***
U srijedu 24. rujna kada Crkva slavi Gospu od Otkupljenja imali smo nesvakidašnju posjetu u našoj riječkoj prvostolnici sv. Vida. Naime, skupina korejskih hodočasnika s hodočašća u Međugorje najavila se da bi slavili Sv. Misu u našoj katedrali. Hodočasnike iz Seula vodio je njihov duhovnik vlč. Kim Jeong Soo Barnabas koji je ujedno bio i predvoditelj Sv. Mise. Istina, obredi su bili današnjeg oblika, ali ono što je bilo dirljivo i upečatljivo rado ću sa svima vama podjeliti. Pri samom ulazu u katedralu njihov dostojanstven sklad ponašanja otkriva duboko poštovanje za Sveto. Dirljivo je bilo vidjeti žene pred početak Mise, odmah su stavile bijelu koprenu-rubac za glavu, sjele u klupe i u tišini i sabranosti pripremale se za početak. Imao sam čast velečasnom Barnabasu ministrirati iako nisam ništa razumio njihov jezik (imaju u samom obredu i neke dodatke) povezivao sam! Cijelo vrijeme pjevali su se gregorijanski napjevi na latinskom jeziku. Službu čitanja je jedna hodočasnica s takvim pobožnim držanjem i sklopljnim rukama čitala da se osjetio taj duh poniznosti. Antifona za psalam također se usklađeno pjevala koralno. To su bili tako divni glasovi da si imao dojam kao da je pontifikalna služba! U jednom trenutku pomislih, Bože, koju novinsku kuću ili televiziju sad, ovako brzinski, pozvati da se ovo i zabilježi. Ništa, nego časna i ja onako, kao paparazzi razletili se po crkvi, ona fotoaparatom, ja mobitelom i uspjeli nešto vrijedno snimiti!
Nakon Sv. Mise nisu se odmah razletili po crkvi, ostali su u svojim klupama, opet apsolutna tišina u molitvi i zahvaljivanju! Još ih je poslje bilo na koljenima pred Presvetim u dubokoj molitvi (istina trebalo im je malo vremena da se snađu jer u našoj katedrali Isus nije u središtu nego u tabernakulu u pokrajnjoj kapeli izvan crkve). A onda slikanje, zajednička fotografija za uspomenu i lijepo sjećanje. Pozdrav na kraju je bio dirljiv i dug. Sklopljene ruke, naklon iz poštovanja i rukovanje! Dugo smo se pozdravljali.
Otišli su prema Sloveniji veseli i sretni, nama podarili taj komadić Marijinog daška iz Međugorja koji se u njihovoj prisutnosti mogao osjetiti, a našu će prvostolnicu još dugo držati taj dah vjere i pobožnosti.
Hvala ocima isusovcima! Dok su se u Franjinoj Argentini i Latinskoj Americi bavili socijalnim pitanjima, na drugom pak kontinentu, Japancima i Koreancima ostavili su u misijskom djelovanju tradicionalnu duhovnost koja ni dan danas nije izblijedila nego je živa slika i primjer koji ako želimo sačuvati autentičnost i katolički duh, jedino i trebamo sljediti (kako bi rekao p. Šagi "...ali drugog puta nema...!").
Ovaj lijepi blagdan nekad prije reforme kalendara zvao se Gospa Otkupiteljica robova. Težnja za obranom ljudske slobode uzrokovala je i blagdan Majke Božje, Otkupiteljice robova. Svetkovanje ovog blagdana uveli su redovnici mercedarci 1615. godine koji su se sami borili za otkup i oslobođenje onih duša što su ih Saraceni učinili robovima. Taj je Gospin blagdan papa Inocent XI. proširio na cijelu Španjolsku, a Inocent XII. godine 1696. proširio ga na cijelu Crkvu. Danas, nakon reforme kalendara, blagdan se slavi nažalost samo na pojedinim mjestima no njegovo je svetkovanje općeg značenja.
I završavam mislima sv. Ivana Pavla II. prilikom pastirskog pohoda Meksiku uputivši poruku upozorenja glasnogovornicima nasilne revolucije pozvavši ih na umjerenost. "Najveći je neprijatelj slobode čovjek sam jer: tko je začetnik ropstva, diktatura svih boja i ideologija ako ne čovjek? Pa kako onda protumačiti tu proturiječnost: da čovjek, boreći se s jedne strane za slobodu, s druge strane sam ruši i gazi? -Tumačimo je čovjekovom sebičnošću, a pogotovo ako se ona pretvori u sustav. Sebičnost je najveći čovjekov neprijatelj jer je najveći neprijatelj njegove slobode." Redemptor hominis - Otkupitelj čovjeka kako to lijepo kaže Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici - "došavši na zemlju da otkupi ljudski rod, kao prvu stvar vratio mu je slobodu".
A ja bih samo na kraju još i nadodao: Sveti korejski mučenici, molite za nas!
***
Potaknute primjerom ovih Korejki, neke su lokalne gospođe htjele nabaviti veo za crkvu. Pretpostavljam da će slijediti nama bliži običaj da djevojke nose bijeli, a žene crni veo. Molim čitateljice ovog bloga da u komentarima napišu gdje su nabavile veo za Crkvu.
Za sada sam dobio prijedlog ove stranice, kao i da same kupe odgovarajuću čipkastu tkaninu i od toga skroje veo. Uz ovaj lijepi video nalaze se u opisu još neke stranice preko kojih se može kupiti veo, a vjerujem da se još takvih prodavaonica može naći pretragom na googleu. Ipak bih radije da prijedlozi u komentarima budu iskušani. Zadržimo se na konkretnim i praktičnim prijedlozima, a obrazloženja kao i obvezatnost nošenja ovaj puta su samo od rubnog interesa.
"...u našoj katedrali Isus nije u središtu nego u tabernakulu u pokrajnjoj kapeli izvan crkve..."
OdgovoriIzbrišiU katedralnim crkavama uvijek je postojala tradicija da svetohranište bude izvan svetišta, u odvojenoj kapelici unutar crkve.
Fortescue npr. donosi odredbu - kada biskup predvodi svečanu misu na katedri - "ako se Prev. Sakrament čuva na glavnom oltaru dotične crkve, treba ga premjestiti, ako je moguće prije početka obreda, u pokrajnju kapelu ili oltar."
Prethodna Ivanova rečenica kaže "izvan crkve". Fortescue kaže "unutar crkve". Stvar je u tome da je sv. Vid izuzetno mala katedrala.
IzbrišiNe znam postoji li neki prikladni pokrajnji oltar, možda postoji, pa bi onda trebalo adekvatno postupiti.
Međutim, ako se ne može postupiti po pravilu nego se treba odlučiti hoće li Presveto biti ili u blizini glavnog oltara ili izvan crkve, kakvu odluku donijeti? Za mene ne bi bilo dvojbe, ali...
prelijepo!!!!!!!!!1
OdgovoriIzbriši"Hvala ocima isusovcima! Dok su se u Franjinoj Argentini i Latinskoj Americi bavili socijalnim pitanjima, na drugom pak kontinentu, Japancima i Koreancima ostavili su u misijskom djelovanju tradicionalnu duhovnost koja ni dan danas nije izblijedila nego je živa slika i primjer koji ako želimo sačuvati autentičnost i katolički duh, jedino i trebamo sljediti (kako bi rekao p. Šagi "...ali drugog puta nema...!")."
OdgovoriIzbrišiPa ne možeš mi ovo raditi i onda još tražiti da ne komentiramo!? ... uh, nek ti bude. Kvatreni je petak, pa neka to večeras bude moja malo jača pokora ... "Cilice" bi mi lakše pale :-)
Ferdinand Zvonimir
Ivan je zasigurno mislio na desetljetnu, štoviše stoljetnu borbu isusovaca u Južnoj Americi protiv ropske eksploatacije Indijanaca. To ih je jako puno koštalo jer su mnogi moćni ljudi puhali u isti rog s markizom od Pombala (portugalski vrlo. liberalni i antikatolički prvi ministar). [Napomena: već smo na ovom blogu rekli da Crkva ne zabranjuje ropstvo, ali navedeni eksploatatori nisu se ponašali kao imalo dostojni kršćanski gospodari, nego su te ljude tretirali u rangu glinene posude].
IzbrišiMnogi su ljudi dolazili iz Portugala (i Španjolske, ali su španjolski zakoni bili daleko rigorozniji odnosno kršćanski) u Ameriku u potrazi za naglim bogaćenjem. U zabiti Južne Amerike mislili su da mogu raditi stvari koje im ne bi prošle u Portugalu ili u velikom brazilskom gradu.
U Hrvatskoj se za vjenčanja,krštenja i druge sakramenti većina oblači u najbolja odjela a ti isti nedjeljom i blagdanima u najlošije!
IzbrišiIvane, ti si optimist. Ja sam na krštenjima i haljinama znao kume viđati u haljinama kakve bi, da ih vidiš na nekakvoj večeri, odmah i nedvojbeno povezao s eskortom.
Žene neću ni komentirat.Na njih vezano odjevanja ide najveća kritika!Htio sam reć da muškarci dolaze u najboljim odjelima na svoje"fešte"u crkvu a u druge nedjelje i blagdana,osobito ljeti,u kratkim hlačama i u japankama...i to najčešće oni iz "jakih"duhovnih zajednica i karizmatskih pokreta!Svi imaju darove,svi govore u jezicima,drastično poste...ali za dostojnog oblačenja pravila nema!Neželim biti kritičar,ali to ponašanje kod mlađih ljudi po cijeloj zemlji pa još i oženjenih vide i drugi koji su u neznanju a ovi su im svijetli primjeri duhovnog života!Ono što je nikad prežaljeni Benedikt XVI.još na početku pontifikata zaključio to se i ostvaruje!A svi oni koji napadaju papu Franju i nesviđa im se njegov stil upravljanja htio sam samo naglasiti da najprije trebaju razumjeti iz koje nam to sredine Bergoglio dolazi i što su Isusovci radili u Argentini od sedamdesetih na ovamo!Poslanje Crkve jest privoditi i obraćati duše Bogu!Tamo su se argentinski isusovci počeli baviti socijalom i siromaštvom,preuzeli socijalni aspekt na sebe umjesto države i društva.Ali kroz to djelovanje zanemarena je duhovna dimenzija,ljudi nisu bili pobožniji niti većinom nisu dolazili do spoznaje Boga ,nije bilo obraćenja iako su siromašni..Sigurno da Crkva mora misliti i na siromašne ali to nije njeno prvotno poslanje.Naglašavam glavna zadaća je obraćati ljude Stvoritelju!Eto papa daje najviše od sebe,on se jako muči ali daje sve od sebe,ono što zna!Što je krivo,nije na nama da sudimo!Naše je da molimo za njega i prikazujemo žrtve i dobro je da je Benedikt XVI. zadržao svoj status i ostao u Vatikanu,što bi bilo da nije tu!!! I sam je Franjo rekao da je on(misli na papu emeritusa)kao mudri starac u kući od kojeg često dobiva pomoć i savjet!Znam iz nekih osobnih izvora da su pred sve većim teškoćama Crkve ti susreti sve češći i intezivniji.Što bi bilo da nije tu..?!!
IzbrišiMa krivo ste me razumjeli.Znam i ja da se po drevnoj tradiciji tabernakul u katedralama nalazi na drugom mjestu.Može se rečenica i tako čitati ali nije mi ni bila misao kritički to ustvrdit nego sam samo prenio reakcije koreanaca koji drze do još one "prastare"tradicije iz prvih vremena 1700-tih godina,misionarskog poslanja Isusovaca na njihovom kontinentu.Zapisao sam to onako kako sam ih u tom trenutku doživio!Bili su zbunjeni na svoj,korejski način!A glavna misao i cilj mi je bio potaknut primjerom njihovih žena pokrivenih glava,dok kod nas sve manje po Hrvatskoj ima kodeksa dostojnog oblačenja žena ali i sve više muškaraca na Sv.Obredima a još je manje onih koji na to trebaju upozoravati i ustrajati u tumačenjuU Hrvatskoj se za vjenčanja,krštenja i druge sakramenti većina oblači u najbolja odjela a ti isti nedjeljom i blagdanima u naj lošije!Misao mi je na tragu Tomislavovog dodatka KODEKS PRISTOJNOG ODJEVANJA U NAŠIM CRKVAMA.Sve je više upita naših žena za pokrivalima,mene je već nekoliko njih pitalo za mogućnost nabave.Bogu hvala vraćamo se izvornim vrijednostima a one su ipak trajne.I još nešto na kraju .Ima naša katedrala iza glavnog oltara lijepi veliki tabernakul,ima i manji na pokrajnjem oltaru desno(tu se i koristilo dugo vremena)a zadnjih godina prilikom preuređenja prezbiterija nalazi se u pokrajnjoj kapeli.I tako je dan danas a kad dođe vrijeme novom biskupu,opet će se preuređivati!Tu je on ipak, na svojoj katedri ,kod kuće!
OdgovoriIzbrišiVezano uz veo, dakle ne uz pokrivanje glave za žene, jer to nije upitno, nego beš veo od čipkastog materijala: zanima me je li to stvarno dio naše tradicije? Koliko znam žene su prije nosile marame, ne velove, naravno posebno svečane i najbolje za Misu. Jednostavno mi ne sjeda taj dio sa čipkom, zato ga još nisam nabavila, pa bih rado da mi netko odgovori o tome jer meni to izgleda pomodarski, a opet vidim da je svugdje rašireno... Hvala!
OdgovoriIzbrišiS.Š.
Ima u nekim našim krajevima običaj od prije da su žene nosile na Sv.Obredima slične marame ili pokrivala!Tu i tamo uvjek negdje na Misi to primjetim i danas.Da me nebi neko smatrao pre krutim.Nisam za to da žene sad stavljamo u neke okvire a pogotovo kada mi muški to komentiramo.Da se samo vodi obzirnost kod dostojnog odjevanja,već je to velika stvar.Pa ako bi u skladu današnjeg odjevanja žena po duhu osjetila potrebu za pokrivalom za glavu to bi bilo jako lijepo.A sad kakvog oblika i boje...ipak mi muškarci tu "duhovnu kreativnost"trebamo prepustiti ženama!Mislim da naš Toma po pitanju praktičnih savjeta i informacija o tome može nešto...Ili ako bilo tko po ovom pitanju nešto zna korisno bi bilo objaviti!Opet treba voditi računa i o tome u našim sredinama kakve već jesu da žene nebudu izložene kojekavim komentarima u samoj crkvi i izvan nje.Evo kako je to riješila jedna moja pobožna frendica.Ono najčešće veo stavi na glavu kad ide na Sv.Misu u zimskom razdoblju,kad puše bura i loše je vrijeme.Svi misle da je to stavila na glavu zbog toga ali ona zna za koga je to!I mir je u zajednici!
OdgovoriIzbrišiU našim krajevima su žene općenito nosile marame na glavama, gotovo svi hrvatski KUD-ovi na svojim ženskim nošnjama imaju marame, tako da su žene u crkvu nosile marame kakve nose i inače samo naravno svečanije, novije, ukrašenije.... U gradskim područjima npr Zagreb, građanke su nosile obično šešire, dok ovakvih marama kao na slici nije bilo nigdje, iako su takve marame postale stereotipne u suvremenim tradicionalnim krugovima za žene na trad. misi. što se tiče svetohraništa u Riječkoj katedrali. Naravno originalno svetohranište je na glavnom oltaru koje je kasnije premješteno na sporedni oltar u jednu od 6 pokrajnjih kapela(riječka katedrala je okrugla rotonda) ali koje se i dalje nalazi u samoj katedrali(vidi se na trećoj slici odozgor). U novije vrijeme zadnjih 10-ak godina Presveto je smješteno u jednu potpuno odvojenu prostoriju koja uopće nije vidljiva u samoj katedrali, dapače i ispred vrata te prostorije je napravljen nekakav zid tako tek kad se dođe iza zida se vide vrata, a diskretnim natpisom na tom zidu napisano nešto tipa "kapela presvetog oltarskog sakramenta". Čudi me kako niste uočili novi oltar u katedrali koji je zapravo doslovno stol na 4 noge kao u kakvoj blagovaonici, a širok je kao stol za stolni tenis, oblik mu je više kvadratni nego pravokutni.Ne samo to nego je i postojeći prezbiterij proširen s drvenim podom tako da je sad taj oltar smješten tako da se kakva baba s dužim jezikom može iz prve klupe pričestit a da se iz nje uopće ne diže. Oltar je od prve klupe udaljen doslovno oko 2 metra.... eto to vam je Neokatekumenska vjera i liturgija.
OdgovoriIzbrišiJosip
Sve si rekao!
OdgovoriIzbrišiMolila bih da mi netko upućen obrazloži da li je naglasak na pokrivanju glava kod žena ili na zastiranju velom (na engleskom je to teško razlučiti jer koriste izraz "veiling"). U prvom slučaju sam veo je sporedan i stvar modnog izričaja (može biti zamjenjen maramom, šalom isl.), dok je u drugom slučaju nužan. Nikako da negdje nađem objašnjenje.
OdgovoriIzbrišiS.Š.
Naglasak je na pokrivanju glave.
IzbrišiIz Prirucnika kanonskog prava Katolicke crkve o. Ante Crnice (str. 241). prema starom zakoniku iz 1917.:
D. Željeti je, da, po staroj stezi Crkve, ženske u crkvi budu odijeljene od muških. Muškarci u crkvi ili izvan crkve, dok prisustvuju svetim obredima, imaju biti otkrivene glave, ako drukčije nije uvedeno zakonitim običajem ili ne traže posebne prilike; ženske pak imaju biti pokrivene glave i čedno odjevene, osobito kad pristupaju k stolu Gospodnjemu (k. 1262 §§ 1—2).
ZSab dao je 12. I. 1930. uputu gledom na načelno odijevanje ženskih. Biskupi imaju na to paziti. Župnici i propovjednici imaju o tome često govoriti, svjetovati, koriti: roditelji posebno imaju djecu priučavati na čednost od prvih godina; gimnastičke vježbe imaju se zabranjivati djevojčicama; upraviteljice škola imaju gojenice poticati, da se čedno oblače; koje se nečedno oblače neka se ne primaju u zavode i iz njih isključe; redovnice neka ne primaju u svoje škole i zavode nepristojno odjevene djevojčice, a koje prime neka ih uče sramežljivosti; neka se osnivaju udruženja za uklanjanje i sprečavanje zloporaba u tom pogledu; neka se u ženska društva ne primaju nepristojno obučene ili neka se isključe; nečedno odjevene neka se ne pripuštaju na sv. pričest, za kume, i neka im se ne da pristup u crkvu; na svetkovine BI. Dj. Marije neka se preporuča u propovijedi čednost u odijevanju, a na svetkovinu Bezgrješnog Začeća neka se u stolnim i župskim crkvama drži govor o tome; Nadzorno Vijeće (Consilium a vigilantia) neka o tome svake godine raspravlja; svake treće godine ima se o tome izvjestiti ZSab (AAS 1930, 26 sl.).