La guerra giusta secondo la Chiesa. VIDEO
Prije 2 sata
srijeda, 15. travnja 2015.
Remnant TV: Vratite nam našu Crkvu katoličku!
Remnant TV: Vratite nam našu Crkvu katoličku!
Michael Matt: Ako ste, poput mene, u četrdesetima, vjerojatno se još možete sjetiti onog doba kad su cvatuće zajednice katoličkih redovnica ravnale tolikim dijelom svijeta u kojem smo živjeli u stara dobra vremena. Naše škole, bolnice, sirotišta, pučke kuhinje, samostane, misije diljem svijeta – vodile su katoličke redovnice. Bilo ih je svagdje: na ulici, u školi, crkvi, na autobusnoj postaji, aerodromu, gdje god hoćete – katoličke redovnice i habiti bili su sveprisutni. Čak i holivudski filmovi, o avionima u padu, ili o zgradama u plamenu, ili o brodovima koji tonu – u pravilu su uključivali katoličke redovnice. Doduše, u vrijeme kad sam se ja pojavio vjerojatno su već drndale po gitarama i pjevale folk-pjesme, ali shvaćate što želim reći: redovnice su tada bile stalna i bliska činjenica suvremenog života u tolikoj mjeri da su ih filmovi, pa čak i televizija bili puni. Audrey Hepburn glumila je možda najljepšu redovnicu u povijesti, a Sally Field nasmijavala je Ameriku kao leteća redovnica, još nedavno, dok sam ja bio dječak. Pa što se to odonda dogodilo?
Postoje razna objašnjenja, a sva uključuju modernizam, revoluciju i preuzimanje vlasti u Katoličkoj crkvi. No i u tom kratkom razdoblju – pitam se je li netko, itko od nas, ikad zamišljao da će tih divnih katoličkih žena ubrzo gotovo potpuno nestati s lica zemlje, a njihove stare zgrade zatvorit će se, bit će pregažene buldožerima ili prodane muslimanskim zajednicama, još za našeg života. Međutim znate li što je stvarno zastrašujuće? To da ako se ne dogodi neka dramatična promjena smjera kojim sada idemo, nakon nestanka redovnica za tridesetak će se godina isto dogoditi i sa svećenicima.
Razmislimo načas o tome. Što bi to značilo za nas? Što bi značilo za našu djecu? Svijet je, kako svi znamo, postao leglo poganstva, pornografije, devijacije i perverzije, danas posvudašnjih u glavnoj struji naše kulture. Čistoća je rijetka, djevičanstvo tek vic, a borba da se živi čedno postala je, naročito u slučaju mladih, gotovo herojski podvig. Pa kako prosječna dob svećenika raste, a skandali i homoseksualnost među svećenstvom toliko su uzeli maha da je mladima odbojna i sama pomisao na svećenički poziv, vrlo je blizu svijet u kojem će biti teško izbjeći grijeh, svećenici, pa tako i ispovjednici, bit će sve rjeđi, a progon kršćana sve veći. Otići ćete npr. u obližnju crkvu u subotu poslije podne, ali svećenika ondje nećete naći. Malo zeleno svjetlo bit će ugašeno. Domar će vas obavijestiti da će možda sljedećeg mjeseca ispovijedati neki svećenik u posjetu iz Kine, ili tko zna otkud. I što tada? Kako će naš svijet tada izgledati?!
Takvu budućnost mnogi vide, a ipak, nije mi jasno zašto, papa Franjo obilazi Vječnim Gradom, upravo sada, s uzdignutim palcima i s onim svojim neprekidnim sjajnim, širokim osmijehom. Čemu se to tako vesele u Rimu? Zar ne uviđaju što se približava? Zar ne shvaćaju što prolazimo nastojeći odgojiti djecu u suvremenom svijetu? Ovo nije samo neka tradicionalistička stvar; više se ne radi o davanju prednosti ovom ili onom bogoslužju. Suočavamo se s budućnošću u kojoj nas čekaju smrt i progonstvo bez svećenika i sakramenata! Ne mislite li da je vrijeme da zauzmemo stav i oglasimo se, dok još imamo priliku? Kako daleko smo spremni ići u pronalaženju isprika za ono što se događa, samo zato da bismo sačuvali svoj mir; kako daleko? Zašto i dalje šutimo? Zašto smišljamo te isprike? Što će preliti našu čašu? Možda će predstojeća sinoda o obitelji donijeti kraj svemu tomu? – Da, kako ne! Prije nego što ti ljudi završe, bit će nam rečeno da kao dobri katolici moramo prihvatiti homoseksualne brakove! Eto to je naša bliska budućnost, to nas očekuje! Jesmo li spremni na takvo što? Zar ćemo šutjeti sve dok se to ne dogodi?!
A dolazi nam sad i izvanredna jubilarna Godina milosrđa, koja će trajati od 8. prosinca 2015. do 12. studenog 2016. i koja znači, kako je to rekao papa Franjo baš ovoga tjedna, da mi kršćani trebamo prestati razmišljati kao, citiram, zakonoznanci koji razaraju ono što Duh Sveti čini u ljudskim srcima. Crkvena vrata ne smiju biti zatvorena, kaže Franjo, jer Crkva je Gospodnova kuća milosrđa, u kojoj je svatko dobrodošao. Ne smijemo biti takvi kršćani koji često drže crkvena vrata zatvorena pred onima koji dolaze i kucaju.
Chris, o čemu, za ime svijeta, taj čovjek govori? Jedina zatvorena crkvena vrata što ih ja vidim ovih dana vrata su stotina crkava izvan funkcije, obijenih daskama, rasprodanih muslimanima i protestantima, kao tekovina Drugoga vatikanskog sabora. Što ti misliš?
Christopher Ferrara: To je trajna tema ovih emisija, ta tlapnja koja je spopala crkvene ljude danas. U tvojem uvodu osjetio sam ton ogorčenja, ako ne i razdraženosti, koji su sasvim opravdani! Čak i nekomu poput oca Z.-a prekipjelo je. On se osvrće na tu papinu propovijed održanu 17. ožujka i kaže: Tko su, dobijesa, ti zakonoznanci koje nekoliko puta s omalovažavanjem spominje?Pretpostavljam da misli na one koji drže da se civilno vjenčanim razvedenima, budući da objektivno žive u neskladu s našim poimanjem euharistije, ne smije dopustiti pričest. Ako na to misli spominjući "zakonoznance", dakle na nešto što u ovom trenutku nije ni najmanje dostupno, primili smo poruku. Ali koji su to zakonoznanci? Michael, reći ću ti koji. U te zakonoznance spadaju i prethodna dvojica papa! Evo što "zakonoznanac" Ivan Pavao II….
Matt: … da, taj radikalni tradicionalist…
Ferrara: … evo što kaže u enciklici Familiaris consortio, nakon biskupske sinode 1980.: Crkva ponovno potvrđuje svoju stegu, zasnovanu na Svetom pismu, prema kojoj ne može euharistijskom zajedništvu pripustiti rastavljene i ponovno vjenčane. Oni su sami sebe učinili nesposobnima da budu pripušteni, jer njihovo stanje i životni položaj objektivno su u opreci sa zajedništvom ljubavi između Krista i Crkve, označenim i uprisutnjenim u euharistiji. A k tomu, dodaje zakonoznanac Ivan Pavao II., kojeg je, usput budi rečeno, papa Franjo proglasio svetim, postoji još jedan, osobit pastoralni razlog: ako se te osobe pripuste euharistiji, vjernici bi bili uvedeni u zabludu i krivo bi shvaćali crkveni nauk o nerazrješivosti ženidbe. Pomirenje u sakramentu pokore – koje bi otvorilo put sakramentu euharistije – može se udijeliti samo onima koji se pokaju što su pogazili znak Saveza i vjernosti Kristu te iskreno odluče provoditi takav život koji nije u opreci s nerazrješivošću ženidbe.
A tu je i drugi zakonoznanac, papa Benedikt XVI., koji u apostolskoj pobudnici Sacramentum caritatis, ovaj put nakon sinode 2005., piše: Biskupska je sinoda potvrdila praksu Crkve, utemeljenu na Svetom pismu (usp. Mk 10,2–12), da ne pripušta sakramentima rastavljene i ponovno vjenčane, jer njihovo stanje i njihova životna situacija objektivno protuslove onom sjedinjenju Krista i Crkve koje je označeno i ostvareno u euharistiji. Pa ipak, rastavljeni i ponovno vjenčani, usprkos svojoj situaciji, nastavljaju pripadati Crkvi (što, naravno, nitko ne niječe), koja ih prati posebnom skrbi, sa željom da njeguju, koliko god je to moguće, kršćanski stil života sudjelovanjem na svetoj misi (iako bez primanja pričesti!) (…) Dakle, prema propovijedi iz Sv. Marte, ta dvojica papa bila bi prokazana kao zakonoznanci koji zatvaraju crkvena vrata tim sirotim kršćanima koji su napravili pogrešku. A koju pogrešku? – Ostavili su muža ili ženu i ušli u zajednicu s drugim muškarcem ili drugom ženom, ili su se hotimice vjenčali s nekim tko je razveden; to će reći: stupili su u vezu koju Crkva smatra preljubom. Mislim, zaista: dosta! Eto, ustao je čak i otac Z., koji se, tonom sličnim tvojemu, pita: Kada će ta demagogija prestati?!
Matt: Da, papa ne govori o tradicionalistima, zar ne, Chris? Naime neki koji nas kritiziraju kažu da smo preosjetljivi, da ne trebamo sve to shvaćati tako osobno. E pa, ako niste znali: papa Franjo ne govori o nama, mi smo premali. On govori o običnim katolicima koji su još preostali, koji smatraju da valja slijediti određena pravila ako se želi ostati odan katoličkoj vjeri. Ja ne mogu zaključiti ništa drugo. Nema šanse da bi on iz propovijedi u propovijed ciljao na jednu malu, tradicionalističku skupinu katolika, raštrkanu po cijelom svijetu. Što ti misliš? Ja mislim da govori o puno većoj skupini, u biti o katolicima koji još obdržavaju pravila?
Ferrara: Upravo sam ti rekao: govori o Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., o svojim prethodnicima, za ime Božje! Očito su i oni zakonoznanci. Ali nešto u toj propovijedi osobito je upadljivo. Tu nalazimo obrazac po kojemu se Sveto pismo zloupotrebljava za promicanje Kasperova nauma: nauma da se civilno vjenčane razvedene pripusti Presvetom Sakramentu, što bi, dakako, po kratkom postupku razorilo čitavu moralnu građevinu Katoličke crkve. Jer ako bi oni, živeći u trajnom i javnom preljubu, smjeli na pričest, tko ne bi? Što bi bilo sljedeće? Zahtjev da se suložnike pripusti svetoj pričesti, pa zahtjev da se homoseksualne suložnike pripusti svetoj pričesti, jer, na kraju krajeva, napravili su neke pogreške, a tko smo mi da zatvaramo crkvena vrata?
Matt: Naravno. To će se dogoditi vrlo skoro.
Ferrara: Međutim propovijed se temeljila na evanđeoskom ulomku o uzetome koji je ležao kraj Bethzathe, ribnjaka u kojem bi anđeo od vremena do vremena uzbibao vodu i tko bi prvi ušao, ozdravio bi ma od čega bolovao. Nešto slično Lurdu. No uzetoga nije imao tko na vrijeme odnijeti do vode. Naposljetku ga susreće Gospodin i neposredno ga iscjeljuje, zbog njegove vjere. A papa Franjo nekako uspijeva to izvrnuti zapravo u optužbu protiv svojih prethodnika. U zgodi kod Bethzathe on vidi katolike koji zatvaraju Crkvu, kao ribnjak Bethzathu, kako oni siroti ljudi koji su se odlučili živjeti s osobama koje nisu njihovi ženidbeni drugovi ne bi mogli primiti – svetu pričest, očito. Evo što je rekao:
Koliko puta takva osoba naiđe kod kršćanskih zajednica na zatvorena vrata i čuje riječi: "Ne, ti ne možeš. Pogriješio si i ne možeš. Ako želiš, dođi na nedjeljnu misu, ali ostani tamo, pokazuje rukom prema stražnjem dijelu crkve, dalje ne možeš." Što Duh Sveti učini u srcima ljudi, to kršćani sa psihologijom zakonoznanaca unište. I malo poslije kaže: Ima i danas kršćana koji se ponašaju poput zakonoznanaca i čine isto što su oni činili Isusu, tj. isto što i farizeji kod Bethzathe, koji su Isusa osuđivali jer je uzetoga ozdravio u subotu. Govore: "Ovaj je krivovjerac, krši crkvenu stegu, krši zakon!" i tako zatvaraju vrata mnogima.
Dakle papa u osnovi kaže da je svatko tko upozorava na nečije krivovjerje i kršenje crkvenog zakona, kao zapreku sudjelovanju u euharistiji, zakonoznanac, farizej, uključujući i Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Nevjerojatno! Tomu nema kraja!
Matt: Da. Problem je što, kako svi znamo, meta ne postoji, stvorena je ni iz čega. Jer gdje su svi ti svećenici koji grme s propovjedaonice: Moraš slijediti pravila! Moraš na ispovijed! Ne smiješ na pričest ako si u smrtnom grijehu! Gdje su?! Pa o čemu onda papa govori? Ako se osvrće se na problem koji uopće ili gotovo ne postoji, onda zapravo govori o nečemu drugom. Ja mislim da, kao što si malo prije rekao, govori naprosto o crkvenom nauku. I što da onda radimo s takvim papom, koji očito želi zaplašiti ljude kako ne bi vjerno prianjali uz crkvene zakone. Što ćemo s tim čovjekom? Što će biti s dušama, što će biti s mladima, što će biti s obiteljima, sad kad je sablazan iskitio sam nasljednik sv. Petra?
Ferrara: Mislim da nema ni vremena ni potrebe da uljepšavamo ono što trebamo učiniti. Treba učiniti ono što je učinjeno u vrijeme pape Ivana XXII. kad je s propovjedaonice krivovjerno naučavao o blaženom gledanju i pojedinačnom sudu. Trebamo ustati i ono što je rečeno razobličiti: da je pogrešno, sablažnjivo, zbunjujuće za vjernike; nevjerno čak i naučavanju neposrednih dvaju prethodnika pape Franje! Treba to razobličiti, služeći se sredstvima koja su nam dostupna preko interneta, poput ove emisije. Mislim, tko smo mi? Samo laici koji imaju pristup tim sredstvima komunikacije. Svatko može ovo raditi, ako hoće. A ako govorimo istinu, imamo je pravo preko interneta priopćiti drugima. Zakonik crkvenog prava, kanon 212. jamči nam to pravo. Trebamo ustati i pridružiti se ocu Z.-u i ostalim blogerima te postaviti pitanje koje otac Z. postavlja: O čemu to, dobijesa, papa govori? Tko su ti zakonoznanci?
[…]
I znaš što, Michael? Nek nam vrate našu religiju! To bi trebala biti tema ovih rasprava koje katolici vode među sobom. Vratite nam religiju kojoj su nas naučili roditelji, a njih njihovi roditelji itd. tisuću naraštaja unatrag. Prestanite s besmislicama o rigorizmu, primijenjenom samo na vjerne katolike, dok se Crkva svagdje drugdje raspada! Prestanite s opsjenama o poslanju koje ne znači prozelitizam; ili o evangelizaciji koja ne znači evangeliziranje; ili o bogoslužnoj obnovi, koja je potpuno razorila bogoslužje; ili o proljeću u Crkvi, koje je zapravo zima kakve nije bilo valjda još od arijanskoga krivovjerja u 4. stoljeću. Prestanite sa sloganima, prestanite s opsjenama i vratite nam katekizam, četiri posljednje stvari i zdravu pouku kakvu smo primili u djetinjstvu, kao i naši roditelji, kao i njihovi roditelji […]
21. ožujka 2015.
http://remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/1610-new-from-remnant-tv-give-us-back-our-catholic-church
Broj komentara: 19:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Kako da nam vrate ono što ni sami nemaju? Komu još nije jasno da ti ljudi nemaju katoličku vjeru? To možemo prepoznati upravo zato što je mi imamo, Bogu hvala, i ne trebaju nam je vraćati oni koji je i pokušavaju uništiti. Vuk li da janjetu vraća njegovo?
OdgovoriIzbrišiUpravo nas Sveta vjera uči da netko tko javno ispovijeda nekatoličku vjeru ne može imati autoritet u Katoličkoj Crkvi.
Ah, njih dvojica, Statler and Waldorf.
OdgovoriIzbrišiPenicilin za slijepu poslušnost konzervativaca, nedvojbeno.
IzbrišiEudes
Dobro mi je rečeno ono da jedino zatvaranje vrata Crkve je ono koje se događa jer su crkve ostale prazne, pa su iznajmljene ili prodane...
OdgovoriIzbrišiI "abuse of the Scripture"... Ovakvo Papino tumačenje Pisma zvuči mi kao na jednom od biblijskih sastanaka gdje svatko ima svoje tumačenje. Papa plaši ljude da je slijediti pravila i zapovijedi ne samo nepotrebno, već i nešto loše... Progon vjernika unutar Crkve! Žalosno, žalosno, žalosno...
S.Š.
Nevezano na temu, baš čitam članak u GK o ovogodišnjem Uskrs festu, malo preslušavam skladbe, izvlačim iz tekstova neke nove duhovne poticaje, možda čak i kakvu meditaciju za moju ekumensku grupu i slično. Zna biti i zgodne koreografije, pa za one koje to zanima i koji to prate, mogu se dobiti i prve naznake u kojem će smjeru sljedeće godine ići liturgijski ples.
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče same glazbe, već se na prvu može primijetiti, za mene pozitivan pomak, da se više samo ne prevode američke protestantske pjesme, nego sad vrlo uspješno stvaramo svoje.
Ovogodišnji pobjednik je žestoki bend Sliryc 33 s pjesmom "Pobjeda". Zanimljiva je izjava autora teksta pobjedničke pjesme koji kaže "mislim da je ljude osvojio latinski dio u pjesmi, a što su riječi iz evanđelja". Obzirom da su dečki iz Dugog Sela, možemo reći da nas njihovo poznavanje latinskog uopće ne čudi :-)
Ferdinand Zvonimir
Imam jedno pitanje vezano za predkoncislko doba Crkve,ali samo za područje Hrvatske,pa se nadam da će mi netko znat objasnit .Čitao sam dosta o promjenama koje je koncil donio,ali samo u velikim zemljama poput SAD-a,Italije,Francuske,..i mislio sam da je tako bilo i u Hrvatskoj.Pošto sam se počeo zanimati za latinsku misu,počeo sam pitati starije osobe koje sad imaju preko 70 godina kako je bilo u to doba.I većina koje sam pitao(područje Dalmacije) rekli su da se oni ne sjećaju nikakvog latinskog jezika,pa mi sad to nije jasno.Moja baba je primila sve sakramente i udala se prije koncila i kad sam je pitao, ona meni da nije nikad ni čula za latinski,a kamoli da ga je govorila na misi.Ona je tada zivjela u Dalmaciji u selu i kaže da je jedina razlika koju je ona primjetila to da je svećenik prije bio okrenut prema oltaru,a danas prema narodu i da je to sve,a za sve ove druge stvari sta sam pročitao da se liturgija mijenjala,ona kaže da nema pojma jer kako je odgovarala u crkvi na misi kad je bila mala,tako odgovara i danas,tj. da je sve isto.Sad mi nije jasno,jer nam kad sam pričao sa nekim osobama u Italiji vezano uz Crkvu prije i poslije koncila ,oni kažu da su to bile ogromne promjene u liturgiji.Negdje sam vidio da je neki papa dopustio u Hrvatskoj da se misa govori na narodnom jeziku.Jel netko zna o čemu se tu radilo? Hvala!
OdgovoriIzbrišiNije bila nova nego tradicionalna misa, samo šta se u Dalmaciji, u jednom dilu Istre i u Hrv. Primorju umisto na latinskom služila na staroslavenskomu, i to od vrimena hrvatskih knezova do 1969. g. Nije se pivalo na gregorijanski način nego glagoljaški.
IzbrišiRimski misal na staroslavenskom iz 1927. g. (Red mise počinje na 205. str., onda idu razna predslovlja za razna vrimena u godini, pa Kanon od 269. do 288. str., na glagoljici i latinici)
Članak o tradicionalnoj misi na staroslavenskom jeziku
Molitvenik s načinom ministriranja na latinskom i staroslavenskom
Slovo ě, npr. "věruju" se uvik čita "i".
Poštovani Splite,
Izbrišipromjene u liturgiji ticale su je jezika i okrenutosti svećenika, ali i drugih stvari od kojih su neke vrlo krupne.
Što se samog jezika tiče, crkvenoslavenski, u redakciji iz 17. stoljeća (misal po naredbi pape Urbana VIII., 1631.) bio je jezik liturgije na područjima današnje Porečke, Krčke, Riječke, Gospićko-Senjske, Zadarske, Šibenske, Splitske i Hvarske (nad)biskupije. Dakle, umjesto "vjerujem u jednoga Boga", "viruju v jedinago Boga". Ili uoči predslovlja: Svećenik: "Gospod s vami" Narod: "I s duhom tvoim". S: "Gori srdca". N: "Imam ka Gospodevi". S: "Hvali vzdadim Gospodevi Bogu našemu". N: "Dostojno i pravedno jest".
A "Jaganče Božji" glasi: "Aganče Boži, vzemeljej grihi mira, pomiluj nas"
To je ono čega se vaša poštovana baka zacijelo sjeća.
Detaljnije pročitajte ovdje:
(1) http://tradicionalnamisa.com/rimsko-slavenska-glagoljaska-liturgija-u-hrvatskoj/
(2) http://tradicionalnamisa.com/glagoljaska-liturgija/
Međutim, ta misa koju je baka slušala u svemu je odgovarala latinskoj verziji tj. latinskom misalu, osim po jeziku. Gdje je svećenik koji je celebrirao na latinskom pokleknuo, gdje je govorio tihim glasom, isto je činio i svećenik glagoljaš.
Najveća razlika, i to su te ogromne stvari koje o kojima su Vam govorili Talijani, jest tihi kanon. Dakle, u tridentinskoj misi (latinskoj ili glagoljaškoj) svećenik nakon što se otpjeva "Svet, svet, svet...puna su nebesa i Zemlja... hosana u visini" stišava glas i govori potiho, sve do početka Očenaša (ne mrmljajući, ne u sebi, nego tiho, otvarajući usta). Dakle, same riječi pretvorbe izgovara vrlo tihim glasom (tako da ga u pravilu mogu čuti samo ministranti), ali vjernici znaju što se događa jer to izgovara duboko naklonjen (dok se to događa, u crkvi, dakako, potpuna tišina). U pravilu poklekne više puta nego u poskoncilskoj varijanti obreda i čini mnogo više križanja. Očenaš pjeva/izgovara sam bez naroda (narod otpjeva/izgovori samo "nego izbavi nas od zla" (na izbavi nas ot neprijazni; u glagoljaškoj verziji). Još bih istaknuo da na početku mise "Ispovijedam se..." izgovara zasebno svećenik, a zasebno ministrant, i da je tridentinska verzija duža (Ispovijedam se Bogu svemogućemu, blaženoj Mariji vazda Djevici, blaženome Mihovilu Arkanđelu, blaženom Ivanu Krstitelju, svetim Apostolima Petru i Pavlu, svima svetima i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju i djelom: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Zato molim blaženu Mariju vazda Djevicu, blaženoga Mihovila Arkanđela, blaženoga Ivana Krstitelja, svete Apostole Petra i Pavla, sve svete i vas, braćo [narod: i tebe, oče], moliti se za me Gospodinu, Bogu našemu.)
Hvala na odgovorima.Moram reći da mi je to bilo malo glupasto,jer dok je cijeli svijet govorio misu na latinskom,oni se našli govorit tamo neki staroslavenski.Dok čitam ovaj misal na staroslavenskom nekako mislim da je bilo lakše izgovarat latinske izraze nego staroslavenske,ali Bože moj,svako ima svoj ukus.Znači,praktički u Dalmaciji ljudi ne znaju,ili znaju vrlo malo o obredu na latinskom.Znam za ove gore navedene promjene,samo me to oko jezika bunilo.Inace,Crkva je puno izgubila uklanjanjem latinskog i promjenama u liturgiji.
IzbrišiDanas popodne sam u autu na HKR-u naletio na emisiju „Limes kozmosa“ u kojoj je voditelj Krešimir Cerovac upravo vodio evolucionistički i protukatolički džihad, a „stručnu“ potporu pružao mu je fra Darko Tepert.
OdgovoriIzbrišiU desetak minuta koliko sam izdržao, uz forsiranje evolucije, rečeno je da Biblija nije temelj kojega se trebamo držati i da zato Bibliji moramo pristupati „šire“, na „miran“ i „vedar“ način. Naravno, za njih je jedini ispravni pristup Bibliji povijesno-kritički, a svi koji vjeruju Božjoj riječi su dobili etiketu protestanata.
Uglavnom, u tom „vedrom“ pristupu, Bibliju možemo tumačiti kako hoćemo, samo ne onako kako je pisano. I to nam poručuje fra Tepert, bibličar koji i sam na HKR-u ima emisiju „Živjeti s Biblijom“?!
Što se tiče etiketiranja protestantizmom, upravo na tom istom HKR-u emisiju ima protestant Andrej Grozdanov. Dakle kolega ove dvojice, koji usput budi rečeno, u svojoj izdavačkoj kući odbija izdavati albume hrvatskih katoličkih skupina.
Još da emisije dobiju koji musliman i Hare Krišna, pa da „duh Asiza“ potpuno ovlada ovim „katoličkim“ radijem.
Bacio sam pogled na arhivu HKR-a i emisija je već u arhivi, pa ju tko hoće, ukoliko ima živaca, može poslušati.
Ne znam kakve se još divote mogu čuti u emisiji, ali s obzirom na tih nekoliko minuta, ne bih se čudio da je pala inicijativa o pričešćivanju majmuna (ipak su nam, po Cerovcu i Tepertu, oni rodbina) ili nešto slično.
To je slika Katoličke crkve u Hrvatskoj. I pod vodstvom takvih očekivati da vjera raste?! To je kao kad bi očekivali da Hrvatska prosperira pod Milanovićem i Kolindom.
Kvatrić
Mislim da je dr. Tepert, s obzirom na tendencije u pristupima Pismu i pojedinim dijelovima (koji se uglavnom krivo i izvankontekstualno tumače), dao vrlo uravnotežene odgovore i komentare. Nisam stekao dojam kako navija za evoluciju a još manje darwinizam. Odslušao sam emisiju i onako na prvo slušanje ne bih mogao izvesti zaključak o pričešćivanju majmuna ili nešto slično. Očito nam je nedovoljno jasan odnos Pisma, Predaje i u konačnici odnos vjere i znanosti. Ni učiteljstvo nije bilo zanemareno. Ne ulazim u pitanje ukusa u izboru pojedinih dokumenata, papa i izjava istih.
IzbrišiNa kraju se pitam jesmo li slušali istu emisiju.
U tom smislu teško da bi moglo biti održiv izvod kako "u tom „vedrom“ pristupu, Bibliju možemo tumačiti kako hoćemo, samo ne onako kako je pisano. I to nam poručuje fra Tepert, bibličar koji i sam na HKR-u ima emisiju „Živjeti s Biblijom“?!" Dr. Tepert ovo što ste napisali uopće nije poručio što se dade jasno razabrati ako ste doista slušali o čemu je govorio. De gustibus ... Łongin
Da bih vam mogao odgovoriti, primorali ste me da i ja krenem preslušavati cijelu emisiju.
IzbrišiNaravno, sve je od početka kako sam i očekivao. Skoro svaka rečenica dugog cerovčevog uvoda je diskutabilna, a sam kraj uvoda i prvi odgovor fra Teperta su više nego dovoljni da potvrde ono što sam napisao.
Oni odmah na početku kreću žestoko i rade upravo ono na što je upozoravao biskup Lefebvre. Oni mijenjaju našu vjeru!
Konkretno, na kraju uvoda Cerovac navodi, citiram: „Ernesto Ruffini, savjetnik dvojice papa, bibličar, član Papinskog biblijskog povjerenstva, slovio kao vrhunski katolički stručnjak za Sveto pismo, poznat po velikom zanimanju za prirodne znanosti, 1946 g. izdaje knjigu „Teorija evolucije suđena razumom i vjerom“ i izričito tvrdi da su 6 dana stvaranja stvarni dani, odnosno da to nisu duga vremenska razdoblja“.
Izvanredan prilog u korist naše vjere, ali ne i kod Cerovca. Cerovac ovo koristi samo kao uvod u pokušaj da se zaljulja vjera u istinitost Svetog pisma.
Tu nastavlja fra Tepert, citiram: „Da, to je bilo 1946. ali otada se biblijska znanost promijenila, evoluirala (kud će suza neg na oko, op. Kvatrić), a promijenio se i stav Crkve. To nisu stvari koje se tiču vjere i tu ne ulazimo u područje nezabludivosti.
Biblijska znanost pristupa Bibliji kao književnom dijelu, odnosno Bibliji se pristupa kao svakom drugom književnom dijelu kada se želi proučiti stil pisanja“.
Možete vi stijecati svakakve dojmove, ali dr. Tepert jasno kaže da se biblijska znanost promijenila u odnosu na ono što je pisao i dokazivao E. Rufini.
A Ruffini je dokazivao točnost biblijske kronologije stvaranja svijeta i čovjeka, dok Tepert kaže da se to promijenilo. Dakle, ne „navija“ za Bibliju, a po vama ne „navija“ ni za evoluciju. Ok, za što „navija“?
Rekao bih da je dr. Tepert mudriji i oprezniji od Cerovca. Cerovec inzistira na prirodnim znanostima mada nisam siguran je li svjestan koliko je tu na skliskom terenu, jer upravo prirodne znanosti (geologija, fizika, kemija, antropologija, astronomija, biologija...) potvrđuju ono što piše u Svetom pismu. Osim toga to je dokazivao i Rufini kojeg Cerovac želi omalovažiti.
Zato se Tepert prebacuje na društvene znanosti i pokušava nas uvjeriti kako Bibliju moramo tumačiti samo kao književno djelo odnosno „proučavati stil pisanja“. Dakle, usmjeriti ćemo se na formu i stil, a sadržaj ćemo prilagođavati po potrebi.
Tu sam prestao slušati jer za to stvarno nemam volje, a nije ni potrebno.
Vi ukoliko želite iznesite konkretne primjere iz emisije i proširite raspravu. Dapače, to su temeljna pitanja naše vjere, a ako se ti temelji razore i ostali katovi će se urušiti sami od sebe.
Kvatrić
Ne, doista ne bih htio produbljivati raspravu. Emisiju sam odslušao jedanput i to mi je dovoljno. Naravno, potaknut vašim prethodnim postom. Za razliku od vas emisiju sam odslušao u cijelosti iako, da ne sablaznim neupućene, ne slušam HKR, barem ne aktivno, a još manje spomenutu emisiju. Za profesora Teperta znam da nije površni istraživač i znanstvenik a k tome je i obraćenik, redovnik franjevac i vrijedan prezbiter. Usudio bih se preformulirati vaše pitanje u: Ok, za koga on "navija"? Łongin
IzbrišiIz svega što se može čuti fra Tepert nema problema sa prihvaćanjem evolucije, Big Banga itd.
OdgovoriIzbrišiCerovec histerično, te kao i svi evolucionisti ne navodeći ni jedan argument, ponavlja evolucionističke laži o tome kako je, citiram:“neprijeporno da biblijska povijest nije znanstvena i ne može se čitati prirodno-znanstveno“. Nadalje se zgraža što se među katolicima širi vjerovanje u Stari zavjet. On valjda drži da se Stari zavjet, kako bi to josipovićevci rekli, „izobičajio“.
Sa svime time se fra Tepert slaže te objašnjava da Bog nije mislio to što je rekao o stvaranju svijeta. A što je mislio ne zna točno ni Tepert, ali ako si hoćemo iskonstruirati neko vlastito mišljenje moramo uzeti u obzir, nabrajam po sjećanju: „ondašnju drugačiju sliku svijeta, strukturiranje govora, mezopotamsku mitologiju, upoznavanje ostalih (poganskih, op. Kvatrić) mitologija, 6 dana je samo zato da ljudi lakše zapamte, ljudi su samo zamišljali sve što se navodi u Postanku...“
Iako naizgled razumniji i smireniji, fra Tepert je na moment i ekstremniji od Cerovca, pa tako tvrdi da Bog ne stvara iz ničega. Valjda je materija vječna?!
Slušati do kraja nema smisla.
P.S. Ako prihvatimo evoluciju, Big Bang i kako fra Tepert kaže „promijenjenu biblijsku znanost i promijenjeni stav Crkve“, zašto je onda bila potrebna žrtva i uskrsnuće Isusa Krista?
Kvatrić
Evo što je prije 65 godina rekao Pio XII. u Humani Generis (naglasci moji):
Izbriši36. Zbog tih razloga crkveno učiteljstvo ne brani da u skladu sa sadašnjim stanjem znanosti i teologije mjerodavni stručnjaci na oba područja istražuju i pretresaju evolucionističko učenje. Ono naime istražuje porijeklo ljudskog tijela, te uči kako ono potječe od preegzistentne organske materije, dok nas vjera obvezuje vjerovati kako su duše izravno stvorene od Boga. No to se treba činiti tako da se razlozi dvaju mišljenja, hoće reći onoga koje se izjašnjava u prilog i onoga koje se protivi evolucionizmu, pretresaju i preispituju s nužnom ozbiljnošću, umjerenošću i taktom i samo ako su svi spremni pokoriti se sudu Crkve, kojoj je Krist povjerio »zadaću na vjerodostojan način tumačiti Sveto pismo i braniti vjerske dogme«. Ipak neki prelaze granice te slobode u raspravama, te postupaju tako kao da je već s potpunom sigurnošću dokazano samo podrijetlo ljudskog tijela iz preegzistentne organske materije, služeći se pritom do sada prikupljenim činjenicama koje na to upućuju i razmišljanjima koja se temelje na istim indicijama, i sve to kao da u izvorima božanske objave nema ničega što bi na tome području zahtijevalo veću umjerenost i oprez.
37. A kad se radi o drugoj mogućoj postavci, to jest o poligenizmu , kako ga zovu, tada sinovi Crkve nipošto ne uživaju takvu slobodu. Kristovi vjernici naime ne mogu prihvatiti ono mišljenje, za koje tvrde oni koji ga iznose, da je ovdje na zemlji bilo pravih ljudi poslije Adama, koji ne vuku porijeklo prirodnim rađanjem od njega kao praroditelja sviju, ili da Adam označava neki skup praroditelja; nikako se naime ne vidi, kako bi se takve tvrdnje mogle složiti s onim što se nalazi u izvorima objavljene istine i dokumentima crkvenog učiteljstva o izvornom grijehu, koji proizlazi iz uistinu učinjenog grijeha jednog Adama, koji se rađanjem prenosi na sve, tako da ga svaki pojedinac ima kao svoj.
38. Kako u biološkim i antropološkim znanostima tako i u povijesnim ima onih koji smjelo prekoračuju granice koje je postavila Crkva i ne mare za oprez na koji ona poziva. S osobitim žaljenjem promatramo previše slobodna tumačenja povijesnih knjiga Staroga zavjeta. Njihovi se pobornici, u obrani svojih ideja, pogrešno pozivaju na pismo koje je prije nekog vremena Papinska komisija za biblijske studije uputila pariškom nadbiskupu. U tom se pismu naime navodi kako prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka, premda se pravo govoreći ne slažu s povijesnom metodom koju koriste najbolji grčki i latinski pisci ili stručnjaci našega doba, ipak pripada povijesnom rodu u pravom smislu, te je na egzegetima da to bolje prouče i odrede. Ista poglavlja - primjećuje se u istom pismu - jednostavnim i metaforičkim kazivanjem, prilagođenim mentalitetu naroda koji nije daleko odmaknuo u civilizacijskom pogledu, donose kako glavne istine koje su temeljne za naše spasenje, tako i pučki opis nastanka ljudskog roda i izabranog naroda. Ako su drevni hagiografi ponešto i preuzeli iz pučkih pripovijesti - što nije nedopustivo - ne smije se nikada zaboraviti da su to činili po božanskom nadahnuću, koji ih je u izboru i vrednovanju tih dokumenata očuvao od svake zablude.
39. Ono što je od pučkog pripovijedanja uneseno u sveto Pismo, ne treba nipošto uspoređivati s mitologijama i drugim sličnim (vrstama), koje više proizlaze iz velike mašte nego li iz želje za istinom i jednostavnošću, a to naime u svetim knjigama, pa i Starog zavjeta, u tolikoj mjeri dolazi do izražaja, da treba reći kako su naši sveti pisci očito iznad starih svjetovnih pisaca.
Povodom predstojećeg obilježavanja 50.godišnjice Nostra Aetate, koju će Papa obilježiti zajedno s nekim rabinom, Louie Verrecchio ima lijep prijedlog same proslave:
OdgovoriIzbriši"Nostra Aetate itself claims to be ordered toward remembering “the bond that spiritually ties the people of the New Covenant to Abraham’s stock.”
This being the case, maybe the Pontifical Commission for Religious Relations with the Jews might consider hosting a celebration in the Vatican Gardens wherein the pope, a collection of Cardinals, and a contingent of prominent rabbis can come together to chant in unison, “Crucify him! Crucify him!”
Afterwards, they might even consider planting a barren fig tree as a lasting symbol of their dialogue, and just for good measure, the pope could send each of the rabbis home with a parting gift of thirty pieces of silver."
https://harvestingthefruit.com/50and30/
Ferdinand Zvonimir
Neki rabin? Neki rabini tražili su Gospodinovo raspeće i sramotnu smrt. Da, ali ne svi. Neki su postali kršćani ... Apostol pogana ... etc.. Čijom zaslugom? Tužiteljevom? Ne. Dobrih vjernika? Pravednih (u svojim očima)? A gdje će i kada Židovi susresti kršćane, katolike? Hoće li doći sami k nama? Gdje će ćuti Evanđelje? Koja će to biti zgoda? Usput, Isus je bio rabin. Odloži kamen, brate. Je li doista u nas takav običaj da stavljamo nekomu u usta riječi koje nisu izgovorili? Łongin
IzbrišiMa da, moš mislit, Franjo će svakako tim rabinima propovijedati Evanđelje, kao sv. Petar:
Izbriši"Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
Kao što kaže jedan komentar na taj članak, umjesto da ih on pokloni njima bilo bi možda prikladnije da Franjo bude taj kome će rabini dati trideset srebrnjaka.
Longin,
OdgovoriIzbrišiu gornjem članku od prije par dana, a u vezi evolucionističke propagande na HKR-u, ironično sam napisao kako možemo očekivati da dođe do ideje o pričešćivanju majmuna.
Ali kako ponekad stvarnost zna biti nevjerojatnija i od najluđe mašte, tako sam danas ujutro prelistavajući Večernjak naišao na zanimljivu vijest o odluci koja je direktna posljedica odbacivanja Boga i prihvaćanja evolucije.
Naime sud u New Yorku priznao je ljudska prava dvama majmunima (mislim da se zovu Leo i Herkules)?!
Ne šalim se, potpuno sam ozbiljan i nimalo ironičan.
Na osnovu te sudske odluke iz N.Yorka, može se zaključiti da su evolucionisti procijenili da su se ljudi dovoljno udaljili od Boga, te da su kroz medije i obrazovanje dovoljno „pripremljeni“ za sljedeći korak.
Toliko su sigurni kako jednostavno mogu upravljati ljudima otpalima od Boga, da se više ni ne zamaraju „potragom“ za prijelaznim oblikom između majmuna i čovjeka (jer kad ljudi odbace Boga prihvaćaju poganstvo i vjerovanja u bajke bez traženja dokaza), pa majmune i službeno proglašavaju ljudima.
E sad, po nekim crkvama diljem svijeta životinjama je već dozvoljen ulazak, mi u Hrvatskoj hvatamo korak sa svijetom i „napredovali“ smo do toga da se blagoslivlju kućni ljubimci, na katoličkom radiju bibličar (fra Tepert) govori o „promijenjenoj biblijskoj znanosti i promijenjenom stavu Crkve“, njegov šef na KBF-u (don Matulić) sa propovijedaonice nas uvjerava kako danas „znamo“ da Bog stvara evolucijom itd. itd. Znajući sve to i pogotovo uzimajući najnoviji „evolutivni napredak“ iz New Yorka u obzir, što mislite, koliko smo daleko od „evangelizacije“ majmuna?
Kvatrić