Zadnjih dana primijetio sam više statusa i tekstova na društvenim mrežama koji nas upozoravaju na opasnosti poklada. Nemam, naravno, ništa protiv poziva na molitvu, klanjanje pred Presvetim, pokoru i slično. Ali imam osjećaj kao da živim u nekom drugom svijetu od onog u kojem žive te zabrinute duše. U mom je okruženju fašnik bio vrijeme kada su se djeca maskirala i takva obilazila susjedstvom pjevajući neku pjesmicu i očekujući kakvu god nagradu. Maske su bile relativno obične, a ne morbidne kao za novokomponiranu noć vještica. Jeli smo krafne i to je otprilike bilo to. Zar neki normalni ljudi zaista podivljaju u te dane i od trezvenih kršćana postanu neobuzdani raskalašenjaci koji orgijaju na gozbama u čast Bakha i Pana, pa da ih je potrebno na to upozoravati?! Meni se čini da su upozorenja na karneval koja nam današnji duhovni pastiri i pastirice prenose iz nekih prošlih stoljeća poprilično izgubila na snazi.
Pa danas se prosječna žena i djevojka pod normalno oblači na načine kojih bi se u ta stara doba i prostitutka zastidjela. U školama stručnjaci uče djecu stvari kakve su prije zapisivali samo perverznjaci zreli za zatvor. Bake se brinu, ali ne za dobar glas svojih unuka, nego da su unuke u konkubinatu na kontracepciji barem dok ne završe fakultet i zaposle se. Goli ljudi reklamiraju proizvode, na televiziji se za zabavu gleda nemoral, a iz svakog ekrana viri pornografija na doslovno dva klika. Tko se u odgovarajuće doba dana provoza tramvajom, čut će kakve odvratnosti srednjoškolci i srednjoškolke pričaju sasvim prirodno i bez srama. U nešto konzervativnijim sredinama gdje za LGBTQ+ dijete još uvijek roditeljima nije samo "najvažnije da si ti sretan", čuje se bogopsovka kao poštapalica koju nitko ne ispravlja.
Na jednoj stranici žale se da Valentinovo kao "dan zaljubljenih" nema nikakve veze s našom tradicijom. Ok, slažem se da je to uvozna izmišljotina, iako nije tako daleko od narodne ideje iz ovih krajeva da se tada "ftičeki ženiju". Ali nema ništa loše da zaljubljeni odu taj dan u šetnju ili na večeru. Problematičnije je što ih nitko, pa čak ni mnogi svećenici neće upozoriti da moraju prije crkvene ženidbe živjeti odvojeno, u čistoći, ispovjediti se i pokajati za grijehe.
A s druge strane, dolaze valovi stranaca kojima apsolutno ništa ne znače neke hrvatske nacionalne ili katoličke vjerske tradicije. Oni su ovdje radnici i konzumenti, a i mi Hrvati pokušavamo biti isto. Po mogućnosti više konzumenti, a manje radnici.
Što briga mlade koji blebeću na engleskom je li sv. Valentina Crkva izbrisala iz kalendara, što su to kvarantore i missa coram sanctissimo (koja je isto ukinuta)? Uz novus ordo, Amoris laetitia, Fiducia supplicans i kreativce poput Uzinića, očekujem da ćemo u idućim godinama i mi gledati kojekakve zanimljive kombinacije za blagoslov, možda za početak single žene s krznatim bebama, ali uskoro tatu i tatu sa surogat bebom. Od smeđe poplave s istoka i dugine sa zapada, može nas sačuvati samo dragi Bog.
Nadam se da ćemo se svi u ovoj korizmi usredotočiti na ono bitno.
PS. Danas i u četvrtak je u konkatedralnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda pokajni kanon sv. Andrije Kretskog u 18 sati. Iako bi meni sebično bilo draže da je manje ljudi tako da se mogu lijepo opružiti, vaša će vam duša biti zahvalna ako dođete.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.