2.
O napastima na samrti
Makar da je smrt već sama u sebi i po sebi gorka, ona je još teža i gorča zbog jasne pomisli na počinjene grijehe, zbog budućeg suda, skore vječnosti i zbog napasti nečistoga duha. Te četiri stvari dovode dušu u takvu tjeskobu da bi ona morala očajavati kad ne bi bilo Božje pomoći. Razmotrit ćemo stoga te četiri stvari i nekoja sredstva koja su tu korisna.
Što se tiče napasti, treba da znamo kako pravedni Bog pripušta nečistomu duhu prilikom naše smrti veliku vlast da nas napastuje. Ne biva to nipošto na našu štetu, nego se čovjek time iskuša hoće li ostati Bogu vjeran, ne odvraćajući se od Njega ni za što u svijetu. Zato upotrebljava nečisti duh primljenu vlast napastujući iz svih sila svakoga čovjeka na umoru kako bi ga doveo do grijeha i rinuo u vječnu propast. Dokle god živimo, oblijeće oko nas, služeći se svakovrsnim sredstvima da nas prevari. No sve njegove napasti ne mogu se usporediti s onima što nam ih zadaje u našoj smrti. On bjesni tada i riče kao ljuti lav; nastoji svom silom da nas smota pod svoju vlast. To se jasno razabire iz Otkrivenja svetoga Ivana, kad on kazuje: "Jao, jao vama, zemljo i more! Đavao je sišao k vama, jako bijesan, jer dobro znade da ima još samo malo vremena."
Te se riječi općenito razumiju o onima što su na umoru i protiv kojih je đavao izvanredno srdit i bijesan, te napreže sve svoje sile kako bi ih zaveo. On dobro znade da će mu taj izmaknuti za svu vječnost ako ga u još ovo kratko vrijeme ne sputa. Pa zato i dozivlje onaj đavao kome je predao Lucifer službu zavođenja k sebi druge đavle te oni napadaju nevoljnu dušu zajednički takvom silom da ona ne zna što će i kako li će. Nato će đavli pretražiti ljudsko srce i oštro promotriti nije li možda sklono kojemu grijehu. Nato će razgledati točno i pomno savjest da vide nije li možda koji grijeh pravo neispovjeđen ili neokajan. Nato će pretražiti čitav naš život da vide što smo mi ikada počinili grješnoga, da nam to predbace. Sve nam to potvrđuje sveti papa Grgur, kad veli: "Treba da dobro razmotrimo kako će biti strašna naša smrtna ura i kako ćemo se s užasom spomenuti svih svojih zlih djela. Tada će zli dusi svoja zla djela i grijehe, na koje su nas naveli, tražiti u nas da nam ih spočitnu. I neće oni doći samo opakima nego i izabranima, pa će sve pomno pretražiti, ne bi li našli što grješnoga na nama. A kako li će biti tada nama nevoljnicima i što li ćemo mi reći, koji smo u životu počinili toliko grijeha i opačina? Što li ćemo mi odgovoriti svojim kušačima, kad nam budu predočivali naše grijehe i kad nas budu gledali dovesti do zdvojnosti?"
Nečisti će dusi napastovati čovjeka na umoru u svim mogućim slabostima, a poimence u onima u kojima je ponajvećma u svome životu posrnuo. Akoli je tko, na primjer, u životu gajio prema nekomu mržnju, na umoru će mu nečisti duh predočiti tu osobu zajedno sa svim što mu je ikada nažao učinila. Đavao će se trsiti da uzbudi u njemu novu mržnju protiv neprijatelja. Prihvati li to bolesnik na umoru i umre li bez probuđenog pokajanja, izgubljen je za svu vječnost. Akoli je tko bio sklon grijehu bludnosti, nečisti će mu duh predočiti sve one osobe s kojima je čovjek puteno griješio za života. Vrag će živo nastojati kako bi u njega uzbudio novu požudu za tim osobama. Privoli li na to umirući, te umre li bez pokajanja, izgubljen je zauvijek. Akoli je tko često dvojio o vjeri, đavli će mu prikazati sve one članke u koje je on ponajteže vjerovao, pa će mu ih pokazati opet kao lažljive. Podvoji li čovjek zbilja o ovom ili o onom članku vjere i umre u toj dvojbi, izgubljen je zauvijek. Je li tko pokazao u životu sklonost malodušju, nečisti će mu dusi to malodušje još povećati i pokazivati lažnim dokazima kako je zbilja nemoguće da on postigne blaženstvo. Povjeruje li čovjek tome i izdahne u tome mišljenju, propao je zauvijek. Ako je tko za života griješio često ohološću, pa ako je mnogo držao do sebe i do svojih čina, đavli će mu dokazivati da je on kod Boga u velikoj milosti, pa da će zbog svojih dobrih djela nesumnjivo postići vječno blaženstvo. Ako se prema tomu čovjek pouzda više u sebe nego u zasluge Isusove, pa ako premine u toj misli, izgubljen je zauvijek. Ako je tko bio u svom životu vrlo nestrpljiv i ako se na svaku malenkost jako raspalio, nečisti će mu dusi načiniti ovu bolest tako mrskom da će pasti u veliku nestrpljivost, pa će se i na Boga srditi, što mu šalje tako tešku bolest. Ako on u takvoj mrzovolji nepripravno premine, velika je pogibelj za njegovo spasenje. Ako je tko za života bio vrlo nehajan i u pobožnosti vrlo mlak i neraspoložen, u zadnjoj će ga njegovoj bolesti tako ozlovoljiti da neće htjeti upravo ništa pobožnoga ni pomisliti ili čuti. Pa ako mu bude tko htio što pobožnoga čitati ili s njime moliti, reći će da to ne može podnijeti zbog velike glavobolje. No to radi nečisti duh zato da duša umre bez ikakve pobožnosti, pa da tim sigurnije padne u njegove šake. Konačno će one koji su bezbožno živjeli i koji su počinili mnogo teških grijeha dovesti svojim napastima u očaj, pa će im grijehe prikazati tako velikima da im Bog ne može oprostiti. Pa ako oni to uistinu budu mislili i ako tako i umru, izgubljeni su zauvijek. Jednom riječju, đavli će napastovati ljude na umoru u svemu onomu u čemu su ti ljudi za života ponajvećma posrtali, kako i kazuje poslovica: "Gdje je ograda najniža, tu se prelazi. Gdje je utvrda najslabija, ondje se napada."
No đavli neće napastovati čovjeka na umoru samo u onim grijesima kojima je ponajvećma sklon nego će ga napastovati često i u onima kojima nije nijednom u životu zgriješio. Prepredene i najlukavije ove lije traže sva sredstva i putove kako bi mogle nevoljnoga čovjeka na umoru prevariti. Pa ako im ne uspije nešto, laćaju se drugoga. Ove pak napasti nisu lake nego su tako strašne i žestoke da im nevoljni i slabi čovjek ne bi mogao pružiti dostatnoga otpora kad mu ne bi dragi Bog pomogao. Napasti su žestoke i zato što je nevoljni čovjek sasvim nemoćan i sav u bolima, duša mu je sva zaokupljena strahom i žalošću, a u srcu ćuti gorčinu i strah pred smrću. Ako zdrav čovjek treba velike snage da suzbije napasti nečistoga duha i često je od njega svladan, koliko će biti teško nevoljnom bolesniku boriti se s tako jakim neprijateljem. Kako se lako može dogoditi da ga sotona i nadvlada! Zato i kazuje Dionizije Kartuzijanac: "Ako se koji umirući nije naučio naoružati protiv ovih napasti prije svoje bolesti i ako se nije izvježbao prije boriti se protiv paklenskoga ovog neprijatelja, teško će ili nikako moći na času svoje smrti nadvladati ove napadaje. Dogodit će se to samo izvanrednom pomoću Božjom i preblažene Djevice, svetoga anđela čuvara ili kojega sveca. Predobri Bog, njegovi anđeli i sveci ne ostavljaju čovjeka u času takve stiske, nego mu pritječu u pomoć ovisno o njegovoj zasluzi."
Da bi se pak svaki čovjek prije posljednje bolesti naoružao protiv tih napastovanja, dobro je da često izmoli pobožno ovu molitvu:
Očuvanje od napasti na samrti
O vjerni Otkupitelju ljudskoga roda Isuse Kriste, spomeni se one trostruke kušnje koju si od Sotone pretrpio kada te je nukao na lakomost, na oholost i taštinu te konačno na pohlepu i vlastohleplje. Po sjajnoj pobjedi koju si tada odnio, molim te da mi pomogneš u mojoj posljednjoj bitci i ojačaš me protiv svih napasti. Znam da su moje naravne sile nemoćne protiv tako silnog neprijatelja i da će me on ako mi Ti ili Tvoji sveci posebno ne pomognete neizbježno nadvladati. Stoga zazivljem sada usrdno pomoć od Tebe i Tvojih svetaca i želim se naoružati Tvojom milošću protiv budućih napasti koliko god je to moguće. Izjavljujem sada pred Tobom i pozivljem za svjedoke sve anđele i svete da neću privoljeti nijednoj napasti, nego da ću svaku uz pomoć Tvoje milosti odbiti. Ako bi me Sotona htio navesti na oholost, izjavljujem već sada zauvijek da sva svoja djela smatram duboko manjkavima te da se pouzdajem jedino u Tvoje neizmjerne zasluge. Ako bi me Sotona htio navesti na mržnju, izjavljujem sada unaprijed da svima koji su me ikad uvrijedili opraštam od svega srca i nikad im se ni na koji način ne mislim osvetiti. Ako bi me on htio ponukati na nestrpljivost, izjavljujem sada zasvagda da svoju posljednju bolest hoću sa svom strpljivošću podnijeti na čast Tvojih gorkih muka i prikazati je Tebi kao zadovoljštinu za svoje grijehe.
Ukratko, čvrsto sam odlučan da u svakoj pojedinosti u kojoj me Sotona bude iskušavao pružim žestok otpor i ni na jednu jedinu napast ne pristanem. No budući da su moje sile preslabe za borbu protiv tako silnog neprijatelja, po Tvojoj gorkoj muci i po svim pobjedama što su ih Tvoji sveti izborili s velikim Te pouzdanjem molim da me protiv svih njegovih đavolskih nagovaranja ojačaš i da otrovne strijele njegovih napastovanja milostivo od mene odvratiš. Amen.
