subota, 12. ožujka 2011.

U nastavku pogledajte

Evo jedne obavijesti vezane uz emisiju Nedjeljom u dva koju možete pogledati sutra u nedjelju 13. ožujka s početkom u 14 sati na prvom programu Hrvatske televizije:
Gost emisije Nedjeljom u dva je don Damir Stojić. Salezijanski svećenik koji je ovoga tjedna prosvjedovao u Zagrebu zbog kršćanofobije objasnit će zašto misli da su prava kršćana u Hrvatskoj povrijeđena, a osim toga govorit će o svojem iskustvu rada s mladima, seksualnosti, položaju crkve u društvu.
O don Damiru sam nešto više napisao kada ga je prije nekoliko mjeseci napao Križ Života. Apostolat don Damira među studentima grada Zagreba izuzetno je dobro prihvaćen, a internetska stranica Studentski Pastoral (SPAS) je zaživjela i redovito se obnavlja primjerice odgovorima kapelana ili aktualnim razmišljanjima poput korizmene on-line "duhovne obnove".

Trenutno je u tijeku i molitvena akcija kako bi gostovanje don Damira prošlo što bolje, evo o čemu se radi, pa se možete priključiti ako želite.

***

Priznajem da sam se malo zabrinuo da li staviti sljedeću video snimku na blog ili ne kad sam potražio tko je taj svećenik koji iznosi svoja razmišljanja. No, odlučio sam ne biti taoc zlonamjernih ljudi koji možda čitaju ovaj blog i iz toga izvlače zaključke koji im odgovaraju. Pogledajte prvo video snimku i sami zaključite je li to što govornik iznosi istinito i razumno. Onda možete pročitati i pozadinu ovog po meni žalosnog slučaja (1, 2).

***

Ne zaboravite se pomoliti za ljude koji su nastradali u potresu u Japanu. Možete ih preporučiti i mučenicima kojih je ta zemlja imala u izobilju.

Broj komentara: 26:

  1. Radije ostati bez vrijednog i aktivnog svećenika, nego implementirati Papin dokument! Kanonika su pomalo gurali da ode.

    OdgovoriIzbriši
  2. Svaka čast don Damiru, izvrsno se držao u emisiji! Totalno je posramio Stankovića, tj. Stanković je sam sebe posramio količinom elementarnog neznanja i pokušajima da se izvuče svojim uobičajenim cinizmom.

    Uživao sam gledajući čovjeka koji je toliko pozitivno i afirmativno govorio o svemu i nije se ni najmanje dao isprovocirati ili smesti. Vidi se da je riječ o čovjeku koji radi "na terenu", koji je okružen ljudima i govori iz iskustva.

    Ali ipak, treba pohvaliti i Stankovića što je takvog čovjeka doveo na državnu televiziju, i to u najgledaniju emisiju u najgledanijem terminu. Omnia in bonum!

    OdgovoriIzbriši
  3. splendor kaže...

    "Radije ostati bez vrijednog i aktivnog svećenika, nego implementirati Papin dokument! Kanonika su pomalo gurali da ode."

    Ne razumijem francuski ni engleski. O čemu se ovdje radi?

    OdgovoriIzbriši
  4. Zbilja mi je potresno bilo poslušati ovog svećenika i to što govori. Pogotovo zbog toga što je gotovo nemoguće uprijeti prstom u nešto što je rekao i reći da nije u pravu.

    Isto tako, sve više mi postaje jasno koliko smo mi daleko od Zapada, i koliko zapravo ni ne vidimo dubine krize svećeništva i Crkve. Iz svog kratkog iskustva sa Crkvom u Austriji imao sam priliku susresti svećenike koji su me uvjeravali da je osobna ispovijed zastarjela stvar, koji daju kolektivno odrješenje prije mise (nakon zajedničkog "Ispovijedam se"), koji misle da pričest treba dijeliti svakome bez iznimke ("Isus je umro za sve"), koji ne sudjeluju u formaciji djece za primanje sakramenta sv. Potvrde i prve pričesti, koji uopće ne uče djecu na vjeronauku o tome što je sv. ispovijed i kako joj pristupiti!!

    I zaista je nezamislivo težak položaj svećenika koji to sve prepozna kao pogrešno i mora pristati na tu praksu. Baš me zanima do koje granice se očekuje poslušnost od svećenika. Može li biskup (ili nadređeni) narediti svećeniku da počini grijeh i da li ga je ovaj u tom slučaju dužan poslušati?

    Jer davati prvu pričest djetetu koje ne zna što je sv. ispovijed, dijeliti pričest svima bez razlike, odgovarati ljude od osobne ispovijedi - to su SMRTNI GRIJESI. I što sad da svećenik radi? Počiniti smrtni grijeh ili otkazati poslušnost?

    Ne mogu ni zamisliti koliko je tim ljudima teško. Sveta Marijo, nado naša, majko svih svećenika, moli za njih!!

    OdgovoriIzbriši
  5. ovakve situacije nažalost nisu nama daleko. Naši biskupi su se postavili prema motupropriju kao stvari koja se tiče samo lefevbvrovaca a u motupropriju se ne pojavljuju niti jednom riječi jer je pitanje lefevbrovaca uređeno motuproprijem Ecclesia Dei prije 20 godina jedino što im je nedavno ukinuta ekskomunikacija a pitanje ekskomunikacije jedne družbe nema veze sa dozvolom služenja mise po misalu iz 1962. Poglavari u sjemeništima i nekim redovničkim ustanovama se ponašaju krajnje netolerantno prema pitomcima koji osjećaju privrženost ranijoj liturgijskoj tradiciji. Tumače motuproprij kako oni žele, poslušni su Crkvi samo u onom što se njima sviđa. Toliko kontroverzni neokatekumeni-"nema problema s njima,njih je papa odobrio" protestantska doktrina-"to nije protestantizam nego tako kaže koncil" Čuo sam da poglavari u jednom sjemeništu vrše teški pritisak na jednu skupinu pitomacaa koji podržavaju tradicionalnu misu prijeteći govoreći da je podržavanje stare mise znak neprikladnosti za ređenje. Uvjerava se ljude da je crno zapravo bjelo tj radi se od ljudi budale. Polako će se i iz naše sredine prelaziti u FSSP institut Krista Kralja a već sam čuo i za neke skorašnje prijelaze u FSSPX. Zapitajmo se jeli to nama zaista potrebno da nam se počme događati?

    OdgovoriIzbriši
  6. FSSP i Institut Krista Kralja su dvije organizacije, obje odobrene od Crkve. SSPX su šizmatici, a nije sigurno da su četiri voditelja uistinu valjano primili biskupsko posvećenje, ali ako i jesu treba ih se čuvati ne zbog mise - u tome su uzor, već zbog odbijanja nauka Sabora.

    OdgovoriIzbriši
  7. Posveta biskupa je valjana, ali nije bila dopuštena, zbog čega su samo biskupi donedavno snosili sankcije, ali to je sada prošlost tako da ja ne bih koristio taj izraz "šizmatici"- druga je stvar što bratstvo nema kanonski status. Treba moliti da uspiju ti razgovori koji se vode.

    OdgovoriIzbriši
  8. FSSPX nisu šizmatici i u više navrata je to potvrdio sam vrh Vatikana što možete provjeriti na engleskoj Wikipediji. Četiri biskupa su bili priznati od pape Ivana Pavla II. kao valjano zaređeni biskupi, ali je proglašeno da su izopćeni jer papa nije dao dopuštenje za njihovo posvećenje (s obzirom na dogmatski način na koji su proglašena ta izopćenja se mogu osporiti). Nitko drugi iz društva nije izopćen niti itko tko dolazi na njihove mise. A što se tiče odbijanja nauka Sabora, ne odbijaju sve već samo ono što bi i svi katolici trebali odbiti, kao taj liberalni duh Sabora koji želi ukloniti sve staro, kolegijalnost (demokracija u Crkvi), jednakost svih vjera (tzv. vjerska sloboda) itd.
    Treba paziti na ishitrene izjave. Samo to društvo i msgr. Lefebvre su zaslužni što mi danas imamo tradicionalnu misu jer su je oni jedini sačuvali u svojim sjemeništima od 1972 nadalje (provjerite malo odakle dolaze FSSP, Institut Krista Kralja i slični - svi izvorno iz FSSPX) da bi je pape od 1984. i 1988. mogle opet "odobriti".

    OdgovoriIzbriši
  9. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  10. Mons. Lefebvre je po svoj prilici spasio Tridentsku misu, i za to mu Crkva mora biti zahvalna, ali je bilo posve nepotrebno vezati obranu mise s napadom na nauk Sabora. Povezivanje tih dvaju ciljeva šteti nastojanjima oko obnove Tridentske mise, te se ne smijemo čuditi ako su biskupi po svijetu oprezni.

    Šizma, ili ekumenskije rečeno: nepotpuno zajedništvo, je raskid s upravom i bogoštovljem Crkve, koji može prestati samo ponovnim uspostavljanjem zajedništva, a ne odlukom “vrha Vatikana” ma da o takvoj odluci ništa ne znam. .

    Valjanost biskupskog posvećenja ovisi o intenciji, i ta je sporna u slučaju Lefebvreovaca, pored sumnje na koju Ivan Pavao upućuje izjavom da su četvorica izopćena kao svećenici (“Mons. Lefebvre and the priests….”, Ecclesia Dei br. 3, ako je vjerovati tekstu u SSPX - ovoj The Catholic Quarterly Review 1988, str. 61).

    U obredniku je Papin Mandat zamijenjen “mandatom Rimske Crkve” jer su “vlasti Rimske Crkve animirane duhom Modernizma” koje djeluju “u suprotnosti sa Svetom Traditicijom” i t.d. (isto, str. 52) iz čega bi trebalo biti jasno ne samo da nije postojala intencija da se radi ono što Crkva radi, već da je intencija bila izričito protivna, t.j. da se osigura stalno održavanje šizme. A mogu i više dodati ako ovo nije dosta za sumnju. Valjda će se o tome Crkva jednom konačno izjasniti; u međuvremenu svatko ima pravo na vlastito mišljenje.

    OdgovoriIzbriši
  11. Misa jest nauka, to dvoje je nerazdvojivo. Ako katolik ide na tradicionalnu misu, ali ne vjeruje u nauk Crkve nego u neko krivovjerje (npr. da su sve vjere jednake) on više nije katolik pa mu ta misa ništa ne vrijedi. Upravo zbog te veze mise i nauke su FSSPX i msgr. Lefebvre bili uvijek progonjeni, ne zbog nekakvog "nezajedništva" s Crkvom.
    Kad se papa Ivan Pavao II. 1978. nesumnjivo uvjerio u ispravnost nauka FSSPX-a, ponudio je da se potpiše sporazum i da im se dopusti da služe tradicionalnu misu, pozvavši kard. Šepera da to riješi, na što mu je kard. Šeper rekao: "Nemojte im dati ništa! Oni će tridentsku misu iskoristiti kao zastavu." (http://www.sspxasia.com/Documents/Archbishop-Lefebvre/The-Infiltration-of-Modernism-in-the-Church.htm), jer je dobro znao za tu vezu između tradicionalne mise i tradicionalne nauke, koje su oboje postkoncilski liberalni kardinali svom silom nastojali istrijebiti, i uspjeli bi da nije bilo FSSPX-a i msgr. Lefebvra.
    Nova misa i nova teologija, to je ono što je koncilijarna Crkva nametnula, ali FSSPX se suprotstavio svim krivovjerjima koje su liberalni kardinali i biskupi umetnuli u dokumente II. vatikanskog sabora, znači ne cijelom Saboru nego onim dijelovima koji su bili nespojivi s katoličkom vjerom.
    U šizmi, iliti hrvatski raskolu, nisu nikad bili jer su uvijek priznavali papu i nepogrešivi nauk Crkve, u koji II. vatikanski sabor po svojoj definiciji ne spada jer je bio pastoralni, a ne dogmatski koncil, za razliku od svih dotadašnjih 20 koncila, što znači da nije nepogrešiv kao što su ostali. Zato Vatikan i ne smatra da su u šizmi.

    Hajde molim te pogledaj nepogrešiva dogmatska učenja papa o modernizmu, pogotovo pape sv. Pija X. i usporedi sa stanjem u postkoncilskoj Crkvi pa se onda usudi poreći ove riječi koje si naveo: "vlasti Rimske Crkve su animirane duhom Modernizma i djeluju u suprotnosti sa svetom Traditicijom".
    Pod intencijom (odnosno namjerom) koju spominješ, "da se čini ono što Crkva čini", pod Crkvom se ne podrazumijeva samo trenutna "vlada" u Vatikanu, već cijela Crkva, na svim mjestima i u svim vremenima. Misa, vjera, nauk i Crkva s kojom su FSSPX u zajedništvu je Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Crkva kroz svih punih 20 stoljeća, a ne ova koncilijarna Crkva (kako ju je msgr. Lefebvre nazivao) i njen nauk. Ništa njih ne može razdvojiti od ljubavi Kristove (Rim. 8:35-39) pa ni hereza koja je zavladala modernom Crkvom, kao što je to znalo biti i u povijesti, npr. u vrijeme sv. Atanazija. Oni ostaju vjerni nauku apostolskom, katoličkom, kršćanskom i nasljedniku svetog Petra na Svetoj Stolici.

    Da msgr. Lefebvre nije posvetio ona četiri biskupa FSSPX, tradicionalni nauk i tradicionalna misa bi umrli s njim. Prepustio bi ih onim istim liberalnim kardinalima koji su dokrajčili ostale samostalne pokrete za tradicionalnu vjeru, nauk i misu, kao što su samostalni tradicionalni samostani benediktinaca. Ali, hvala Gospodinu Bogu našemu, msgr. Lefebvre je sačuvao vjeru, misu i nauk za buduće naraštaje i sveopću obnovu Crkve. Zato je nekoliko mjeseci nakon njegove smrti uzoriti kardinal Oddi, dugogodišnji prefekt Kongregacije za kler i najgorljivi tradicionalist među tadašnjim kardinalima, što je i njega nekad znalo koštati, došao kleknuti i pomoliti se na njegov grob pa je ustao glasno rekavši: "Merci, Monseigneur".
    Dakle promisli malo prije nego što napadneš FSSPX i čovjeka zbog kojega ti i milijuni katolika i sada imaš priliku vjerovati i moliti se na način na koji je to Crkva uvijek činila i koji je najdraži našem Ocu Nebeskom.

    OdgovoriIzbriši
  12. msgr. Lefebvre je bio svetac već na zemlji jer je sačuvao vjeru, misu i nauk.
    I dobro si primjetio umjesto da ga se napada, komotno se može, i prije njegovog proglašenja za crkvenog naučitelja, doctores expressa Ecclesiae declaratio, ponašati kao da on to već je.

    OdgovoriIzbriši
  13. Oprosti, ali nadbiskup Lefebvre nije bio crkveni naučitelj niti je to ikad ili on ili bilo tko ozbiljan rekao. Naprotiv, kao što je on sam rekao, bio je samo jedan katolički biskup s katoličkom vjerom, kao i ostali biskupi, samo što je većina tih drugih prije, za vrijeme ili iza Koncila počela učiti i vjerovati neke stvari drugačije od crkvenog nauka, pa ga je sila prilika natjerala da kao i mnogi drugi svećenici i biskupi stane u obranu Katoličke vjere. Zbog svoga autoriteta, karizme i utjecaja okupio ih je zatim sve u FSSPX i vodio kroz mnoge teškoće.
    Već spomenuti kardinal Oddi je pri posjetu njegovom grobu isto tako rekao da je bio sveti čovjek.
    Kako ide izreka: "Tko se ruga, taj ne razumije."

    OdgovoriIzbriši
  14. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  15. Mislim da pitanje valjanosti nakane treba shvatiti u onom najužem smislu koji se tiče teološke definicije biskupstva, ne njegove konkretne (pastoralne) primjene u stvarnosti - inače bi, i još eminentnije, trebalo reći da su i pravoslavna ređenja nevaljana.

    OdgovoriIzbriši
  16. Monseigneur Lefebvre je svetac, to je sigurno. Veliko mu hvala jer je sačuvao vjeru, misu i nauk. Neka to bude naša nakana na svakoj tradicionalnoj misi.

    OdgovoriIzbriši
  17. "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (Mt 16,18-19)
    I svi znamo što je Sveti Otac svezao za Mons. Lefebvre-a.
    Zaista ima istine u nekim rečenicama koje je izjavio ovaj svečenik.
    Zaista postije svečenici koji davaju kolektivna odrješenja, ne mole breviar, ne održavaju svaki dan sveto Euharistisko slavlje.
    Pa i sam je Benedikt XVI rekao da je Crkva lađa koja pušta na sve strane. Ali ne treba se zato prepasti. Ne treba prelaziti u neku drugu crkvu. Treba moliti!

    Ja sam osobno veliki ljubitelj tradicionalne Mise, ali isto tako draga mi je i ona Neokatekumenske zajednice. Oni nemaju orgulje, ali imaju gitare, bubnjeve, pa u Svetom Pismu piše "
    Hvalite ga zvucima roga, *
    slavite ga harfom i citrom!
    Hvalite ga igrom i bubnjem, *
    slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!"
    Netko ih je tu spomenu kao primjer lošeg Crkvenog pokreta. Ali ja se ne bih složio s tim. Poznajem nekoliko njihovih svečenika i bogoslova. Zaista su revni u služenju Kristu. ne nose reverendu, ali su uvijek u crnom s kolarom. Redovito mole breviar i dr.
    Istina imaju i oni nekih svojih mana, ali ipak ne smatram ih ništa lošijim nego li primjerice FSSP.

    OdgovoriIzbriši
  18. Po riječima najvećega mistika Crkve, blažene Ane Katherine Emmerich: "Crkva je jedna jedina, Rimokatolička! I kad bi na svijetu ostao samo jedan katolik, on bi bio ta jedna univerzalna Crkva, Katolička Crkva, Crkva Isusa Krista koju vrata paklena nikad neće nadvladati", tako da nema govora da FSSPX prelaze u "neku drugu crkvu" jer druga ne postoji: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 6:69)
    Kao što je rekao msgr. Lefebvre, nisu svećenici FSSPX oni koji se trebaju negdje vratiti, jer oni nisu nigdje otišli, ostali su vjerni i papi i nauku Crkve, za što ih nijedan papa ni ikoja druga sila ne može izopćiti - poslušali su Boga, a ne čovjeka i sačuvali misu i nauk, ali ova "Koncilijarna Crkva" je ona koja se mora pod hitno vratiti katoličkom nauku i tradicionalnoj misi, dok ne bude prekasno...

    Blažena A.K. Emmerich je također rekla: Misa loše slavljena je ogromno zlo. Ah, nije uopće svejedno kako se Misa govori! Imala sam veliku viziju o otajstvu Svete Mise i vidjela sam da što god dobra je postojalo od Stvaranja zbog nje je postojalo", u čemu imaš odgovor na zloupotrebe u slavljenju mise kod neokatekumena (bubnjevi, gitare i sl. su svetogrdni na Misi, kao što su stoljećima pape i govorili), a što se tiče tog karizmatskog pokreta kao takvog evo link na samo jednu od mnogih stranica na internetu koja ih ukratko objašnjava (http://www.sspxasia.com/Documents/Catholic_Doctrine/Is-The-Charismatic-movement-truly-Catholic.htm). Ako nisi znao, krizmatski pokret i kao njegov dio neokatekumene su utemeljili protestanti pentekostalci (američka sekta), koji usput na Trgu bana Jelačića dijele letke za svoj pokret i priznaju vezu s njima, a kako i ne bi kad su karizmatici i neokatekumeni njihov način da se ubace u Katoličku Crkvu. To je jedan vrlo opasan pokret tj. sekta s raznim herezama, na njihovim sastancima se događaju često i opsjednuća i druge strašne stvari. To je samo jedan od načina na koji zlo napada Crkvu danas, dok je najslabija, da što više vjernika odvede u propast i to je još jedan savršen dokaz koliko je kritično stanje u Crkvi i koliko je potreban povratak Tradiciji, bez koje nema Crkve. "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi." (Mt 7:15) Sveti Petre i Pavle, molite za nas! Svi sveti, molite za nas! Gospodine, ne dopusti da nas rastrgaju.

    "Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju. A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo. Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite." (1 Sol 5:2-11)

    OdgovoriIzbriši
  19. Da su poslušali Boga onda bi poslušali i Papu. Možda nisi znao, ali Papa je Petrov nasljednik. A Petru je Isus Krist, kao pravi Bog i pravi čovjek rekao: "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (Mt 16,18-19).
    I tu nema više nikakve rasprave!
    Jedino se nadam da će Motu Proprio utjecati na ponovno ujedinjenje SSPX s Katoličkom Crkvom-koja priznaje Papu kao Kristova nasljednika

    Ako sam ja dobro informiran,neokatekumenski put su osnovali Kiko Argüello i Carmen Hernandez uz blagoslov najprije mjesnog nadbiskupa, a kasnije i od Pavla VI; Ivana Pavla II i Benedikta XVI. Sigurno bi tu bio naveden i Ivan Pavao I, ali nije baš dugo bio Papa pa se nije ni stigao izjasniti.Uglavnom nije to nikakva sekta osnovala niti preko njih ona djeluje. To je smiješno što ti govoriš!

    Još jednom napominjem da mi je jako draga tradicionalna Misa. No budimo realni, zar vi mislite da su prvi katolici, odnosno kršćani imali Euharsitiju na latinskom jeziku, sa svečenikom okrenutim leđima, sa tako raskošnom odjećom i dr. Zar stvarno misliš da je Tridentska Misa jedina ispravna Misa. Dobro promisli!

    Pax Tibi !

    OdgovoriIzbriši
  20. Osvrnut ću se na Sokratesov komentar, jer je u međuvremenu samo on nešto rekao na što se vrijedi osvrnuti.

    Mislim da je u prvome redu važno ono što je skladu s naukom Crkve, a to se da razabrati is crkvenih dokumenata, konkretno Trentskog Sabora. U prijevodu: “Osuđuje se onaj tko kaže da se od službenika koji vrše i dijele (conficiunt et conferunt) sakramente ne traži nakana da barem rade ono što Crkva radi.” (DS 1611).

    U drugome se redu dobro osloniti na pouzdane priručnike koji interpretiraju značenje izraza “nakana da barem rade ono što Crkva radi”. Ja se prvenstveno oslanjam na knjigu B. Leemng: Principles of Sacramental Theology, Drugo izdanje 1960. Pater Leeming je bio profesor dogmatike na isusovačkom Heytrop Colledge-u, i u toj knjizi piše o valjanosti i nakani na kojih 90 stranica. Poziva se na Sv.Tomu, te razne dokumente Rimskih ureda, koji rješavaju pojedine slućajeve, kao I na Bulu Leona XIII Apostolicae curae (i o nevaljalosti agnlikanskih ređenja).

    Ukratko, izrazom “barem” (saltem), Sabor je ukazao na minimum, a nije isključio da bi se u izvjesnim prilikama, ili kod kojega od sakramenata, tražiIo više od toga “barem”.

    Općenito se uzima, ako službenik, u ovome slućaju biskup, vrši sakramentalni znak (materija i forma) onako kako ga Crkva vrši (konkretno: kako je predviđeno obrednikom)… da samim tim ima unutarnju nakanu (uključivu; ne mora biti izričita) da radi ono što Crkva radi. Naravno, ako netko to radi samo izvanjski – recimo - u šali, igri, poučavanju studenata, ili pod prisilom i t.d. tada nema nakane da radi što Crkva radi, makar se poslužio ispravnim obrednikom. Ali, ne pita se što službenik u sebi misli o učinku sakramenta (bezvjerac može valjano krstiti dijete, da udovolji, recimo, želji paralizirane supruge koja je katolik, pa makar smatrao da se radi o praznovjerju: samim tim što ozbiljno radi s nakanom s kojom bi to i njegova supruga učinila da može, on radi što Crkva radi); dovoljno je da izričito ne isključuje ono što je bitno za dotični sakramenat, i tu vidim dvije “kvake”.

    Prva je “Mandat” kojeg sam naveo prošli put, a druga je što SSPX odbacuje nauk Sabora o sakramentalnom karakteru episkopata. Više o tome drugom prilikom, kojom ću se osvrnuti i na usporedbu s Pravoslavnom Crkvom.

    OdgovoriIzbriši
  21. Ne želim se s tobom raspravljati jer vidim kako kategorički odbijaš prihvatiti istinu vjere. Ipak, za dobrobit tvoje duše i svih koji će ovo pročitati ukazat ću na neke probleme i pitanja:
    1. Postoji li situacija u kojoj katolik nema odgovornost sačuvati vjeru i nauk Crkve?
    2. Smije li papa (ili bilo koji drugi autoritet) zabraniti tradicionalnu misu ili naučavanje nauka Crkve?
    3. Smije li papa natjerati bilo kojega katolika da se odrekne trad. mise i nauka Crkve?
    4. Smije li papa izopćiti nekoga zato što se ne želi odreći trad. mise i nauke?
    5. Kad trad. misa i nauk ostanu očuvani u samo jednoj zajednici ili malom broju ljudi, smiju li oni dopustiti da trad. misa i nauk nestanu?
    6. Vrijedi li izopćenje, ili bilo koja slična sankcija, kad osoba djeluje u velikoj potrebi, pogotovo potrebi opstanka Crkve?
    Papina moć je ograničena njegovim poslanjem. Ako on koristi tu moć da bi, bilo svjesno ili nesvjesno, onemogućio opstanak Crkve, takva sankcija je ništavna.
    Ukratko, nikakva naredba pape ne može te natjerati da prekršiš naredbu Božju.

    Jedna od posljedica 2. vatikanskog sabora, naslijedujući Francusku revoluciju i humaniste, je postavljanje čovjeka na mjesto Boga (jedan od najilustrativnijih primjera je okretanje svećenika prema narodu, s ledjima prema Bogu), a nastavak toga se vidi i danas, kad se od pape želi učiniti Boga, idola, i tim otvorenim štovanjem pape (npr. pravim i zastrašujućim vrištanjem dok prolazi i na Angelusu, u čemu se čudjenje može vidjeti i na njegovu licu) i nepriznavanjem mogućnosti da on može pogriješiti kad ne proglašava dogmu.
    Žao mi je što pristaješ uz 'modernu' teologiju, koja medju ostalim kaže da nije važno na koji način štujemo Boga, kao što naučavaju i protestanti - sve je dopušteno pa se tako dopuštaju i svakakve zajednice, kao što su katizmatici. Promijeni svoj stav jer u tom pristajanju, nažalost upadaš u zamku osudjene hereze antikvarijanizma i modernizma.

    Katolička Crkva je svjetlo svijeta. Kad netko počne eksperimentirati s naukom koji nije katolički, bio to protestantski, kao što su karizmatici, ili liberalistički (npr. 'sve su vjere iste'), koji proglašava načela Francuske revolucije u Crkvi, ta osoba ili grupa samu sebe stavlja izvan Crkve. Ako išta, onda Drugi vatikanski koncil, postkoncilske hereze i moderna apostaza to savršeno dokazuje.

    Ubuduće usmjeravam sva pitanja meni na sve moje gornje komentare jer mislim da su u njima dovoljno dobro predstavljeni odgovori na sva ova pitanja, prema vječnoj nauci Crkve, a i mislim da smo svi već u opasnosti da se počnemo ponavljati.

    Pogledajte ovaj zanimljivi nadahnjuti video o obraćenju švedskog luteranskog pastora na katoličku vjeru i njegovom putu do svećenstva u FSSPX. http://www.dici.org/en/news/interview-with-sten-sandmark/

    Pozdravljam svu vjernu djecu Svete Crkve Katoličke, na ovaj blaženi dan Svetog Navještenja. Neka vas blagoslovi Gospodin Bog Svemogući, da ustrajete na putu svete vjere i istine jer istina će vas osloboditi. Molite se da Gospodin obnovi Svoju svetu Crkvu i preko Bezgrješnog Srca Isusova i Marijina da joj podari pobjedu nad svim zlima, herezama i laži.
    Sancte Michael, defende nos in prœlio...

    OdgovoriIzbriši
  22. Radi pojašnjenja, ovaj moj komentar koji počinje s:
    "Ne želim se s tobom raspravljati..."
    odnosi se na komentar Anonimnog 25. ožujka 2011. 00:18

    OdgovoriIzbriši
  23. Nisi odgovorio da li misliš da su prvi kršćani slavili misu na tradicionalni način.

    Mons. Marcel Lefebvre i Četvorka su izopćeni jer ih je on zaredio za biskupe bez dopuštenja Svetog Oca, a ne zbog toga što su htjeli tradicionalnu misu.

    Ti da si proučio dokumente Drugog vatikanskog sabora shvatio bi da svećenik nije okrenut leđima Bogu. Već se cijela zajednica okuplja oko Krista !

    A to što smatramo da je papa bio vođen Duhom Svetim kada je otvorio vodio i zatvorio vatikanski sabor ne znači da smatramo da je on u svemu nepogrešiv.

    OdgovoriIzbriši
  24. Molio bih anonimne komentatore da koriste neko ime ili nadimak kako bi bilo jasnije vidljivo tko pise sto.

    Danas je 20. godisnjica smrti mons. Lefebvrea, pa ga se mozemo spomenuti u svojim molitvama.

    OdgovoriIzbriši
  25. Za informaciju:
    mercredi, 04 mai 2011
    Le Chanoine Yannick-Marie Escher a quitté Ecône

    Le jeune prêtre Yannick Marie Escher, qui avait fait parlé de lui l'été passé en entrant à Ecône, dans un prieuré à Genève, a quitté la Fraternité Saint Pie X.

    Aux dernières nouvelles, le chanoine serait sur Fribourg, comme enseignant, une info qui doit cependant être encore confirmée.

    Il était visible que ce non-choix de la Fraternité Saint Pie X était une simple réaction. Une prière toute particulière, aussi au bienheureux Jean Paul II, pour notre confrère Yannick Marie Escher.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.