srijeda, 4. prosinca 2019.

Pogriješili smo što smo premalo uzeli u obzir osobne okolnosti


Chris Ferrara
Nasljednici apostatâ?

Dakle počelo je. Tri talijanska biskupa, od kojih je dvojicu na biskupsku čast uzdigao Papa Franjo, najavila su pripuštanje javnih preljubnika u „drugom braku“ k Svetoj Pričesti.

Kako izvješćuje Diane Motagna na LifeSiteNews, biskup Renato Marangoni iz biskupije Belluno-Feltre u sjevernoj Italiji, biskupom imenovan od Franje 2016., objavio je „pastirsko pismo“ u kojem se doslovce ispričava zbog dvotisućljetnog crkvenog nauka i prakse, zasnovanih na riječima samoga Isusa Krista, da se ljudima što žive u preljubu uskraćuje odrješenje i Sveta Pričest (prev. Montagna):

„Najprije vam želim reći jednu riječ: Oprostite! Ta riječ sadržava našu svijest da smo vas često zanemarivali u našim župnim zajednicama. Možda ste također trpjeli zbog stavova među nama, stavova suđenja i kritike prema vama. Također smo dugo govorili da ne možete biti potpuno pripušteni sakramentu pokore i Euharistije, dok je u mnogima od vas postojala želja da se okrijepite darom sakramenata i toplinom i naklonošću zajednice.

Time smo se ukrutili u vrlo formalnom viđenju vaše obiteljske situacije. Pogriješili smo što smo premalo uzeli u obzir osobne okolnosti, snove koje ste gajili, vašu pozvanost na obiteljski život sa životnim planovima koje ona sadržava, iako ste se morali suočiti s burnim obiteljskim događajima u kojima su mnogi čimbenici mogli biti presudni u sprečavanju svega toga. Upravo u tim složenim okolnostima osobnoj je odgovornosti u njezinoj krhkosti potrebna pomoć i potpora.“

Kako netko može biti „okrijepljen darom sakramenata“ dok i dalje ima spolne odnose s partnerom u preljubu? Naprotiv, kao što je Crkva uvijek naučavala i u skladu s tim djelovala, tko je u takvoj situaciji – „sud sebi jede i pije, ne razlikujući Tijela Gospodnjega“ (1 Kor 11,29).

Montagna piše da je u mantovskoj biskupiji msgr. Gianmarco Busca, još jedan Franjin biskup, već oglasio u adventskoj poslanici da „vjernici koji su rastavljeni i ponovno vjenčani, ili koji žive u stabilnoj novoj vezi, mogu započeti crkveni put pomirenja koji, u nekim slučajevima, može dovesti do mogućnosti dobivanja pristupa sakramentu pokore i Euharistije“. Dakle, prema Busci, Svetu Pričest mogu primiti ne samo oni koji su rastavljeni i civilno „ponovno vjenčani“ te nastavljaju sa svojim preljubničkim odnosima nego i oni koji samo žive u priležništvu, čak i bez izlike civilne „ponovne ženidbe“.

Montagna dalje izvješćuje da je u biskupiji Vittorio Veneto, koja graniči s Marangonijevom, biskup Corrado Pizziolo „objavio u biskupijskom vjesniku ono što on naziva 'novinom'. Biskup je kazao da se ta novina sastoji u tome da se 'nekim parovima koji ne žive puninu kršćanske ženidbe pruži mogućnost pristupa sakramentalnom sudioništvu.“ To bi imalo biti dio onog što Pizziolo, oponašajući Franjinu pobudnicu „Amoris laetitia“, naziva putom praćenja – praćenja grešnika u njegovu grijehu trajnog preljuba.

Dakako, to je besmislica, zasnovana na pomodnoj riječi – „praćenje“ – koju je (zajedno s „razlučivanjem“) Franjo uveo u skup pomodnih izraza koji dave Crkvu od Drugoga Vatikanskoga koncila.

Čak i svjetovne internetske novine Breitbart izvijestile su o toj ludosti, istaknuvši da su katoličke mrežne stranice Radio Spada o Marangonijevu „pastirskom pismu“ kazale: „Više nego pismo nasljednika apostolâ to je pismo nasljednika apostatâ.“

I jest, s obzirom na to da otpad od vjere, kako tumači sveti Toma Akvinski, ne obuhvaća samo potpuno napuštanje kršćanske vjere (koje također može biti ovdje posrijedi) nego i, bez potpunog napuštanja, „okretanje od Boga“ u onih koji se „u svom umu bune protiv Božjih zapovijedi“ – u ovom slučaju protiv šeste.

Otpad od vjere koji počinje odozgo pobunom protiv šeste Božje zapovijedi, pobunom koju se Franjo drznuo označiti kao „vjerodostojno Učiteljstvo“ – a ona to nipošto nije – sada se širi talijanskim biskupijama. Uskoro će se, ne dogodi li se nešto nepredviđeno, proširiti cijelom Crkvom.

Nikad prije nije Crkva vidjela ništa slično. Može li božansko razrješenje ove katastrofe biti još daleko?


https://fatima.org/news-views/fatima-perspectives-1356/

Broj komentara: 6:

  1. Navodno su im p. Tonci i don Anton vec uputili takvo bratsko pismo opomene u ljubavi da su se ovi upitali dal su uranili. Inace jako lijepi poklon preljubnicima u ovo vrijeme darivanja. Ocekuje se velika guzva na Bozicnoj pricesti.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Pascal's Wager for Traditionalists
    https://www.youtube.com/watch?v=t3M3RxbG4yY

    Zgodan odgovor za sedesvakantiste i benevakantiste.

    Trad

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. De Lugo: “Neither is someone a schismatic for denying his subjection to the Pontiff on the grounds that he has solidly founded [‘probabiliter’] doubts concerning the legitimacy of his election or his power [refers to Sanchez and Palao].” (Disp., De Virt. Fid. Div., disp xxv, sect iii, nn. 35-8) 

      Izbriši
    2. Trad,

      Takav "odgovor" vole oni koji bi i ovce i novce - i priznavati Bergoglia i držati se tradicionalne nauke, što se u praksi svodi na sljedeće: reći da je Bergoglio papa, ali ujedno i odbijati podložnost njegovom "učiteljstvu" i "zakonima" (jer im se ne smije podložiti s obzirom da se radi o zabludama, svetogrđima i herezama), pa tako umjesto vrhovnog učitelja vjere čijoj su se nauci i zakonima dužni podložiti imati "papu od kartona" koji je notorni heretik i hulitelj Boga i svetaca i kome, kako je rekao jedan poznati tradicionalist, "ne bih dao da mi djecu podučava vjeronauk".

      Problem s takvim "odgovorom" je što na kraju taj čovjek nema ni ovce ni novce - niti na pravi katolički način priznaje Bergoglia kao papu (jer to uključuje i podložnost - to je ono "univerzalno i mirno prihvaćanje" o kojem govore teolozi i koje Bergoglio nema, a ne samo reći da prihvaćaš da je papa - i protestanti ga priznaju za papu, ali mu nisu podložni), niti drži tradicionalnu nauku o papinstvu. Dakle, žrtvuje oboje.

      Pred informiranog vjernika je dakle u suštini postavljen izbor (i to je s Bergogliom postalo itekako jasno) - ili ispovijedati da je Bergoglio papa ili se držati katoličke nauke. Ako ispovijeda prvo, onda barem implicitno odbacuje drugo, i obratno. Jer nemoguće je ujedno ispovijedati nepogrješivu nauku da Rimska Stolica ne može zakazati u Vjeri, kao i da trenutačno onaj tko na njoj sjedi upravo to čini, ili da je Crkva ujedinjena u ispovijesti Katoličke Vjere, kao i da je navodni poglavar te Crkve notorni heretik, ili da je Crkva čista i bez mane, kao i da ta Crkva službeno i svečano naučava hereze, ili da Crkva nije sposobna dopustiti neki univerzalni zakon koji bi bio na štetu sakramenata ili duša, kao i da je ta Crkva dala i koristi obred koji umanjuje pobožnost i poštovanje prema sakramentu Euharistije itd. itd.

      Izbriši
    3. Drugim riječima, onaj tko je upoznat s Bergogliovim herezama (a isto vrijedi i za ostale modernističke pretendente koji su službeno ispovijedali hereze) kao i s nepogrješivim naukama o Crkvi i papinstvu ne može priznavati Bergoglia za papu bez nasilja ili prema vlastitom razumu ili prema Vjeri.

      Izbriši
    4. Tipična kvazi-logika okorjelog sedevakantiste koji uopće nije član Crkve nego sekte koja s Crkvom nema nikakve veze.

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.