Budući da sam se, tako reći, naslušao i načitao pohvala novom ruhu i duhu "Glasnika Srca Isusova i Marijina", pomislio sam da bi red bio na isti naslov uputiti i koju riječ kritike. Na primjer, u vezi sa samim tim pohvalama, a ukoliko su objavljene na "Glasnikovim" stranicama, priznajem da sam kao davnašnji, ne baš redovit, čitatelj "Glasnika" bio pomalo povrijeđen čitateljskim dopisom da je nova inačica toga lista neusporedivo bolja od prijašnje. Zamišljam kako takvu pohvalu i pokudu tek doživljavaju oni koji su na prijašnjem "Glasniku" radili i surađivali!
Istina, nova je inačica oku privlačnija i ima više stranica i malo je skuplja, ali je članaka u njoj poprilično manje nego u staroj. U zadnja dva broja vrlo je mnogo prostora posvećeno dvojici popularnih svećenika koji se pastoralno skrbe posebice za mladež: don Damiru Stojiću i p. Iki Manduriću, pogotovo ovom drugom, koji u zadnjem broju pripovijeda o tome kako je prilikom prosvjeda branitelja na Markovu trgu, koji su se bili povukli u crkvu sv. Marka, uz Božju pomoć spriječio da policija prodre u crkvu i počne odvlačiti branitelje, što bi vjerojatno bilo završilo krvoprolićem. Njegova je pripovijest istinita, pater ne pretjeruje (osim što je čudno kad sebe na jednome mjestu uspoređuje s Isusom koji hoda po moru), pa ni kad tvrdi da je tada na Markovu trgu susreo Nečastivoga. No objašnjenje je, čini mi se, problematično: da Sotona mrzi Hrvatsku jer je katolička, jer gaji kršćanske moralne vrijednosti, jer slavi Stepinca i jer se zauzima za život. A i kad ne bi bila takva, kaže pater, Sotona bi je mrzio...
Što to znači? Poručuje li se time da je Hrvatska sama po sebi sveta? Da su Hrvati neka vrsta izabranog naroda? Pater to sigurno nije htio reći, ali njegove riječi ipak tako zvuče. A Hrvatska doista nije, općenito uzevši, katolička. Nažalost. Inače bih se valjda bio začudio npr. što u ljekarni na Zelenoj potkovi u jeku "Adventa u Zagrebu" dvije djevojke ispred mene u redu najnormalnije traže i dobivaju tablete za dan poslije. Na to pak da je p. Ike đavla vidio na Markovu trgu, a zacijelo ga ne vidi u stanovitom naslovu otisnutom na koricama jednog od zadnjih "Glasnika", ima li smisla upozoravati? Ili na tobožnje veličanje Boga tjelovježbom koje organizira SKAC? SKAC-ov duhovnik nema ništa protiv protestantizacije i njuejdžizacije Katoličke Crkve? Mene to tjelovježbeno veličanje podsjeća na izjavu jedne vidjelice, u dokumentarnom filmu Ljiljane Bunjevac Filipović, o istodobnome moljenju krunice i jedenju. I na neokatekumensku "Kerigmu" da postoje tri oltara: uz euharistijski još i bračna postelja te obiteljski stol. I u konačnici na Krišnu, čije ime na sanskrtu znači "Crni", a koji je bivšu ljepoličnu grbavicu što ju je čudesno uspravio te se prometnula u lijepu javnu ženu zadovoljio jer ga je željela zadovoljiti svojom profesijom. Eto, tako od "slavoslovne" tjelovježbe stigosmo i do "svetišnog" bluda i "sakralne" prostitucije.
Đavao nam zablude šalje u parovima, oslanjajući se na naše gnušanje spram jedne da bi nas postupno odvukao u drugu, kaže C. S. Lewis. U komunizmu, onom povijesnom i onom mentalnom, s pravom vidimo đavla. No komunizam je samo jedan đavlov rog. Vidimo li i drugi rog?
"...a zacijelo ga ne vidi u stanovitom naslovu otisnutom na koricama jednog od zadnjih "Glasnika"...
OdgovoriIzbrišiMože li neki naputak, ili poveznica na ukazani broj pomenutog glasnika, jer nismo svi u prilici doći u posjed pomenutih "glasnika".
Hvala.
JbD
Đavolski zvuči naslov "Svjetlost iz Međugorja" na koricama jednog od zadnjih "Glasnika", http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=185125. A poznato je da je p. Ike Mandurić da želi biti svećenik shvatio u Međugorju, na ispovijedi kod fra Slavka Barbarića (koji je, poznato je, završio i razgovornu terapiju prema metodi Carla Rogersa), pa je pretpostaviti da u spomenutom naslovu ne nalazi ništa đavolsko.
IzbrišiOp.
Molim Vas tko može neka pogleda slike pod naslovom don Damir Stojić"Još kao dijete povjerio sam Isusu svoju veliku tajnu" - kao Isus to nije znao ha, ha....ne možeš zamjeriti dijetetu, ali smišan je,šesan...ali i kasnije svoje odgajanike naziva divljacima... Ne šale li se valjda urednicui Glasnika Srca Isusova i Marijina (prosinac 2016.) kad tako prenose.... Tko bi rekao da je don Stojić tako daleko dogurao u svojoj komunikologiji? Biti će da je to neki novi tečaj komunikacije :@ ajme, piše da im je puštao Matu Bulića i Thompsona...Sad bolje da budem tiho...ako je to disciplina u đačkom domu... Važnije su slike koje jasno pokazuju mahanje i mlataranje rukama i trans... Točno u duhu su samo je pitanje u kojem jer i đavo je duh.... Piše dalje da je čitao dokumente i da crkva to sve prihvaća.... Prvom prilikom ga je potrebno pitati koje dokumente i koja crkva ova od II VK i na dalje ili ona koja traje od početka kako ju je Krist zamislio? Šmrc,šok... po ovome se da samo jedno zaključiti da don Damir nema pojam o dokumentima jer da proučava dokumente Crkve onda bi proučavao od početka, a ne od kraja kad ionako malo toga je ostalo još čisto katoličko... Pitat ga treba zar nije čuo o misionaru koji je došao u jednu zajednicu karizmatsku i kad je čuo što brbljuju u jezicima rekao je da proklinju Gospu, Isusa i sve sveto... Toliko o jezicima... Gotovo da ne povjeruješ što taj svećenik priča, a bio mi je tak dobar...
OdgovoriIzbrišiMN
Svećenici se ne tribaju tako često javljat na Facebook i po komentarima i nepromišljeno pisat o svemu i svačemu. Komunikacija triba doličit njihovu pozivu. Kolko san čula, neki redovi zabranjuju svojin članovima visit po internetu i društvenim mrežama. I biskup Fellay je to zabranija lefevrovcima.
OdgovoriIzbrišiJulijana Z.
Ha, ha...
IzbrišiOčito poštanska kočija s tim dekretom nije stigla do naših Jakova i Ilijana.
Oni dejstvuju po svome/ili vražjem.
Panter
A šta ti je danas jedan svećenik modernist bez najnovijeg mobitela, laptopa, bez dobrog auta , knjigelica ili najkica. Misliš da bi privukao mlade skromnošću, poniznošću, šutnjom, siromaštvom ? U tome i je uspjeh jer se ne razlikuje od svijeta.
IzbrišiRobelar
Julijana, Panter, cini mi se da razumijem o cemu pisete, ali molio bih da te raprave/prepirke ostavite za neko drugo mjesto.
IzbrišiEvo imam čast u rukama držati Glasnik Srca Isusova za listopad 1941. i ožujak 1942. Svaka stranica i svako slovo su jasni i poučni i pisani za malog čovjeka. Nema tekstova, kao u novom, samo da se popuni prostor a koje ne razumiju ni sami autori. Evo primjera koji me zadivio a što u novom nema :,,Kada bi Bog iza svakog grijeha odmah kažnjavao , zar to ne bi značilo , da nam Stvotitelj ograničava slobodu, koju nam je sam dao? Ali i ovo je sigurno: svako zlo djelo , koje kajanjem i pokorom ne popravimo na ovom svijetu , bit će sigurno kažnjeno na drugom svijetu , a često već i na ovom svijetu." Bez uvijanja i dodvoravanja.
IzbrišiRobelar