petak, 17. lipnja 2016.

Gostujući autor - O pokolju u Orlandu

S obzirom da je tekst koji slijedi prijevod s Mundaborovog bloga, a nisam ga ja pisao, unaprijed se ograđujem ako se netko nađe uvrijeđen stilom pisanja ili zbunjen nekim izrazima. Mislim da je bitno imati diskusiju o ovim pitanjima. Mi katolici pozvani smo s jedne strane boriti se protiv sotonske muhamedanske religije, a s druge strane suprotstavljati se demonskim pedersko-lezbijsko-itd. lobijima. Potrebno je zadržati zlatnu sredinu te znati i jednim i drugima ukazati na put propasti kojim stupaju. Pri tome, naravno, ne smijemo zaboraviti da smo najprije odgovorni za sebe i spasenje svoje duše.


Nismo svi danas pervertiti

Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi 

baš kao kradljivac u noći. (1 Sol 5,2)

Mnogima od onih pedeset pervertita koji su u Minisodomi u Orlandu davali oduška svom izopačenom tzv. životnom stilu smrt je stigla otprilike baš kao kradljivac u noći. S obzirom na to da je svaka duša beskonačno vrijedna, ma kako izopačena bila osoba kojoj pripada, valja se nadati da su mnogi od njih, uvidjevši da im se posljednji čas ubrzano približava, našli načina da se savršeno pokaju. Svi znamo da ničim manjim nisu mogli izbjeći vječne muke u paklu.


Možemo se nadati da je Bog, u svome milosrđu, našao načina da ih mnoge pobudi na obraćenje; ali realistično gledajući, to što se u sitnim nedjeljnim satima u Orlandu dogodilo mora da je bila bogata žetva za Sotonu, jer razumno je pretpostaviti da je vrlo velik dio tih ubijenih bio toliko zaokupljen svojim nastranim, bezbožnim svijetom da im je pomisao na savršeno pokajanje bila izvan dosega; drugim riječima, da su bili osuđeni.


Stoga mi dopustite da se ne pridružim uobičajenom plakanju nakon ovoga, očito, strašnog i okrutnog događaja. Nismo svi danas pervertiti. Prepuštam teolozima da raspravljaju o stupnjevima krivnje krvožednog sljedbenika "religije mira" nasuprot krivnji njegovih žrtava. To je, kako kažu, quaestio de lana caprina. Žrtve su marširale prema paklu jednako sigurno kao i njihov krvnik, a grijeh je uvreda Bogu prije nego što je povreda drugoga ljudskog bića.

Žrtve su vrijeđale Boga na najgadniji način. Očevidno, javno, odvratno vrijeđale.


Molim za sve njih. Ubojicu nazivam ubojicom, i ne pada mi na pamet da počnem opravdavati njegov ubilački čin. Ali odbijam također plakati nad javnim pervertitima, i nisam voljan izustiti ni jednu jedinu riječ ušećerene potpore za ljude poput njih.


Molite za žrtve, molite da su smogle snage da (doslovce) spase svoje jadne živote u zadnji tren. Svaka je duša beskrajno vrijedna i Bog prethodno želi da svaka bude zauvijek sretna s njim. Ali nemojte ni načas, u sredini na koju utječete, ostaviti ni najmanji dojam da simpatizirate tu družinu pervertita.


Dan Gospodnji došao je kao kradljivac u noći, i ne: nigdje u našoj vjeri ne kaže se da dan obračuna mora doći pravednim ili barem zakonitim putom. Mušterije Minisodome listom su u jednom trenutku marširale prema paklu, a mnoge od njih, ako ćemo zdravo razmišljati, u sljedećem trenutku već su bile ondje. Tako to brzo ide. To je prvo što sam pomislio kad sam čuo za pokolj. To je također nešto što ne mogu pročitati apsolutno nigdje u sodomskom tisku 21. stoljeća. 


Koji god pervertit ima uši, neka čuje. I neka mu ovo bude ljekovita pouka, beskrajno bolja od ušećerenog, emotivnog, samozadovoljnog šmrcanja i plakanja onih koji im se žele pridružiti u mjestu vječnih muka.


Još jednom, ne: nismo svi danas pervertiti.


https://mundabor.wordpress.com/2016/06/13/today-we-are-not-all-perverts/

Broj komentara: 5:

  1. Odličan tekst, težak, ali istinit. Usput, negdje sam pročitao da je i uz savršeno pokajanje potrebna ispovijed i Pričest. Ako netko može pojasniti bio bih zahvalan.

    OdgovoriIzbriši
  2. Tekst je pravo osvježenje!
    U smrtnoj opasnosti dovoljno je samo savršeno pokajanje , a ako osoba preživi onda treba što prije i na ispovijed! Rita

    OdgovoriIzbriši
  3. Pričest sigurno nije potrebna. A što se tiče ispovijedi, vjerovatno se radi o ispovjedi željom. Da je potrebna pričest i ispovijed onda savršeno pokajanje gubi smisao u smrtnom času. Ukoliko smrtnu pogibelj čovjek preživi, onda mora obaviti i ispovjedi. Ali ovo je moje neko logicko razmisljanje.

    Švabo

    OdgovoriIzbriši
  4. Objašnjavam malo iz laičke perspektive tako ako tko zna bolje neka me ispravi.

    Za spasenje ljudi bila je potrebna Kristova žrtva kalvarije, ali ona sama po sebi ne garantira spasenje ako mi ne želimo biti spašeni a to možemo samo postom, pokorom i sakramentalnim životom. E tu dolazimo do toga. Vrlo je važno umrijeti u milosti pričešćen jer se po ispovijedi čistimo od grijeha, a Sv. Pričesti primamo okrepu i snagu za prelazak u vječnost. A da bismo se mogli ispovijediti moramo biti kršteni i tu dolazimo do onoga "Extra Ecclesiam nulla salus" (izvan Crkve nema spasenja). Jedan musliman primjerice ne može biti spašen ako se ne odreće krivovjerja i nekrsti. Za katolika je dakle važno biti u stanju milosti i po mogučnosti pričešćen da bi mogao uživati vječno blaženstvo.

    Malo sam razvezao ali nadam se da je razumljivo. Bb

    Asterix

    OdgovoriIzbriši

  5. § 4. O kajanju
    ■ 707. P. Što je pokajanje za grijehe?
    O. Pokajanje za grijehe sastoji se u nezadovoljstvu i u iskrenu odbacivanju uvrede koju smo nanijeli Bogu.
    ■ 708. P. Koliko ima vrsti pokajanja?
    O. Ima dvije vrsti pokajanja: savršeno, odnosno skrušenost; nesavršeno, odnosno žaljenje.
    ■ 709. P. Što znači savršeno pokajanje odnosno skrušenost?
    O. Savršeno pokajanje je nezadovoljstvo što smo uvrijedili Boga, koji je beskrajno dobar i po sebi dostojan jedino da bude voljen.
    ■ 710. P. Zašto skrušenost nazivate savršenim pokajanjem?
    O. Skrušenost nazivamo savršenim pokajanjem zbog dva razloga: 1. jer se isključivo odnosi na Božju dobrotu, a ne na naše prednosti ili štete, 2. jer po njoj odmah stječemo otpust grijeha, ali ostaje obveza ispovijedi.
    ■ 711. P. Prema tome, savršenim pokajanjem stječemo oproštenje grijeha bez obzira na ispovijed?
    O. Samo savršeno pokajanje nije dovoljno da bismo dobili oproštenje grijeha bez obzira na ispovijed, jer takvo kajanje po sebi uključuje žudnju za ispovijedi.
    ■ 712. P. Zašto nam savršeno pokajanje ili skrušenost vraća milost Božju?
    O. Savršeno pokajanje ili skrušenost ima takav učinak, jer nastaje iz ljubavi, koja ne može biti u duši zajedno sa smrtnim grijehom.
    ■ 713. P. Kakvo je nesavršeno pokajanje ili žaljenje?
    O. Nesavršeno pokajanje ili žaljenje je ono kajanje zbog kojeg se kajemo, što smo uvrijedili Boga kao vrhovnog suca. Dakle, kajanje zbog straha od kazne na ovom ili drugom svijetu, ili zbog nakaznosti samog grijeha.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.