Zdenka Jušić-Seunik
KAKO DA MI POMOGNEŠ?
Kako da mi pomogneš, Svemoćni, kad Te tiho zazovem?
Dao si mi snagu, da stvaram iz nje, a na kraju će se
vidjeti, da li učinih više dobra ili zla. I volju si mi dao,
da odlučim, što ću odabrati, pa ako odabrah krivo, pravedna bit će moja patnja.
Kako da mi pomogneš, kad ne znam, kamo da Te zovem, u svjetlost svoju ili u tamu?
Razni putovi čekali su na me, iza svakoga od njih
bijaše neki početak novi, a boli stare i čežnje znane.
Kako da staneš uza me, kada viknuh toliko puta, da
sam i ponosna i jaka?
Dopustio si, da gradim mučno i polako zaklon svoj,
djelo svojih napora i težnja, a kad, prignuta pod teretom, ugledah, što je bilo moje, rušila sam to sviestno.
Kako da mi pomogneš, Svemoćni?
Kada Te ne bi bilo, lutala bih za Tobom, dok Te ne
bih našla, a kad si mi blizu, rvem se s Tobom i hoću
da budem od sudbine svoje jača.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.