Gospodine Isuse Kriste, ti si malene, koje su ti donosili i koji su k tebi dolazili, grlio, stavljao ruke na njih, blagosivao ih i rekao si: „Pustite malene da dođu k meni i nemojte im braniti, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko", i „anđeli njihovi vazda gledaju lice Oca mojega". Pogledaj, molimo, nevinost ove djece i pobožnost njihovih roditelja i blago+slovi ih danas milostivo po slugi svojem, da vazda napreduju u tvojoj milosti i milosrđu, tebe znaju, tebe ljube, tebe se boje i drže tvoje zapovijedi, te sretno dođu k žuđenoj svrsi. Po tebi, Spasitelju svijeta, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ Bog u vijeke vjekova.
Amen.
(iz blagoslova djece prema Rimskom obredniku iz 1929.)
Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju ljudskoga roda, ljubitelju svete čistoće, djelitelju duhovne milosti i davaoče vječnoga spasenja, blago+slovi svetim blagoslovom svojim ove ljiljane, koje ti u zahvalu na čast svetomu Antunu ispovijedaocu tvojemu danas ponizno prikazujemo i za koje molimo, da ih blagosloviš. Izlij na njih po spasonosnom znaku presvetoga kri+ža nebesku rosu. Ti najdobrostiviji, koji si ih dao ljudima za porabu, da ugodno mirišu i odgone nemoći, napuni ih i pokrijepi takvom snagom, da za koje god bolesti posluže, ili se postave u kuće i mjesta ili se budu pobožno nosili, po zagovoru istoga sluge tvoga Antuna odgone zle duhove, potiču na spasonosnu uzdržljivost, suzbijaju slabosti i podaju mir i milost službenicima tvojim. Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
(iz blagoslova ljiljana na blagdan sv. Antuna Padovskoga ispovjedaoca)
Ovdje se vidim sve nastavlja po starom. Lijepe molitve, pobožnosti, sve decentno, tradicionalno. Milina rekao bi čovjek. Osim što se sve to vrti oko izvjesnih vrlina kao što su istina, iskrenost, pravda, poštenje i tako to. Ili se bar na riječima vrti. U praksi to... pa... malo drugačije izgleda kad se čovjek upetlja s vjernicima. I onda s jedne strane to i takvo iskustvo, a s druge strane čovjek svjedoči ovakvim pričama. Pa se onda čovjek počne pitati ko je tu lud, ono, zar je to uistinu ta 'istina' i 'pravda' i 'dobro' o kojima se tu priča? Sve to me podsjeća na Mobiusovu vrpcu. Da čovječuljka spustimo na tu Mobiusovu vrpcu i pustimo ga da šeta po njoj, on će nakon nekog vremena, a sve laganom šetnjom i bez da se ikad izvrtao, doći u poziciju svog izravnog antipoda. To je vrlo dobra ilustracija mog iskustva s religijom i vjernicima, sve krene od pojmova 'istine' i 'pravde' i 'dobra' u njihovoj zdravoseljačkoj definiciji, a onda budeš li se dovoljno dugo bavio vjernicima svi ti pojmovi će se izvrnuti u svoje antipode, pa će 'istina' u praksi postat ono što je po zravoseljački obična laž, 'pravda' će u praksi postat ono što je po zdravoseljački nepravda, 'dobro' ono što je zdravoseljački zlo. Ili to ili je sve ovo ovdje već duže vrijeme lijep spomenik svetogrđu. Nema treće. Pa sad biraj, ili svi ti pojmovi ne znače ono što znače i nikad nisu značili što znači da je cijelo vrijeme na stvari jedan masivni quid pro quo ili je čak i najsolidnija vjernička izvedba na hrvatskim prostorima zapravo manifestacija bolesti i sebičnog bezobrazluka. Tragičan izbor...
OdgovoriIzbriši"Da čovječuljka spustimo na tu Mobiusovu vrpcu i pustimo ga da šeta po njoj, on će nakon nekog vremena, a sve laganom šetnjom i bez da se ikad izvrtao, doći u poziciju svog izravnog antipoda."
IzbrišiA onda taj covjeculjak treba nastaviti dalje i vratit ce se na pocetak svoga puta te upitati "moram li ja zaista ici ovako u krug dok ne poludim" i onda ce otkriti da vrpca ima rub te preci preko njega na puno ljepsa prostranstva 3d stvarnosti.
I to je rješenje? Ne, to nije rješenje. To je onaj antipod u kojem se laž naziva istinom. Mobiusova vrpca je analogija, a svaka analogija ima svoja ograničenja u odnosu na stvarnost koju opisuje. A ta stvarnost nema nastavak po kojem laž može postati istina. Što znači da stvar trajno ostaje kao manifestacija bolesti i sebičnog bezobrazluka. Je li to za poludit, to samo neki ovdje mogu znati.
Izbriši