Odlazak p. Roberta

Opraštamo se ovih dana od p. Roberta Perišića koji već godinama redovito utorkom služi tradicionalnu misu u kapelici ispod crkve u Sigetu, a povremeno uskoči i kao zamjena u sv. Katarini i sada sv. Blažu. On odlazi na novu službu u Slavoniju, a ondje vjerojatno neće smjeti celebrirati staru misu. Iako je imao puno posla kao župnik velike župe Uzvišenja sv. Križa, uvijek je rado celebrirao našu misu, a dok je mogao i druge sakramente za skupinu vjernika koja voli i želi prisustvovati tradicionalnoj rimskoj liturgiji. Nećemo zaboraviti ne samo izvanredne prilike poput trojnih misa u sv. Katarini, Sigetu itd., nego i uobičajene tihe mise u kapelici Gospe Fatimske. 

Moram barem jednom rečenicom spomenuti da je žalosno kako uprava njegove franjevačke provincije tretira svećenike i mlade franjevce koji su otkrili i zavoljeli tradicionalni nauk, liturgiju, glazbu Crkve. Rekao bih provincijalu i ljudima kojima se okružio neka si pročitaju pisma i opomene sv. Franje, ali sumnjam da bi to na ta okorjela srca imalo utjecaja. Toliko o tome, nije potrebno napominjati da ovo govorim jer imam oči i uši: vidim, čujem i uočavam, ne treba mi nitko tumačiti ono što činjenice govore. 

Ipak, vjerujem da Bog sve izvodi na dobro, pa će i p. Roberta i one koji su udareni nepravednim kaznama (kao i one koji takve stvari čine) iskoristiti da se proslavi Njegovo Sveto Ime. 

Još nekoliko tjedana možete ići u Siget na tradicionalnu misu, a ni nakon toga p. Roberta nećemo zaboraviti ni napustiti. Ne samo zbog njegovih osobnih kvaliteta, nego pogotovo zato što je on dobar svećenik koji se trudi služiti svome Gospodinu i svoje pastirsko srce suobličiti Njegovu Presvetom Srcu.