Nego izbavi nas od zla

Naša glavna nada za oslobođenje treba biti u Bogu 

Vjernike treba poticati da koriste ovaj spasonosni način molitve i da nasljeduju primjer Proroka [Davida]. I u isto vrijeme njihovu pozornost treba skrenuti na izrazitu razliku koja postoji između molitava nevjernika i kršćanina. 

I nevjernik moli Boga da mu izliječi bolesti i rane, da ga izbavi od nadolazećeg ili neminovnog zla; ali on svoju glavnu nadu u izbavljenje polaže u lijekove koje daje priroda ili ih priprema čovjek. Ne ustručava se upotrebe lijeka, bez obzira na to tko ga priprema, bez obzira da li ga prate čarolije, vračanja ili druge đavolske vještine, ako mu daje barem neku nadu u ozdravljenje. Daleko je to od razmišljanja kršćanina koji kada ga pohodi bolest ili neka druga nevolja, hita Bogu kao svom vrhovnom utočištu i obrani. Priznajući i štujući samo Boga kao autora svega njegova dobra i njegovog osloboditelja kojemu pripisuje koju god iscjeliteljsku krepost u lijekovima, uvjeren da oni pomažu bolesnima samo onoliko koliko Bog to hoće. Jer Bog je taj koji je čovjeku dao lijekove da ozdravi njegove tjelesne slabosti; i stoga ove riječi Eklezijastika: Svevišnji je stvorio lijekove iz zemlje, i čovjek razborit ih se neće gnušati. Onaj, dakle, tko je obećao svoju vjernost Isusu Kristu, ne polaže svoju glavnu nadu u oporavak u takve lijekovi; stavlja ju u Boga, autora ovih lijekova. Stoga Sveto pismo osuđuje ponašanje onih koji, povjerujući se moći medicine, ne traže pomoć od Boga. Štoviše, oni koji svoj život vode Božjim zakonima, suzdržavaju se od upotrebe svih lijekova koje Bog očito nije namijenio da budu za liječenje; i, čak i ako im je nada ozdravljenja osigurana njihovim korištenjem, od njih se uzdržavaju kao i od tolikih čari i đavolskih umijeća.

(prema Rimskom katekizmu, o zazivu "nego izbavi nas od zla")