Gostujući autor - Tribina HKD-a sv. Jeronima o adventistima

Petar Grgec

Jedan pogled izvana na "jeronimsku" tribinu o adventistima iznutra

Stjepan Razum, svećenik i predsjednik HKD-a sv. Jeronima, na početku tribine, nakon što je, da ne bude nikakve zabune, temi rekao "okosnica", kaže da je sigurno da svaku stvarnost možemo najbolje upoznati kad nam je predstavi njezin dionik, pa tako i adventiste kad nam ih predstavi adventist, a ne katolik poput svećenika Ivana Kokota, autora jeronimske knjižice o adventistima. Ne znam znači li to da će stvarnost vjerovanja, recimo, da je dva plus dva pet predstaviti istinitije oni koji u toj stvarnosti sudjeluju nego oni kojima se čini da je dva plus dva četiri. Ne znam, ali meni se čini da ni Zagrebačkoj nadbiskupiji ni članovima Jeronimskog društva Stjepan Razum na čelu toga društva ne smeta. Meni, koji sam nekoć u tom društvu radio (te napravio i dosta gluposti na tom radnom mjestu), smeta, a rekao bih da ni sv. Jeronimu (kojemu je dr. Razum duhovni naslov "sveti", usprkos i pravopisu iz 1944., pretvorio u nadimak, u "takozvani sveti", s velikim početnim slovom) nije svejedno, nego bi se okrenuo u grobu. Iz Zagrebačke nadbiskupije na pismo o tome odgovorili su mi nakon tri-četiri mjeseca zahvalom na promišljanju i brizi, iz koje da je vidljiva moja dobronamjernost i privrženost Katoličkoj Crkvi. Na što sam im odgovorio da Stjepana Razuma treba što prije, još jučer, i za njegovo dobro, i za dobro Nadbiskupije, i za dobro Jeronimskoga društva, maknuti s tog položaja. To je bilo u ožujku prošle godine. Međutim poglavar Nadbiskupije hoda, evo, s baptistima, a predsjednik Hrvatskoga krugozemljaško-korjenodupstveno-krivovjernog? društva tzv. svetog Jeronima hoda, štoviše, s otpalima i od baptizma.

Ili možda hodaju za njima, da bi ih vratili? Bilo bi lijepo. Npr. poučiti ih da ponovni krst nije krst, nego svetogrđe. Ili samo hodaju za njima i točka? Uostalom, zar ekleziologiju povratka (u Katoličku Crkvu) ne smatraju i vrhovni pastiri Juraj Mario i Josip (kako bi ih nazvao dr. Razum) zastarjelom? Na žalost.

Umjesto "pogleda iznutra", zar ne bi trebali na adventiste i adventisti progledati "izvana", upravo iz ekleziologije povratka? Npr. iz knjižice Stjepana Bakšića (Tisak Nadbiskupske tiskare, Zagreb) https://archive.org/details/tko_su_adventisti_i_sto_uce_1930:

Adventisti su svojom naukom gotovo u svim točkama osim u pitanju Kristova božanstva došli u opreku s kršćanstvom i katolicizmom...

...Međutim 21. listopada 1844. [dan kad su, na temelju posve samovoljnog tumačenja jednog Danijelova proroštva i Isusove prispodobe o ludim i mudrim djevicama, očekivali Kristov drugi dolazak] prošao je kao i svi ostali dani i tuga je bila velika.

...Možda bi sada kraj sve čovječje ludosti i kratkovidnosti bio zauvijek iščeznuo ovaj pokret, da nije [vražjom lukavošću prevarena] ustala prava začetnica ove sekte, "sestra White", koju adventisti štuju kao od Boga poslanu proročicu. Ona je ostavila baptističku Crkvu i zanijela se za adventističku nauku te počela naučavati da je s neba dobila "prosvjetljenje i objavu". U svjetlu te [đavlove] objave kaže "sestra White" da je u tumačenju izraza "očišćenje svetinje", o kome govori prorok Danijel, do sada učinjena pogreška. Ta svetinja ili svetište nije zemlja, nego nebo. Dana 21. listopada 1844. ušao je Krist u nebesko svetište da ga očisti "od grijeha djece Božje". Najveći je grijeh djece Božje tobože to što su osramotili dan Gospodnji te umjesto subotu počeli slaviti nedjelju. Zato je Ellen White sa svojim mužem Jamesom Whiteom počela u adventizmu najžešće propagirati štovanje subote. Proroštvo Danijelovo dakle, veli "sestra White", nije ostalo neispunjeno. Ono se obistinilo tako što je g. 1844. očišćeno nebesko svetište, a na zemlji se javio adventistički pokret. Kad adventisti odvrate čovječanstvo od grijeha oskvrnjivanja subote, doći će Gospodin. Tada će početi tisućugodišnje kraljevstvo mira: 144.000 savršenih adventističkih svetaca vladat će s Kristom 1.000 godina, a vlast Sotone bit će sputana. Nakon toga će on na kratko vrijeme biti pušten i onda će početi konačna borba. Tada će uskrsnuti zli i zatim će slijediti vječni sud, uništenje zlih; novo nebo i nova zemlja za pravednike.

Adventisti sedmoga dana, kako smo vidjeli, upravo fanatički udaraju protiv slavljenja nedjelje i traže da se uvede štovanje subote. Za svoju tvrdnju pozivaju se na starozavjetnu odredbu Božju. No zaboravljaju da su neke starozavjetne odredbe takve da izviru iz naravi ljudske, te prema tome ostaju i u Novom zavjetu, a neke su opet takve da se odnose samo na židovski narod u Starom zavjetu. Svih se starozavjetnih svetkovina, dakle i subote, kako naučava npr. sv. Pavao, valja ostaviti jer je cijeli Stari zavjet samo sjena Novoga zavjeta, pa je tako i subota samo sjena, slika kršćanske nedjelje. Kad bi adventisti bili dosljedni, onda bi morali zadržati sve starozavjetne židovske svetkovine i propise o jelu.

U Starom zavjetu bio je Bog odredio štovanje sedmoga dana, tj. subote, kao spomen na svršetak stvaranja svijeta. No još važnije od stvaranja jest otkupljenje. Otkupljenje je pak dovršeno na onaj dan kad je Spasitelj svladao smrt, vraga i grijeh, tj. na dan njegova uskrsnuća. To je unutarnji razlog zašto je pretkršćansko štovanje subote prešlo u štovanje nedjelje, tako da su kršćani, štoviše sami apostoli, odmah od početka štovali nedjelju, te "dan Gospodnji" nikad medu prvim kršćanima nije značio subotu, nego onaj dan na koji je Gospodin učinio najveće čudo, naime svojim uskrsnućem dovršio otkupljenje. Valjda će adventisti dopustiti da su prvi kršćani bolje poznavali Kristov duh i namjere nego oni...

...Vidjeli smo velike zablude adventizma. Te su zablude tolike da adventizmu od pravog kršćanstva ostaje veoma malo. Adventisti priznaju doduše Kristovo božanstvo, ali su inače iskrivili tako reći sve ostalo što je Krist naučavao i zapovjedio vjerovati. Posve je stoga jasno da svaki onaj koji pristupa k adventistima nanosi Kristu najveću nepravdu i sramotu... Krist je osnovao svoju Crkvu... Ostaviti tu Crkvu te otići k adventistima, k zajednici koju su osnovali ljudi, k zajednici koja se u svome naučavanju već tako teško prevarila i koja samovoljno naučava što joj se svidi, znači udarati Krista u lice, a sebi spremati teški sud Božji..

(v. i 1, 2, 3, 4, 5)