Imade taj knez nebeski također zadaću, one duše koje imadu u nebo doći, dovesti u raj radosti.

Anđeli su čisti dusi, koji mogu uzeti i vidljivu priliku

Svi anđeli su dusi (Hebr. 1, 14.) i bića bez tijela. (sv. Gr. Nz.) Anđeli imadu samo duh, a ljudi duh i tijelo zajedno. (sv. Gr. Nz.) 

— Mogu si anđeli uzeti iz zraka eterička tjelesa. (sv. Gr. Nz.) 

Tako je n. pr. arkanđel Rafael, pratilac mladoga Tobije, uzeo spodobu odličnoga židova Azarije. (Tob. 5, 18.) Na grobu uskrsnuloga Spasitelja javili se anđeli u spodobi mladića (Mark. 16. 5.), kod uzašašća Kristova u spodobi muževa. (Dj. ap. 1, 10.) 

— To tijelo samo je prividno tijelo. Ono nije združeno s duhom, kako je ljudska duša s tijelom; to prividno tijelo samo je kao koprena postavljena na anđela, koja odmah opet pane, čim je anđeo izvršio svoj posebni nalog. 

Anđeli su uzvišeniji od ljudi; jer imadu veliko spoznanje i veliku silu. 

Anđeli po odličnosti nadmašuju sva ostala bića, koja je Bog stvorio. (sv. Aug.) Krist je rekao, da ni anđeli ne znadu dana ni ure zadnjega suda (Mat, 24, 36.); po tomu znadu anđeli više od ljudi. 

— Anđeo smrti ubio je u Egiptu prvorođence. Drugi je učinio, da je jedne noći do 200.000 asirskih vojnika umrlo u taboru kralja Senaheriba, koji je pogrdio pravoga Boga. (Is. 37.)  

Anđeli imadu osobitu moć nad elementima (počelima); to je stoga, što Bog po višim silama djeluje na niže. Anđeli dakle imadu osobitu moć na vatru; jedan anđeo štitio je tri mladića u Babilonu u plamenu užarene peći. (Dan. 3, 49.) Anđeli imadu osobitu moć nad vodom; jedan anđeo bi zamutio jezero i učinio, da je svaki ozdravio, koji je prvi sašao u jezero poslije uzgibanja. (Iv. 5, 4) Anđeli imadu osobitu moć nad zrakom; jedan anđeo nošaše proroka Habakuka brzo poput strijele k Danijelu u lavlju jamu, da mu donese jelo. (Dan 14, 35.) Nešto slična se dogodilo đakonu Filipu poslije krštenja dvoranina etiopskoga. (Djel. ap. 8, 39.) Anđeli imadu osobitu moć nad zemljom; zemlja se potresla, kad je anđeo sašao ka grobu uskrsnuloga Spasitelja. (Mt. 28, 2.) Stoga anđeli moraju imati veliku moć i sv. Pismo ih naziva "moći i sile". (1. Petr. 3, 22.) 

Bog je stvorio anđele na svoju slavu i na svoju službu i na njihovu vlastitu blaženost. 

Anđeli služe na slavu Božju. Jer su oni među svima stvorovima Bogu najsličniji, to u njima odsijeva najviše Božja savršenost. Kao što je lijepa slika u čast slikaru, tako su anđeli, ta sjajna slika Božja, u čast Bogu. Slave oni Boga u nebu također neprestanim slavospjevom. 

— I na službu Božju anđeli su stvoreni. Svi anđeli su službujući dusi; njih naime šalje Bog u tu svrhu da budu ljudima na pomoć u stjecanju vječne blaženosti. (Hebr. 1, 14.) Već njihovo ime znači, da su sluge Božji; jer "anđeo" znači poslanik. Razmotri i treću prošnju u Očenašu. 

— I zli dusi služe na proslavu Božju; jer Bog njihove napadaje obraća u svoju čast, a na naše dobro. S pravom naziva Goethe đavla "silom, koja neprestano zlo hoće, a neprestano dobro čini". 

Broj anđela je neizmjerno velik. 

Danijel opisuje prijestol Božji i govori: "Tisuću puta tisuća služilo mu i 10.000 x 100.000 stajahu pred njim." (Dan. 7, 10.) Sv. Pismo govori često o nebeskim četama. (Luk. 2, 13.; 3. Kralj. 22, 19.; 2. Dn. 18, 18.) A Krist govori na Maslinskoj gori, da bi mu Otac mogao poslati više od 12 legija (= 12 x 6.000) anđela u pomoć. Broj anđela prekoračuje broj svih tjelesnih stvari (sv. T. Akv.), stoga i broj svih ljudi, koji su ikada živjeli ili će živjeti. "Broj anđela je veći od broja zvijezda na nebu, pijeska u moru i lišća na drveću." (sv. Dion. Areop.) 

Nijesu svi anđeli jednaki; imade devet korova ili redova anđeoskih. 

Devet planeta se kreće oko našega sunca; samo mjesto petoga ima 280 manjih planeta. I među službenicima crkvenim opstoji neki stanoviti red, koji se ravna prema različnosti službene vlasti: vrhovna glava u crkvi je papa; uz njega je 70 kardinala; od pape postavljeni biskupi vladaju biskupijama, a njihovi pomoćnici, svećenici, pojedinim župama. 

— Red anđela ravna se po darovima od Boga dobivenim i od Boga im određenim službama. Neki anđeli Boga više proslavljuju, a neki mu služe. (Dan. 7, 10.) U najvećoj blizini Božjega prijestolja su serafini, t. j. goreći, jer oni od ljubavi do Boga kao da gore; poslije njih su herubini, koji se odlikuju velikim znanjem. Sv. Pismo spominje napose arkanđele, osobito: Mihaela (borioca s nevjernim anđelima u nebu), Gabrijela (navjestitelja rođenja Kristova i sv. Ivana Krstitelja) i Rafaela (pratioca Tobijina). Dakako, i među palim anđelima ima redova (najviši Lucifer) (Ef. 6, 12), jer su pali iz svih devet korova. 

(izvor)