***
Bojimo se velikih Božjih iznenađenja, kojima nas on uvijek iznova iznenađuje. Papa je preporučio vjernicima da se ne zatvaraju pred novinama što ih Bog želi uvesti u naš život... (31.3.2013.)
...kazao je Papa pitajući: Jesmo li spremni za Božja iznenađenja ili se zatvaramo, sa strahom, pred novim koje dolazi od Duha Svetoga? Jesmo li odvažni krenuti novim putovima koje nam pokazuje Bog ili se branimo, zatvoreni u prolazne strukture koje su izgubile sposobnost prihvata? (20.5.2013.)
...da se kaže moguće je dovde i ne dalje, i na kraju tu ostajemo. To je pomalo napast straha od slobode, straha od Duha Svetoga. Prema tom strahu, bolje je biti siguran. (13.6.2013.)
„Takvi mrzovoljni kršćani ne vjeruju u Duha Svetoga; ne vjeruju u slobodu koja dolazi po takvom propovijedanju; koje te upozorava, poučava; koje te pljuska, ali koje čini da Crkva time raste“.
„Videći tu djecu koja se plaše plesa ili plakanja; uplašene svim i svačim; koji u svemu traže sigurnost, mislim na mrzovoljne kršćane koji stalno kritiziraju propovjednike Istine, budući da se sami boje otvoriti vrata Duhu Svetomu. Molimo za njih, ali i za sebe, da sami ne postanemo mrzovoljni, uskraćujući Duhu Svetom slobodu da nam dođe po sablazni ili ludosti propovijedanja“ – kazao je na koncu Sveti Otac. (14.12.2013.)
Božja je riječ slobodna, ali je i iznenađenje, jer naš je Bog, Bog iznenađenja. Novína je – istaknuo je Papa. ... Naš Bog uvijek čini nove stvari, a od nas traži poslušnost toj novíni. Glede toga, Isus je u Evanđelju vrlo jasan: novo vino u nove mjehove. Bog donosi vino, ali treba ga primiti s ovim otvaranjem novíni. A to se naziva poslušnost. (21.1.2014.)
Tko smo mi da Duhu Svetomu zatvaramo vrata? pitanje je koje je Sveti Otac više puta ponovio u propovijedi na misi u Domu svete Marte. Duh Sveti vodi i potiče Crkvu da prekoračuje granice, da ide naprijed – ustvrdio je papa Franjo.
Duh puše kamo želi, ali najčešća je napast vjernika ispriječiti mu se na putu; usmjeravati ga u jednom umjesto u drugom smjeru. ...
Bog je danas – ponovio je Papa – u ruke Duha Svetoga stavio vodstvo Crkve. Duh je Sveti taj koji nas – kako kaže Isus – poučava u svemu, i učinit će da se sjećamo onoga što nas je Isus učio. On je živa Božja prisutnost u Crkvi. On vodi i potiče Crkvu da ide naprijed, da ide preko granica. Duh Sveti sa svojim darovima Crkvu vodi; Isusova se Crkva ne može shvatiti bez ovoga Tješitelja, kojeg nam je Bog dao te čini ove nepojmljive odabire – kazao je Papa. (13.5.2014.)
Budući da ih zakon nije nosio prema Isusu, bio je mrtav i zbog toga ih Isus opominje da su zatvoreni; da nisu sposobni prepoznati znakove vremena i da nisu otvoreni Bogu koji nas iznenađuje. „To bi nas trebalo potaknuti na promišljanje“ – smatra Papa – „jesam li ja navezan na svoje stvari, na svoje naume; jesam li zatvoren? Ili sam otvoren prema Bogu iznenađenja?... Jesam li sposoban shvatiti znakove vremena i biti vjeran glasu Gospodnjem koji se u njima očituje?“ (14.10.2014.)
Biskupska sinoda nije nikakav parlament, nego zaštićeni eklezijalni prostor gdje Duh Sveti može govoriti. (1.12.2014.)
Treba moliti da se Crkva za ovaj Božić otvori Božjem daru, da se prepusti iznenađenju Duha Svetoga, da bude Crkva-Rodilja, Crkva-Majka. (20.12.2014.)
U životu Crkve od temeljne je važnosti otvorenost novìnama Duha Svetoga. ... „Nisu shvatili da je Bog Bog novìnâ“ – rekao je Papa. Nisu shvatili „da je Duh Sveti došao upravo zato: kako bi nas obnovio“ i kako stalno na taj način djeluje. „To pomalo ispunja strahom. U povijesti Crkve od tada pa sve do danas možemo vidjeti koliko je straha od iznenađenjâ Duha Svetoga.“ ... Jednostavno „raditi stvari kako smo ih uvijek radili“ – napomenuo je Papa – alternativa je koja vodi u smrt. Stoga je potaknuo da „riskiramo, u molitvi i poniznosti, i prihvatimo ono što Duh Sveti traži da promijenimo“. Homiliju je zaključio molitvom da nam Gospodin udijeli milost da se ne bojimo kad nam Duh Sveti kaže da učinimo korak naprijed, te apostolsku hrabrost kako naš život ne bi postao „muzej sjećanja“. (29.4.2015.)
Nemam riječi za predobre reakcije djece na iznenađenja osim...ahahahahahahaha
OdgovoriIzbrišiPriester
Sv. Pio X. je, među ostalim, ovako opisao moderniste u svojoj enciklici Pascendi:
OdgovoriIzbriši"za moderniste, i kao autore i kao propagandiste, u Crkvi ne postoji ništa postojano i nepromjenjivo"
"koja pomama za promjenom obuzima te ljude: u cijelom Katoličanstvu ne postoji ništa na što ne stavlja svoju ruke"
"vođeni bezočnom i neobuzdanom pomamom za novošću"
"sigurno je da je strast za novitetima kod njih uvijek povezana s mržnjom prema skolastici"
"Njihov je osnovni princip da u jednoj živoj religiji sve mora biti promjenjivo i stvarno se i mijenjati. Odatle prelaze na ono što predstavlja glavni njihov nauk, to jest evoluciju. Zakonu evolucije sve je podložno - dogma, Crkva, bogoštovlje, svete knjige, štoviše sama vjera, a kazna za neposlušnost je smrt."
"Koriste svu svoju domišljatost da umanje snagu i falsificiraju narav tradicije, s ciljem da joj oduzmu svaku važnost i svaki autoritet. Ali za katolike će uvijek postojati autoritet Drugoga nicejskog sabora koji je osudio »one koji se usuđuju, po uzoru na opake krivovjerce prezirati crkvene tradicije i smišljaju svakojake novitete i kuju zlobne spletke da zatru bilo koju legitimnu tradiciju Katoličke crkve«. Katolicima će zakon biti i svečana izjava IV. carigradskog koncila: »Svečano, dakle, izjavljujemo da čuvamo i branimo pravila koja su bilo najpoznatiji sveti apostoli, bilo opći ili mjesni pravovjerni koncili te svaki crkveni otac i naučitelj, pun duha Božjega, dali Svetoj Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi.« Zato su rimski prvosvećenici Pio IV. i Pio IX. u ispovijest vjere dodali i sljedeće: »Čvrsto vjerujem i prihvaćam apostolske i crkvene tradicije i sve drugo što ista Crkva nalaže vjerovati i obdržavati.« ... Nakon svega toga, treba li čuditi, časna braćo, što su katolike, koji su hrabro stali u obranu Crkve, modernisti prikazali kao oličenja zlonamjernosti i zavisti? Nema te uvrede i pogrde koju im nisu nanijeli, a uobičajeno im je optuživati ih da su neznalice i tvrde glave. Ako se i nađe netko tko im zadaje strah jer ih uspijeva svojim naukom djelotvorno pobiti, zavjerom šutnje poigravaju se s njegovim živcima. A taj je način u njihovu odnosu prema katolicima još odvratniji jer, istodobno i bez imalo takta i mjere, obasipaju hvalama one koji su na njihovoj strani, prihvaćaju i s neskrivenim se oduševljenjem dive njihovim knjigama koje vrve novostima. Koliko se više netko drzne uništavati staro, odbacivati tradiciju i crkveno učiteljstvo, toliko više ga smatraju mudrim..."
Dragi Sveti Oče,
OdgovoriIzbrišidoista, nekima od nas teško je povjerovati da Duh Sveti nije doslijedan, da mijenja stavove i naputke kao što se mijenja zastava na vjetru, da je jučer govorio jedno, a danas sasvim suprotno. Neki od nas su "nevjerni Tome" koji neće prihvatiti da je nešto od Duha Svetoga samo zato što je netko rekao da je to od Duha Svetoga (pa makar taj netko bio i papa izvan svoje nezaludive učiteljske funkcije). No dragi Sveti Oče, uz svo dužno poštovanje, jesi li ti otvoren mogućem iznenađenju da je stari izričaj vjere, uključujući i teologiju i liturgiju, vječno valjan i da mu se ne smije protusloviti? Na kraju krajeva, ne bi li upravo takvo shvaćanje za tebe samog bilo najveće iznenađenje?
Ponovno napreduje arijanizam pa se Isusa, sina negira kao Boga, kao Spasitelja i Otkupitelja, kada se Njegova smrt odvaja od savršene Žrtve koju je podnio za Adamove potomke.
IzbrišiIstodobno, traje i negiranje Starog zavjeta, negiranje Boga Abrahama, Izaka i Jakova, Boga koji je Egipćane strovalio u Crveno more, a Izraelce izveo iz Egipta. Negira se Stvoritelj, Otac.
Konačno, negiranjem Oca i Sina, negira se Bog kao Osoba, koja se Svojom voljom objavila ne Hindusima, ne Budi, ne Afrikancima, ne Muhamedu nego Abrahamu i njegovom potomstvu.
Ostaje Duh Sveti, lišen Oca i Sina, kao puka apstrakcija svega i svačega, za kojeg se voli govoriti kao puše, kao nekakva autonomna prirodna sila, nešto što ne komunicira s nama ljudima, nešto što se može pokušati mjeriti, kao što meteorolozi mjere padaline, vlažnost i brzinu vjetra pa pokušavaju odrediti hoće li sutra biti vjetra ili kiše. Nema više osobnog Boga, koji se sam objavio, koji nama, neukoj dječici kao Roditelj govori kako treba postupati. Duh Sveti je kao nekakva oluja, dalek i nedokučiv. A možda ipak nije tako, nego bi mnogi željeli takvog Boga, jer onda neki sebe mogu postaviti ne Njegovo mjesto, dok drugi svoje poroke opravdavaju nemogućnošću objektivne prosudbe.