»Djeco, vi ste već sigurno čuli, kako netko psuje. Jao, Isuse moj, što se zbilo? Jedan reče: Moj tata psuje sveca i Boga. Drugi reče: I moj. Treći: Moj samo Majku Božju. i t. d. O, uboga moja dječice! Slušajte, djeco! Psovka je grijeh, i ovakova velika psovka je smrtni grijeh. Ako je tko tako psovao, mora kazati na sv. ispovijedi, što je kleo, i od prilike koliko puta. A u buduće, djeco moja, nesamo, da ne smije nitko od vas psovati, nego kad čuje, da drugi psuju onda će u sebi reći ovako: Isuse moj, što Te više drugi psuju, to Te više ja ljubim, a psovaču se Ti smiluj!«
»Maloga Branka nisam mogla nikako primiriti. O sveti anđele čuvaru njegov, prišapni mi Ti što da činim. U taj čas evo mi misli: »Branko, pomisli na tvoju dragu mrtvu majku. Ti je više ne vidiš, ne možeš poljubiti, ali ona tebe gleda i ne zaboravlja. Branko, ona tebe neprestano ljubi, pa ako trpi u čistilištu, olakšaj joj muke. Šuti, slušaj, Isusu za ljubav i prikaži mu to za svoju majčicu. « Blijedo se njegovo lišce zarumenilo, oči orosile i Branko je postao dobar i poslušan. « Iz daljnih se zapisaka zapaža, da je mališ takav i ostao.
(izvor)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.