Završni dio posjeta

U nedjelju prijepodne nadbiskup Cordileone pohodio je Mariju Bistricu. U crkvi se upravo molila krunica. 

Kažu mi da je posebno dirljiv bio susret s karmelićankama. 

Poslijepodne je nadbiskup služio tihu biskupsku misu (uz obilje pučkih pjesama našeg uvijek kvalitetnog zbora). 

U nastavku prenosim nadbiskupovu propovijed koju sam transkribirao iz audio snimke. Uzmite u obzir da je msgr. Cordileone govorio bez pripremljenog teksta. 

In the name of the Father and of the Son and of the Holy Spirit.

Many years ago, I was a young priest, so let us say it's more than a few years ago. But I still recall my desire for some solitude in the midst of the busyness of parish life.

I took some time to spend a week in a mountain hermitage seeking that solitude. When I entered into the cell, it was more like a little hut. I was perplexed by the layout of the space. It was an empty room. All of the furnishings were along the walls the bed, the desk, right? Everything else to lay out, the place to put the clothes. In the middle was a stove for heat. Other than that, it was empty. I thought that was sort of a wasted space.

I pondered that, and after my personal retreat time, I returned home, speaking with a priest friend of mine who had studied spiritual theology, and I told him about how perplexing I found this. And his reaction was, "What a profound symbol." Now one can understand why I was sent to study canon law and not spirituality. He understood the symbolism of the need for making space for God.

But in our minds, there's so much cacophony in the world, so many distractions. It seems more and more in the world in which we live, especially in this digital age. We need to make space for God.

The Church, therefore, gives us this gift of this Lenten season by more intentional practices to make sure we make that space for God, especially through the three traditional Lenten practices of prayer, and fasting, and almsgiving.

Of course, prayer and almsgiving, other works of charity, are part of the Christian life. They're not unique to Lent. They must be a part of our Christian life all throughout the year. They give a certain special defining significance during Lent, with our prayer, certain forms of prayer that are especially appropriate for Lent, in particular praying the Stations of the Cross, more frequent recourse to the sacrament of Penance, adding on extra spiritual practices, perhaps praying the rosary every day if one is not doing that already, or adding a second rosary if one is. Attendance at the daily Mass, and so forth.

That's a way of intensifying our prayers so we are in a better spiritual condition to observe the practices of prayer throughout the year.

Likewise, almsgiving and other acts of charity, we need to be more explicitly attentive to such practices during Lent, as a reminder to us and a conditioning for us to remember that all throughout the year.

Fasting, on the other hand, is a practice that is specifically appropriate in penitential seasons, most especially this season of Lent, but also at other times throughout the year. Every Friday is a day of penance, and in the Church's tradition, every great feast day is preceded by at least a day of penance, the fasting.

In particular, then, we must take fasting very seriously during this season of Lent. And fasting in the literal sense of bodily fasting, that is, refraining from eating. It is good to refrain from eating particular forms of food or consuming forms of drink that we enjoy, to deprive ourselves of those simple pleasures.

We should be more intentional, though, about abstaining from eating, to the extent that we can, so we actually feel the hunger in our body, to condition us for making that space for God.

In particular, these practices assist us in resisting tricks of the evil one in the three ways that St. Paul speaks of in his letter to the Ephesians.

But first, let us always remember, I don't need to remind you, but I will anyway, that we are in a spiritual battle. This is very clear from the account of this Gospel we heard of Jesus casting out the devil. The devil is real, the devil tries to trip us up. The devil has very clever ways of tripping us up, especially in three areas particular to our human weakness.

St. Paul say that those who are fornicators, or unclean, or are greedy, will have no place in the kingdom of God. That is, the temptations to carnal pleasure, lust, the temptation to power, the lust for power, the temptation to wealth, money, material possessions, the lust for wealth.

Our Lenten practices steel our spiritual muscle to resist these tricks of the evil one.

So bodily fasting, other forms of fasting are also good to do, I recommend during Lent fasting from social media, fasting from television. But they should not replace bodily fasting, they should complement and augment our bodily fasting.

We feel that hunger in the body to tame our disordered inclinations, so that our whole body and soul can more perfectly focus on Christ, following his way of purity, his way of justice, as St. Paul says.

Also our practices of prayer, prayer must ultimately be an act of obedience to God. We do not go to pray in order to have a spiritual experience. That is tempting God.

It's as in the United States the word transactional has become very popular, it's giving in order to get. We don't pray, telling God, I'm taking this time apart, so you will give me a spiritual experience.

We dispose ourselves to God, so God will work, as God chooses to, in the way he does, at the time he does, we simply dispose ourselves in this prayer of obedience and docility to the Spirit, as God knows best to work in our lives.

It teaches us the virtue of obedience, so we will not be greedy for power, but submit ourselves to God's will, trusting that God's will is what is best for us.

And of course, our almsgiving, our generosity with our money and with our time and our talent and works of charity, tame our greedy inclinations.

That all these material blessings that God has given us, our almsgiving and charity teach us to direct them for God's purposes, that we might use them in a way that glorifies God and spreads God's love.

It is such a great gift that God through the Church gives us of these days of Lent. Let us not waste this opportunity in our practices, but let us seriously take on this campaign of Christian service, of Christian discipline, of prayer, fasting and almsgiving, that we might be more spiritually strengthened, increase our spiritual stamina, and our wisdom to resist the wiles of the evil one, and instead direct our lives to Christ, be witnesses in this life to the Lord.

In the name of the Father, and of the Son, and of the Holy Spirit. Amen.

Za one kojima je potreban, evo hrvatskog prijevoda koji je napravio ChatGPT: 

 U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Prije mnogo godina bio sam mlad svećenik, pa recimo da je to bilo prije više nego nekoliko godina. Ali još se uvijek sjećam svoje želje za malo samoće usred zauzetosti župnog života.

Uzeo sam neko vrijeme da provedem tjedan dana u planinskoj pustinjačkoj nastambi tražeći tu samoću. Kada sam ušao u ćeliju, bila je više poput male kolibe. Bio sam zbunjen rasporedom prostora. Bila je to prazna soba. Sav namještaj bio je uz zidove — krevet, stol, zar ne? Sve ostalo bilo je raspoređeno uz zid, mjesto za odlaganje odjeće. U sredini je bila peć za grijanje. Osim toga, bilo je prazno. Pomislio sam da je to na neki način rasipanje prostora.

Razmišljao sam o tome i nakon vremena svoje osobne duhovne obnove vratio sam se kući, razgovarajući s jednim prijateljem svećenikom koji je studirao duhovnu teologiju, i rekao sam mu koliko mi je to bilo zbunjujuće. A njegova reakcija bila je: „Kakav dubok simbol.“ Sada se može razumjeti zašto sam bio poslan studirati kanonsko pravo, a ne duhovnost. On je razumio simboliku potrebe da se napravi prostor za Boga.

Ali u našim je mislima toliko kakofonije u svijetu, toliko mnogo rastresenosti. Čini se da je toga sve više u svijetu u kojem živimo, osobito u ovom digitalnom dobu. Trebamo napraviti prostor za Boga.

Crkva nam stoga daje ovaj dar korizmenog vremena kroz namjernije prakse kako bismo bili sigurni da činimo taj prostor za Boga, osobito kroz tri tradicionalne korizmene prakse: molitvu, post i milostinju.

Naravno, molitva i milostinja, kao i druga djela ljubavi, dio su kršćanskog života. One nisu svojstvene samo korizmi. One moraju biti dio našega kršćanskog života tijekom cijele godine. No tijekom korizme dobivaju određeno posebno, određujuće značenje: u našoj molitvi postoje određeni oblici molitve koji su osobito prikladni za korizmu, osobito moljenje Križnoga puta, češće pristupanje sakramentu pokore, dodavanje dodatnih duhovnih praksi, možda moljenje krunice svaki dan ako to već netko ne čini, ili dodavanje druge krunice ako već moli jednu. Sudjelovanje na svakodnevnoj misi i tako dalje.

To je način da produbimo i pojačamo svoju molitvu kako bismo bili u boljem duhovnom stanju da tijekom cijele godine vršimo praksu molitve.

Isto tako, milostinja i druga djela ljubavi — tijekom korizme trebamo biti izričitije pozorni na takve prakse, kao podsjetnik i kao svojevrsnu vježbu da se toga sjećamo tijekom cijele godine.

Post je, s druge strane, praksa koja je osobito prikladna u pokorničkim vremenima, ponajviše u ovom vremenu korizme, ali i u drugim vremenima tijekom godine. Svaki petak je dan pokore, a u crkvenoj predaji svakoj velikoj svetkovini prethodi barem jedan dan pokore, posta.

Stoga moramo post shvatiti vrlo ozbiljno tijekom ovoga korizmenog vremena. I to post u doslovnom smislu tjelesnog posta, to jest uzdržavanje od jela. Dobro je uzdržati se od određenih vrsta hrane ili od konzumiranja pića u kojima uživamo, kako bismo se lišili tih jednostavnih užitaka.

Ipak bismo trebali biti namjerniji u uzdržavanju od jela, koliko god možemo, tako da doista osjetimo glad u svome tijelu, kako bismo se uvježbali u stvaranju toga prostora za Boga.

Osobito nam te prakse pomažu da se odupremo lukavstvima Zloga na tri načina o kojima govori sveti Pavao u svojoj Poslanici Efežanima.

Ali najprije uvijek zapamtimo — ne moram vas podsjećati, ali ipak hoću — da smo u duhovnoj borbi. To je vrlo jasno iz izvještaja evanđelja koje smo čuli o Isusu koji izgoni đavla. Đavao je stvaran, đavao nas pokušava saplesti. Đavao ima vrlo lukave načine kako nas saplesti, osobito u tri područja povezana s našom ljudskom slabošću.

Sveti Pavao kaže da oni koji su bludnici, ili nečisti, ili pohlepni, neće imati mjesta u kraljevstvu Božjem. To jest napasti tjelesnog užitka — požuda; napast moći — požuda za moći; napast bogatstva, novca, materijalnih dobara — požuda za bogatstvom.

Naše korizmene prakse jačaju naše duhovne mišiće kako bismo se oduprli tim lukavstvima Zloga.

Stoga je tjelesni post — a i drugi oblici posta također su dobri — preporučujem da tijekom korizme postimo od društvenih mreža, postimo od televizije. Ali oni ne bi smjeli zamijeniti tjelesni post; trebaju ga nadopuniti i ojačati naš tjelesni post.

Osjećamo tu glad u tijelu kako bismo ukrotili svoje neuredne sklonosti, tako da se cijelo naše tijelo i duša mogu savršenije usredotočiti na Krista, slijedeći njegov put čistoće, njegov put pravednosti, kako kaže sveti Pavao.

Također, naše molitvene prakse — molitva u konačnici mora biti čin poslušnosti Bogu. Ne idemo moliti da bismo imali neko duhovno iskustvo. To bi značilo iskušavati Boga.

Kao što je u Sjedinjenim Američkim Državama riječ „transakcijski“ postala vrlo popularna — davanje da bi se nešto dobilo. Ne molimo govoreći Bogu: odvajam ovo vrijeme za molitvu kako bi mi ti dao neko duhovno iskustvo.

Mi se stavljamo na raspolaganje Bogu, kako bi Bog djelovao kako on želi, na način na koji želi i u vrijeme koje želi. Mi se jednostavno stavljamo na raspolaganje u toj molitvi poslušnosti i poučljivosti Duhu, jer Bog najbolje zna kako djelovati u našim životima.

To nas uči kreposti poslušnosti, kako ne bismo bili pohlepni za moći, nego se podložili Božjoj volji, vjerujući da je Božja volja ono što je najbolje za nas.

I naravno, naša milostinja, naša velikodušnost s našim novcem, s našim vremenom i našim talentima te djelima ljubavi, kroti naše pohlepne sklonosti.

Sve te materijalne blagoslove koje nam je Bog dao, naša milostinja i djela ljubavi uče nas usmjeravati prema Božjim ciljevima, kako bismo ih koristili na način koji proslavlja Boga i širi Božju ljubav.

Velik je dar što nam Bog po Crkvi daje ove dane korizme. Nemojmo propustiti ovu priliku u svojim praksama, nego ozbiljno prihvatimo ovu zadaću kršćanske službe, kršćanske discipline, molitve, posta i milostinje, kako bismo bili duhovno snažniji, povećali svoju duhovnu izdržljivost i svoju mudrost da se odupremo lukavstvima Zloga te umjesto toga usmjerimo svoje živote prema Kristu i budemo svjedoci Gospodina u ovome životu.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Poslije mise vjernici su imali priliku pozdraviti nadbiskupa ispred crkve. 

Navečer su neki od nas mogli ugostiti vlč. Alberta koji je bio ceremonijar na misama u subotu i nedjelju. 

Hvala Bogu za sve milosti primljene ovih dana!