Priprema se velika proslava

Ususret 500. godišnjici početka protestantske reformacije, u Rimu je gradska vlast odlučila da se jedan trg nazove po herezijarhu, predvodniku sotonskih protestantskih sila Martinu Lutheru (1, 2, 3, 4, 5). Vatikan je podržao ovaj plan što i nije začuđujuće. U nekim pogledima ovaj čovjek koji je povukao za sobom nebrojene duše u pakao bio je pravovjerniji od brojnih današnjih katolika, ne isključujući pri tome svećenike i biskupe. Luteranske crkve često imaju više katoličkih elemenata u sebi od modernih katoličkih zdanja, a novi rimski obred kako se slavi u većini župa vjerojatno bi zaprepastio i samog Luthera (npr. način pričešćivanja).

Nakon što je Pavao VI. pozvao protestante da sudjeluju u reformi katoličke liturgije, Ivan Pavao II. organizirao sablazan asiških susreta, Benedikt XVI. pohvalno govorio o Lutheru (6, 7), zar je neobičan ovaj događaj za vladavine sadašnjeg Petrovog nasljednika? Katolici u svom katekizmu (Youcat) mogu čitati uz svetačke citate i one Martina Luthera.

Nijedan katolik nije dužan zanijekati nepromjenjivi nauk Crkve kako bi slijedio ludilo samouništenja koje se naziva ekumenizam. Pogledajmo velike svetce i crkvene naučitelje, kako su se oni odnosili prema krivovjerjima i osobama koje su te nauke širile. Da danas-sutra preimenuju u Zagrebu kaptolski trg u Trg Slobodana Miloševića (a Luther je upropastio više ljudi), to ne bi značilo da moramo pristati uz takvu odluku, pa makar je hipotetski podržavali svi biskupi u Hrvatskoj (recimo kad se umirove nacionalno osviješteni).

Izbjeglice, migranti, teroristi, muhamedanci

Nemam običaj baviti se na ovom blogu aktualnim političkim temama, ali danas bih mogao priupitati upućenije čitatelje da mi pojasne ili isprave neka shvaćanja o navali ljudi iz sjeverne Afrike i Bliskog istoka na Europu. Priznajem svoje vrlo površno poznavanje ove teme i rado ću pročitati detaljnije i utemeljenije analize na koje me uputite.

Minivozočašće u Molve

U nedjelju popodne mala skupina članova Društva Benedictus krenula je u marijansko svetište u Molvama.

Velika župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je na povišenoj poziciji pa djeluje još impresivnije.

Gospodin mi je stao u kadar. Htio sam slikati dekret o oprostima.

Prostrana crkva nastala je u drugoj polovici 19. stoljeća.

Na Veliku Gospu je ondje prenesen čudotvorni kip Majke Božje Molvarske. Kip se tijekom godine nalazi u obližnjoj kapelici koju je, očito potaknut grižnjom savjesti, dao izgraditi župnik  krajem 19. stoljeća. Naime, na tom mjestu se nalazila srednjovjekovna župna crkva koju je isti župnik dao srušiti.

Nakon što smo se pomolili Blaženoj Djevici Mariji, prebacili smo se u lijevi krak transepta gdje se pod oltarom sv. Antuna nalazi kip sv. Filomene. Ondje je postavljen 1915. godine, a od sredine šezdesetih je bio kroz 40 godina zazidan. Otkako je niša ponovno otvorena, raste broj vjernika koji se okupljaju pred jedinim kipom ove svetice u Hrvatskoj kako bi joj se utjecali u svojim potrebama.

U povratku smo primjetili uz cestu groblje u Virju.

Razgledali smo groblje, a u jednoj grobnici/mauzoleju, naišli smo i na lijepe vitraje.

Crkva sv. Jakoba je bila otvorena te smo ušli. Zadržali smo se ondje duže vremena u molitvi. Atmosfera je bila poprilično mistična, zrake zalazećeg sunca prodirale su kroz ulaz i obasjavale ovu crkvicu, a vjernici koji bi se našli na groblju, zastali bi da se pomole za svoje žive i mrtve.

Vrlo lijepa Gospina slika na pokrajnjem oltaru.

Zahvalivši Bogu, Bogorodici i sv. Filomeni, zaputili smo se natrag u Zagreb promišljajući u toj blagoj bartolomejskoj noći o Isusovim riječima iz nedjeljnog evanđelja: "Zar ih se nije očistilo deset? Gdje je ostalih devet? Nitko se ne vrati, da poda slavu Bogu, osim ovog tuđinca!"

Gospodine, daj da ti uvijek budemo zahvalni!

On nije bio ekumenist, a još manje ekumanijak

O svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću čitamo na stranici Radio Vatikana (1, 2, 3):

"ponizni fratar ispovjednik koji je molio za puno jedinstvo među Zapadnom i Istočnom Crkvom"

"svetac pomirenja i duhovnoga ekumenizma"

"prorok duhovnoga ekumenizma"

"osjećao je u svojemu srcu taj snažni poziv koji ga je poticao da se daje, da se posvećuje, da moli i radi za jedinstvo kršćana, posebno za jedinstvo Zapadne i Istočne Crkve, Pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve"

Nažalost, nemam izvorno talijansko izdanje ili hrvatski prijevod (4, 5, 6) knjige o sv. Leopoldu koju je o. Pietro da Valdiporro napisao dok još nije bio u modi ovaj lažljivi način izražavanja. Citate svetog Leopolda zato prenosim prema engleskom prijevodu.

• On August 31, 1908 while assisting in hearing the confessions of priests on Retreat, he wrote: "Truly before God and the Blessed Virgin, confirmed by oath, I have undertaken in honor of the Co-Redemptress of mankind, to use all my strength in this life, under obedience to my superiors, towards the redemption of the Dissident Eastern people from schism and error."
  
• On May 21, 1914 he wrote: "I believe by Divine Faith that you, O Blessed Virgin, are most solicitous for the Eastern Dissidents, and I wish to  cooperate as much as possible with your maternal love. All my actions shall have this intention."
  
• On August 21, 1914 (and again on August 3, 1928) he added: "The object of my life must be the return of the Eastern Dissidents to Catholic unity. That is, before God, in the faith of charity of Our Lord Jesus Christ who expiated the sins of the world. I must direct all my energies, so far as my poor condition allows, towards the goal of making some contribution to that great work through the merits of my life."
  
• On February 2, 1918 he wrote: "I believe and therefore I speak: Christ Our Lord is the Redemption: I, his unworthy minister, am truly his minister in the redemption of the Eastern schismatics. Lord, thou knowest all: thou art thyself the author of my will."
  
• In 1937 Padre Leopoldo wrote: "The will, the very desire, be it more or less urgent, to obtain the return of the Dissident Easterners to Catholic unity is the same divine vocation which Divine Providence has granted me...Before God I must have no further doubt about whether or not I am called for this work. In fact this has already been made abundantly clear to me."
  
• It was in 1935 at the Seminary in Vicenza that he wrote: "...In the grace of my vocation in favor of the Eastern Dissidents, I bind myself to a vow that from now on the whole purpose of my life shall be to obtain that as soon as possible the words of our Lord Jesus Christ that there shall be one fold and one Shepherd shall be true of the Eastern Dissidents."
  
• But one year before his death at the age of 76, he wrote to his spiritual director, Fr. Odorico of Pordenone: "I have the East always before my eyes and I feel that God wishes me to celebrate the Sacred Mysteries, saving where justice and charity demand otherwise, so that the great promise of one fold and one Shepherd may in due course be fulfilled. And it certainly will be. This is what I think about it: God moves his ministers to apply his merits to the Eastern Dissidents, so that He is praying for them to the extent that we celebrate the Sacred Mysteries for that intention. That means, then, that He Himself is praying through us, and we know from His own words that God the Father always answers His prayers. The great event will therefore infallibly happen. My task therefore is to work toward the realization of this great prophecy. There you have my ideas on the subject."
  

Izlet u Sveti Tomaž

Nekoliko članova Društva Benedictus uputilo se danas na izlet i tradicionalnu misu u mjesto Sveti Tomaž (pri Ormožu) u Sloveniji. Ondje je od prije par tjedana župnik vlč. Tomislav Roškarič kod kojeg smo bili u veljači ove godine dok je još službovao u Maloj Nedelji.

Obradovalo me što ću moći slušati tradicionalnu latinsku misu u crkvi posvećenoj mom svetom zaštitniku. Cijelim nas je putem pratila kiša koja je prestala tek nakon svete mise.

Župna crkva sv. Tome Apostola izgrađena je između 1715. i 1727., a interijer je s početka 20. stoljeća. Glavni oltar:

"Dominus meus et Deus meus" - "Gospodin moj i Bog moj"

Sveta misa služena je na blagdan sv. Bernarda, crkvenog naučitelja, pa se u evanđelju čita ona tradicionalnim katolicima tako draga izjava Gospodina Isusa Krista:

Amen quippe dico vobis, donec tránseat caelum et terra, iota unum aut unus apex non praeteríbit a lege, donec ómnia fiant. Qui ergo sólverit unum de mandátis istis mínimis, et docúerit sic hómines, mínimus vocábitur in regno caelórum: qui autem fécerit et docúerit, hic magnus vocábitur in regno caelórum.

Zaista vam kažem, dok stoji nebo i zemlja, neće od zakona nestati ni jednog slova, niti jednog znaka, dok se sve ne ispuni. Tko, dakle, dokine jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko bude vršio i naučavao, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.

Naravno, mi hodočasnici iz Zagrebačke nadbiskupije sjetili smo se i sv. Stjepana kralja koji je suzaštitnik zagrebačke katedrale i čiji se blagdan u našoj biskupiji obdržavao na današnji dan.

Ne trebate komentirati moderne predmete u svetištu, nadajmo se da će vrijeme učiniti svoje.

Bilo je dosta vjernika iz župe kojima je ovo vjerojatno prva stara misa nakon liturgijske reformacije.

Evo još nekih detalja iz crkve.

Župnik vlč. Roškarič

Među slovenskim mladomisnicima i kartuzijanac iz Splitske nadbiskupije (1, 2, 3)

(novi) župni dvor

Zahvaljujemo vlč. Roškariču koji nas je kao i uvijek lijepo primio.

Ovo je putovanje bilo za nas mala duhovna obnova. Nadajmo se i molimo da Bog našim biskupima otvori oči te da se što prije i kod nas po svim krajevima Hrvatske počne prikazivati Sveta Misna žrtva prema tradicionalnom rimskom obredu, najvrednijoj baštini zapadne civilizacije.

Jadna djeca

Dodano 23.8.2015. - Odgovor Ivana Ugrina objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u dva dijela, jučer i danas. (Usput, o TDKS-u koji spominje Ugrin čitajte ovdje.)

Prekjučer sam upoznao čitatelje ovog bloga sa slučajem vlč. Ante Kukavice, franjevca kapucina protiv kojeg se zbog različitih liturgijskih i drugih zloporaba potpisivala online peticija.

Novinar Slobodne Dalmacije Ivan Ugrin spomenuo je navedenog fratra u dvije svoje kolumne iz lipnja i srpnja ove godine (Pazimo da ne bismo djecu sablaznili, Padaj silo i nepravdo). U prvoj od njih piše:

Zato sam bio više nego iznenađen kad sam se u posljednju nedjelju mjeseca svibnja zatekao na misi u splitskoj crkvi Gospe od Pojišana. Na početku pretvorbe kleknuo sam na pragu na ulazu u crkvu, i neposredno prije nego će svećenik započeti izgovarati riječi koje predstavljaju vrhunac misne žrtve, čuo sam ga kako kiselo kazuje: "Ajde, dječice, sada lijepo ustanite. Mi to ovdje ne radimo." Kako nisam vidio s dna crkve što su uradili, učinilo mi se da su sjeli, pa da ih je kapucin zamolio da ustanu.

Objašnjenje je navedeni, ničim izazvan, sam ponudio na kraju misnog slavlja, kad je dodatno malenima koji su se nakanili pokloniti Isusu koji tek što nije bio posvećen na oltaru u prilikama kruha i vina, "protumačio" kako se to kod njih radi na nogama, jer pred stolom Gospodnjim kao Božja djeca nema potrebe da klečimo(!)

U drugoj pak prenosi:

Nisam ni zaklopio slušalicu, eto s druge strane žice i drugog kuma. Alo, kume, jesi čuo što je onaj fratar s bradicom nagovorio neki dan na Gospu od Karmela kod kapucina na Pojišanu. Da jesam li čuo, uzvraćam ja kumu, bio sam na misi, sjedio u zadnjoj klupi. Nisam znao bi li se smijao ili plakao.

Misa o škapularu, pučkoj pobožnosti, a on udri o tome kako se u crkvi za vrijeme pretvorbe ne kleči, jer svi smo mi sinovi Božji, Isus je naš brat, mi smo kao i on, zato stojimo oko njegova stola - mogao je pozvat ljude i da sjede u trenutku kad se sjećamo njegove žrtve na križu - ne vjeruju pravo oni koji čine drugačije.

U današnjem broju Slobodne Dalmacije javio se prozvani svećenik. Njegov odgovor možete pročitati ovdje. Zahvaljujem čitatelju koji mi je poslao skenirani članak te upozorio na ovu polemiku. Natrpao je vlč. Kukavica u svom pismu svega i svačega, reklo bi se ni pas s maslom to ne bi pojeo. Ipak, nigdje ne demantira ono što novinar opisuje, osim ako se to ne bi trebalo iščitati iz rečenice "Vi ste još kao dječak optuživali svećenika i za stvari iz ispovijedi - i lagali." Naprotiv, iz konfuznih argumenata prilično je očito da velečasni stoji iza svojih riječi i postupaka koje je Ugrin ukratko prenio i negativno okarakterizirao. Ne mislim se osvrtati na čitav tekst vlč. Kukavice, već vas upućujem da ga sami pročitate, a za kraj donosim samo jedan izvadak koji će vas nasmijati i istovremeno ražalostiti.

Pa ako u Misalu i piše da je pohvalno ili poželjno klečati, nije ipak naređeno. A da je i naređeno, ipak je to samo ljudski zakon.
A ako još znamo da je to zbog lefebrovaca i sličnih, onda znamo koliko vrijedi. Bila je takva nekakva situacija i u vrijeme pape Liberija. Dalje znamo.
Znamo da je jedan sveti carigradski nadbiskup ugušen zbog vjernosti nicejskom Koncilu. Relikvije su mu kod nas u Vodnjanu. Poznato je da je i nadbiskup Aleksandrije sv. Atanazije morao pet puta u progonstvo zbog vjernosti nicejskom Koncilu.
Znajte da će „kapucin s bradicom“ biti spreman - s milošću Božjom - trpjeti i „pasti“ da zasvjedoči vjernost II. vatikanskom koncilu. Neće ni pod kojim uvjetima biti lefebrovac poput Vas i sličnih, a neću Vas ni tužiti ni ocrnjivati.

Izmolite svakako barem jednu Zdravomariju za ovog fratra koji je iz Splita premješten za župnog vikara u Karlobagu i obližnjim župama. Kratki članak o temi klečanja pročitajte na ovom mjestu.

Noge bose

Preko bloga iznebuha naiđoh na peticiju naslovljenu Do kada mislite dopuštati da fra Ante Kukavica izaziva sablazan s oltara splitskog svetišta Gospe od Pojišana?

Vlč. Anti Kukavici, franjevcu kapucinu koji je gvardijan u Splitu stavljaju anonimci na dušu razne prilično ozbiljne pogreške i grijehe. Čini mi se da je peticija na web stranici prilično neučinkovito sredstvo da se tog svećenika ukloni ako je uistinu krivac onoga za što ga optužuju. U više od tri mjeseca potpisalo ju je samo šest osoba, pa je takav akcijski plan možda čak i kontraproduktivan. Puno bi prikladnije i efikasnije bilo snimiti neki od njegovih ekscesa, a za ostale dobiti pismeno posvjedočenje barem dvaju osoba. Osoba kojoj je uskraćena pričest klečeći treba iznijeti samo činjenice (mjesto, vrijeme, eventualne svjedoke) i kratki dopis poslati provincijalu i biskupu (jasno, preporučeno s povratnicom!). Ako oni ne reagiraju kroz mjesec-dva, takav kratki dopis lako je prevesti i poslati u Rim. Sumnjam da će to puno koristiti, ali sudeći prema onome što sam čitao o vlč. Kukavici, on zasigurno ima i sebi nesklone osobe u vrhu crkvene hijerarhije ili barem one koji će njegovo premještanje/uklanjanje moći upisati kao plusić u svoju tekicu za napredovanja (osobito uz ovakvog nuncija). Jedan potpisani i osvjedočeni konkretni dopis (ako imate neki štambilj, lupite i njega), možda je baš ono što im treba da taj svećenik odleti sa župe.

***

Kroniku neokonzervativnog hrvatskog razočaranja papom Franjom možete pratiti u tekstovima koje jedan omiški vjeroučitelj piše za stranicu Vjera i djela. Pokušaj tumačenja Papinih riječi tako da budu u okviru paradigme drugovatikanske obnove Crkve dovodi do neobičnih mentalnih konfuzija. Nakon što dobro uočava probleme s darom koji je Sveti Otac primio u Sarajevu, pa i nekim Papinim izjavama, autor preuzima samouništavajuću retoriku koja je na zapadu već desetljećima ideološko opravdanje gubitka vjernika i svećenika: 

Tim važnim promjenama što dolaze i silinom osvajaju sve papa Franjo poravnava put i time pročišćava svoju Crkvu. Njegovo je postupanje na petrovskoj stolici primjer neočekivanosti i nepredvidivosti djelovanja Duha Svetoga u Crkvi. Zato tako često govori o potrebi da kršćani budu otvoreni iznenađenjima Duha. Određeni se broj katolika snebiva na pojedine postupke i riječi pape Franje, ali samo zato, jer nemaju odvažnosti postati dio Crkve, koja je malo vjerno stado bez utjecaja, siromašna, žalosna i krotka.

***

Za kraj, iz iste nadbiskupije donosim ovaj kuriozitet koji spada u rubriku "samo nek' nam nije dosadno na misi".

Uvodeći prisutne vjernike, koji su po nesnosnoj vrućini došli na Gospin Grad, u slavlje svete mise fra Ante im je nagovijestio da će u prvom čitanju čuti riječi koje je Mojsije čuo na Sinaju: Izuj obuću sa svojih nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. (Izl 3, 5). Ovo mjesto je za nas sveto tlo pa zato „u ovom biblijskom tekstu i susretu Mojsija s Bogom možemo prepoznati i ono što se nas tiče“. Pozvao je vjernike koji hoće i koji mogu da izuju svoju obuću i da misu slave bosi, što je i sam učinio. „Kad smo bosi, onda nije teško kušati kako smo ranjivi. Ne bismo mogli trčati bosi po Gradu niti niz Grad. Ni Mojsije ne bi bio mogao trčati po Sinaju bos i pobjeći od Gospodina. Kad ga je Jahve pozvao da izuje obuću, onda je to činio iz više razloga. Jedan od njih, a upravo njega nam valja posvijestiti na početku mise, je ljudska slabost, izloženost, ranjivost koja se proteže po cijelom tijelu, a bosi je osjećamo u dodiru sa zemljom. Ali, upravo je ta ranjivost mjesto susreta s Bogom.