ponedjeljak, 12. ožujka 2018.
Broj komentara: 12:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
George ima jos dosta toga na dnevnom redu: Djakonise, ukidanje celibata, mijenjanje rijeci Posvete, zajednicki obred za katolike i protestante, blagoslivljanje sodomitskih zajednica, Pricest za iste, predsjednistvo nad svjetskim parlamentom “crkava”, “ujedinjenje” sa istocnnim sizmaticima, “priznavanje” SSPX-a, motu proprio kojim zabranjuje TLM svima ostalima...Uz uobicajeno unapredjenje heretika, sodomita, apostata i ostalih neprijatelja Bozjih. Nebi me cudilo ni da nam predstavi jednog “mesiju” koji ce biti jos “milosrdniji” od njega.
OdgovoriIzbrišiIpak se nadam da ce nam dragi Bog skratiti muke i nakon velike kazne poslati tradicionalnog papu koji ce posvetiti Rusiju Bezgresnom Srcu i s kojim cemo imati pravi period mira, prije nego dodje “sin propasti”.
Bilo kako bilo, kao sto rece jedan drugi laznjak:
‘Ovo nije kraj, Nije ni pocetak kraja, ali je kraj pocetka.’
Eno Benedikt 16. ga podržava, kaže da su besmisleni prigovori na njega.više nitko nije normalan u tom vatikanu, svi će se beatificirat međusobno
OdgovoriIzbrišiOvo nije los clanak o Benediktu.
IzbrišiBeenedikt XVI. kaže da ne može komentirati Franjina djela jer ga, između ostaloga, iščekuju druge obveze koje je preuzeo.
IzbrišiNije li to krajnje ironično?!
Evo teksta pisma:
Tuttavia non mi sento di scrivere su di essi una breve e densa pagina teologica perché in tutta la mia vita è sempre stato chiaro che avrei scritto e mi sarei espresso soltanto su libri che avevo anche veramente letto. Purtroppo, anche solo per ragioni fisiche, non sono in grado di leggere gli undici volumetti nel prossimo futuro, tanto più che mi attendono altri impegni che ho già assunti.
Sono certo che avrà comprensione e la saluto cordialmente.
Suo,
Benedetto XVI
Kikii
Ne bih se složio da je članak Hilary White dobar. Previše, panike, gotovo očaja.
IzbrišiStoji da je Benedikt ostao na istoj liniji na kojoj je bio šezdesetih. Možda je, eventualno, postao malčice konzervativniji. Ostali su otišli daleko, daleko u bespuća progresivizma. Tako je Benedikt ispao kao žirondinac pored montanjara u sukobu dvaju krila Jakobinskog kluba, a zna se da su progresivniji odrubili glave gospodski umjereno progresivnih.
Stoji i to da Ivan Pavao II. i sam Benedikt nisu učinili ništa da ušutkaju progresivce.
Međutim, dati pomisao da se Benedikt odrekao u dogovoru s Martinijem, zaboraviti istragu komisije trojice kardinala, zaboraviti da su dokumenti nestajali s Benediktovog stola, i zaboraviti da je njegovom abdikacijom svih tih "problema" nestalo...
Benedikt očito jest bio gotovo drsko indolentan u nečinjenju protiv svojih protivnika, što je u konačnici rezultiralo i indolentnim povlačenjem s Petrove stolice. Neću reći preuzetnim, jer sam Benedikt je rekao kako konklavom ne predsjeda Duh Sveti u stupu oblaka. Kako si je birao prilično bezvezne suradnike (državni tajnik Bertone), tako je, vjerujem, s puno indolentnosti odstupio na rekla-kazala nekolicine kardinala da bi nakon njega mogli izabrati Scolu, ili na koga im je već ukazao. I Matijašu Korvinu koji je velikašima bio strah i trepet, su ti velikaši na samrti neki rekli, a drugi i potpisali da će, s obzirom da nije imao zakonite djece, izabrati njegovog nezakonitog sina Ivaniša. Dakako da nisu. Mrtvog Matijaša nisu se bojali, a Benedikta se nije trebalo bojati ni živog i koliko-toliko zdravog na Petrovoj stolici. Ne znam koliko je za tu njegovu indoletnost kriva činjenica da on svojom pameću i svojim radom jest napredovao kroz hijerarhiju bez makinacija (bio je koristan Fringsu i ekipi jer je radio po savjesti, kao što je bio koristan Ivanu Pavlu II. kad je opet mogao raditi po savjesti). Drugi se se do sličnih pozicija uspinjali uglavnom makinacijama i načelom da ruka ruku mije.
Pomisliti da postoji neka centralna urota ili sviranje Benedikta i Franje (odnosno bratije iz St, Gallena) u suglasju je posve besmisleno.
MB,
Izbrišiotvorili ste puno pitanja. No mislim da na mnoga ne možemo dati jasan odgovor. Barem zasada.
Slažem se s Vama da se previše želi pojednostaviti uloga Benedikta XVI. iz svojeg nekog kuta.
Međutim, činjenica je da je on u šezdesetima zastupao dosta modernističkih stavova.
Činjenica je da se kasnije promijenio. Sjećam se da se već potkraj devedesetih u našim teološkim krugovima (ili kuloarima) nekad šaputalo, a nekad otvoreno govorilo: "Ratzinger je poludio!"
To zbog Tradicije i pravovjerja.
Posvema se s Vama slažem da je njegova kadrovska politika bila loša i da nije znao izabrati prave suradnike.
No opet se pitam, sa svojim pomalo hibridnim pogledom na stanje u Crkvi - pitam se je li mogao i birati ljude jasnoga profila koji će provoditi reforme čeličnom voljom i udarati šakom od stol.
Franjo se u tome smislu odmah profilirao i pronašao mnoštvo izvrsnih suradnika. Oni su odrasli na modernističkim zatrovanim pašnjacima koji prevladavaju u Crkvi od šezdesetih godina.
Franjo im je bio papa kojeg su očekivali i o kojemu su maštali.
Da se u ultraprogresističkom taboru od suradnika ne očekuje post, molitva, odricanje, redovita molitva i ignacijanske duhovne vježbe...i da se štošta previdi i oprosti, to još olakšava proces traženja suradnika.
Nije su se morali posebno prekvalificirati.
No jednu stvar nikako ne shvaćam, ali isto ne prihvaćam ova jednostavna tumačenja: a to je odreknuće Benedikta XVI.
Mislim da je nonsens tvrditi da je to bilo u dogovoru s Martinijem ili da je Benedikt pripravljao put papi Franji. U tome se s Vama potpuno slažem.
Da je tako, mogao je već 2005. odbiti izbor.
No opet, nekako mi se prejednostavno čini to da je on imao opuštene razgovore s kardinalima i da je odlučio: "Eto, ja bih se odrekao službe!" U nadi da će doći netko tko će nastaviti reformu reforme.
Mislim da su pritisci bili neizdrživi. Ne isključujemo i velike i ozbiljne prijetnje.
Ne zaboravimo da mu je kardinal Castrillon Hoyos napisao ono pismo na njemačkome u kojem ga upozorava na urotu koja mu može ugroziti život. Pitanje je što to sve nismo niti saznali?!
I još jedna stvar: kardinal Ratzinger jedina je živuća osoba, možda uz papu Franju, koja je pročitala onaj neotkriveni dio Treće fatimske tajne.
Osim toga, imao je i niz ostalih tajnih dokumenata sestre Lucije.
Znamo da je bio skeptičan prema Fatimskoj tajni.
No to je bilo nekada. Ne zaboravimo njegov posjet Fatimi i one riječi koje su ušle u povijest.
Što se sve posložilo u njegovoj glavi tijekom pontifikata???
Je li uključena neka nadnaravna intervencija???
Meni je znakovito da je on, iako iznimno stara i boležljiva osoba, i danas, pet godina nakon odreknuća živ i među nama.
Kikii
Ne znam kako drugima djeluje ovo na prvi, drugi, treći i koji god već pogled, ali mene asocira na učinak nakon pedesetljeća...
OdgovoriIzbrišiZanimljivo je ovdje na slici ne samo vidjeti Shoenborna i Puljića veoma bliskima jednog drugomu, nego je i više čudno vidjeti ovu cijelu časnu skupinu izrazito radosnih i zadovoljnih lica, - u kombinaciji sa prežalosnim tekstom ispod same slike...
https://www.erzdioezese-wien.at/site/nachrichtenmagazin/schwerpunkt/schwerpunktarchiv/bischofskonferenz/article/64036.html
JbD
Povjesničarka Maike Hickson, urednica portala OnePeterFive napisala je da postoje opravdane bojazni da uskoro kreće napad na celibat, odnosno pokušaj dokinuća celibata.
OdgovoriIzbrišiDrugi poznavatelji Vatikana tvrde da će po svemu sudeći svećeničko beženstvo biti glavna tema drugoga dijela ovoga pontifikata. Glavna tema prvoga dijela bila je obitelj, odnosno sakrament Ženidbe.
Bojim se da bi već same rasprave o dokinuću celibata i napad na tu blagoslovljenu tradiciju zapadne Crkve mogle mnoge ljude u našim krajevima udaljiti od Crkve i svete Mise.
Način života i posvjetovnjačenost pokoncilskoga klera, nonšalantan odnos prema obvezama služenja svete Mise i molitve časoslova za žive i mrtve u stadu koje im je povjereno - sve je to dovelo do sve kritičnijeg stava vjernika prema svećenicima.
Ako bi se celibat ukinuo, to bi dovelo do promjena koje bi uništile katoličanstvo kakvo poznajemo i još bi se manje mogla prepoznati prevažna uloga svećenika koji je "alter Christus" i koji nam je nužan za spasenje.
Vrijeme je da ozbiljno zavapimo Gospodinu: "Salva nos Domine Iesu Christe!"
Kikii
Ja sam nažalost uvjeren da stvari ne mogu poći nabolje dok ne dotaknemo dno dna. Franjin pontifikat je u tom smislu pozitivan jer nas ubrzano približava cilju, dok bi pontifikat nekog suptilnijeg Franje ili Ivana Pavla III. samo produžio patnju za još par godina ili desetljeća. Jednostavno ne vidim scenarij u kojem bi se ovaj nered počistio bez radikalnih rezova i raskola, ili nekakve nadnaravne intervencije. Previše su stvari otišle dovraga.
OdgovoriIzbriši-josko
Ad multos annos!
OdgovoriIzbrišiIvan
"I kad se ne bi skratili oni dani ni jedan se čovjek ne bi spasio. Ali zbog izabranih skratit će se dani oni." (Mt 24,22)
IzbrišiIvan K. (radi razlikovanja)
Djelomično se slažem sa svima: s Joškom, Ivanom i Ivanom K.
IzbrišiPosebice s Joškom jer sam i ja uvjeren da je sve ubrzano i bližimo se vremenu velikih promjena: ili će doći do povratka pravovjerju ili do velikoga raskola. Ili do jednoga i drugoga istodobno - što je najvjerojatnije.
No to ne mora značiti da smo dospjeli do kraja vremena. Istina, puno znakova baš na to nas upozorava.
Osobito onaj neobjavljeni dio Fatimske tajne.
No opet, Blažena Djevica Marija obećala je pobjedu Svoga Bezgrješnoga Srca.
Svaka kriza u crkvenoj povijesti izgledala je strašno.
No pravovjerje uvijek pobijedi.
Kikii