Nemojte zaboraviti da smo u duhovskoj osmini, da posebno razmišljamo i molimo Duha Svetog za prosvjetljenje.
U tome nam najviše pomaže Bogorodica. Ona je od svih ljudi najbolje osjetila što znači djelovanje Duha Svetoga koji ju je neprekidno pratio. O Bezgrešnom Začeću, Kristovu utjelovljenju, silasku plamenih jezika i Uznesenju na nebo mi možemo samo razmatrati, ali u svakodnevnom, "običnom", neopisanom Gospinom životu, a to je 99,9% Njezinih dana na zemlji, možemo se truditi nasljedovati ju.
Kako je lijepo Crkva osmislila sadržaj za naše dane: ovaj tjedan još nam u ušima odzvanjaju prekrasna posljednica i himan Duhu Svetom. Pred očima nam je crvena boja misnog ruha. Kvatre nas opominju na ozbiljnost i trezvenost, molitvu za plodove zemlje i nova svećenička zvanja. Uz to svibanjskim pobožnostima častimo Zaručnicu Duha Svetog.
Nije li to temelj na kojemu bismo trebali stabilizirati svoj život, više ili manje ispraviti svoj životni put orijentirajući se pomoću tih znakova prema vječnosti. A ne kojekakve novotarije, ljudske izmišljotine koje nisu prošle test vremena ili se pokazalo da već par desetljeća kasnije izgledaju otrcano i odbojno. Ne sastoji se novost Duha Svetoga u tome da prilagođujemo Crkvu ovome svijetu i našim prohtjevima. Nisu se apostoli napili i počeli blebetati sav-la sav da bi što lakše progovorili drugim jezicima. Nisu se bacali po podu i zavijali ili udarali po bubnjevima pjevajući najnovije napjeve što su ih putnici donijeli u Jeruzalem. Vjerujem da su zajedno s Marijom molili i pjevali uobičajene molitve i pjesme. Poslušni Kristovoj zapovijedi ostali su u Jeruzalemu, a nisu rekli: ja nosim Jeruzalem u svom srcu, pa mogu otići i doma moliti.
Izvanredne darove Duha Svetog ne može se iznuditi dovođenjem svoje psihe u stanja bliska transu ili traženjem ukazanja i poruka s Neba. Također, pogodovanje paloj ljudskoj naravi izlikom "takvog te Bog stvorio i želi da budeš takav", daleko od toga da je novi vjetar Duha Svetoga, takvo opravdavanje je dodavanje svetogrđa povrh grijeha.
***
Možemo danas posebno moliti za to da se na referendumu u Irskoj ne dopusti uvođenje abortusa u tu nekad poznatu katoličku zemlju. Pri kraju su i inicijative za raspisivanje dvaju referenduma u Hrvatskoj. Ako među čitateljstvom bloga ima onih koji nisu dali potpis za te inicijative, zapitajte se u svojoj dobro formiranoj savjesti: ako vam je teško i ne želite odvojiti pola minute s takvom svrhom, što ste vi uopće spremni još danas učiniti za domovinu i hrvatski narod?
Bl. Alojzije Stepinac, 16. prosinca 1958.g.
OdgovoriIzbriši,,Razvrat je kao prije općeg potopa. Neprijatelj pripravlja novi Veliki petak. Bog mora biti ubijen. Ne napadaju samo neke članke vjere ili pojedine moralne zasade , već se sve napada. Izvanredna vremena traže izvanredna sredstva , a to je Duh Sveti sa sedam svojih darova."
Robelar
Toma, nije isto dati potpis za čuvanje vrednota i politikanizaciju, a nemamo niti jednog političkog lidera. Ali hvala što potičeš.
OdgovoriIzbrišiJS
JS, hoćete reći da Hrvatski narod nije izrodio, i da nema nijednog sina naroda koji bi vjerno htio i umio služiti prvo Bogu a zatim i svom narodu?
IzbrišiOsim što je to netočno, to je također izraz malodušnosti.
Što, kako znamo, nije vrlina, ustvari je još i puno gore...
Što bismo takodjer trebali znati.
Nego, treba nastojati, truditi se, boriti se, djelovati.
JbD
JS,
Izbrišiovo je poslovično hrvatsko prebacivanje odgovornosti na druge, makar i imaginarne. Pravih ljudi i lidera smo uvijek imali i imamo ih i sada. Samo što lideri nisu uzrok, već posljedica. Kakav bi to lider bio koji bi vama odgovarao? Sada bih vam mogao nabrojati desetak imena i siguran sam kako biste svakome našli stotinu mana tj. stotinu razloga da sve ostane isto.
Nije se npr. Orban slučajno pojavio u Mađarskoj. Kao što se niti slučajno ne može pojaviti u Hrvatskoj. Ne zato što takvih ljudi nema, već zato što je narod nikakav.
Orban se pojavio zato što je mađarski narod takav, a Orban je njegovo ogledalo. U narodu kao što je naš, vođa kao Orban se ne može pojaviti.
Narod čije su glavne karakteristike izdaja i servilnost prema svakom strancu, može izabrati samo istog takvog vođu. Zato i imamo Mesića, Račana, Sanadera, Milanovića, Josipovića, Plenkija, Kolindu.
Kakav narod, takva vlast.
Kvatriću,
IzbrišiOdličan ste primjer dali, Viktora Orbana i mađarski narod!
Ovakav primjer državnika u cijeloj Europi, a i šire, nijedan narod već dugo nije imao.
Ovdje bih se osvrnuo na kontradiktornost u rečenici,- "Ne zato što takvih ljudi nema, već zato što je narod nikakav.", a stavljam se i u 'obranu' naroda Hrvatskog, jer za ovaj narod u današnje vrijeme bi se možda moglo reći da je "svakakav", ali ne "nikakav".
Dakle, ima narod ovaj, jako vrijednih i što je još važnije, vjernih ljudi, kako sami dobro kažete, a koji onda i sami pripadaju tom narodu, te iako u manjini, i sami pridonose cjelovitoj slici naroda. Tako, i zahvaljujući takvima, makar ih ne bilo puno, ovaj narod ne može biti označen kao "nikakav". Makar to "nikakav" bilo samo figurativno izrečeno, smisao izrečenog je, osim što negativan, zapravo i pogrešan.
Osim toga, znamo da je 'manjina' a ne 'većina', mnoštvo puta ona koja posjeduje, daje, određuje, održava i odražava kvalitet, pozitivnost, korisnost, dobro. (Malo soli daje ukus hrani)
Ne mogu se složiti ni sa tvrdnjom da je Hrvatski narod narod kojem su glavne karakteristike "izdaja i servilnost prema svakom strancu". Treba imati na umu činjenicu da se narodu laže i petlja, podvaljuje i da ga se obmanjuje, i to nitko žešće i češće ne čini, nego li političari. Uz što želim ne samo dodati, nego i naglasiti, političari nevjernici. Oni bez vjere, u svakom slučaju bez prave vjere. A većinu naroda, lako je zavesti, kad je većina od te većine, naivna iako dobronamjerna, pošto većina njih sebi samima, kao i svom narodu komu pripadaju, ipak i u konačnici žele,- dobro.
Eh, sada, što li je to sve ono ispred kojega se može staviti predznak 'dobro', i koliko se ono stvarno 'dobro' razlikuje od individualnog poimanja dobra,... je nešto što je uvjetovano, odnosno prouzročeno i obiteljskim tj. roditeljskim (ne)odgojem, ali svakako i onom vjeronaučnom, odnosno pastirskom ili pastoralnom (ne)izobrazbom.
Gdje je ova posljednja, ali i prva, jer međusobno uvjetovane, gotovo pa potpuno zakazale pod naletima modernističko-progresističko-liberalističke horde. Posebice u vrijeme ovo i ono nedavno prošlo, desetak desetljeća. Za koje mnogi misle i vjeruju kako je sve što je moguće i opravdano, jer je sada, kako kažu, tzv. "moderno doba".
Kao da X. stoljeće nije bilo moderno doba u odnosu na IX. ili XV. u odnosu na XIV. Mnogi od tih praznoglavaca, koji se 'uvjeriše' da je danas eto u ovo njihovo moderno doba, čak i najgora anomalija i izopačenost palog čovjeka, - od samog Boga dana i željena(!?!), danas ni sami ne bi postojali, da su njihovi preci iz X., XIV., XVII.,.. toliko kao oni bili zastranili protiv samog Boga i svoje osobne ljudske naravi.
JbD
Danas nam je vise nego ikad potreban Duh Sveti. Da nas sabere u jedno, jer pravo zajedništvo moguće je jedino u Njemu. Da budemo istomišljenici međusobno (Rim 12,16).
OdgovoriIzbrišiIrska je, nažalost, pala. I mislim da je tu jako zakazala crkva, kao hijerarhija. Zato nam je, uz pomoć Duha Svetoga, nova evangelizacija prijeko potrebna. Kako kaže Papa Pavao VI. "Crkva navjestiteljica Evanđelja počinje evangelizirati samu sebe" (EN 15).
Jbd, dođite na Jarun slavite s nama, more ljudi je donjelo zajedništvo i naravno molitva, Gospodin Pozdrav svims s Jaruna. Slavlje uz Thompsona. Dalje ne namjeravam odgovarati. Dođite i vidite
OdgovoriIzbrišiJS
JS
JbD,
OdgovoriIzbrišitvrdnja kako imamo dobrih ljudi, ali da je narod nikakav nije kontradiktorna. 10 do maksimalno 20% Hrvata su istinski domoljubi i državotvorci, a koliko je tek malo istinskih katolika ne usuđujem se procijenjivati. Manjinu ostalog dijela čine Hrvati koji patološki mrze (endemska posebnost među narodima) vlastiti narod, te ni samo formalni državni okvir ne mogu podnijeti. Dok većinu čine guske u magli koje su i najpogubnije za narod i državu.
I takvo stanje nije karakteristično za današnje vrijeme, već je manje više bilo takvo kroz cijelu hrvatsku povijest. Često se može čuti kako je sve posljedica dviju Jugoslavija i komunizma, ali i bez daljeg odlaženja u prošlost dovoljno je pogledati dijagnoze koje su postavili Matoš, Šenoa i drugi domoljubi, pa da se vidi kako su dijagnoze jednako aktualne kao i u doba kada su postavljene. Od tada smo pregrmili razne ratove, stvarale su se i propadale države, smijenjivali režimi itd., ali Hrvati se ni milimetar nisu maknuli s mjesta.
Slažem se da manjina odražava kvalitet i da postignuća pojedinaca vuku naprijed cijelo društvo. Tako je to kod normalnih naroda i država, ali ne i kod Hrvata. Ovdje je upravo većina gusaka u magli taj uteg koji nas drži prikovane u blatu. Ne moraju svi mornari na tankeru biti vješti i obrazovani kao kapetan, ali svi moraju davati potporu kapetanu i raditi na zajedničkom cilju. Ni najbolji kapetan ne će ni najbolji tanker dovesti nigdje ako mu mornari buše rupe po trupu.
Ima jedan vic koji nas jako dobro oslikava. U paklu postoji kotao za svaki narod, te je pored svakog kotla straža demona koja one koji pokušaju pobjeći vilama vraća nazad. Samo kraj kotla s Hrvatima nema straže. Gleda to Bog pa pita vraga zašto i Hrvatima nije stavio stražu. A vrag mu odgovara kako to nije potrebno jer onoga koji se popne i dođe u priliku da se spasi ostali Hrvati sami povuku nazad.
Slažem se također kako se narodu laže i petlja, ali se ne slažem s prebacivanjem odgovornosti na političare. Ne zato što ih poštujem, već zato što narod voli laž, prevaru i izdaju. Ljudi glasuju za sebi slične. Pa nisu Plenki i Kolinda došli vojnim udarom na vlast, već voljom tupavih Hrvata.
Mogu razumjeti da se jednom bude prevaren, ajde dvaput, ali svaki put iznova i svaki put na istu foru, to ne mogu. Evo, ovi koji su glasali za Plenkija sada će glasati za Stiera i u njega se zaklinjati kao „onog pravog“. Da sutra Šeksovi „gremiji“ puste Milu Martića iz Haaga i postave ga na čelo HDZ-a ovi bi i za njega glasali.
Kažete političari nevjernici. Pa što to govori o nama? Oni su naša slika. Opetovano izabiranje bezbožnika se ne može unedogled opravdavati naivnošću. Jednom se mora odrasti.