petak, 13. lipnja 2014.

I magarac pred Njim prigiba koljeno, a vi nećete!


U jednom se mjestu sveti Antun trudio heretiku dokazati stvarnu prisutnost Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Krivovjerac pristane da će vjerovati uz uvjet da gladna životinja ostavi hranu i pokloni se pred Presvetim Sakramentom. Tako je svome magarcu kroz tri dana uskratio hranu. Treći dan je sveti Antun prikazao Svetu Misu u mjesnoj crkvi i uz pratnju braće s gorućim svijećama stupio na trg. Tu je bilo veliko mnoštvo. Kad se približio sveti Antun s Kristovim Tijelom, heretik pruži ogladnjeloj životinji zob. Tada sveti Antun naredi životinji da iskaže čast Bogu prisutnom u Svetoj Hostiji.

Dogodilo se čudo: izgladnjela životinja ostavi zob i spusti se na koljena pred Tijelom Kristovim. Krivovjerac se odmah odrekao zabluda, a njegov su primjer slijedili drugi heretici.

***

Naizgled kao dječak iz priče Carevo novo ruho, biskup [Schneider] se osjeća primoranim izjasniti se i ne može razumjeti zašto isto ne učine i drugi. 'Čini se da je većina svećenika i biskupa zadovoljna tim modernim načinom pričesti na ruku... Meni je to nevjerojatno. Kako je to moguće kad je Isus prisutan u tim malim hostijama?'

'Postoji bolna činjenica gubitka euharistijskih čestica koje se gaze nogama. To je zastrašujuće! Našeg se Boga, u našim crkvama, gazi nogama!'

Biskup je priznao da je 'vrlo tužan jer se osjeća kao onaj koji viče u pustinji'.

Rekao je: 'Vrijeme je da biskupi dignu glas za Euharistijskog Isusa koji nema glasa da se sam brani. Zbiva se napad na Presveto, napad na euharistijsku vjeru.'

Sjeti se kleriče da si prah i da ćeš se u prah vratiti!

(obje fotografije su detalji iz jedne poljske katedrale)

Broj komentara: 40:

  1. I magarci znaju biti pobožniji od heretika i modernista.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Hajde mi molim vas, kao jednom bezbožniku i magarcu poput ovome iz legende o sv. Anti, dajte probajte objasniti zašto je to takva strahota ako se hostija prima na ruku a ne na jezik? Da se objesim, ja to ne mogu shvatiti.

    Vi velite: to je transupstancija, to je stvarna prisutnost, to je istinsko tijelo Kristovo i tome se apsolutno mora vjerovati prema katoličkoj dogmi. Ok. Recimo da se slažem. Pa i dalje ne vidim u čemu je takav problem da se to Tijelo prima na ruke. Jer, to je Tijelo rođeno u gnoju i slami jedne štale, to je Tijelo glavninu svog života u žuljevima tesalo drva, to je Tijelo na kraju izbičevano, izbodeno i izmučeno pribijeno na križ (a uzevši u obzir koliko je brzo kolabiralo na njemu, dalo bi se pretpostaviti da je to Tijelo vjerojatno i bolovalo od astme ili imalo nekih drugih poteškoća pri disanju). I sad se ja pitam što to Tijelo toliko vrijeđa ako ga neko drugo tijelo dodiruje epidermisom a ne sluznicom?

    Vi velite: je, ali tako se posvećene čestice tog Tijela lakše izgube i ne daj Bože, pogaze! Pa dobro, ali prema Evanđeljima je to Tijelo, kada je ustanovljavalo sakrament Euharistije, veli "razlomio kruh i dalo učenicima svojim govoreći..." Sad, osim ako ih nije hranio kao roda svoje mlade, što mi je nekako teško zamisliiti iz konteksta svega, davao im je komadiće kruha na ruke i ne znam, nekako si ne mislim da je u toj tmurnoj i užurbanoj atmosferi posljednje pashalne večere baš previše stigao paziti da ne mrvi uokolo. Dobro, možda i je pazio da ne mrvi, ali svakako nije imao dva ministranta da mu drže krpu ispod svakog komadića macesa koji je davao svojim učenicima. Uglavnom, kontekst cijelog opisa posljednje večere u Evanđeljima, meni govori da Njega nije baš pretjerano smetalo da se posvećen kruh dijeli drugima na ruke.

    Dakle u čemu je štos, pitam Vas? Što je to toliko svetogrdno u djeljenju pričesti na ruke, dajte mi objasnite? Ne provociram niti ništa, zaista Vas najiksrenije pitam jer apsolutno ne vidim u čemu je problem?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Stos je u tome da premda je Isus za nas i nase spasenje preuzeo muke koje je dozivio tijekom zemaljskog zivota i u smrti te u njima pretrpio sve uvrede koje se nanose Bogu od pocetka do svrsetka vremena, to ipak ne znaci da ijedan covjek, a kamo li krscanin smije sudjelovati u tom vrijedanju Boga.

      Da li to sto je Isus bio bicevan znaci da ga ja smijem bicevati jer mu to ne smeta? Iskonstruirali ste pricu oko Posljednje vecere (ne zaboravite da su apostoli Kristovi svecenici!) te da je Isus rasipao cestice i onda na osnovi toga gradite pricu o tome da ne samo da Isusa ne smeta da ga gazimo, nego da krscani ne bi trebali osjecati nikakvu zadrsku oko toga (usput, u svakoj posvecenoj Hostiji, tj. svaka Hostija je Isus citav, dakle ne samo Tijelo, nego i Krv i Dusa i Bozanstvo). Pricescu na ruke, osim velike opasnosti svetogrdja (a to znaci manjak ili cak protivljenje davanja Bogu duznog postovanja) ujedno se i umanjuje vjera da je ondje stvarno prisutan Isus Krist, pravi Bog i pravi covjek kojemu dugujemo svo stovanje i svu ljubav koju imamo.

      Cak i sa cisto psiholoske ili socioloske strane ove bi vam stvari trebale biti jasne jer pogledajte kako se ljudi ponasaju prema stvarima i osobama koje su im vazne (ili kako bi se trebale prema njima ponasati). Neki je crkveni otac upitao kako bismo postupali sa zlatnim prahom i da li bismo dopustili da se i najmanja njegova cestica prospe.

      Izbriši
    2. Solar,
      uzimanje Presvetoga u ruku i stavljanje u usta implicira da je pričesnik tu nekakav djelatni subjekt. Ako kleči i otvara usta, pasivan je i prepušta se Bogu, ne uzima hranu nego biva hranjen.
      drugo: kao što je Toma rekao, apostoli su svećenici (zapravo biskupi) i to je vrlo bitna distinkcija.

      Izbriši
  3. Prije će se poganin obratit, nego modernista.

    OdgovoriIzbriši
  4. @TLM
    Rimljanima 14, 1-22. Osobito redak 11-12. Łongin

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Łongin
      Puno hvala na podsjetniku citata iz Biblije.
      Evo kako je Gospodin postupio kada je riječ o Svetinji:

      "Mnoštvo je naroda govorilo: "To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji!"
      Potom uđe Isus u hram Božji, istjera van sve kupce i prodavce u hramu, isprevrnu stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
      I reče im: "Stoji pisano: "Kuća moja neka se zove kuća molitve! A vi načiniste od nje špilju razbojničku."" (Mt 21, 11-13)

      Tako dođoše u Jerusalem. On ode u hram i počne izgoniti prodavce i kupce u hramu. Ispremeta stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
      I ne dopusti, da tko pronese i samo jednu posudu kroz hram.
      On ih potsjeti na ono: "Ne stoji li pisano: "Kuća moja ima biti kuća molitve za sve narode? A vi načiniste od nje špilju razbojničku." (Mk 11, 15-17)

      Tada pođe u hram i potjera van prodavce.
      Dovikivao im je: "Stoji pisano: Kuća moja kuća je molitve. A vi načiniste od nje špilju razbojničku."
      Svaki dan učio je u hramu. Glavari svećenički, književnici i vođe naroda gledali su da ga pogube. (Lk 19, 45-47)

      Izbriši
    2. @TLM
      Pisano je također Mt 11, 25-30.
      P.S. kada bih napisao štogod na način kako ste napisali u gornjem postu (navodeći sinoptike) moj bi napis bio okarakteriziran kao plahta. Već se o velikodušnom Markovom evanđeoskom izvještaju dade raspravljati na temu "kuća moja ima biti kuća molitve za sve narode". Łongin

      Izbriši
  5. @TLM
    Usput. Neću više ništa dometnuti. Niti Marko, niti Luka, u pogledu Svetinje (a i Hebrejima) nisu propustili napisati nešto o hramskoj zavjesi. Ostaje pak pitanje interpretacije. Łongin

    OdgovoriIzbriši
  6. Poštovani, osobno se ne pričešćujem kao modernist, nego kao katolik, i to s velikom pobožnošću ! Mislim da je tu pitanje o vjeri u Crkvu, a ne o vjeri u Presveto ! Crkva je dala pravo odabira na pričest na ruke ili na usta.... Oni koji ne mogu shvatiti Božju veličinu i milosrđe, ti se mogu pričestiti na usta da umire svoju savjest. ....ljubav je bitna

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Majko mila, kakva li je ovo zbunjenost?!
      Vjerujete u ono što naučava Crkva... A što je to "vjera u Presveto". Zar da je Presveto običan kruh? Pa ako ne vjerujete u transsupstancijaciju niste katolik. Jer Crkva kaže da je Presveto... upravo Presveto. Tko kaže suprotno njemu anatema.
      A što se ljubavi tiče... mnogi se prizivaju na ljubav, počev od sudionika duginih parada, preko onih koji si naruče dječicu iz epruvetica, onih u sretnom drugom braku, ili u životnoj vezi bez nepotrebnog papira... do onih koji ubijaju djecu jer im ne mogu priušititi sve ono što su zaslužila ili ih naprosto nisu u tom času željeli. Sve je to... prava ljubav. I milosrđe.

      Izbriši
    2. Nije dala pravo nego indult. Ako bi bilo pravo mogu bi i kod latinske mise a ne možeš. Pravo je samo na usta.

      Izbriši
    3. Postovani "ljubav je bitna",

      drago mi je da ste toliko duhovni da vas materija oko vas uopce ne opterecuje. Vi ne samo da ste u svakom trenutku svjesni da ste pred Presvetim (unatoc bilo kakvom postupanju prema Njemu, bilo kakvom sluzenju mise itd.), nego i izbjegavate rendgenskim pogledom svako svetogrdje koje se dakako dogadja samo u mislima onih oko vas koji nemaju ljubavi (jer u tjelesnom aspektu je svetogrdje ljudima, pogotovo duhovnim, naravno, nemoguce) te istovremeno u duhovnom klanjanju (dakako, sjedeci) cinite reparaciju u unutrasnjem hramu Vase duse.

      Mi magarci koji "koji ne mogu shvatiti Božju veličinu i milosrđe" cemo ipak kleknuti.

      Izbriši
  7. Gospodo, već sam vam rekao da nije problem u poštovanju prema Presvetom kojeg ni vi ni ja nećemo dokučiti ! Problem je što vi ne vjerujete u Crkvu i njeno naučavanje. Poštujem vašu odluku oko načina pričešćivanja, ali i vi poštujte moju.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A kako ja to ne postujem vasu odluku? Jel stojim iza vas pa vas udarim u ledja kad krenete da se pricestite na ruke?

      Izbriši
  8. @Toma
    Sad više ništa ne razumijem? U čemu je bitak. Pametovati čovjeku kojemu je ljubav bitna ili što? Zapravo razumijem kako diskusija ide u drugom smjeru. Je li tema kleknuti ili način pričešćivanja? Ili pak sve u jedan?
    Dobro, koliko sam shvatio u TLM ima više klečanja. OK.
    Ali, za ljubav Božju, mi modernistička-novusordovska gamad, kleknut ćemo i na ulazu u Crkvu, pred svetohraništem (gdje ga ima) i za vrijeme dijela Mise kada se događa transsupstancijacija. Tu nema spora. Za to ne trebamo biti gladne mazge. Ili je post katehetske naravi da se pouče neupućeni?
    M.B.
    Zar Crkva nije dala pravo odabira, ako postoji indult? Pa i prosječnom vjerniku je jasno kako ima pravo izbora (mislim, i budala može izabrati da počne pjevati na glas u vrijeme kada se to ne čini, npr. na sprovodu ili kad svećenik izgovara rubrike, za to nema indult to je jasno, ali pravo izbora ima) i on mu je dan indultom (pretpostavlja valjda pravo izbora): redovito ili ne znam kako bih to nazvao indultirano. Indultirano pričešćivanje postoji u krajevnim Crkvama gdje indult postoji. Ako, primjerice, HBK veli, nema više pričesti na indultirani način, onda je to amen. Nema, basta, gotovo ... samo redovno na usta (bez uporabe nedostojnih šugavih ruku) i ako HBK ili mjesni ordinarij još dometne "klečeći i na usta", zaključak se nameće sam po sebi.
    M.B. Što da učinim dok stojim u redu za pričest? Da potapšam osobu ispred sebe i šapnem joj/mu na uho da nema pravo pričestiti se indultirano, jer nema pravo na to ili da mu velim da ima povlasticu ili da isto učinim nakon pričesti?
    No, da se Presvetomu moramo i trebamo pokloniti pa to je svakom katoliku jasno. Ako nije treba ga poučiti ili ima problema s kralješnicom, koljenima i sl. tegobe. Łongin

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Sad više ništa ne razumijem? U čemu je bitak."

      Longine, jednostavna je stvar. Kad primate hostiju kao keks, pocinjete se odnositi prema njoj kao prema keksu. Usto sve manje pazite da slucajno koja mrvica ne bi ostala na ruci (jedini praktican nacin koji vidim da se to sprijeci je da odmah polizete ruku i prste kojima ste dirali hostiju). Eto, to je to.

      To sto je dopustena pricest na ruke, izvanredni djelitelji pricesti, zenski ministranti, trajni djakoni, sviranje i pjevanje koristeci sve moguce instrumente i glazbene stilove, okretanje svecenika prema narodu, pa na koncu konca i nova misa (naravno, nije sve jednako vazno), ne znaci da su te stvari dobre. U onome u cemu ih stiti nezabludivost Crkve (a to je vrlo ograniceno), u tome mozemo sigurno reci da nisu stetne, u ostalome itekako mogu biti stetne.

      Ne bih nastavljao raspravu jer vidim na drugom blogu da ste danas nadahnuti za ono sto od milja zovemo "plahte".

      Izbriši
    2. Longine,
      mislim da je najkonciznije konstatirao Toma. Naprosto nisam dovoljno duhovan. Kao ni brojne epohe prije mene. Općenito, broj duhovnih ljudi se jako povećao u proteklih 50 godina.
      Ljubav je važna. To bi vam rekao i svaki sudionik današnje parade.

      Izbriši
    3. M.B.
      Ipak se u nečemu slažemo jer ni ja nisam dovoljno duhovan. A da je ljubav doista važna, s time se u potpunosti mogu složiti, ali na tragu onoga što o toj i takvoj ljubavi govore crkveni oci. Sve ostalo je ipak nešto drugo i poprilično daleko od one ljubavi na koju nas poziva naš Učitelj. Łongin

      Izbriši
  9. Toma
    Unaprijed isprika zbog plahte. Nije bila u planu i koordinaciji za 14. listopada 2014.. Oprostite. Vjerojatno oni dani u mjesecu. Tako ću ih nazvati. Opet jednako vjerojatno proizlaze iz potrebe da se izrazim. A kako vidim to čine i ostali sugovornici na blogu i raznim postovima, pa reko' zašto ne. Ako smeta uključiš "ignore mode" i mir velik. Ne trebaš se bojati. Neće biti "plahte". Osim ove. Dakako, dođe li do objavljivanja iste i ako se uklapa u koncepciju, jer ipak blog treba izgledati dobro i lijepo, a sugovornici „po utegu“ i „po mjeri“.
    Dobro znam kako sam "persona non grata" na ovom blogu. Za sve ostalo tu su "istomišljenici" i očito "miljenici" iz trady miljea. Sretno s njima. To je prava stvar. Dečki rasturaju, nema što. „Umnici koji sjaje kao blistav svod i mnoge uče pravednosti.“ Vrcajuće iskre. Nomina sunt odiosa. Pobrojiš postove, pomnožiš ih i dobiješ takav korpus, u usporedbi s kojim su moje plahte kuhinjska krpa, da ne kažem krpica. No dobro. Već je uspjeh što si ponešto i objavio. "Mane zeve, šab me gabri" rekli bi u mom kvartu.
    M.B.
    Kao zreli katolički vjernik znate i sami kako ne možemo sve "krstiti" ljubavlju. Žao mi je ako ste me zamijenili s osobama koje odobravaju takvu vrstu "ljubavi"(mislim na onu koja se hoće nametnuti paradiranjem i skandiranjem sodomita i koja je neuredna i nakaradna u svakom smislu). Bojim se kako ste stekli pogrešan dojam na osnovu nečega što sam napisao.
    Za današnju paradu doista nisam znao. Niti me zanimala. Niti sam na nju i jednom žilicom bića pomislio, do sada. A trebao sam se sjetiti zbog one u Splitu. Jednostavno, promaklo mi je. Nadam se kako ne smatrate da takvo događanje odobravam. No ipak, ne razumijem čemu ta zamijena teza. Mislim na pojam ljubavi. Osobno, kada o njoj govorim, ili se usudim, onda mislim na ljubav Gospodnju, svetu, ljubav dobrohotnosti, milosrđa, milosrdna ljubav, ljubav ničim zaslužene Božje naklonosti, koja se smiluje ... sv. Franjo Saleški lijepo je to objasnio u svojem remek-djelu Teotim. No, pretpostavljam kako vam je to poznato. Papa emeritus je o tome dosta napisao u svojoj prvoj enciklici da ne elaboriram, jer će me Toma prokleti do sedmog koljena.
    I još samo jednom ponavljam, kako ne bi došlo do zabune, redoviti način pričesti, način je na koji se pričešćujem, smatram ga ispravnim i nemam si što predbacivati. Ono što mi smeta su jadni argumenti u pogledu indultiziranog oblika. Łongin

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Krivica neokonzervativaca nije u tome što pozitivno žele ovakve vrste promjena kojima svjedočimo u Crkvi i u svijetu. Njihova krivica je postepeno usvajanje istih i naknadni progon onih koji ne prihvaćaju te promjene pod popularnom krinkom "rasta u vjeri" i "poslušnosti".

      Odnosno, konkretno, krivica neokonzervativca je betoniranje ranije usvojenih masonskih principa (npr. pravo čovjeka na slobodno i javno propagiranje lažnih učenja isl. (što za posljedicu ima konkretizaciju tih krivih učenja u konkretne zle zakone i dijela), negacija Kristove stvarne i pravne vlasti nad cijelom Zemljom što posljedično znači obavezu svih naroda i država usvajanje Kristova Zaknona i zabranu donošenja bilo kakakvog zakona koji bi mu bio suprotan). Odnosno, vaša krivica je "samo" u tome što ste usvajanjem krivih principa (na nedogmatskoj, pastoralnoj razini) omogućili poplavu svih mogućih zala u ljudsko društvo. Odnosno, "malo" ste otvorili Pandorinu kutiju, a sada se čudite posljedicama. I što je još gore, vaša oholost vas spriječava da priznate svoje greške. Odnosno, bez problema "priznajete" da je Crkva griješila cijelu svoju povijest (a nije), no kada trebate priznati svoje zablude (koje uistinu jesu zablude) koje su dovele do rušenja cijelog svijeta, onda to ne ide baš tako lagano. To je ta čuvena "poniznost" neokonzerve i moderniste. Spremnost da se ispričava za povijest Crkve, ali svaku kritiku na vlastiti račun se doživljava kao napad na samog Duha Svetoga.

      Uzald je nabrajanje svih pobožnosti, uzaludno je pozivanje na svece i Oce. Sve vam je to utzaludno jer to vam i onako nitko ne zamjera. Ono što vam se zamjera je nešto drugo.

      A što se ovog konkretnog pitanja tiče, ironično je to da je već u samom indultu kojim je dopuštena pričest na ruke, naznačena i opasnost koja uz to ide:

      "A change in a matter of such moment, based on a most ancient and venerable tradition, does not merely affect discipline. It carries certain dangers with it which may arise from the new manner of administering holy communion: the danger of a loss of reverence for the august sacrament of the altar, of profanation, of adulterating the true doctrine."

      http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWMEMOR.HTM

      Dakle, sam dokument nas upozorava na opasnosti gubitka poštovanja, profanizacije, te gubljenja prave vjere. I sada, kada na globalnoj razini svjedočimo svemu tome, i dalje se pravite blesavi? Nećete priznati pogrešku? Ok. Onda promatrajte "napredak" u vjeri Naroda Božjeg i snosite posljedice za njega.

      DM

      Izbriši
    2. @DM
      Moram biti kondenziraniji. Ograničit' ću se samo na jedan segment vašeg posta. U svemu možemo vidjeti opasnost. Potencijalnu i realnu. Postoje ili bi barem trebale postojati i mjere sigurnosti ili zaštite od spomenute opasnosti. No, kako ćete zaštititi potencijalnog krštenika ili još bolje krizmanika od opasnosti da mu sakrament, u ovom slučaju Potvrde, ne postane "sakramentom otpada od Crkve"? Bilo bi zgodno napraviti istraživanje na ovu temu. Rezultati, kako možete i pretpostaviti, bili bi poražavajući. Od otprilike 20-ak (a bilo ih je i više od stotinu, tako da je 20 samo marker brojka) na slijedećoj nedjeljnoj misi pojavila su se samo tri. Zanimljivo. Dojmljivo i istovremeno poražavajuće.
      P.S. Nadam se da imate neki nacrt Ustava katoličke države. Ne znam kako su stvar riješili u Vatikanu, no bojim se, u današnjim prilikama, kako sistem "mačem i ognjem" ne bi polučio dobre rezultate. Łongin

      Izbriši
    3. Pojašnjenje uz gornji post "Moram biti kondenziraniji". Radi se o onim katekumenima, koje sam jedne godine pripremao kroz nekoliko mjeseci. Bilo je to jednom i više nijednom.Što se stotina tiče to su osnovnoškolci. Łongin

      Izbriši
  10. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Longine, objavljeno vam je na tom blogu, pa nema smisla da i kod mene pisete odgovore. Ne zamjeram vam sto pisete svoja misljenja, nego sto samom kolicinom rijeci privatizirate komentare. Bolje bi bilo da pisete malo kondenziranije ovdje, a da za dugacke komentare otvorite svoj blog i onda tamo mozete linkati clanke ili komentare na koje zelite odgovoriti, kopirati tekstove koje onda rasclanjujete itd. Ne trebate mi odgovarati na ovaj komentar.

      Izbriši
    2. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    3. Gluposti pisete, Longine, covjek je ukljucio moderiranje i objavljuje kad stigne.

      Izbriši
    4. @Toma
      Mislite općenito pišem gluposti ili samo u ovom pojedinačnom slučaju. Ok. Moderiranje je krivo. Želim to vjerovati.No, nutarnji opominjač mi sugerira nešto drugo. Stvari se, dakle, nisu odvijale u realnom vremenu. Nema veze. Okolnosti su se promijenile. Evo, friško sam ispovijeđen za one koje silno zanima moj sakramentalni život i koji su silno zabrinuti za moje spasenje. Łongin

      Izbriši
    5. @Toma
      Zaboravio sam napomenuti. Ako je problem u količini riječi i privatiziranju komentara. Obrišite ih. Možete slobodno to učiniti. Neću se naljutiti. Da sam u mogućnosti sam bih to učinio. Tako da imate moj blagoslov što se tiče brisanja mojih postova. Łongin

      Izbriši
    6. Ako se govori o tzv. "Tradicionalna Latinska Misa" blogu, uređivačka politika im je takva kao da su obuku prošli u propagandnim odjelima Sjeverne Koreje. Sve što im ne ide uz dlaku se ili ne objavljuje, ili briše. Ili se, kao u nedavnom slučaju, izvadi neki dio iz konteksta, pa se "odgovara", dakako bez mogućnosti replike. Tako da se Longine, ne morate puno zamarati oko toga. Koliko vidim, urednik ovog bloga ipak se za razliku od toga drži određenih zakonitosti "blogerske" komunikacije.

      Adam

      Izbriši
    7. Nikad nije problem napisati citav odgovor ili odgovore na svom blogu i onda npr. staviti link kod mene u komentarima (naravno, ako ima ikakve veze s temom i nije vulgarno). Tako se izbjegava gomilanje komentara samo jednog komentatora, a i lakse je komentiranje drugih tekstova, tj. autor moze sam odrediti kako ce oblikovati odgovor, sto ce citirati itd. puno lakse nego u komentarima ovdje.

      Izbriši
    8. @Adame
      Shvatio sam poruku i pouku. Moj otac je rekao: "Sine.... i to je jednostavno tako u životu." Kondenziram komentar. Što se Tome tiče ... doista se trudi. No, priznajem kako sve više ne razumijem "zakonitosti "blogerske" komunikacije". Bit' će da mi je požutio krsni list. Čini se da je mi je pisati u formi SMS poruke: kratko, jasno, sažeto i ubacit' citat ili poveznicu na koje zvučno ime i članak i abbastanza. Łongin

      Izbriši
    9. @Toma & S.Š.
      Možda odgovor katkad stiže sporo, ali dostižno.
      S.Š. Radi se o onom pitanju gdje ste me pozvali da navedem imena svećenika ... etc., etc, Kondenziram. Tada sam diplomatski odgovorio: "Primjeri koje bih naveo su isusovci (Palmotićeva), franjevci (Kaptol), župnici i kapelani (...), karmelićani (...) Ne bih izdvajao nikoga posebno, ali Bogu hvala ima ih i dobri su." Tako sam napisao u travnju. No, od mene ste tražili konkretna imena svećenika. Za dvojicu sam siguran kako rade "dobar posao" za Gospodina i kako su dobar izbor. Oba su sada postali provincijalni ministri: fra Josip Blažević (konventualac) i fra Srećko Rimac (karmelićanin).
      Prišivke, koji su tada uslijedili, sam vam naravno oprostio, no kako se možete uvjeriti sada konkretno nisam propustio navesti barem dva imena, po mojem mišljenju dobrih i kvalitetnih svećenika. Ima ih još, moji su prijatelji i duboko ih cijenim. Osobito mislim na svog vjeroučitelja i krstitelja, koji me krstio u crkvi u kojoj imate TLM obred i naravno svog ispovijednika.
      Citiram vaš post, napisan tada očito in afectu, i možda, naglašavam možda, u silnoj želji da me još više ponizite pred čitateljima:
      "Longine, kao i obicno, puno pisete, a nista ne kazete. Inace, ta misa u 9:30 u Palmoticevoj je strava, bar nekoliko puta kada sam cekao ispovijed u to vrijeme. Svecenik koji ju je vodio tih par puta sece se medju redovima i zabavlja djecu i roditelje svojim pitanjima i posalicama. Isti svecenik je prosli tjedan (radni dan, navecer) u Palmoticevoj sluzio (standardnu novus ordo) misu i za propovijedi je poceo pricati kako se jedino po Isusu spasavamo, ne po Budi, ne po Muhamedu ili Sivi itd. Mislim si ja (a i Marko), pa to je divno, ovo nikad nisam cuo od nekog svecenika. Da bi onda nastavio da se i muslimani i budisti i oni koji ne vjeruju u Boga svi spasavaju, ali po Isusu. Dakle, na kraju ispadne jos gore, ali u svakom slucaju hereticno. I onda nam Longin takvog svecenika stavlja za uzor."
      Zadnja rečenica me pogodila. Zašto? Jer toj misi ne nazočim i jer ga ni na koji način nisam stavio za uzor, niti preporučio. Jel' da da je bilo nisko? Nema veze. Takvih detalja je bilo još podosta. Ponavljam. Oprostio sam, no sa zaboravom mi malo teže ide (no ono čega se sjećam oslobođeno je od mržnje ili pak želje za osvetom). Kako je teško biti iskren. Što se pak spasenja tiče. Tko god se spasava, spasava se posredovanjem Crkve, izvan koje i bez koje nema spasenja i po Kristu. Ostaje još samo preciznije odrediti što je sve obuhvaćeno pojmom Ecclesia suplet. Možda ste tada čuli jednostavno ono što ste željeli čuti i interpretirali na, za spomenutog prezbitera, nepovoljan način. No, to je samo pretpostavka. No, jedno je sigurno. Niti spomenutu misu, niti celebranta nisam stavio za uzor u konkretnom i pojedinačnom slučaju. Isprika zbog plahte i jer spadam među zvijerad koja katkad proguta samu sebe. Aludiram na ono kako neće biti plahti. Ostalo ću urediti kad proniknem kako izraditi vlastiti blog, pa neće biti cenzure, a skupilo se zanimljive građe. Łongin

      Izbriši
    10. Longine, izuzetno je jednostavno napraviti vlastiti blog, rado cu vam pomoci u tome ako ne znate. Najprije se ulogirate na gmail account, odete na http://blogger.com, odaberete da zelite novi blog koji mozete imenovati na razne nacine, upravo provjerih da su adrese kodlongina.blogspot.com, longinovi-komentari.blogspot.com, longinov-kutak.blogspot.com i tako dalje sve slobodne. I kroz par sekundi mozete poceti pisati i uredjivati na svom blogu...

      Izbriši
    11. Longine,

      Imam i ja par prijedloga za ime bloga:
      Šaputanja ispod plahte – ovaj mi je najbolji jer je marketinški provokativan. Imamo "plahtu" kao vaš zaštitni znak, a u kombinaciji ostalih riječi ciljamo na niske strasti širokih masa, koje će vam donesti mnoge početne klikove i bolje pozicionirati blog na tražilicama. Iako će oni vrlo brzo nestati s vašeg bloga, nikad se ne zna, možda s vašim kratkim, sažetim i u glavu tekstovima, na prepad i obratite nekog.
      Longin(es) – Ovdje u nazivu imamo vaš nadimak uz asocijaciju na marku vrhunskih satova. Pa možda da probate uz neki slogan tipa "Longin(es) – vaš najvrjedniji teološki sat u danu".
      Padaju mi na pamet još neka imena za blog poput "Beskrajan dan" ili "Nazire li se kraj", ali ne sjedaju mi kao ovi gornji ...Ili možda "Neverending story" ako se mislite baciti na internacionalnu blog scenu…

      Nadam se da sam bar malo pomogao :-)

      Ferdinand Zvonimir

      Izbriši
    12. @Ferdinand Zvonimir
      Super je...samo nastavi. Ovo sa šaputanjem mi je malo ... tetkasto. Za sada navijam za Longinove plahte ili nešto s ceradom ili pak tendom, ali nisam siguran da će proći ili Longinova plahtarenja bez trady spletkarenja i sl.. :)
      Možda sam ti ipak malo zavidan. Ono k'o vol Jupiteru. Naravno da se ne poistovjećujem s Jupit'rom. Kondenziram. Naslućujem plahtu. Stop. Łongin

      Izbriši
    13. Ecce
      http://longinneverendingstorystaystrong.blogspot.com/ Łongin

      Izbriši
    14. Ovo "Longinova plahtarenja bez trady spletkarenja" je jako dobro. 


      Bitno je izabrati dobar naziv... recimo imamo onaj blog Caritas at Veritas; taj naziv uopće ne odaje sadržaj i ideje tog bloga. Bilo bi bolje da se je npr. nazvao "Ljubav za sve, samo za FSSPX ne" 


      Ferdinand Zvonimir 

      Izbriši
    15. @ FZ - Bojim se da taj film nećete gledati, to bi bilo kao da neki od lefebvrovskih blogova, poput Christus Rex ili Tradicionalna Latinska Misa dobije podnaslov - "Kritika za sve, samo za FSSPX ne"

      ED

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.