoj temi. Svatko zna sto misli o tome, imali smo vec i teme tog tipa, nema smisla ponovno ulaziti u iste rasprave. Kad bude novosti, imat cemo odgovarajucu temu.
IzbrišiPa i meni su čudnovata ova neka bapska tumačenja Bundala ali ko kaže da nisu istinita?! Ante Srzić
OdgovoriIzbrišiAko čovjek nije proživio neko iskustvo, ne znači da takvo iskustvo ne postoji. Isto tako, istina nije ograničena na ono što smo sami iskustveno prošli.
OdgovoriIzbrišiU tom kontekstu treba gledati na tuđa svjedočanstva. Ako je nešto u suprotnosti s katoličkim naukom, onda se podrazumijeva da odbacujemo takvo svjedočanstvo. A ako nije u suprotnosti, onda svatko može vidjeti da li to svjedočanstvo njemu osobno koristi ili ne koristi u njegovom praktičnom životu. A pošto su naši životi različiti, uvijek se može naći nekto kome može koristiti.
U ovom slučaju, simptomi o zlu oku imaju istine u sebi. On je to definirao kao zlo oko. Netko drugi bi to možda definirao nekako slično ili drugačije ovisno o duhovnom iskustvu. Zato treba biti oprezan o donošenju sudova o tuđim iskustivima. Problem je što se o određenim specifičnim duhovnim iskustivima odnosno problemima premalo priča, i onda ako netko tko počne pričati nađe ne na meti različitih komentara.
A što se tiče menstruacije, to je za neke žene prava patnja. Jer samu menstruaciju još prati hrpa različitih zdravstvenih problema koja je usko vezana uz menstruaciju. A čovjek nije stvoren za patnju. Patnja i smrt su direktna posljedica grijeha. I zato sve što trpimo treba prikazivati i za okajavanje vlastitih grijeha, za okajavanje tuđih grijeha i za duše u čistilištu iza potrebe svete Crkve. Da bi patnja dobila smisao. Isto kao i za zlo oko, u članku je dano jedno objašnjenje. Možda bi netko na temelju duhovnog iskustva mogao reći slično ili malo drugačije objašnjenje o patnjama u vrijeme menstruacije (citat iz posta "nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu").
Mario
Bapske priče? Ne, nego naše sveto Pismo!
OdgovoriIzbrišiPonovljeni Zakon 20:13-14 - "Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muško u njemu oštricom mača! Ali žene i djecu i stoku i s, što se inače nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Možeš slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, što ti ga dade Gospod, Bog tvoj."
Brojevi 31:7-19 - "I pođoše u boj proti Midjanaca, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i pobiše sve muške osobe....Uzeše sve roblje i sav plijen, ljude i stoku....A Mojsije se razgnjevi na vojskovođe, na tisućnike i stotnike, koji se vratiše s vojske. Reče im Mojsije: A što ostaviste na životu sve žene? Upravo one bile su, koje na savjet Balaamov zavedoše sinove Izraelove, da otpanu od Gospoda zbog Peora, te dođe pomor na zajednicu Gospodnju. Zato sada pobijte svu djecu mušku i sve žene udate. A sve mlade djevojke, koje još nijesu udate, ostavite za sebe na životu."
2. Ljetopisa 15:13 - "A tko neće da služi Gospodu, Bogu Izraelovu, taj neka se pogubi, bio ugledan ili malen, bio čovjek ili žena!"
Ponovljeni Zakon 13:6-9 - "Ako brat tvoj, sin matere tvoje, ili sir tvoj ili kći tvoja ili žena tvoja mila ili prijatelj tvoj, kojega ljubiš kao samoga sebe, hoće da te zamami tajno: Hajde da služimo tuđim bogovima, koji su tebi i ocima tvojim nepoznati, Bogovima naroda oko vas, u blizini tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, Ne pristaj s njim! Ne slušaj ga! Neka ga ne žali oko tvoje, i ne štedi ga! Ne taji krivnje njegove, Nego ga ubij! Tvoja ruka neka se prva digne na njega, da ga ubiješ, pa onda ruka svega naroda.
Petrova 2:18 - "Sluge, budite pokorni sa svim strahom gospodarima, ne samo dobrima, nego i zlima!"
Levitski Zakonik 20:15-16 - "Ako netko sagriješi sa živinčetom, ima se smrću kazniti; i živinče imate ubiti! Ako se žena približi živinčetu, da sagriješi s njim ubij ženu i živinče, ono imaju poginuti. Neka njihova krv bude na njima."
Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja ću ih kazniti.
Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi."
Jest ćete meso od svojih sinova, jest ćete meso od svojih kćeri.
Ispaštat će Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od mača past će oni, djecu će njihovu smrskati, žene trudne rasporiti.
Hošea 13, 16
Ponovljeni Zakon 25:11-12 - "Ako se pobiju ljudi i žena jednoga doleti da otme muža svojega iz ruku onoga, koji ga bije, i pruži ruku svoju i uhvati ga za sram, Odsijeci joj ruku bez milosrđa!"
"Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo."
[Knjiga Sirahova 42, 14]
Ne dopuštaj da vračarica živi!
Knjiga Izlaska 22, 17
"Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti."
Levitski zakoni 21, 9
A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.
Post. 19, 26
Pa da navedemo kako je Jonu progutao kit, kako su kamen s groba sklonili anđeli, kako je Djevica rodlila i začela po Duhu Svetom, kako su neki s kočijama otišli u nebo ili možda ovo: i Ako te ruka tvoja ili noga tvoja navodi na grijeh, odsijeci je i baci je od sebe! Bolje ti je ući u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da budeš bačen u oganj vječni ili I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci ga od sebe! Bolje ti je s jednim okom ući u život, negoli s dva oka da budeš bačen u oganj pakleni.
Za mene je ovo sve Sveto Pismo koje ljubim, iako sve ne razumijem. Ne bih onda pljuvao niti ovog čovjeka koji je ponizni i pobožni čovjek Crkve koji je gostovao u preko 200 župa, iako neke stvari do kraja ne razumijem ali mu na neki način vjerujem. Iako vidim da su ovdje svi odjednom veliki tumači u njima čudne stvari ili racionalno nemoguće!
Aha, znaci neke stvari u sv. Pismu ne razumijem, neke druge stvari kod Bundala ne razumijem (nista sto ste naveli nema veze s citatima u postu).
OdgovoriIzbrišiZakljucak: ponizno prihvacam sve sto pise u sv. Pismu i sve sto Bundalo govori.
Kao potkrjepa tog zakljucka imamo i cinjenicu da se Bundala moglo cuti u stotinama zupa, isto kao i sv. Pismo koje se moglo cuti u brojnim zupama. Argumenti su neoborivi.
Tradicionaliste se i danas želi posve izbaciti iz sustava jer smetaju. Postavljaju previše pitanja.
OdgovoriIzbrišiOnda imamo progresiste i one koji su bliži agnosticima na jednoj, i konzervativne drugovatikaniste i umjerene karizmatike na drugoj strani.
Progresiste i one koji niječu nadnaravno uglavnom smo prozreli. Bliži su loži, nego Crkvi. Kompromitirali su se.
Pravi karizmatici slučajevi su za promatranje.
Ostaju konzervativni (neokonzervativci) i umjereni karizmatici: i jedni i drugi posve uronjeni u drugovatikanski sustav.
Mole Krunicu, poste srijedom i petkom, hodaju po hodočašćima, idu na (održavaju) ignacijanske duhovne vježbe, žive moralno, čitaju mistike, svećenici takvih skupina nose talar i mole časoslov:
no za kritiku II. vatikanskoga odrube vam glavu.
Vrhunac je povremeno nova Misa na latinskome...uh divote!!!
Stara Misa je, naravno, zabranjena, uz pokoji izuzetak, osobito tijekom prošloga pontifikata.
Tradicionalni mogu biti malo više od prosjeka. Ne će imati celebraciju u vrtiću na podu, nego na lijepo urešenome oltaru, no opet "versus populum".
Ili lijepi barokni oltar...i onda druga euharistijska molitva na latinskome.
Koncilski dokumenti izvor su im nadahnuća. Ne možete govoriti pred njima svašta kao progresisti, ali ne možete citirati ni sv.Pija V., IX., X., XI. ili XII, samo katkad i djelomično. No oni znaju kako trebate govoriti, jer oni su uzor pravovjerja.
Nema traženja istine, nego čisti autoritarizam.
Pa recite im da Crkva tako nije radila u dvije tisuće godina!!!
Njima odgovaraju umjereni karizmatici među običnim pukom. Oni unose živost. Glavno je da ne spominju previše Tradiciju. Moraju ih povremeno špotati, kad se previše zanesu, to to je sve ok.
A oni smiju i dalje lupetati što im padne na pamet.
Ako ih upozorite - što je oduvijek bila dužnost vjernika katolika - onda ste licemjer, farizej, retrogradni tip, fundamentalist. Onda ste bez ljubavi, šiljite, unosite nemir, nemate poniznosti.
Onda će vas preteći bludnice i carinici u kraljevstvu nebeskome, citiraju vam sv.Pavla i Ivana i 150 mistika, naučitelja i teologa.
I kod jednih i drugih aparicionizam je uzeo maha. Osobito kad su poruke pune nekatoličke papolatrije.
Kikii
Svaka cast na ovom komentaru Kikii! Vrhunski ste to secirali.
IzbrišiOduvijek je bilo tako da je istina izbacivanja iz neke sredine. Isus je razapet jer je pričao istinu, sv. Stjepan Prvomučenik je ubijen jer je pričao istinu, sv. Pavao je ubijen jer je pričao istinu, sv. Benedikta su jegova subraća htjela otrovati, sv. Ivana od Križa su subraća zatočila... samo neki primjeri. Nema razloga da i danas bude drugačije.
IzbrišiKatolik nema drugog puta osim ići za Isusom, a tamo ga čeka ono isto što je čekalo našeg Učitelja - križ: mučeništvo na fizčkoj i/ili duhovnoj razini. Svatko bi sebe trebao pitati da li je spreman položiti život za istinu, za širenje Božjeg Kraljevstva, za bližnjega, za neprijatelja. Jer i mi smo bili neprijatelji Isusu pa je ipak On za nas položio život.
Isus je otišao kao janje na klanje, sv. Stjepan je molio kao i Isus (oprosti im jer ne znaju što čine), a što bi mi danas/sutra molili u takvoj situaciji (fizičkog mučeništva) ako se ikad nađemo.
Mi kao Isusovi učenici nemamo drugog puta osim Učiteljevog, tako da prijanjanje uz istinu onoga što naučava katolička crkva nosi naš osobni križni put. Na udobnosti možemo zaboraviti jer ih na tom putu nema, a i ako počnemo prijanjati uz udobnosti onda ćemo činiti protivno onome što je Isus činio.
Već jesmo u situaciji jedne vrste duhovnog mučeništva jer ono što se događa unutar crkve je stvarno patnja za one koji razumiju stvari i vide kuda sve to vodi. Pitanje je imamo li dovoljno ljubavi da kažemo za sve one koji potkopavaju crkvu iznutra "oprosti im Oče jer ne znaju što čine", čvrsto vjerujući da ta muka prikazana s Isusovom mukom na Križu može donijeti ploda u ova turbulentna vremena. Neka nam kao uzor bude sv. Pavao koji kaže "svima bijah sve da pošto-poto neke spasim".
Mario
Kiki , dobro si posložio stvari. Molim te da još napišeš kakav bi po tebi morao biti tradicionalist u sveopćoj situaciji u Crkvi. Ako može i u odnosu na FSSPX. Hvala.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Robelare,
Izbrišinisam ja neki teolog i stručnjak. Mogu iznijeti neka svoja osobna zapažanja.
Kakav treba biti borac na prvoj crti bojišnice?
Mora se stalno boriti, biti budan i razborit, biti hrabar i odlučan, čuvati trezvenost, ali i stalno paziti na promjenu taktike kod neprijatelja.
I naravno, moliti se i predavati u Božje ruke!
Takav i treba biti i tradicionalist u Crkvi!
Kad sam upoznao staru Misu, tada još nije bilo interneta kao danas. Nije bilo ni puno materijala o Tradiciji.
Ime "Lefebvre" čuo sam nekada davno.
Mislim da je to bilo 1988. kad je Nadbiskup redio četvoricu biskupa, no to je ostalo negdje daleko u podsvijesti.
Kad sam počeo pričati kako sam u inozemstvu upoznao staru Misu, uglavnom su mi svećenici znali predbaciti: "Jesi li to prešao u lefebvrovce?"
Ja nisam ni znao što to znači.
Kad sam prvi put išao tražiti dopuštenje za staru Misu i doživio agresivnost i netrpeljivost modernista, stvari su se još zakomplicirale.
Nisam shvaćao odnos Tradicije i nadbiskupa Lefebvrea.
Shvatio sam da je tradicionalni pokret usko povezan s nadbiskupom Lefebvreom i njegovim providonosnim djelovanjem tek kad je kardinal Ratzimger 2001. godine u Zagrebu govorio o svojim susretima i razgovorima s nadbiskupom Lefebvreom.
Rekao je otvoreno da je mons.Lefebvre bio "čovjek Crkve".
Dakle, svi mi tradicionalni vjernici toga smo svjesni.
Tradicionalnoga pokreta ne bi bilo da nije bilo nadbiskupa Lefebvrea.
Mislim da se oko toga posljednjih nekoliko godina i ne vode žučne rasprave kao prije i da se to, manje-više, izbistrilo.
Glede FSSPX-a: to je jedan veliki pokret, prisutan u mnoštvu zemalja, na svim kontinentima.
Najjači je, i meni najsimpatičniji i živahniji u francuskome govornom području: u Francuskoj, Belgiji i frankofonoj Švicarskoj te u SAD-u, ali i u Argentini i drugim latinoameričkim zemljama.
Od početka je prisutan i u zemljama njemačkoga govornog područja odakle se sada širi u slavenske zemlje u kojima se sve još u fazi nastanka.
Teško je predviđati kako će se to razvijati.
Sve ovisi o vjernicima i svećenicima, spremnosti i požrtvovnosti, no Bratstvo uglavnom svugdje uspije uhvatiti korijen.
Međutim, svaka je zemlja pomalo drukčija.
Mislim da je to u Francuskoj, Belgiji i Švicarskoj jak i zreo pokret koji provodi istinsku reformu Crkve: ima prave pravcate "župe", velike crkve, škole, internate, izdavačke kuće, kuće za duhovne vježbe, staračke domove.
No i sami su svećenici FSSPX-a napominjali da Bratstvo stalno proživljava napade i krize i da borba traje, žestoka borba s modernizmom tako da nas nekakve turbulencije koje zahvate vjernike i svećenike svakih nekoliko godina ne trebaju čuditi.
Zli neprijatelj nikada ne spava i ima razloga za napad.
Iz svoga iskustva rekao bih da se treba povezati ponajprije s likom i djelom nadbiskupa Lefebvrea te katoličkom mudrošću, zdravim razumom i pobožnošću kako čovjeka ne bi zahvatili valovi koji uvijek ponovno prodrmaju kapelice Bratstva.
I jasno, tko kod Bratstva ide na Misu, treba biti u vezi sa svećenicima Bratstva i živjeti kao tradicionalist u svakodnevici - ovisno gdje se nalazite: u Hrvatskoj, Njemačkoj, Italiji, SAD-u.
Ljudi su drukčiji, temperament drukčiji, jezik drukčiji, odnos prema Hrvatima drukčiji....
Za te praktične stvari teško je dati recept jer ga nema. Nažalost, o tome jako puno ovisi jer se mi u konkretnoj zajednici moramo snaći, ali te stvari ne bi trebale omesti naš put do Tradicije...ne bi trebale...
Kikii
A glede "ekumenske mise" o kojoj se naveliko govori i piše: ili nam to zbilja predstoji ili nas netko ozbiljno straši i unosi nemir?!
IzbrišiAko se uvede taj obred koji, po svem sudeći, ne će biti valjan, Bratstvu će zacijelo pripasti ključna uloga u podjeli valjanih sakramenata i celebriranju valjanoga obreda.
Nadamo se da će se tada i omasoviti!
Kikii
Robelarovo pitanje kako bi se tradicionalist trebao postaviti u odnosu na SSPX podsjetilo me na davnu, nažalost točnu, konstataciju Milana Ivkošića o domoljubnim Hrvatima. Ivkošić kaže:"Hrvatsku desnicu UDBA rasturi u pauzi za kavu".
IzbrišiIsto vrijedi i za hrvatske tradicionaliste. Kao što su na političkom polju Hrvati nesložni jalnuši, svi odreda uvjereni kako baš oni moraju biti vođe i uvijek u pravu, tako su i, ionako malobrojni, tradicionalisti podijeljeni. I to baš oko FSSPX-a. Jedni idu na mise kod FSSPX-a, drugi ne idu, treći idu ali se ne pričešćuju i sl. Ne znaš bi li se smijao ili plakao. A da se pokuša neko zajedničko djelovanje tek bi tada došle do izražaja sve umišljenosti i djetinjarije. Svatko bi svakome našao milijun razloga zašto ne može s njim.
Da parafraziram Ivkošića, modernisti ni ne moraju uzimati pauzu za kavu kako bi razbucali truljave tradicionaliste.
Kvatrić,
Izbrišinačelno se slažem s Vašim pristupom, no opet svašta ste izmiješali.
Ne znam kakva je situacija u Hrvata i koliko ljudi ide kod Bratstva, koliko ne ide, koliko se ne pričešćuje pa to ne mogu komentirati.
Najprije, FSSPX po svijetu ima oko sebe okupljenih najmanje tridesetak različitih zajednica.
Nije to mali broj ljudi. Uz svećenike, braću sestre FSSPX-a i oblate. Bi li trebalo okupiti i ostalih dvadeset, trideset ili četrdeset tradicionalnih zajednica koje postoje - ne znam što reći. Providnost ipak sve vodi.
Znam da u zemljama gdje je Tradicija razvijena postoji suradnja između FSSPX-a i nekih tradicionalnih zajednica. O suradnji s dijecezanskim klerom diljem svijeta da i ne govorim.
Glede škola i odlaska na Mise: tu se u Francuskoj, Švicarskoj i SAD-u vjernici snalaze i ne upuštaju se u prevelike rasprave.
Jasno, svatko zna gdje mu je duhovna domovina i kamo pripada.
Privatno se tradicionalisti druže iako svi ne idu u istu kapelicu na Misu. Čak postoje zajednička hodočašća.
Da se katkad trady djeca u SAD-u potuku s djecom neokonzervi dok igraju nogomet, ipak nije kraj svijeta.
No,nije baš sve u ratovima i podjelama.
Najgore je kad modernisti iz hijerarhije dovode zajednice onamo gdje se širi Bratstvo, kako se događalo u prošlosti. Tu jest bilo sporova.
Mislim da ne moramo biti previše jedinstveni u smislu praktičnog pristupa i rješenja.
Meni sve to miriše na totalitarizme dvadesetoga stoljeća i na jednog velikog vođu i onda to navodno jedinstvo. I na neke moderne pokrete koji šire taj necrkveni duh: posebne zavjete poslušnosti poglavarima, ne smije ih se nikada kritizirati itd. Pa onda ispovijedi na kojima se, umjesto grijeha, o sebi sve kaže ispovjedniku - da volim puricu s mlincima, a ne lignju s krumpirima i sagriješio sam jer sam pio crno vino, a volim bijelo, Graševinu, ali time sam napakostio....
Od toga je Tradicija posve pošteđena: i Bratstvo i ED zajednice - Deo gratias!
I kad se vrati pravovjerje, katolici ne će biti kao Jehovini svjedoci koji svi lupetaju isto i sve tumače onako kako im se naloži iz centrale.
I ne će govoriti, kao što se čuje u neokonzervativnom miljeu: "Bez nas jedva da ćete se moći spasiti!" Ne smiju reći "Bez nas ćete u pakao!", iako to misle, pa ovako govore.
Taj necrkveni, sektaški duh treba nas zabrinuti. I to blesavo jedinstvo i zabrana razmišljanja o navodno svetim poglavarima...
To o nepričešćivanju, barem od 2013. zbilja je stvar koju ne mogu komentirati.
Ako je Kasper u jedinstvu s Rimom, a mons.Fellay u shizmi, onda sam ja helikopter.
U nekim stvarima mi Hrvati herojski živimo svetu vjeru katoličku.
U nekim smo očito zatucani i tvrdoglavi da svakoga glava zaboli.
Koliko će se to prenijeti na tradicionalne krugove kad se prošire - zasad je sve još u povojima - bumo vidli!
Kikii
Kikii,
Izbrišima i mislio sam načelno, bez ulaženja u bilo kakvo dublje teologiziranje. Naravno da se oko sto stvari ne moramo slagati, ali bi morali oko 2-3 temeljne. Leftardi se npr. međusobno ne slažu i sukobljavaju se oko niza pitanja (najčešće vezanih uz vlast, društveni utjecaj i novac), ali su oko temeljnih ideoloških odrednica jedinstveni, te se u vezi njih uvijek međusobno podupiru. Bez obzira na razlike, čvrsto se drže Gramscijeve agende o "maršu kroz institucije" i dosljedno ju provode. Kod hrvatskih domoljuba na političkom i tradicionalista na vjerskom polju, tog zajedništva i svijesti o zajedničkom cilju nema ni u tragovima.
Skroz konkretno, evo 15.02. u HKD Sv. Jeronim pater Tilošanec će održati predavanje o katoličkoj Tradiciji. I upravo takvo djelovanje je potrebno. Okupljanje i suradnja oko organizacija predavanja, tribina, izdavanja časopisa i knjiga i sl. A toj suradnji ne bi smjela biti prepreka to što jedni idu na misu u Sv. Martina, a drugi u Sv. Josipa i ili nešto slično, a što je potpuno beznačajno u odnosu na krajnji cilj koji nam je svima neupitan.
Pretpostavljam da je nebitno i to sto je voditelj HKD-a sv. Jeronima rekao "mozak bye bye" i spandjao se sa protestantima americkog "fundamentalistickog" tipa.
IzbrišiNe vidim zašto bi to bilo bitno za predavanje patera Tilošanca tj. zašto zbog toga pater ne bi smio iskoristiti prostor Katoličke crkve kako bi održao predavanje o katoličkoj Tradiciji. Dapače, neka i sluđeni katolici koje ti protestanti dribljaju svojim krivovjerjima, čuju istinu.
IzbrišiOva vijest, s obzirom na prošlogodišnja događanja u HKD Sv. Jeronima, stvarno zvuči prilično shizofreno. I je shizofreno. Ali to samo pokazuje kolika pomutnja vlada u Crkvi.
Vjerojatno ne bi bilo ništa sporno da se predavanje, nekim čudom, održava u npr. jednoj staroj crkvi u širem centru grada čiji župnik spada u konzervativnije moderniste kojemu ne bi palo na pamet objavljivanje onakvih protestantskih uradaka protiv Blažene Djevice Marije. Međutim, taj je isti župnik dobio živčani slom kad je saznao da mi dijete ide na pripravu za krizmu kod FSSPX-a, te mi, uz ostalo, prijetio brisanjem sa popisa za blagoslov doma. S druge strane, voditelj HKD-a Sv. Jeronima je, kad sam ga pitao za mogućnost da netko od tradicionalista održi predavanje, vrlo susretljivo pristao kao što bi se, u normalnim okolnostima i očekivalo, od katoličkog svećenika. Da se vratim na spomenutog župnika. Kad sam mu nakon smrti vlč. Vitkovića pisao sa molbom za održavanjem mise u njegovoj crkvi ili da nas uputi na svećenika koji bi želio naučiti TLM, nije mi ni odgovorio, a da mu takvo pitanje postavim uživo, vjerojatno bih bijegom morao spašavati živu glavu.
I što reći na sve? Kako se postaviti i što misliti?
Inače, da je inicijativa za ovo predavanje potekla od mene, napominjem samo zato da pater Tilošanec ne bi bio optužen za spanđavanje sa protestantima i njihovim podupirateljima.
Kvatrić,
Izbrišine ulazim u to.
ja već dugo pratim Tradiciju i nema nekog predavanja koje mi više treba, pogotovo ne kao za ljude koji tek prilaze Tradiciji. Njima je to itekako potrebno i korisno.
Ja sam, kao i još neki, sada u fazi promišljanja kako živjeti Tradiciju u svojoj stvarnosti kakva već jest.
No, nužno je naviještati Evanđelje: gdje, kako, kada komu - tu vrijede pravila iskustva, mudrosti i razboritosti. Treba tražiti savjete starijih.
Tu se i veliki svetci mogu zeznuti, a mogu čuda učiniti.
Tu nema jasnoće kao u pitanjima nauka.
Da se vratimo onome gore: slažem se da u načelnim pitanjima trebamo biti jedinstveni.
Ja vidim veliki napredak u posljednjih nekoliko godina. Istinska Tradicija zbilja prodire.
No opet, ne smijemo se usredotočiti samo na nauk kako bismo svoju ljudsku slabost i pogrješivost zaogrnuli plaštem nezabludivosti koji Crkva stavlja samo na istine proglašene ex cathedra.
To nije crkveni duh i tako Crkva nije radila u svojoj dvotisućljetnoj povijesti.
Sve svoje frustracije, životne neuspjehe i loša nagnuća ne ćemo izbrisati čitanjem enciklika Pija IX., X., XI. i XII.
Mi ostajemo ljudi, krhki i lomljivi, kadri učiniti gnjusne stvari, i nakon pedeset godina odlazaka u tradicionalne kapelice.
Malenost, poniznost i promjena sebe samih, i nakon 5 000 odlazaka u tradicionalne kapelice, ostaje naša prva dužnost.
Velika je čast naviještati Tradiciju u ovo vrijeme otpada. Mogu se time steći velike zasluge za život vječni.
Ali nema apostola bez križa.
Propovijedati i naviještati treba u skladu s vremenom i mentalitetom ljudi.
Biti vjeran istini, ali ne gušiti. Znati ušutjeti kad treba i prepustiti Gospodinu da on nastavi.
Imam osjećaj da je borba za pravovjerje nekima ventil da iziđe sve ono pametovanje, mudrovanje, osuđivanje i ponižavanje drugih, želja za vlašću nad drugima - sve što su im tijekom odgoja zabranjivali otac i majka te svećenici i časne pokušali i što naša vjera zabranjuje. Da sada sve to, pošto su naučili nekoliko dogmi i par puta pročitali nekoliko pretkoncilskih enciklika, upakirano u apostolat, izlazi van.
Jasno je da će plodovi toga biti nikakvi.
Nitko toga nije pošteđen: prema omjeru poniznosti ili oholosti u vlastitome radu mjerit će se i uspjeh takvoga rada.
Kod sveučilišnih profesora vidimo često da su neki pravi znanstvenici, loši predavači.
Drugi "malo" znaju, a izvrsno predaju i zainteresiraju ljude.
Rijetko i jedno i drugo ide skupa.
Ako netko dobro poznaje nauk i citira sto enciklika ne znači da zna to prenositi drugima i da će drugi odmah prihvatiti Tradiciju.
Očito za to trebamo puno moliti.
I u svim ovim raspravama ne zaboravimo da se ni za tradicionaliste ne brišu neki grijesi: recimo grijeh propustom i grijeh sablazni.
Kikii
Bolje bi bilo da je Tilošančevo predavanje ovaj četvrtak, jer do onoga drugog kaptolski monsinjori još stignu shvatiti da ovaj put to nisu puki nestašni ravnozemljaši, ili hrvatski pravoslavci, ili borci protiv pečenja kolača kraljici neba, ili korjenoljubivi provoditelji razlike između "izkakati" i "izskakati", ili lektori ispravljači "revnovanja" u "marnovanje" i "tetovaža" u "sicane likove", nego, dame i gospodo: nitko drugi nego jedan jedini naš svećenik lefevrovac!
IzbrišiM. P.
Evo, kaže mi danas jedan od onih koji su pribivali tribini da je na početku dr. Razum obavijestio nazočne da kard. Bozanić otkazuje svoje pokroviteljstvo nad obilježavanjem 150. godišnjice Jeronimskog društva zbog ravne Zemlje i Tilošančeva gostovanja.
IzbrišiM. P.
Kiki zahvaljujem na odgovoru . Bog te blagoslovio. Znam da nekakvog univerzalnog pravilnika nema ali bilo bi lijepo u ovom ludom vremenu imati nekakav kodeks ponašanja po kojem bi se pravovjernik trebao ravnati počevši od jutra kad se probudi pa i u snu cijeli život.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Vjerujem da si duboko uvjeren da je temelj svega kršćanskog djelovanja, dakako, Evanđelje. Ono sadrži mnogo konkretnih naputaka. No, izgleda da tražiš još nešto specifičnije (nemoj shvatiti da to ovdje prosuđujem lošim - samo komentiram).
IzbrišiStoga, što se tiče tog specifičnijeg, preporučam 4. i 7. poglavlje Pravila sv. Benedikta.
Hvala Marko . Lijepo se može duhovno obogatiti i sa Pravilima , no više sam mislio na nekakav dnevni raspored koji bi bio ustaljen. Pogotovo bi nešto trebalo tiskati kao vrstu tradicionalnog molitvenika sa konkretnim savjetima i poticajima u ustrajnosti .
IzbrišiRobelar
Aha. Onda, moli o izlasku i zalasku sunca, i još barem jednom tijekom dana.
IzbrišiŠto ćeš moliti, to si sam odredi. Važnije je moliti dobro nego puno. Svakako ne valja zaboraviti Molitvu Gospodnju svaki dan.
Preporučam također za jutro nekoliko trenutaka tihe mentalne molitve prije svega. Ujutro smo svježi i neopterećeni i lakše se duša uzdiže k Bogu.
Evo , ovako je to izgledalo u jednoj molitvenoj zajednici (nije karizmatska);
IzbrišiIspovijed - jedan put tjedno , a najmanje jedan put mjesečno.
Sv. Misa - svakodnevno , ako je moguće , ili osim nedjelje bar jedan dan u tjednu (petak). Duhovna sveta pričest sve češće u toku jednog dana.
Molitva- svaki dan sva tri otajstva krunice . To je moguće ostvariti samo stavljajući Boga na prvo mjesto.
Moliti kroz cijeli dan.
Ujutro Himan Duhu Svetom , Gospinu Krunicu , Gospine Litanije i Molitvu sv. Mihaelu.
U podne : Gospinu Krunicu i Veliča.
Popodne , oko petnaest sati : Krunicu i Zazive Božanskog Milosrđa , te Litanije Krvi Kristove.Uvečer ; Gospinu Krunicu , Zlatnu Krunicu i litanije Srca Isusova.
Sveto Pismo . svakodnevno pomalo.
Post : umjerenost u uzimanju hrane i pića , jer proždrljivost je vrata putenosti i svim drugim grijesima. HRANU UZIMATI POPUT LIJEKA . NAJPRIJE TREBA POSTIĆI UMJERENOST , A NE HEROJSKI POSTITI A BITI IZVAN VREMENA POSTA PROŽDRLJIV. POST O KRUHU I VODI SRIJEDOM I PETKOM.
Robelar
Vrlo dobro, no čini se, barem što se tiče rasporeda molitve, teško ostvarivo nekome tko ide na posao, pogotovo zbog molitve Gospine Krunice u podne. Redovito takvo što posao ne dopušta.
IzbrišiNo, onaj koji može, odlično i Bogu hvala.
Udržljivost je, barem sa strane logistike, lakše ostvariti.
Usput, čemu caps lock na kraju?
Slučajno sam.
IzbrišiUspjet ćemo iz ljubavi izmoliti krunicu samo ako nam je susresti Boga u molitvi najvažniji dio našeg dana i života. Kad vidim s koliko mlakosti i nezainteresiranosti se moli Krunica prije Mise na čude me riječi Svetoga Montforta koji veli da se ta molitva već onda počela smatrati za bakice. Onaj koji ne drži Mariju za Majku Božju i nije Njezino dijete ne može moliti Krunicu nego obavlja molitve koje ,,ne vrijeđaju Isusa jer se Marija stavlja u prvi plan."
Robelar
Nisam mislio na Krunicu, nego općenito na molitvu. Neki će poslovi biti takve vrste da će dopustiti molitvu i tijekom rada, a neki ne. Neki će biti takvi da će biti pauza koju će čovjek moći iskoristiti za molitvu.
IzbrišiAko si recimo, vjeroučitelj i imaš sat vjeronauka taman oko podne, izmolit ćeš s učenicima Anđeo Gospodnji jer ta molitva neće remetiti tvoje prvotne dužnosti na koje te je postavila Crkva. Kao i u postu koji se mora obavljati tako da nas ne omete u vršenju naših dužnosti, tako mora biti i s molitvom.
Na to sam mislio.
Nema tog posla na svijetu kad ne bi mogao svoje srce i um uzdignuti Bogu prije ,za vrijeme ili nakon posla . Strelovite molitve , zahvala ili samo jedan pogled na Raspelo .
IzbrišiRobelar
Naravno, no neki posao to čini težim, drugi ne. Kod nekog posla se može baš u podne, kod drugog pet minuta prije ili kasnije.
IzbrišiDa pojasnim i da se ispravim. Piše tamo da se prema pravilima te molitvene zajednice Gospina Krunica moli u podne. To neće moći svatko, a pogotovo ne netko na nekakvom poslu za koji je potrebno da čovjek nešto razmišlja ili govori.
Jedna je stvar strelovita molitva, a drugo Krunica.
Mislio sam na Krunicu kao molitva, ne obazirući se na sadržaj molitve nego na njezinu duljinu i zahtjevnost.
Još jednom, hvalim načela, ali treba uzimati u obzir prilike.
Dok se vi bavite potpuno marginalnim stvarima poput "nauka" gospodina Bundala, Zlo se bavi pravim stvarima pa se više i ne pokušava skriti unutar Crkve nego javno djeluje kroz svoje "kardinale".
OdgovoriIzbrišihttps://www.quovadiscroatia.com/kardinal-marx-podupire-blagoslivljanje-gay-parova/
Valter
Glede pitanja i poimanja velikog velikog zla, preporučio bih također blogeru i čitateljima pročitati ovaj članak koji je jučer napisan kao komentar a koji počinje ovako:
Izbriši"The sad fact of the matter is that since the Vatican Two Bomb exploded in the heart of the Church, there has not been a Pope who has effectively moved to remove the sodomites from the seminary of the Curia or The Prelature or the Priesthood.
Many, falsely, think that Bishop Emeritus Ratzinger did with his letter about sodomites and the seminaries but it has holes wide enough for any queer to squirm through.
Why the Priesthood Will Continue
To Become a "Gay" Profession
Dale Vree
Published in February 2006 - New Oxford Review"
. . .
http://disq.us/p/1px8qqw
JbD
Ne znam komu je upućen prijekor. Pretpostavljam i meni.
IzbrišiNo ne sviđa mi se baš ovaj manevar skretanja pozornosti na navodno veće zlo. Očito Vam nešto smeta u ovakvim raspravama.
Ako ste gore vidjeli, ja sam spomenuo još možda veće zlo od zlog kardinala Marxa, a to su upozorenja na navodno skoro uvođenje nekakve ekumenske mise u kojoj posveta ne bi trebala biti valjana.
Premda se ograđujem jer nije isključeno da je dezinformacija, a može biti i puštanje pokusnih balona. No valja biti budan!
U svakom slučaju, tema (umjerenih) karizmatika koji u našem narodu, nažalost, imaju velik utjecaj i koji ga lagano s katoličanstva odvode na protestantizam, i to onaj najluđi pentekostalnoga usmjerenja, nipošto nije bezvezarija kojom se u ovome povijesnom trenutku ne treba baviti.
Barem u mojoj okolini itekako se reagira na takve zamisli, kao ove ludorije kardinala Marxa, no neokonzervativci i (umjereni) karizmatici svugdje su "in": oni "znaju", njih se pita za savjet, njima se, na našu veliku, veliku žalost, još uvijek vjeruje.
Kikii
Kikii, ako se obraćate meni, ne trebate biti uznemireni. Moj post je doista čisto informativne prirode, te se ne odnosi ni na koga ovdje prijekorno. Smatrah samo kako bi posjetiteljima ovog bloga mogla koristiti nešto opširnija štorija o negativnim stvarima i događanjima uperenima protiv Kristove Svete Katoličke Crkve.
IzbrišiJbD
U,kako "predivan" blog. Još malo pa da i nema teksta u kojem se između sebe ne časte jedni s drugima na vrlo"zadivljujući" način. Zaista "predivna" i vrlo "ugodna" atmosfera i evangelizacija na visini. Odlučujem ne čitati komentatore pa makar ne znam što više napisali. Smatram da bi bilo bolje da komentara niti nema jer kvare cijelu sliku objavljenog posta makar se bloger ogradio.
OdgovoriIzbrišiMN
Jadno i prividno.
IzbrišiBaš ih ti s velikim marom čitaš.
CV
Ranjenost, ranjenost i opet ranjenost.....
IzbrišiOtkrivanje istine je bolna stvar i čovjek postaje ljut na sve i svašta iz vrlo jednostavnog razloga što su nam servirane krive stvari u životu. A isto tako, pos6toji i ljutnja prema samima sebi zbog vlastitih grijeha dok se ne naraste do spoznaje Božje milosti.
Potrebmo je vrijeme za spoznati koliko smo ljubljeni od Isusa, a istovrmeno se boriti i protiv različitih zabluda koje haraju crkvom. Kad kažem da smo ljubljeni od Isusa, to mislim da onu duhovnu stvarnost koja od nas traži katoličku odgovornost, a ne neku sentimentalnost koja si umišlja kako nas Isus voli pa eto ne moramo ništa specijalno poduzimati sa vlastitim životom bez obzira u kakvom mraku živjeli....
Za razumjeti je kad netko reagira emocionalno, potreban je rast i vrijeme da ga preobrazi Isusova ljubav.
Kikii je izvukao srtž cijele situacije u ovih par rečenica, i zato mu zahvaljujem na tome:
"No opet, ne smijemo se usredotočiti samo na nauk kako bismo svoju ljudsku slabost i pogrješivost zaogrnuli plaštem nezabludivosti koji Crkva stavlja samo na istine proglašene ex cathedra.
To nije crkveni duh i tako Crkva nije radila u svojoj dvotisućljetnoj povijesti.
Sve svoje frustracije, životne neuspjehe i loša nagnuća ne ćemo izbrisati čitanjem enciklika Pija IX., X., XI. i XII.
Mi ostajemo ljudi, krhki i lomljivi, kadri učiniti gnjusne stvari, i nakon pedeset godina odlazaka u tradicionalne kapelice.
Malenost, poniznost i promjena sebe samih, i nakon 5 000 odlazaka u tradicionalne kapelice, ostaje naša prva dužnost."
Još bih dodao, moramo imati puno razumijevanja za druge jer smo (kako tko) i sami lutali različitim bespućima dok je Gospodin strpljivo čekao naš povratak, Ako je netko iz bilo kojeg razloga (grijeh, ranjenost, neznanje) sam po sebi u nevolji, naša kriva kritika ga može samo udaljiti od Gospodina. A kriva kritika znači osuditi osobu, pogledati je onako s visoka kao da smo sami dostigli ne znam kakve nebeske visine. Naš Učitelj je došao služiti, i taj put smo dužni slijediti. Biti na usluzi drugima u nevolji a ne pametovati o našim duhovnim dostignućima. Jer reče sveti Toma Akvinski kad je sreo Isusa u živo, da sve njegovo napisano je slama. On, veliki, umni čovjek i crkveni naučitelj kad tako kaže. Svak od nas se onda može pitati kakva je veličina naših spoznaja. Prah? manje od praha? Staviti pod neki mikroskop sa 1 000 000 poveanjem, hoćemo li vidjeti nešto o vlastitoj mudrosti? Sv. Franjo je na kraju života rekao: braćo, nismo ništa dobroga učinili, idemo ponovo raditi..... Ugledajmo se kako je sv. Franjo nasljedovao Učitelja u poniznosti
Mario
Mario,
Izbrišilijepo rečeno.
Što sam duže u Tradiciji, to se više pitam kako ću ja na sud Gospodnji i što će mene Gospodin pitati.
Umovati, mudrovati i upirati prstom sam mogao koliko sam htio jer Tradicija nas silno uzdigne i vidimo lijepo što se zbiva u Crkvi i što ne funkcionira.
Nerijetko nam drugi kažu da smo neke stvari proročki predvidjeli.
No ako nam nije porasla poniznost i ljubav, ako nismo uznapredovali u svetosti, niš koristi od svega. Badava nam Tradicija, kolari i talari, korali i tamjan, latinski i hebrejski.
Ovo prepucavanje katkad dobro dođe. Za mnoge od nas je prošlo vrijeme za tuče nakon utakmica i slične stvari.
Navodno tradicionalno mudrovanje može biti na toj razini, a to ne donosi baš zasluge.
Šteta da nije živ netko od onih starih isusovaca koji su dokraja ostali vjerni.
Koji su dobro znali što je Tradicija i kojima se nije moglo glumatati. Imali su oštar pogled i ništa im nije moglo promaknuti.
Majko moja, kakve bi oni dijagnoze izrekli za određene morbidne pojave u tradicionalnim krugovima u Hrvata!
Kikii
Kikii,
Izbrišina tragu toga što si rekao, ima jedna crtica iz života koja mi se baš urezala. Imao sam priliku doći u kontakt sa pravoslavljem, i tamo je jedan od njihovih (mislim da je njihov svećenik to napisao) napisao je otprilike ovako o greškama početnika u duhovnom životu:
"Bog daje duši svjetlo. Duša obasjana tim svjetlom vidi grijehe drugih (jer se to svjetlo širi oko nas pa vidimo našu okolinu) i onda počne činiti pogrešku jer se počne baviti tim (tuđim grijesima). Ali Bog nije dao duši to svjetlo za tu namjenu. Duša je to svjetlo dobila da pod njom vidi vlastite grijehe i primi se posla čišćenja vlastitog srca."
Nemojte me sad loviti što je izvor pravoslavan. Meni je žao što su odijeljeni jer oni koji zaista traže Isusa to čine svim svojim srcem. Molimo za njih da i oni uđu u krilo katoličke crkve. Meni se to urezalo jer daje pravu 'dijagnozu' za bilo koga od nas kad spozna nešto novo i s tim novim odmah poželi druge mijenjati umjesto da se ozbiljno primi posla sa vlastitim srcem. Što će naša duša biti 'prozirnija i čišća (kao staklo)' to će Isus lakše preko nas djelovati u odnosu na druge.
Ali, ako ćemo umjesto poniznosti i ljubavi imati batinu u ruci prema onima koji nisu upoznati ili s tradicijom ili su van krila katoličke crkve, teško da ćemo s takvim stavom ikoga privući. Tu naravno ne mislim na pojam da odustanemo od katoličkih istina u dijalogu s takvim osobama, nego da budemo svjesni da nam je vjera dar, i da sami nismo birali obitelj, mjesto, državu gdje ćemo se roditi.
Kad prihvatimo činjenicu da smo samo po Božjem daru katolici, pa dalje da smo po Božjem daru počeli uranjati u nauk što su nam predali crkveni naučitelji i crkveni oci, onda razumno koristimo taj dar da bi ga mogli podijeliti s drugima isto kao što je to Isus i ljudi koje smo sustretali na našem životnom putu podijelili s nama.
Mario
MN pokušaj na to gledati na ovaj način - ,,Lubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas , ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome , po tome će svi upoznati da ste moji učenici."
OdgovoriIzbrišiRobelar