utorak, 6. siječnja 2009.

Povratak u budućnost

Odlazak u Beč, posebno ako je prvi, gotovo sigurno je povezan sa uobičajenim nizom aktivnosti. Razgledavanjem znamenitosti, navraćanjem u neki od muzeja ili slasnim zalogajem Saherice u njenom rodnom mjestu.
Posao me na tri mjeseca doveo u ovaj centar bivše nam države te sam se u ispunjavanju svojih dužnosti sa velikim zadovoljstvom pridružio mnostvu turista (ili kako bi ih jedan obiteljski prijatelj i turistički djelatnik od milja nazvao gamadi). Švrljao sam oko Stephansdoma, krivudao po kertnerici i razgledao po ringu.
Beč je zaista Grad i mnoge stvari koje sam u ova dva mjeseca vidio zadivile su me i oduševile svojom grandioznošću i ljepotom... nijedan spomenik, palača ili muzej ne može se međutim mjeriti sa nečim što sam po prvi put doživio upravo u ovoj hapsburškoj metropoli.

Šetajući popularnom kertnericom od Stephansplaza nakon stotinjak metara sa desne strane ugledat ćete ni po čemu iznimnu kapucinsku crkvu. Na ljestvici najljepših bečkih crkvi zasigurno ne bi osvojila prva mjesta, a u mom vodiču dobila je tek nekoliko redaka. Naime, ostatci 138 hapsburgovaca nalaze se ispod crkve.
No, kada sam se uputio prema kapucinskoj crkvi jedno prohladno nedjeljno veče, nisam išao posjetiti Mariju Tereziju.
U toj crkvi prvi puta sam prisustvovao tridentinskoj latinskoj misi.
Bez puno riječi upotrijebit ću opis na koji sam tek poslije naišao surfajući:
"Najljepša stvar s ove strane Raja"

Nema komentara:

Objavi komentar

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.