Tišina u novom obredu mise je umjetna i ispražnjena od svog obrednog značenja. Ona ne nastaje iz toga što je svećenik zaokupljen radeći nešto potiho tako da se pojavi prirodni period tišine za sve ostale, niti nastaje iz toga što zbor pjeva gradual i aleluju. Budući da je ova "nova tišina" ovisna isključivo o volji i prosudbi celebranta, ona postaje suptilan mehanizam za pojačavanje njegovog statusa predsjedatelja slavlja jer on odlučuje kada će započeti i završiti s tišinom. Tako je sličnija joga meditaciji pod vodstvom gurua, nego kršćanskoj liturgijskoj molitvi.
(izvor)
ponedjeljak, 22. siječnja 2018.
Nije svaka tišina tišina
Mislio sam ovako nešto već prije spomenuti na blogu jer sam zadnjih mjeseci više puta iskusio da jedan mladi svećenik ubacuje "pauze" u misu. Vani sam tu praksu već davno susreo, posebno u crkvama gdje svećenici vole puno filozofirati.
Broj komentara: 8:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Ne znam odnosi li se to i na šutnju nakon čitanja iz Evanđelja. Prije dvije-tri godine doživio sam je u Remetama, i to na blagdan sv. Ivana od Križa, umjesto propovijedi. A i u Palmotićevoj nakon Evanđelja. Moglo bi to postati slično kvekerskom molitvenom susretu: čekanje u šutnji da unutarnje svjetlo nadahne nekoga od nazočnih na neku poruku ili pjesmu, ili govor u jezicima, ili "sveti smijeh".
OdgovoriIzbrišiM. P.
Mene je to isto podsjecalo na kvekere.
IzbrišiNormalno da je dobro da se za vrijeme svake gozbe malo odahne. Da se slegne. I nakon gozbe riječi i gozbe kruha i vina. Prva pauza čeka da nas riječ dotakne i oblikuje tj. da Bog nama progovori , a nakon pričesti da mi progovorimo Bogu. To je onaj trenutak kad svećenik onako značajno sjedne ,a vjernici naučani na akciju ne znaju šta sad pa neki zijevaju ili gledaju na sat. Ta bi tišina trebala biti i dulja jer si ćovjek prebere po svakodnevnim problemima i što ga čeka naredni tjedan. Možda da netko nakon toga kratko iznese što je doživio. Samim time NO bi vremenski trajao dulje i razoružao kritičare da je kratak. Dakako da je ta šutnja nekima kao i TLM nerazumljiva , ali pravim uputstvima šta da rade u tim pauzama i to je rješivo.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Meni se sviđa kada nakon citanja Evanđelja svecenik napravi pauzu. Uvijek bolje promislim sto sam cuo. Ne vidim grijeh u tome. Volim tisinu i kada je "namjestena" jer je uvijek rijetka prilika za nju. Volim je zbog nje same. Svi sute. Sutim i ja.
OdgovoriIzbrišiNaravno, ne mora to biti loše. Ali postoji opasnost: "Nije na meni da vam išta tumačim, ni na meni ni na Crkvi," kao da nam poručuje svećenik, "nego u tišini neka svakomu Duh Sveti nadahne tumačenje."
IzbrišiM. P.
Zašto gledati u negativnom kontekstu "ali postoji opasnost..."? Uvijek postoji opasnost da i najbolju stvar zeznemo ako ne pazimo. Zato nam se svima potrebna budnost.
IzbrišiSvakome od nas Riječ govori za našu (pojedinačnu) životnu situaciju, samo treba dati prilku srcu (tj.osluškivati) da prepoznamo sebe u poruci Riječi.
Kod pažljivog slušanja Riječi i prije nego što počne propovjed (kad je ima)već možemo doživjeti osobnu poruku koja se nadopuni s propovijedi (ili se dodatno rasvijetli ako je u propovijedi isto ono što je nas osobno dotaklo)
I ono što je tu bitno i pretpostavljam da je M.P. to dobro htio naglasiti je da to što smo sami proživjeli u toj Riječi usporedimo sa naukom katoličke crkve da negdje ne odlutamo. Svaka Riječ, svaka dobra propovijed, svako razmatranje, svaka molitva..... to je sve put da mi sami ostvarimo osobni odnos s Isusom. To ne može nitko učiniti umjesto nas.
Mario
Kad nadomješta pouku, tišina nas otvara subjektivističkoj samovolji. Usput, kad je o tišini riječ, moram priznati da je meni prijala ona u kojoj sam jučer krenuo pričestiti se, ali se onda s jedne od klupa razlegao glas nekoga tko mi je izgledao kao Alan Hržica. Razlegao na slavu Božju, ne baš i na sabranost pričesničku. Svećenik mu je na kraju mise zahvalio i ponudio ubuduće mikrofon. Nakon mise bilo je u crkvi i srdačnog pozdravljanja među vjernicima, širili su ruke, u lica se ljubili i za junačko pitali se zdravlje. To je bilo lijepo, ne baš i umjesno.
OdgovoriIzbrišiM. P.
Riječ Božja ima trostruko značenje:
Izbriši1. doslovno
2. preneseni smisao
3. osobni susret
1. doslovno - stvari su se baš tako desile - pouka pomaže da objasni u kojem okruženju je izrečena neka Riječ
2. preneseni smisao - pouka pomaže da vjernicima približi nauk crkvenih otaca što su rekli o Riječi koju smo čuli u liturgijskim čitanjima
3. osobni susret - pouka priprema onoga tko sluša za osobni susret s Riječi.
Ako nema pouke (npr. u dane kad nije obvezna) i dalje nas Riječ želi uvesti u osobni susret s Isusom. Na kraju krajeva, postoje pretkoncilska razmatranja čitanja pod sv. Misom pa osoba sam amože potražiti značenja.
Što se tiče osobnog susreta, svaki od nas ima svoj doživljaj Riječi. Dolazimo pred Isusa sa našim osobnim životima i životnim problemima.
I ako tražimo savjet za određenu situaciju, onda će svatko od nas dobiti drugačiji odgovor jer je i problem bio drugačiji. Isto tako, netko će kroz Riječ shvatiti da je pozvan za samostan, a netko za brak. Netko će opet ostati u samoći služeći u ovom svijetu.
Ako istu Riječ pročitamo npr. danas i za godinu dana, za naš život će ta Riječ imati drugačije značenje jer su se promijenile okolnosti našeg života.
Ako svoje ime zamijenimo sa bilo kojim imenom koja čujemo u liturgijskim čitanjima, možemo se prepoznati u tim situacijama. Ne postoji ni jedna stvar koju bi mi mogli napraviti a da nije na neki način zapisana u sv. Pismu. Možemo se prepoznati i kao Juda koji je nakon izdaje bježao od Božjeg milosrđa, možemo se prepoznati kao Petar koji se junačio, pao i onda se pokajao, možemo se prepoznati kao bludnica koja ljubuje sa ovim svijetom, možemo se prepoznati kao rasipni sin koji je odlutao i sve rasuo, možemo se prepoznati kao stariji sin koji je ljut na milosrđe Oca prema mlađem sinu, možemo se prepoznati kao milosrdi otac koji ima suosjećanja prema svom djetetu koje se sretno vratilo kući (bez obzira što je rasuo svoje financijsko stanje)... primjera koliko hoćemo
Slijedeći put, kad dođeš na sv. Misu, ili kad otvoriš sv. Pismo, pitaj se što ta Riječ koju si čuo ili pročitao govori tebi, baš tebi, za tvoj život, za tvoj problem s kojim se možda trenutno boriš ili za neku nedoumicu u kojoj se nalaziš. I naravno, uvijek se možeš posavjetovati sa svećenikom oko toga što si doživio.
Treba razlikovati ono što je osobno za nas od crkvenog nauka. Ako bi sami krenuli tumačiti crkveni nauk na temelju sv. Pisma, a da isključimo Predaju (koju imamo kroz nauk katoličke crkve definiranu u koncilima i dogmama, kao i u učenjima crkvenih ostaca), onda upadamo u subjektivističku samovolju tumačenja Riječi.
Nemoj si dopustiti da radi stvari koje ti se ne sviđaju pod sv. Misom propustiš osobni susret s Isusom, tj. da si bio na sv. Misi a nisi sreo Isusa jer su te toliko okupirale druge stvari da za Isusa nisi imao vremena. Treba se boriti za ispravan nauk, ali isto tako treba paziti da u toj borbi ne izgubimo Isusa iz našeg vidokruga.
Mario