Gostujući autor - Amsterdam i Akita

Bi li nam Gospa svoju istinsku poruku 

poslala po kipu nekog osuđenog ukazanja? 

...ne prihvatiše ljubav prema istini da bi se spasili. I zato im Bog 

šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži... (2 Sol 2,10–11)

Osim vijesti o ponovnom ukazanju anđela sestri Agnes Sasagawi na ovaj me je zapis potaknuo i jedan od razgovora Taylora Marshalla i Timothyja Gordona na youtubeu. Razgovarali su o jednom poznatom slučaju opsjednuća polazeći od pretpostavke da đavlova "priznanja" dobivena pri egzorcizmu ne mogu biti neistinita. Tako se stekao dojam da valjda trebamo vjerovati i u ukazanja u Heroldsbachu, Montichiariju i San Damianu, koja je Crkva osudila, ali ih je đavao, u tom poznatom slučaju egzorcizma, priznao.* Podsjetilo me je to na pjesmu u kojoj lirski subjekt nasilno izvuče iz demona nešto što bi pametnije bilo potražiti npr. u sv. Augustina ("Bojim se Isusova prolaska..."), i naposljetku zbog te demonove poruke (da se Isus neće vratiti) zdvaja.

Rado bih parafrazirao poznatu opomenu koju nam upućuje sv. Ivan, i rekao: Dječice, klonite se ukazanjâ! Ne svakog, naravno, nego, kako nam u istoj poslanici kaže, provjeravajte duhove jesu li od Boga. Ja sam, evo, pokušao provjeriti dva ukazanja. (U ono do čega sam provjerom došao nisam posve siguran. Gotovo ni u što kad je riječ o ukazanjima nisam posve siguran.)

Neki njemački svećenik početkom je 60-ih godina prošlog stoljeća poklonio malom samostanu u Akiti na sjeveru Japana sličicu s molitvom "Gospi Svih Naroda, koja je nekoć bila Marija", i koja je tu i takvu molitvu, molitvu njoj kao nekadašnjoj Mariji, a sada Gospi Svih Naroda, izdiktirala vidjelici Idi Peerdeman u Amsterdamu. Kad je na moljenje te molitve učiteljica novakinjâ u malom japanskom samostanu ozdravila, poglavarica je iz zahvalnosti naručila od jednog budističkog kipara skulpturalnu inačicu amsterdamske slike "Gospe Svih Naroda", čija je ukazanja bio odbacio te njihovu promidžbu i javno štovanje njezine slike zabranio mjesni biskup, biskup haarlemsko-amsterdamski, a njegovu odluku odobrio 1957. godine Sveti oficij.

Kip je izrađen 1963., a deset godina poslije progovorio je sestri Agnes i prokrvario na ruci. Riječ je o poznatom ukazanju "Gospe Akitske", koje je u svom pastirskom pismu 1984. priznao tamošnji biskup Ito. Sadržaj pisma odobrila je 20. lipnja 1988. godine Kongregacija za nauk vjere, ista ona koja je 1974. potvrdila odobrenje od Svetog oficija za biskupske mjere poduzete protiv štovanja amsterdamske "Gospe Svih Naroda". Biskup Ito 24. je lipnja 1988. hodočastio u kapelu "Gospe Svih Naroda" u Amsterdam i ondje, u nazočnosti vidjelice Ide Peerdeman, služio misu.

Godine 2002. novi je biskup haarlemsko-amsterdamski priznao ukazanja "Gospe Svih Naroda".

Govoreći o svojoj slici koju će vidjelica Ida Peerdeman dati načiniti, "Gospa Svih Naroda" kaže joj (4. 3. 1951.): "Dala sam ti da vidiš moju glavu, ruke i stopala, koji su kao u čovjeka. Pazi dobro: kao u Sina Čovječjega. Ostalo je Duh. ...Stojim kao Gospa ispred križa, s glavom, rukama i nogama kao u čovjeka, ali s tijelom kao u Duha, jer je Sin došao voljom Očevom. Sada međutim treba da Duh dođe na svijet, i stoga želim da se za to moli."

"U vezi s tim", kaže Hildegard Alles, "neizbježno pomišljamo na okultni fenomen djelomične materijalizacije. Moglo bi to biti i izopačenje hipostatske unije našega Gospodina. Upravo po tom predlošku morala je vidjelica na zahtjev 'Gospe Svih Naroda' dati izraditi sliku i širiti je zajedno s molitvom... Na toj slici i na milijunima takvih molitvenih sličica nalazi se biće koje ne može biti Majka Božja, nego je ili tlapnja ili okultna materijalizacija iz podzemlja. Taj se lik sada svečano štuje u crkvi." Ta "Gospa" na slici ne moli ponizno pod križem na kojem je razapet Krist, nego stoji ispred križa bez korpusa kao da je zauzela Kristovo mjesto. "Ta ja sam sa svojim Sinom trpjela duhovno i, prije svega, tjelesno", kaže vidjelici (1. 4. 1951.). Crkva takvo što ne naučava.

"Gospa Svih Naroda" kaže vidjelici i ovo:

– "Razne struje naginju socijalizmu, što je dobro. No to bi trebalo biti pod vodstvom Crkve." (29. 8. 1945.)

– "Mora se međutim mnogo toga promijeniti u Crkvi. Formacija svećenikâ morat će se promijeniti, biti modernija, prilagođena vremenu, ali dobra, u dobrom duhu." (29. 8. 1945.)

– "Bolja formacija, ukorak s vremenom, suvremenija, socijalnija." (7. 10. 1945.)

– "I upozoravam opet na prvu i najveću zapovijed: ljubav, ljubav prema bližnjemu." (27. 5. 1950.)

– "Mnogi ljudi mogu, baš kad su u crkvi, osjetiti veliku želju da pristupe stolu Gospodnjem, ali im je to zapriječeno jer nisu natašte... Ovi muškarci [na Posljednjoj večeri] također su ravno s ulice išli k stolu..." (25. I. 1951.) "Nauk ostaje, ali se zakoni mogu mijenjati. Pusti [poručuje papi Piju XII.] da se djeca ovoga svijeta više okoriste uspomenom na mojeg Sina!" (11. II. 1951.)

– "Jer isti Otac isti je Sin. Isti Otac i Sin isti je Duh Sveti." (U njemačkoj inačici na dotičnim internetskim stranicama: "Isti onaj koji je Otac jest Sin. Isti onaj koji je Otac i Sin jest Duh Sveti.") (31. 5. 1955.) Ako se ne varam, sv. Augustin govori o tom kako Otac, Sin i Duh Sveti jesu jedno te isto, ali nisu jedan te isti. Otac je drugi, iako nije drugo, nego Sin i nego Duh Sveti...

– Vidjelica vidi napisano (28. 3. 1948.): "Poštenje, Ljubav i Pravda". "Gospa" kaže: "Sve dok ove riječi nisu nad ljudima, nad njihovim glavama i ne žive u njihovim srcima, nema mira na vidiku." Zatim Ida vidi križ posađen u zemlju, oko kojeg vijuga zmija. "Sve oko mene", kaže vidjelica, "postaje crno i mračno." Potom vidi mač nad Europom i Istokom. Sa Zapada dolazi svjetlo. Ida čuje "Gospu" kako vrlo ozbiljno kaže: "Kršćanski narodi, pogani će vas to naučiti."

Zanimljivo je i da "Gospa Svih Naroda, koja je nekoć bila Marija" nije ni u jednom od svojih ukazanja, a bilo ih je pedeset šest, upotrijebila riječ "grijeh".

Akitsko ukazanje nije takvo. Međutim, kaže jedan forumaš otprilike ovako: "Ne prigovaram ničemu što je rekla Gospa Akitska. Sviđa mi se ono što je rekla. No kako itko može vjerovati u nju kad se taj kip koji je oživio zasniva na demonskom ukazanju. 'Gospa Svih Naroda' čini mi se tako očito lažnom i demonskom... Jeste li ikad stvarno čitali njezine poruke? Ona govori užasne, zle, pogrešne stvari. Rekla je mnogo puta da Crkvu valja modernizirati i izgovorila je mnoštvo gluposti u prilog globalizmu i ekumenizmu. Isusa je nazvala jedinim 'knezom ovoga svijeta', a Isus je knezom ovoga svijeta nazvao Sotonu... Ako je neko ukazanje lažno, to ne znači da je sav njegov sadržaj lažan. Otac laži nije glup. On može reći 999 istina i jednu laž, samo zato da bi se doimala to uvjerljivijom... Ja sam stvarno želio vjerovati u Gospu Akitsku, ali činjenica da se radi o kipu Gospe Svih Naroda sprečava me."

Uostalom, crkveni nauk ne zna ni za kakvu stigmu na Gospinoj ruci. Govori se pak i o stigmatiziranim rukama "Gospe Svih Naroda". Možebitne rane na njezinim dlanovima Ida Peerdeman spominje u poruci od 31. svibnja 1951. Iz tih mjesta na dlanovima izlaze po tri zrake. "Gospa" joj kaže da su to milost, otkupljenje i mir: po milosti Gospodnjoj te iz ljubavi prema čovječanstvu Otac je svijetu poslao Sina, Otkupitelja, a sad obojica žele poslati svetog, istinskog Duha, koji jedini može biti mir...

Možda se u tome sastoji ona jedna jedina laž, uz "999 istina", "Gospe Akitske"? U sugeriranju da su amsterdamska ukazanja vjerodostojna?

https://www.suscipedomine.com/forum/index.php?topic=22245.0

http://de.gloria.tv/?media=24933

https://www.de-vrouwe.info/

https://fisheaters.com/forums/showthread.php?tid=62290

______________________

* "...Neki čitanje Svetog Pisma, čini se, zanemaruju zato što im nije baš uzbudljivo, važno, čitko, pa se okreću drugim izvorima objave, bilo da su to privatne objave ili čak đavli koji govore preko opsjednutih, poput, na primjer, Anneliese Michel. Tako sad na internetu možete slušati đavla kako govori preko opsjednute djevojke. Međutim svaka vjerodostojna privatna objava samo nam pomaže razumjeti javnu objavu: Bibliju i Tradiciju. Zato želite li prozreti lažna ukazanja, morate poznavati Sveto Pismo [i Tradiciju]. To ide jedno s drugim. Ne možete imati jedno bez drugoga. Zanemarite li ovo drugo, sigurno ćete nasjesti na lažna ukazanja. K tome Sveto nam Pismo u Evanđelju opetovano govori da je Gospodin ušutkivao đavle. Kad su pokušavali govoriti, naređivao im je da umuknu. Slično i obred egzorcizma zabranjuje razgovor s đavlima, ograničujući ono što im egzorcist smije reći u osnovi na pet pitanja. Zašto mislimo da je sada u redu da ih slušamo i od njih učimo? Gospodin je naš učitelj, a ne đavli!..."

https://www.youtube.com/watch?v=TjpyJFn7J4U