Riječ je o osobi o kojoj se dosta pisalo po nekim katoličkim stranicama poput Riposte catholique zbog „inovativnih“ pastoralnih i liturgijskih praksa. Dok je bio župnik, David Gréa privlačio je ljude u svoju župnu crkvu misama slavljenim u obliku koncerata u mračnoj crkvi, s rock glazbom, ogromnim reflektorima postavljenima oko oltara, električnim gitarama i čudnim svjetlosnim instalacijama. Jednoga je Božića čak organizirao misu na klizalištu usred kojeg je postavljena pozornica sa sintesajzerom, mikrofonima, velikim križem i minijaturnim oltarom. Sve je bilo u mraku osim pozornice, što je odavalo dojam pravoga koncerta na koji je došlo čak 2500 vjernika, kako navode mediji.
U svojem radu David Gréa je kao svećenik tijesno surađivao s tzv. grupom za pop-slavljenje, Glorious, koja sebe opisuje kao grupa koja izvodi kršćanski pop i rock. Ta je grupa zajedno s lionskim nadbiskupom Philippeom Barbarinom osnovala pokret „Lyon Centre“ (Središnji Lyon) nadahnut američkim evangeličkim crkvama, a u sklopu kojega se više puta mjesečno u lionskim crkvama održavaju tzv. večeri slavljenja na koje dolazi i do tisuću osoba, napose mladih. Od kraja 2013. takve se večeri održavaju u Župi sv. Blandine, u kojoj je župnik donedavno bio upravo David Gréa. Od 2015. godine grupa Glorious jednom godišnje organizira i okupljanje tijekom kojeg župni timovi održavaju slavljenički program, a usporedno s time ugošćuju pozvane govornike, među kojima ima i pripadnika protestantskih zajednica jer se snažno promiče ekumenizam, kako sami navode na svojoj stranici na Wikipediji.
Na internetu postoje stotine članaka o ovome bivšem svećeniku, u kojima se navodi da je lokalni nadbiskup davao veliko povjerenje i njemu i njegovu modernom apostolatu.
U jednom od svojim intervjua David Gréa spominje da se kao svećenik posljednjih godina osjećao prilično usamljeno kada bi navečer dolazio kući. Kako sam tvrdi, godinama je živio u celibatu, dok jednom nije upoznao ženu koja je dolazila u njegovu crkvu i koja mu se s vremenom svidjela te su počeli održavati vezu. Znakovito je da je ta žena protestantkinja, a upoznali su se u katoličkoj župi kamo je redovito dolazila na susrete, vjerojatno i na mise.
Zbog svoje dobre suradnje s nadbiskupom Barbarinom David Gréa se nadao da će dobiti odobrenje za brak koji je htio sklopiti dok je još bio aktivan svećenik. Štoviše, očekivao je da će pokrenuti u Crkvi nešto novo, dakle praksu dopuštanja braka zaređenim svećenicima. Ipak, nadbiskup ga je maknuo sa svih funkcija i zamolio da se prije donošenja odluke o braku povuče i dobro razmisli, a čak ga je i dvaput slao na razgovor s papom Franjom. Unatoč nadbiskupovoj preporuci, David Gréa nije uzeo vremena za razmišljanje nego se odlučio brzo civilno vjenčati, a dan izabran za vjenčanje bio je dodatan šok za njegovu nadbiskupiju jer je sklopljen na Veliku subotu.
Nakon svih tih događaja David Gréa sa ženom se odselio iz Lyona i počeo raditi kao life coach, a u međuvremenu su dobili i sina. Nedavno je, kako je spomenuto u uvodu, objavio knjigu u kojoj odbacuje licemjerje kojim se u Crkvi niječe pravo svećenicima da se žene i zalaže se za ukidanje obveze celibata za svećeničko ređenje. Neki mediji izvješćuju o njegovoj želji da i dalje propovijeda u katoličkoj crkvi. Na njegovom Facebook profilu stoji „All you need is love“.
***
Iz ove životne priče vidimo, nažalost, da protestantiziranje liturgije i pastorala, čak i uz moguće (privremeno) povećanje broja dolazaka, mogu dovesti do opadanja discipline i napuštanja Crkvenoga nauka na brojim područjima te da ponekad vode i u pogubne inicijative.
Mislim da bi nam ova priča trebala dati poticaj da što više molimo za naše katoličke svećenike, pogotovo one koji zdvajaju, sumnjaju ili teško žive svoje zvanje, i da ih konkretno podržimo pružanjem pomoći u župi, ali i druženjem, primjerice pozivom na objed za blagdane, jer i oni znaju biti usamljeni.
