Na brzinu sam danas nabacao u vrtu buketić i zaputio se na ručak na zapadnu stranu grada.
Nakon ručka obavio sam minihodočašće do Stenjevca. Crkva je nažalost i dalje zatvorena zbog obnove.
No u lijepom vrtu pored crkve moglo se pomoliti pred Gospinim kipom.
To je jedna od rijetkih župa u gradu gdje ćete uz proštenje i dalje naći pravi vašar, kako i treba biti.
Produžio sam do crkve sv. Blaža gdje je p. Robert celebrirao pjevanu svetu misu s kađenjem. Posljednju tradicionalnu misu prije odlaska u samostan u Cerniku. Prije mise, župnik koji je skratio svoje odsustvo samo radi toga, zahvalio je p. Robertu, kako se ono kaže, biranim riječima.
I u nedjelju i danas, p. Robert je imao krasne propovijedi, vjerujem da se snimke već dilaju na crnom tržištu. Meni je od svih poticajnih misli ostala u pameti ona kako je često naš najveći problem da zaboravljamo veličanstvena djela Božja. Tako nešto nam je i preč. Borna znao ponoviti, da đavao pokušava oteti nam iz sjećanja one trenutke kada nam je Bog posebno iskazao svoje milosti.
Poslije mise je, naravno, bio tradicionalni blagoslov trava i cvijeća.
Jedno od legendarnih tumačenja blagoslova trava i cvijeća kaže da je sv. Toma Apostol zakasnio na ispraćaj Majke Božje. Kako nije mogao povjerovati da tijelo Blažene Djevice Marije nije ostalo u grobu, otvorili su grob u kojemu su ugledali samo obilje mirisnih trava i cvjetova. To bi valjda bio jedan od težih slučajeva zaborava za apostola koji je primio onako snažnu pouku od Gospodina po Uskrsnuću.
Velika Gospa je vjerojatno najutješniji blagdan za oprostiti se od nekoga. Meni će sigurno faliti onaj predah u tjednu koji je predstavljala večernja misa na Sigetu kao i sve one sitne stvari koje su je pratile poput bombona koje bi nam fra Robert dijelio na kratkom druženju. Obično bih s obitelji i rodbinom nastavio druženje u obližnjem McDonaldsu (znam da su neki tradicionalisti išli u KFC, ali to mi se čini kao plesanje po rubu modernizma). Sada će, poput javnih proslava Božića, i posjeti McD-u biti za mene potpuno komercijalizirani. Ozbiljnije govoreći, gubitke ćemo tek početi osjećati u narednim tjednima.
Ali, barem se možemo sjećati.
Znači li to da se TLM sada ponovo redovito prikazuje unutar Crkve sv. Blaža u Zagrebu? Ako je to točno, onda je doista izvanredna vijest u vremenu u kojem živimo.
OdgovoriIzbrišiOtkad je crkva obnovljena u njoj se sluze mise.
IzbrišiKad mi smo barem mi u Šibenik mogli imati Tradicionalnu Latinsku Misu. Imamo puno crkava u Starom gradu. Samo, eto...Dakle, u Zagrebu je sve po starom u vezi TLM u sv. Blažu. Božji je to dar kao i društvo "Benedictus".
OdgovoriIzbrišiOvo je druga godina za redom da sam u tjednu velike gospe u inozemstvu na istoku, di nema katoličke tradicije, di nema glavnih trgova s katedralama na njima. Zanimljivo baciti oko na hrvatske portale na kojima slike velikih gužvi i proslava, a oko tebe posve normalan dan di ljudi idu svojim poslom. Ja sam rođena u toj tradiciji i normalno da to doživljavam kao bliže i svoje, a s druge strane ljudi s kojima sam okružena tu u stranoj zemlji di ničega toga nema puno normalniji od onih koje sam susrela kopajući po toj svojoj tradiciji koja mi je bliža. Rekli bi psiholozi - kognitivna disonanca.
OdgovoriIzbrišiKad se samo sjetim pustih godina, pustoga truda, s čim je to urodilo i kako završilo... U mom slučaju nije da se barem mogu sjećati, u mom slučaju je - da barem mogu zaboraviti. Nule od ljudi. Nule.
Ostani malo duze tamo pa ces se zazeljeti i hodocasca i procesija i proslava.
IzbrišiUložiti pusti trud a ne naplatiti, to nije pošteno! Pozivam sve pratitelje bloga da zajedno uzdignemo molitve Bogu kao zadovoljštinu za sve nepravde koje je Bog učinio pravednicima kojima nije pošteno uzvratio za silan trud koji su uložili uzalud. Molimo da barem uspiju zaboraviti i oproste Bogu na bezobrazluku.
IzbrišiDok god hrvatski narod ide u onako velikom broju u Marijanska svetišta, možemo imati veliku nadu da ćemo ostati u katoličkom pravovjerju unatoč raznim vjerskim olujama prema kojima idemo. Ne će biti to lako bez pomoći Blažene Djevice Marije. Zato me čudi da neki, koji to ne bi trebali imati, imaju nepovjerenje prema muškim moliteljima krunice na trgovima hrvatskih gradova (eto, i u Šibeniku postoji takva grupa ali je zanemariv broj onih koje se bune protiv muškaraca koji klečeći javno mole krunicu).
OdgovoriIzbriši