...sladunjavom Frisininom verzijom kad imate...
https://www.youtube.com/watch?v=cHzp1R082Y0&t=62s
A ako ipak želite i malo zavijati:
...sladunjavom Frisininom verzijom kad imate...
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Frisina je na sentimentalni način obradio originalnu gregorijansku melodiju iz trećeg videa (Anima Christi III.) - kao što obično bude, original je puno bolji.
OdgovoriIzbrišiEvo ta ista verzija na orguljama, s lijepim glazbenim uvodom i završetkom: youtube.com/watch?v=dliwAGiC4Ic
Imam jedno pitanje koje me, mogu slobodno reći, prilično zanima, ali i muči, i molio bih da mi ga, ako znaju odgovor, razjasne upućeniji na blogu (mislim da bi Mateo ili M.B. dobro znali odgovoriti). Naime, kako sam ovih dana čitao neke teološke knjige na archive.org-u, došao sam do pitanja zaslužnih djela za Nebo, tj. dobrih djela po kojima zaslužujemo Nebo i veću slavu u Njemu. Tu piše da su zaslužna djela samo ona dobra djela koja su učinjena u stanju Božje milosti, i da se nakon upadanja u smrtni grijeh ona umrtve, ali opet ožive savršenim pokajanjem i ispovijedi. E sad, moje je pitanje što sa patnjama i dobrim djelima učinjenim u vremenu nakon što smo učinili smrtni grijeh, a nismo se još pokajali ili ispovijedili? Ožive li i ona pokajanjem ili ne? I još konkretnije za patnje, što sa patnjama podnesenim na slavu Božju i za Boga, za neke ljude itd., imaju li ona išta spasonosnoga i zaslužnoga za nebo, ako nisu bile u stanju Božje milosti? I ako ne, zašto bi nam ih onda (patnje i križeve izvan stanja Božje milosti) Bog dao?
OdgovoriIzbrišiHvaljen Bog,
IzbrišiSamo bih kratko rekao da je princip u pozadini jednostavan. Da bi djelo bilo spasonosno mora biti sudjelovanje (kooperacija) s Božjom milosti (eng. grace). Očito ako je netko odvojen od Boga smrtnim grijehom ne može sudjelovati s njime.
Razlog zašto djelo mora biti učinjeno uz nadnaravnu pomoć je što je uvreda koju grijeh nanosi Bogu beskonačna i jedino Bog može nadoknaditi takvo što. Također je naravno nemoguće za čovjeka zavrijediti beskonačnu sreću koja je gledanje Boga stoga se opetovano moraju primijenjivati zasluge Kristove muke kroz sakramente na nas.
To je jedna od glavnih stvari koja razlikuje teologiju spasenja protestanata i katolika: mi vjerujemo da moramo primijeniti zasluge Kristove muke kroz krštenje, Euharistiju, ispovijed, itd. dok oni vjeruju da je ili već primijenjena ili ih primaju forenzički čim "povjeruju" u Krista.
Ako sam što krivo rekao slobodno me ispravite.
~ Dominik
Da dodam, i mene je mučilo isto pitanje, i još uvijek donekle. Moje shvaćanje je da djela učinjena u stanju smrtnog grijeha nisu spasonosna, ali su naravno (prirodno) korisna, npr. stvaraju dobre navike.
IzbrišiKorisno je znati za ovu temu kakav osjećaj iznuđuju grešnici kod Gospodina. Pri kraju ovog videa ima iz vizije sv. Ivana Bosca točno to: samo ime trenutno nepokajnog grešnika zaudara nepodnošljivo.
https://www.youtube.com/watch?v=8EneS45CLq4
Usput preporučam cijelu playlistu snova Ivana Bosca, odlična je.
Sjetimo se i s mise za pokajnike:
Preces meae non sunt dignae:
Sed tu bonus fac benigne,
Ne perenni cremer igne.
Molitva mi nema moći
Al' ti blag si, ne daj poći
U plam vječni mojoj zloći.
Ima i boljih primjera, ali ne mogu ih se sada sjetiti.
~ Dominik
Hvala ti brate, potpuno sam zadovoljan s tvojim odgovorom.
Izbriši