Gostujući autor - Izvještaj s mise u Bohinjskoj Bistrici

Hvala Ivanu iz Rijeke koji mi je poslao ovaj opis puta i fotografije s mise služene prema tradicionalnom dominikanskom obredu u Bohinjskoj Bistrici u Sloveniji. Dodao sam nekoliko poveznica za zainteresirane.

***

Nas troje prijatelja Davor, Ines i moja malenkost Ivan, svi troje iz Rijeke, uputili smo se u srijedu popodne u Sloveniju, točnije u župu sv. Nikole u Bohinjsku Bistricu gdje smo u 18h bili na slavlju sv. Mise po tradicionalnom obredu! Lijepo smo se družili cjelim putem pjevali naše marijanske i druge pučke crkvene pjesme, molili krunicu, prikazivali molitvu za duhovnu i moralnu obnovu naše zemlje i putem blagoslivljali svaki kraj kroz koji smo prolazili.

Naime, skupina od stotinjak mladih francuskih vjernika predvođena svojim duhovnicima iz Bratstva sv. Vinka Fererskog (red nastao 1975. godine, dominikanske karizme s tradicionalnim obredom Mise) i časnim sestrama svake godine hodočaste u jednu od europskih zemalja i tu si organiziraju pješačka hodočašća po svetištima. [redovnici: 1, 2, 3, p. Jourdain; redovnice: 1, 2, 3; hodočasnička grupa: 1, 2]

Tako su krenuli pješice iz slovenskog nacionalnog marijanskog svetišta Marija Pomagaj na Brezju (ono što je nama Marija Bistrica to je za Sloveniju Brezje kod Bleda) 40 kilometara do župe Bohinjska Bistrica. Mi smo vozeći se autom susretali te mlade putem, ljepo ih je bilo vidjeti vesele s pjesmom i krunicom u rukama...

Stigli smo naravno prije njih a pred vratima crkve dočekao nas je mladi župnik i njegov kolega u susjednoj župi Bohinjska Bela! Kada sam vidio obojicu u reverendama s rimskim kolarom, dostojanstvenog držanja, a opet jednostavne i spontane rekao sam prijateljima Davoru i Ines "gledajte što je dostojno držanje rimokatoličkog svećenika, rijetka slika u našoj stvarnosti". Osjeća se u ovom društvu neki mir i blagoslov kao da si došao nekom svome, iz njih dvojice zračila je svećenička gorljivost i duhovnost, u svakoj stvari, rečenici, nadopunjavali smo se kao da se dugo znamo a prvi put ih vidim. Dotaknuli smo se tema Crkve, duhovnosti... osjećao sam kod tih mladih slovenskih svećenika baš onu katoličku pravovjernost! U jednom trenutku podignuo sam pogled prema nebu i pomislio "Bože, di si me doveo i s kim si me spojio, hvala Ti!"

Ovi svećenici bili su ugodno iznenađeni pa su pitali kako smo znali za ovo danas.Naime, bilo je prvotno najavljeno da će ti mladi svoj susret imati tri dana kasnije u subotu a ipak je u srijedu. Nekom intuicijom nazvao sam župnika u Bohinjsku Bistricu u srijedu ujutro i kaže mi da će to biti popodne, a ne u subotu. Na brzinu smo se nas troje organizirali i krenuli oko 14 sati, tad sam shvatio da Bog želi da danas budemo na tom susretu.

Družeći se tako i mladi Francuzi malo pomalo su počeli stizati. Ušli smo u crkvu koja je velika i predivna (Bogu hvala njih nije tako jako zadesila nesretna liturgijska reforma poslje koncila pa se u njihovim crkvama nije dogodio duhovni kulturocid rušenjem pričesnih ograda, pokrajnjih oltara, oltarnika i svega ostalog.) Mladi su se u župnom uredu presvukli, uredili i počeli pristizati u crkvu... Dirljivo je bilo vidjeti tih stotinjak mladića i djevojaka svega 19 i 20-godišnjaci nakon pješačke opreme, uredno i dostojanstveno odjevene u crkvi iako je bio sparan ljetni dan. Ono što je bilo najljepše kod njih primjetiti sabranost i pobožno držanje, sv. pričest na koljenima te predivno pjevanje gregorijanskog korala u kojem su se stapali muški i ženski glasovi kao molitva Ocu u visini.

Moji prijatelji i ja osjetili smo veliku radost. Iako Davor i Ines nikad nisu bili na sv. Misi tradicionalnog obreda, iako kažu ništa nisu razumjeli latinski, ali su osjetili toliku milost i prisutnost Božju. I ja sam prvi puta osobno na Misi ovog obreda ali već dugo vremena pratim i poznajem to i sada, upotpunjen, osjećao sam se slično. Zaključili smo da bi trebalo barem jednom mjesečno biti na toj sv. Misi.

Ljepu gestu je župnik učinio nakon sv. Mise. Doveo je svećenika mladog dominikanca koji je služio sv. obrede do klupe u kojoj sam sjedio da me upozna s njim. Bio je ugodno iznenađen da je netko došao i iz Hrvatske. Zahvalio sam mu i pozvao da iduće godine dođu s mladima u Hrvatsku i donesu blagoslov! Zahvalivši se župniku na gostoprimstvu nas troje sretni, zadovoljni i blagoslovljeni vraćali smo se u Rijeku s pjesmom i molitvom u zahvaljivanju! Hvala i bratu Tomislavu što nas svih tako ljepo preko bloga uvjek obavještava za ovakve plemenite nakane i upućuje u pravu duhovnu stvarnost! Neka nam Marija DECUS SINGULARE CROATIAE svima isprosi milosni dar ljubavi prema Bogu Trojedinome i Njegovoj Svetoj Crkvi!