Kazne Čistilišta

Glavna kazna: odlaganje blaženog gledanja Boga. 

Glavna kazna što je duše podnose jest odlaganje blaženog gledanja. 

1. Duše muči glad i žeđ za Bogom, neusporedivo s glađu i žeđom što je osjetimo i iskusimo na zemlji. Nastaje zbog nadnaravne težnje, čežnje. Kako je mučno za umirućeg od gladi i žeđi vidjeti pred sobom izvor vode ili pripremljenu gozbu! Vidjeti, a ne dohvatiti. Mitologija priča o mučnini Tantala pred vodom na dohvatu ustiju. Mnogi opisuju patnju žeđi zalutalih u pustinji. Svaki put izmakne Tantalu voda čim je pokuša dohvatiti, a putniku u pustinji izgleda da mu je voda blizu. Dovodi ga do ludila. Fata morgana — priviđenje. 

2. Želja za Bogom nastaje iz nadnaravne nade i ulivene ljubavi od Boga. Ta želja priteže na Božanski način. 

3. Želja već ne pozna granice, jer je ne usporava težina tijela, zanimanje i rastrešenost zemaljskog života, ni prekidi sna. Zato potpuno i jasno duša shvaća vrijednost neposrednog gledanja Boga. Ulivena ljubav uvećava mučnost uslijed odlaganja neposrednog posjedovanja. Bistro uviđa duša da je njezina krivnja što se sve to odlaže. 

4. Trpljenje koje, i u malom stupnju, nadvisuje najveće iskustvene bolove na zemlji. 

5. Ipak podnose u radosti, jer se svijesno žele pročistiti. Utvrđene u milosti, njihova je nada sigurnost cilja a ne kao naša sigurnost težnje. 

Osjetna kazna. 

1. Osim trpnje zbog odlaganja gledanja Boga, postoje u Čistilištu druge kazne koje izravno duši otežavaju breme odgovornosti. 

  a) Za lake grijehe, koji još postoje u času posebnog suda. 

  b) Dugovi Božjoj Pravdi koji se postupno podmiruju. 

  c) Postepeno oslobađanje od neurednih sklonosti. 

2. Duše u Čistilištu ne samo da prihvaćaju ispaštanje, nego ga prikazuju činom ljubavi i pokoravanja planovima Božje Pravde.

(izvor)