Dugo vremena nije bilo mlade mise u Tinjanu. Zato se onamo iz svih sela one župe i iz mnogih drugih župa zgrnulo mnoštvo ljudi, da pribivaju sv. činu. Svi se bez iznimke veselili, kad su vidjeli, da jedan mladić njihove krvi i iz njihove župe stupa svečano u misničkom odijelu u procesiji iz župne kuće u župnu crkvu uz skladno slavljenje zvona i gruvanje mužara. Onog dana mnogo se govorilo o mladomisniku Dobrili, o njegovoj marljivosti, o njegovim lijepim sposobnostima i njegovom uzornom vladanju. Mnogi se čudili, kako je Dobrila junački svladao sve poteškoće te se sretno dovinuo do uzvišene časti svećeničke, koja je onda bila više cijenjena i štovana nego li u današnje vrijeme, koje gazi najsvetije ideale a misli samo zemaljski.
Onog dana, kad je naime Dobrila promisio, vraćala se poslije podne iz Tinjana u selo Munci jedna žena po imenu Tonka sa svojim sinom, komu bijaše onda trinaest godina. Dječak bio vanredno zamišljen, a to palo materi u oči pa ga radi toga upita:
— Sinko moj! Reci mi po istini, zašto si danas tako zamišljen?!
— Majko mila! odvrati dječak Matej, recite momu ćaći, da me dadne u školu, jer je i mene snašla želja, da postane popom kao Dobrila.
— Aj! sinko dragi, a otkuda novaca? — Ubogi smo, primijeti majka.
— Mladomisnikovi roditelji veći su siromasi od nas, pa — eno — imaju sada sina svećenika. Bog, koji je njemu pomogao, pomoći će Vama i meni. Majčice draga — ne zaboravite na ove moje riječi! Spomenite tu moju želju mome ocu. Dokle budem živ, molit ću za vas i ostat ću vam zahvalan do smrti!
Tonka obeća sinu, da će mu želju ispuniti pa doista spomenu još one iste večeri sinovljevu želju svome suprugu. Taj se isprva branio i nije htjeo o tome ni da čuje, ali kad su molbe učestale, te kad je opazio, da mu sin Mate bez prekida jadikuje, popusti te ga dade u školu. Petnaest godina kasnije promisio i Mate Ujčić-Heljar iz sela Munci u staropazinskoj župi ili kako u Istri vele plovaniji, Mate Ujčić živio je većinom u gradu Trstu kao vjeroučitelj na nekojim građanskim školama. Bio je uzor-svećenik i vrlo zaslužan za vjeru i za narod u Istri. Dobrila kao biskup uvelike ga štovao, te si ga, kad je došao u Trst, odabrao za ispovjednika. Pomenuti M. Ujčić umro je u 57. godini svoga vijeka naime dne 14. aprila 1881., devet mjeseci prije biskupa Dobrile.
(Biskup dr. Juraj Dobrila. Spomen knjiga stogodišnjice njegova rođenja)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.