Msgr. Antonio Livi

Msgr. Antonio Livi: „Ovaj će Papa na koncu dovesti do urušavanja javnoga mnijenja unutar Crkve“

Teoretičar spoznaje msgr.Antonio Livi,
suradnik kod izradbe enciklike Fides et Ratio (1998.),
o nekim pitanjima sadašnjega pontifikata

(Rim) Treba li se Crkva ispričati homosekusalcima kako je rekao papa Franjo u lipnju? Kakve posljedice imaju istodobno spontana, ali i kontroverzna Papina čavrljanja s tiskom? Kako bi se trebalo primati svetu Pričest? I zašto papa Franjo ne pokliče kod Pretvorbe? Ova su pitanja postavljena msgr.Antoniju Liviju koji je sudjelovao kod izradbe enciklike Fides et ratio (Vjera i razum, 1998.) Ivana Pavla II.

Msgr. Antonio Livi bio je dekan Filozofskog fakulteta Papinskoga Lateranskog sveučilišta gdje je profesor emeritus teorije spoznaje. On je predsjednik International Science and Commonsense Association (ISCA), urednik teoloških časopisa Fides catholica i Divinitas, predsjednik znanstvenog vijeća za objavu sabranih djela kardinala Giuseppea Sirija i utemeljitelj Unio Apostolica Fides et Ratio kojoj je cilj znanstvena obrana katoličke istine.

I u četvrtoj godini argentinskoga pontifikata još uvijek nema službenog objašnjenja zašto papa Franjo ne pokliče kod Pretvorbe. Često se može čuti da je posrijedi zdravstveni problem, međutim za to nema dokaza. Vatikanist Antonio Socci optužen je čak od drugih katolika zbog „laži“ kada je kritizirao takvo ponašanje pape Franje. Katolički su pak mediji objavili kao protudokaz fotografije Pape kako kleči, a da nisu ni zamijetili da time ne uklanjaju, nego čak pojačavaju sumnje zašto Papa ne pokliče tijekom Euharistijske molitve. Papa kleči na Veliki četvrtak prigodom uglavnom „spektakularnih“ pranja nogu, klečao je na jednom molitvenom susretu karizmatske obnove, kleči kada se ispovijeda i već je klečao na Euharistijskom klanjanju. Tim je nerazumljivije i još više deprimirajuće da pitanje zašto on uporno izostavlja poklicanja u svetoj Misi koja su propisana još uvijek visi u zraku.

„Papa se dodvorava svijetu i radi samopromociju prema dolje“

FQ: Tijekom leta na povratku iz Armenije papa je Franjo tijekom tradicionalne leteće tiskovne konferencije između ostaloga rekao da bi Crkva i homoseksualce trebala moliti za oprost. Što je Vaše mišljenje o tome?
Msgr. Antonio Livi: Mislim da je izjava pape Franje o ovoj točci pogodna za mnoga različita tumačenja na pastoralnoj i za previše nesporazuma na doktrinarnoj razini. Uostalom, ono što Bergoglio kaže tijekom čavrljanja s novinarima dok se vraća s Apostolskog pohoda, doduše je zanimljivo i također i važno, ali zacijelo se tomu ne može pripisati vrijednost doktrinarnoga čina. Tim manje, posrijedi je diskurs koji je takve doktrinarne solidnosti da bi se mogao suprotstaviti stvarnim dokumentima Učiteljstva. Kada bi Katolička Crkva službeno željela zauzeti stav o ovoj temi, uvijek je imala – a ima i danas – koherentno usmjerenje koje vodi riječ Božja i nauk vjere koji na nezabludiv način tumači ovu riječ. Doktrinarnu tradiciju Crkve (dogmu i moralne uredbe koje iz nje proistječu) danas lako može pročitati svaki vjernik ako samo uzme u ruku Katekizam Katoličke Crkve koji je želio i proglasio papa Ivan Pavao II. Također i glede suda Crkve o homoseksualnim činima mislim da se ne bi moglo mnogo dodati onome što piše u Katekizmu koji sadrži siguran, konačan i vrlo jasan nauk. Crkva je uvijek opominjala sve one koji su htjeli saznati istinu koju je ona objavila, koju je Bog objavio o težini koja je svojstvena slobodnim i svjesnim homoseksualnim činima koji su protunaravan grijeh i koji spadaju u strašne grijehe „koji vapiju za osvetom pred licem Božjim“. Poradi toga nije moguće da je Papa čavrljanjem u zrakoplovu htio dokinuti cijelu crkvenu Tradiciju i uredbe koje su na snazi. Štoviše, mislim da je papa Franjo – kao što je već uobičajeno – želio odaslati poruku koja je draga kulturi koja trenutačno u zapadnom svijetu ima hegemonijski položaj, kulturi koja je obilježena apsurdnim zahtjevima za legitimnošću, tvrdnjom da homoseksualno ponašanje ima obilježje primjernosti u javnosti, uključujući i oponašanje istinskoga, naravnoga braka. Bjelodano je da Papa ovom prigodom kao i u mnogim drugima, u razgovoru s novinarima međunarodnih sredstava priopćivanja slijedi kriterije koji nisu izraz Učiteljstva, nego vatikanske diplomacije i medijske politike. Htio je maziti svijet. Rekao je da se ovim ljudima sviđa kad im se kaže politički korektne stvari. To je jedna vrsta self-promotion (promidžbe same sebe) Katoličke Crkve prema dolje. S obzirom na to nije smiono tvrditi da će ovaj Papa ( ne pokazujući prstom i ne želeći prosuđivati odluke vrhovne vlasti Crkve) jamačno dovesti do urušavanja ne toliko Crkve kao takve, nego javnoga mnijenja unutar Crkve. Uistinu, ovaj način spontanog govora mnoge ljude – koji sada svoje informacije dobivaju gotovo samo iz svjetovnih i masonskih medija – navodi na razmišljanje da je Crkva o ovim temama zbilja promijenila mišljenje i napustila trajni nauk. To pak nije tako jer to uopće ne može tako ni biti.

„Pričest je na ruke protestantska i valja je izbjegavati“

Primanje svete Pričesti klečeći na usta
tijekom pontifikata Benedikta XVI.

FQ: Sveta Pričest: kako je valja ispravno primati?
Msgr. Antonio Livi: Posvećenu Hostiju koja je Tijelo Kristovo valja primiti u usta i to klečeći. Tako je to Crkva stoljećima propisivala. To je jedini oblik koji je primjeren strahopoštovanju prema sakramentu Euharistije, ugledu liturgije i primatelju koji se klanja, koji nastaje iz istinske vjere u Kristovu stvarnu prisutnost, prisutnost Boga koji je postao čovjekom pod prilikama kruha i vina koje je svećenik posvetio na svetoj Misi. Pričest na ruke koja je nešto protestantsko (jer želi prenaglasiti dimenziju gozbe koju Euharistija ima) mora se izbjegavati i zbilja, papa Pavao VI. ju je odobrio samo kao izuzetak kako bi izišao u susret nekim europskim episkopatima, a papa Benedikt XVI. bio je jasno protiv toga. Praksa Pričesti na ruke banalizira sakrament, a onda ponekad dolazi faktički do masovnog profaniranja kako je se dogodilo u Manili prigodom svete Mise pape Franje na kojoj je sudjelovalo dva milijuna ljudi i u trenutku Pričesti došlo je do neopisivog kaosa. Pričest treba davati u usta i to po mogućnosti vjernicima koji pri tome kleknu. Klečeći izražavamo svoje klanjanje. Danas se još samo malo kleči jer je prodro luterovski duh, a također jer nestaje svijest za sveto. Zaboravlja se da u Evanđelju piše: „Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' – na slavu Boga Oca.“ (Fil 2,9-11).

„Izostavljanje poklicanja nije dakle zdravstveni problem“

Papa Franjo kleči tijekom obreda pranja nogu na Veliki četvrtak

FQ: Papa Franjo ne pokliče tijekom Pretvorbe: zašto?
Msgr. Antonio Livi: To se mora njega pitati. „Rubrike“ Rimskoga Misala (također i Misala Pavla VI. koji je trenutačno na snazi za služenje Mise po redovitom obliku obreda) propisuju da celebrant nakon Posvete kruha i nakon Posvete vina kao znak klanjanja mora pokleknuti. Nitko ne može svjesno preći preko nečega što propisuju liturgijske uredbe koje su na snazi. Čini mi se, barem prema objavljenim fotografijama, da sadašnji Papa klekne na Veliki četvrtak za obred pranja nogu što me navodi na mišljenje da dakle nije posrijedi ortopedski problem, neko pitanje zdravlja. Bojim se da ovo ponašanje daje loš primjer, ali ja to ne dramatiziram i ne dam se sablazniti. Crkvena je povijest vidjela dosta papa koji su na ovaj ili onaj (uvijek slučajan, nikad supstancijalan način) davali loš primjer. Isti su pape također istodobno davali i dobar primjer svetosti i ponajprije nikada nisu pogriješili u očuvanju netaknutim poklada vjere (depositum fidei) koji niti o njima ovisi niti od njih dolazi, nego je to riječ samoga Boga koji nas ljubi i koji želi naše vječno spasenje.


Uvod / prijevod [na njemački]: Giuseppe Nardi
Fotografije: Corrispondenza Romana/Fides et Forma
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/08/10/msgr-antonio-livi-dieser-papst-laesst-die-oeffentliche-meinung-innerhalb-der-kirche-endgueltig-zusammenbrechen/