subota, 14. veljače 2026.

Bilo je među onim mnoštvom mnogo onih, koji su imali oči otvorene, ali Isukrsta nijesu vidjeli, nijesu Ga priznavali Spasiteljem


Ali ima, moja draga braćo, i nekih slijepaca, za koje bi se reklo da vide, i koji sami drže, da dobro vide. A vide samo malo ili ništa. Nažalost u današnjem društvu ima takovih dosta veliki broj: susrećete ih ne samo pred vratima gradskim nego i po ulicama i trgovima gradskim, i po svim javnim mjestima kao i u zabitnim kućama. Ima među njima i bogatih ljudi, koji bi se stidili prositi a i ne treba im, da prose. Ima ih, koji stavljaju naočale na svoje oči, da bolje vide, a ima ih, kojima i ne trebaju naočali; oči su im sasvim zdrave.

A ipak, moja draga braćo, to su u neku ruku slijepci slični onome slijepom Bartimeju u današnjem Evanđelju, oni vide malo ili ništa. Vide doduše toliko toga što ne bi trebalo vidjeti, i što se ne smije gledati; a ne vide onoga, što treba vidjeti i što je potrebno gledati. Oni vide put, kojim se ide po zemlji, a ne vide puta, kojim se ide u nebo. Vide u izlozima gradskih dućana svakojake predmete bespotrebne i beskorisne, a ne vide u crkvama Božjim svete obrede potrebne i korisne za duševno spasenje. Vide u kinematografima i kazalištima svakojake pa i sablažnjive prizore, a ne vide u životima svetih ljudi divne izglede pobožnosti i pokore. Vide tolike slike svjetovnih osoba, koje im srce zavode, a ne vide slike Svetaca i Svetica, koji ih na krepostan život potiču. Vide što je zlo i za njim idu, a ne vide što je dobro i ne mare za nj.

To su, moja draga braćo, slijepci naših dana: slijepci sažaljenja vrjedniji nego li onaj negdašnji slijepac pred vratima jerihonskim. Jer on je ipak spoznao svoju sljepoću, svoje jadno stanje; spoznao je, da mu nema pomoći ni otkud osim od Isusa, zato je živom vjerom, jakim pouzdanjem i dubokom poniznosti vapio k Njemu: "Isuse, sine Davidov, smiluj se meni!" A ovi moderni slijepci neće da spoznadu svoju sljepoću, ne će da se ponize i Isusa zaprose za svjetlost. Za to i ostaju u svojoj sljepoći. Jer, moja mila i draga braćo, nitko se prosvijetliti ne može, koga ne obasja svjetlost Kristova; On je svjetlost svijeta. I nitko neka ne misli, da vidi ako gleda ovaj svijet i stvari svjetske drugim očima, nego ih gleda oko rasvijetljeno vjerom Kristovom. I nitko neka ne misli, da ide sigurnim putem, ako ga ne prati svjetlost Kristova, svjetlost Njegove božanske muke, po kojoj se jedino možemo spasiti.

(izvor)

Nema komentara:

Objavi komentar

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.