Kao što ono što je crno ne može biti bijelo, tama se ne naziva svjetlom; dan ne može biti noć; tako i kada je jedno vjerovanje u suprotnosti s drugim: ili jedno ili drugo mora se nalaziti u zabludi.

P. Postoje Židovi, muhamedanaci, raskolnici, protestanati, to jest kalvinisti, luterani i takozvani evangelici, odnosno širitelji krivotvorenih Biblija i evanđelja itd., a postoji i Rimokatolička Crkva: u kojem od ovih poglavitih društava možemo sa sigurnošću pronaći pravu religiju?

O. Pravu religiju možemo pronaći samo u Rimokatoličkoj Crkvi.

[...]

P.  Mogu li crkve valdenza i protestanata imati obilježja prave Crkve? 

O. Crkve valdenza, protestanata i svih drugih krivovjeraca ne mogu imati obilježja prave Crkve. 

1. One nisu Jedna, jer nemaju istu vjeru, ni isti nauk, ni istu glavu. Naprotiv, teško je pronaći dva službenika jedne te iste krivovjerne sekte koji se slažu u glavnim točkama njihova vjerovanja. Stoga, odatle nastaju stalne podjele u stvarima koje su bitne i od najveće važnosti. Sama je protestantska crkva nedugo nakon svojeg osnutka već bila podijeljena na više od dvjesto sekti. U njima neki priznaju Misu, a drugi je preziru; neki vjeruju u sedam sakramenata, drugi priznaju samo pet, neki tri, neki dva, neki nijedan. Gdje bi se usred tolikih i tako ogromnih proturječja moglo postići jedinstvo vjere? 

2. Nisu Svete, jer odbacuju sve ili dio sakramenata, iz kojih jedinih proizlazi prava svetost; ispovijedaju mnoge stvari protivne Evanđelju, koje su odvratne samom Bogu. U svim životima krivovjeraca, nevjernika, otpadnika, ne može se navesti nijedan svetac, pa čak nijedno čudo. Naprotiv, glavni pokretači sekti unakazili su se porocima i zločinima. Calvin i Luther tvrdili su u svojem vremenu da su katolici puno bolji od reformiranih. Pa i Erazmo, topli promicatelj protestantizma, morao je reći da svi slavni ljudi Reformacije: daleko od toga da čine čuda, nisu mogli izliječiti ni jednog šepavog konja. 

3. Nisu katoličke, jer su ograničene samo na neka mjesta, i u samim tim mjestima mijenjaju svoj nauk prema vremenima. Niti su katoličke s obzirom na vremensko razdoblje, jer u usporedbi s katoličkom vjerom broje tek nekoliko stoljeća postojanja. Prije Focija nije bio poznat grčki raskol; prije Henrika VIII. nije bilo govora o anglikanizmu; prije Petra Valdesa nitko nikada nije ni spomenuo valdenze; prije Calvina i Luthera nikada nije bilo spomena protestantizma ili reformacije, luteranizma ili kalvinizma. Općenito, sva su krivovjerja počela dobivati nazive ili postojati od vremena svojih osnivača; nijedno se ne proteže sve do Isusa Krista. 

4. Nisu apostolske, jer ne ispovijedaju, naprotiv, odbacuju mnoge stvari koje su apostoli vjerovali i naučavali. Nijedna od krivovjernih zajednica ne može se pohvaliti da ima niz nasljednika sve od apostola. 

Naposljetku, nisu sjedinjene s rimskim prvosvećenikom koji je nasljednik svetog Petra, glave i poglavara apostola. 

[...]

P. Zar se ne može dogoditi da Židovi, muhamedanci, raskolnici, valdenzi, protestanti, to jest kalvinisti i luterani, i slični, premda nisu u katoličkoj, apostolskoj, rimskoj Crkvi, ipak imaju pravu vjeru? 

O. Svi oni nemaju pravu vjeru, jer je ne primaju od Katoličke Crkve, jedine prave Crkve Isusa Krista, jedine čuvarice istine i zakonite tumačiteljice nauka svojega božanskog Učitelja. 

P. Koja je najveća zabluda Židova? 

O. Najveća zabluda Židova sadržana je u tome što oni, još uvijek čekajući dolazak Mesije, ne vjeruju u Isusa Krista ni u njegovo sveto Evanđelje. 

P. Što Židovi moraju učiniti kako bi se mogli spasiti? 

O. Kako bi se mogli spasiti, Židovi moraju priznati Isusa Krista kao Mesiju, primiti sveto krštenje, a zatim obdržavati Božje i crkvene zapovijedi. 

P. Tko je glava muhamedanske religije? 

O. Muhamed koji je širio svoje zablude početkom sedmog stoljeća kršćanske ere. Njegova religija je mješavina židovstva, kršćanstva i poganstva s dodacima, varijacijama i bajkama, koje se u praksi združuju da unište svako načelo zdravog morala. 

P. Tko je početnik grčkog raskola? 

O. Grčki raskolnici priznaju kao početnika svojeg raskola Focija, glasovitog carigradskog patrijarha, koji se u IX. stoljeću pobunio protiv rimskog prvosvećenika. 

P. Tko je glava valdenza, koji žive u velikom broju u dolini Luserna blizu Pinerola? 

O. Glava valdenza je Petar Valdes, trgovac iz Lyona. Svoj krivi nauk započeo je oko sredine trinaestog stoljeća. 

P. Je li istina da je nauk valdenza uvijek bio isti: od vremena apostola pa sve do naših vremena? 

O. To je izrazito krivo u svakom pogledu. Prije Petra Valdesa o tome nije bilo ni riječi na svijetu. Nakon Petra Valdesa, ponovno se promijenio [njihov nauk] usvojivši zablude Wycliffea i Husa. Zatim je u šesnaestom stoljeću degenerirao u kalvinizam, a u našim su danima takozvani valdenzi istinski protestanti, do te razine da se nazivaju evangelicima ili barbettima. 

P. Tko su glave protestanata? 

O. Glave protestanata su Calvin i Luther, koji su živjeli sredinom šesnaestog stoljeća. Calvin, simonijski klerik, osuđen je na strogu kaznu za sramotan zločin. Luther, fratar koji je napustio samostan, počinio je najteže nerede, među kojima i to da se oženio redovnicom vezanom zavjetima, dok je i on sam bio vezan svečanim i vječnim zavjetima. 

P. Jesu li ovi ljudi — Muhamed, Petar Valdes, Calvin i Luther — dali znakove da su poslani od Boga? 

O. To su bili ljudi koje nije poslao Bog; nisu učinili nijedno čudo, niti se na njima obistinilo ijedno proročanstvo. Širili su svoje zablude i praznovjerja nasiljem i razvratnošću. Njihova religija otpušta uzde svim opačinama, otvara put svim neredima. Tako da se može reći da su pozvani ne od Boga, nego od Sotone da propovijedaju i šire bezbožnost među ljudima. 

P. Dakle, oni nisu u Crkvi Isusa Krista? 

O. Budući da oni nemaju Isusa Krista kao svoju Glavu, ne mogu pripadati njegovoj Crkvi; nego, kako kaže sv. Jeronim, pripadaju sinagogi Antikrista, to jest jednoj crkvi koja je suprotstavljena Crkvi Isusa Krista. 

(sv. Ivan Bosco, izvor)