Često je naglašavao spoznaju da je »sve milost i dar Božji«

Pripovijedao je glasoviti zagrebački liječnik dr. Lujo Thaller sam, kako je dulje vremena bio podalje od vjere te imao raznih teškoća. Ipak jednoć dođe k o. Vaninu. Nakon nekoliko razgovora zaželi da se ispovjedi. O. Vanino ga upita: »Kada ste posljednji put bili na ispovijedi?« — »Bit će oko 20 godina«. — »Pa kud ste već navalili?« — »Ta šaljivost i vedrina pobudila je u meni toliko snage, da sam lako i bez smetnje izvršio ispovijed«. Nakon toga se često ispovijedao, i na prvi petak u mjesecu primao sv. pričest. Dolazio je o. Vaninu i svakih mu osam dana polagao računa o načinu života, a taj je npr. svjetovao neka svaki dan barem jedan sat šeta, što je dr. Thaller slušao. Trpio je dr. Thaller od angine pectoris, pa sam sebi za srčanog napada davao injekciju dok jednoć nije podlegao. O. Vanino je bio na njegovu sprovodu. Uvečer je zajednici pripovijedao da je kod govora nad grobom htio izići i reći kako govornici ne iznose baš ono najljepše i najuzvišenije kod pokojnika: »On je živio životom vjere i sakramenata. A o tome nitko ni riječi« — znak u čemu je živio, kako je osjećao i što je držao važnim sam o. Vanino.

...

Iza 80. godine života nije više mogao pravo intelektualno raditi, posljednjih godina ostavljalo ga je pamćenje. Nije se mogao sjetiti najobičnijih imena iz prošlosti, pa ni subraće s kojom je živio. Nije mogao izlaziti ni u grad do omiljelih povijesnih postaja, što je bolno osjećao. I druge staračke nemoći napadale su ga. Onaj snažni i odlučni Vanino priznao je: »Gospodin me je duboko ponizio«. Primao je sve odano, i najljepše je to da se nije nikad neraspoloženo ili jetko potužio. Sve je primao u natprirodnom duhu i mnogo molio: bilo na koru u crkvi, bilo u vrtu u blizini kipa Bezgrješnoga Začeća ili po hodnicima, najčešće s krunicom u ruci ili izgovarajući pobožne molitve. Nekoliko dana prije smrti upita ga poglavar da li mu što treba, a on će blago smiješeći se, dostojno svećenika velikih težnja: »Da, treba mi svetosti«.

(izvor)

Djela p. Miroslava Vanina na archive.org