Pismo potpore

Pismo potpore katoličkih učenjaka i dušobrižnika

"Dvojbama" četvorice kardinala

Objavljeni tekst potpore govori sam za sebe. Ja [Joseph Shaw] sam jedan od potpisnika. Dao sam izjavu za Lifesitenews:

"Dok mnogi ugledni crkveni dostojanstvenici i učenjaci smatraju da su u ovom vremenu krize dužni šutjeti, četvorici kardinala palo je u dio da zatraže očinsko vodstvo od Svetog Oca, moleći ga da izvrši ono što je središnja papinska karizma: da svoju braću učvrsti u vjeri (Luka 22,32).

Ja i ostali potpisnici želimo podržati tu molbu. Sveti Otac jedini ima vlast razriješiti sadašnju pomutnju, i hitno to mora učiniti radi dobrobiti duša.

Poruka nekih od onih koji tvrde da podržavaju stav pape Franje čini se da je ova: katolici bi trebali istodobno vjerovati i da nauk pape sv. Ivana Pavla II. i njegovih prethodnika ostaje točan i da nije više nije primjenjiv u konkretnim situacijama. Zahtijevati od ljudi takvu dvomisao nije ponašanje dobroga oca; to je zloupotreba običnih katolika i istine. I vjera i zdrava pamet nalažu da se takva obrana pobudnice Amoris laetita odbaci."

Izjava potpore za Dubia četvorice kardinala

Mi, katolički učenjaci i dušobrižnici, želimo izraziti duboku zahvalnost i punu potporu četvorici članova Kardinalskog zbora glede njihove odvažne inicijative: Nihovim Uzoritostima Walteru Brandmülleru, Raymondu Leu Burkeu, Carlu Caffarri i Joachimu Meisneru. Kao što je općenito poznato, ti kardinali formalno su podnijeli dubia papi Franji tražeći da razjasni pet temeljnih točaka katoličkog nauka i sakramentalne stege, u obradi kojih točaka 8. poglavlje nedavne apostolske pobudnice Amoris laetitia kao da se sukobljava sa Svetim pismom i(li) Tradicijom te naučavanjem u prijašnjim papinskim spisima – osobito enciklici Veritatis splendor sv. Ivana Pavla II. i njegovoj apostolskoj pobudnici Familiaris consortio. Papa Franjo zasad odbija odgovoriti četvorici kardinala; ali budući da ga oni u stvari pitaju dugujemo li spomenutim važnim učiteljskim spisima i dalje potpun posluh, mislimo da bi nastavak šutnje Svetog Oca otvorio mogućnost da ga se optuži za nemar u izvršavanju petrovske dužnosti učvršćivanja braće u vjeri.


Nekoliko istaknutih crkvenih dostojanstvenika oštro je kritiziralo podnesak četvorice kardinala, a da međutim nisu bacili ni tračak svjetla na njihova umjesna i pronicava pitanja. Čitali smo pokušaje Christopha kard. Schӧnborna i profesora Rocca Buttiglionea da apostolsku pobudnicu protumače u okviru "hermeneutike kontinuiteta", ali smatramo da nisu uspjeli dokazati svoju središnju tvrdnju da novosti iz Amoris laetitiae ne dovode u pitanje božanski zakon, nego samo predviđaju opravdane promjene u pastoralnoj praksi i crkvenoj stezi. 


Doista, niz komentatora, osobito profesor Claudio Pierantoni u opširnoj novoj povijesno-teološkoj studiji, tvrdi da zbog široko rasprostranjene pomutnje i razjedinjenosti koje su uslijedile nakon proglašenja AL-a sveopća Crkva ulazi sada u duboko kritičan trenutak svoje povijesti koji pokazuje uznemirujuće sličnosti s velikom arijanskom krizom iz 4. stoljeća. Za toga katastrofalnog sukoba velika većina biskupa, među njima čak i nasljednik svetog Petra, kolebala se glede samog božanstva Kristova. Mnogi nisu potpuno upali u krivovjerje, ali su, razoružani pomutnjom ili oslabljeni strašljivošću, tražili pogodne kompromisne formule poradi "mira" i "jedinstva". Danas smo svjedoci slične metastazirajuće krize, ovoga puta u vezi s temeljnim vidovima kršćanskoga življenja. Riječju se i dalje priznaje nerazrješivost braka, teška objektivna grešnost bluda, preljuba i sodomije, svetost Euharistije i strašna stvarnost smrtnoga grijeha, ali u praksi sve veći broj visokih crkvenih dostojanstvenika i teologa potkopava ili u stvari niječe te dogme – štoviše, i samu opstojnost bezuvjetnih zabrana u božanskom zakonu glede spolnog ponašanja – svojim pretjeranim ili jednostranim isticanjem "milosrđa", "pastoralne pratnje" i "olakotnih okolnosti". 


Sa sadašnjim papom koji u ovoj bitki protiv Neprijateljevih "vrhovništava i vlasti" svira u vrlo nesigurnu trublju Petrova lađa pogibeljno luta nalik na brod bez kormila, i doista pokazuje znakove početka raspadanja. U takvoj situaciji smatramo da su svi nasljednici apostola strogo i hitno obvezani javno govoriti jasno i čvrsto u potvrdu moralnih učenja koja su jasno izložena u učiteljskom nauku prethodnih papa i Tridentskoga koncila. Nekoliko biskupa i još jedan kardinal već su rekli da smatraju dubia uputnima i primjerenima. Žarko se nadamo, usrdno se moleći, da će i mnogi drugi biskupi i kardinali sada javno podržati ne samo molbu četvorice kardinala da Petrov nasljednik učvrsti svoju braću u onih pet točaka vjere "jednom zauvijek predane svetima" (Jd 1,3) nego i preporuku kardinala Burkea da se kardinali Svetom Ocu ako to ne učini obrate zajednički nekim oblikom bratskog ukora, u duhu Pavlove opomene suapostolu Petru u Antiohiji (Gal 2,11).


Povjeravamo ovaj teški problem brizi i nebeskom zagovoru Marije Bezgrešne, koja je Majka Crkve i Pobjednica nad svim krivovjerjima.


8. prosinca 2016., na blagdan Bezgrešnog začeća.

http://www.lmschairman.org/2016/12/letter-from-catholic-academics-and.html