Gostujući autor - Od Pariza do Chartresa

Hodočašće u Chartres - hodočašće na koje sam pošao iščekujući srednje napornu šetnjicu uz opušteno kampiranje i revne trojne mise uvelike je nadmašilo sva moja očekivanja.

Ove je godine na hodočašću prvi put sudjelovao i hrvatski ogranak u kojem se 30-ak vjernika laika uputilo prinijeti žrtvu Bogu hodajući 120-ak kilometara u tri dana. Mnogi su se od njih uputili na hodočašće nepoznavajući tradicionalnu misu, ali otvorena i radosna srca upijali su sve o čemu im je pričano, istovremeno podupirući ostale hodočasnike svojom iskrenom ljubavlju i požrtvovnošću.

Ljudskim očima gledajući hodočašće je bilo neizmjerno iscrpljujuće - spavanje u hladnim šatorima, gackanje po blatu, ustajanje u pet ujutro, žurno spremanje, gotovo neprekidno marširanje do kasnih večernjih sati. No u teškoći smo hodanja razgovorima, krunicama, koračnicama i pjesmama polako mekšali svoja srca kako bi se ona u naporima ljudskog života vinula k nebu.

Postepeno je svaki od nas počeo spoznavati svoju nemoć i bijedu, usmjeravajući svoj pogled na stijeg Gospe Sinjske pod čijim smo zagovorom zajednički iščekivali Božju pomoć i ohrabrenje. Po njenim rukama dolazio nam je sam Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu koji je zauzimao sve veće mjesto u srcima vjernika. Kako je vrijeme odmicalo, u naša su se srdašca usijecale slike francuskih krajolika popraćene neprestanom molitvom krunice - koja je  svakom od nas razjasnila kakvim nam je putem koračati po zemlji.

Tijekom cijelog hodočašća služile su se pjevane trojne mise koje su okrepljivale nepregledno mnoštvo. Srca vjernika još su više ohrabrivale i same ulazne procesije u kojima su svećenici i bogoslovi svojim oblačenjem, držanjem i stavom svjedočili ljepotu katoličke vjere.

Kliktalo se Kristu Kralju, molilo Svetoj Bogorodici, pjevalo Srcu Isusovu - tisuće su osjećale kakva je radost biti katolikom.

Do nekog drugog čitanja,

Viva Cristo Rey!

Augustin

Fotografije u nastavku djela su više autora (napomena TB).