Prišao sam papinskoj palači. Ulaz je kroz brončana vrata ispod kolonade s desne strane. Tamo sam zatekao Švicarsku gardu pod zapovjedništvom višeg dočasnika, koja više nije bila samo slikovita pojava, već je bila iznimno zainteresirana za svakoga tko bi se približio. Ovo je mjesto, ako igdje, gdje bi se pojavili oni koji se predstavljaju kao Atila ili Luther, ili oni koji su željeli preobratiti Papu. Koliko god to zvučalo nevjerojatno, to se dogodilo više puta tijekom osamnaestog stoljeća. Najuporniji misionar bio je škotski pastor koji je bio uvjeren da je ‘babilonska bludnica’ iz Otkrivenja upravo Papa, te da je njegova dužnost otići u Rim i pridobiti ga za prezbiterijanizam. Uspio se približiti Papi tijekom ceremonije u bazilici svetog Petra i, prišavši mu, povikao je snažnim glasom: ‘O ti zvijeri prirode sa sedam glava i deset rogova! ti majko bludnica, odjevena u purpur i grimiz, ukrašena zlatom i dragim kamenjem i biserima! odbaci zlatnu čašu gnusoba i nečistoće svoje bludnosti!’
Švicarska garda preuzela je kontrolu nad njim, i bio bi poslan na galije da nije bilo intervencije Klementa XIV. koji se činio manje šokiranim od svih ostalih. Papa je platio njegovo putovanje natrag u Škotsku i primijetio da mu je ‘zahvalan na njegovim dobrim namjerama i na poduzimanju tako dugog putovanja s ciljem da učini dobro’.
(H.V.Morton, A Traveller in Rome)
Sto se zeli reci ovom anegdotom? Da je Rimu uvijek trebalo “obracenje” ili da je uvijek postojalo onih koji su htjeli “obratiti” papu?
OdgovoriIzbrišiJedini problem je sto su pape prije bili katolici (neki bolji neki gori), a ovi sto su pokusavali nesto, bez iznimke - otpadnici od vjere.
Danas samo neke grupe zlocestih farizeja tvrde da je jedan od kriterija -da papa MORA biti katolik.
Drugi pak slusajuci njih zakljucuju da si takvi uzimaju previse za pravo i da su u najmanju ruku drski poput ovog skotskog prezbitera.
Memento Mori