petak, 10. lipnja 2016.
Gostujući autor - Krakov
Krakov: europska prijestolnica katoličke kulture
Nedavno sam imao priliku dva puta po nekoliko dana provesti u Krakovu, pa me Toma zamolio da napišem kratak izvještaj o boravku u tom katoličkom gradu. Zapravo me zamolio da napišem izvještaj o tradicionalnoj latinskoj misi, ali on bi bio nepotpun bez svih ostalih doživljaja. Tako sam se odlučio napisati kratak putopis, ali nažalost bez fotografija, jer sam jedan od onih koji ne voli fotografirati dok nastojim osjetilima koja nam je Bog dao upiti maksimum od onoga što je preda mnom. Možda će Toma pronaći kakve zgodne slike s interneta koje bi mogle ilustrirati putopis.
Boravak u židovskoj četvrti
Hotel u kojem sam bio smješten nalazio se u staroj židovskoj četvrti Krakova, u ulici Bożego Ciała (Božjega Tijela), u neposrednoj blizini istoimene crkve Corpus Christi. Povijesna zanimljivost jest da su tu crkvu sagradili Židovi kao čin zadovoljštine za svetogrđe učinjeno nad Presvetim Sakramentom.
Riječ je o jednoj od najljepših crkava u kojima sam ikada boravio. Veliki glavni oltar, sav pozlaćen. Skuplture svetih papa (koje prepoznajemo po istaknutoj crvenoj papuči), pomoćni oltari na kojima se redovito služe mise, prekrasan kor i pokrajnja kapelica zatvorena rešetkastim vratima na čijem je oltaru trajno izloženo Presveto u monstranci. Misna žrtva se prikazuje četiri puta dnevno radnim danom. Doduše Novus Ordo, ali vrlo konzervativno - bursa i velum, pričesne klupe, pričest u klečećoj liniji, sve skladno i lijepo. Često se mise služe na pomoćnim oltarima, naravno ad orientem.
Nedaleko od hotela u kojem sam bio nalazio se jedan novoizgrađeni hotel sa vrlo čudnim arhitektonskim rješenjem. Uklopljen u tradicionalni izgled četvrti, hotel je izgrađen u obliku uglatog slova U, sa neprirodnom rupom između katova. Domaćin nam je objasnio da je to bio zahtjev grada, jer se hotel nalazi točno između dva zvonika, pa da se ne naruši vizualna linija od jednog do drugog zvonika. Kada sam pitao zašto je važno da se sačuva ta linija, odgovoreno mi je da se prije 500-ak godina na toj liniji ukazala Gospa i tako izvojevala pobjedu nad nekim neprijateljima kršćanstva. Jako me obradovalo čuti da gradske vlasti takve stvari uzimaju u obzir prilikom donošenja urbanog plana, nisam znao da toga u Europi još uvijek ima.
Šetajući ulicama Krakova upalo mi je u oči da većina ulica nosi katoličke nazive. Kalvarijska ulica, ulica Božjeg Tijela, Augustinska ulica, pa onda cijeli niz ulica nazvan po svecima (sv. Bernard, sv. Agnezija, sv. Marija Magdalena…), ulica Svetog Križa, itd. Zašto mi toga nemamo više?
Posjet centru grada
Kako je hotel bio u blizini centra grada, iskoristio sam par slobodnih trenutaka da ga obiđem. Prva postaja bio je dvorac Wawel, nekadašnja rezidencija drevnih poljskih kraljeva. U sklopu tog dvorca nalazi se i krakovska katedrala u kojoj počivaju stari kraljevi.
Moram priznati da me posjet tom dvorcu učinio vrlo sjetnim. Po ulazu u katedralu našao sam se pred kriptama tih velikih kraljeva, i odmah mi je pao na pamet Tolkienov Numenor i Gondor. Na svakoj kripti skulptura okrunjenog kralja koji leži na leđima i mirno počiva dok u rukama drži dvoručni mač koji mu seže do stopala. Pokraj kripte stoje natpisi koji objašnjavaju tko tu počiva, s datumima koji sežu kroz 15. i 16. stoljeće. A nešto dalje od njih raskreveljeni turisti koji mašu štapovima za selfije. Živio progres i svjetska revolucija.
Iako su katedrala i mnoge crkve (a u centru Krakova ne možeš šetati 3 min da ne naiđeš na neku prekrasnu crkvu) dijelom pretvorene u turističke atrakcije, nije zanemareno ni ono najvažnije zbog čega te crkve postoje. Tako se u svakoj crkvi misna žrtva prikazuje minimalno 3–4 puta dnevno, a gotovo u svakoj se nalazi kapelica sa trajno izloženim Presvetim Sakramentom, do kojeg vas vodi putokaz na engleskom jeziku. Na nekim crkvama stoji natpis koji moli turiste i posjetitelje da ne ulaze, uz napomenu da crkva služi za molitvu i da su vjernici dobrodošli. Gotovo svugdje postoji prilika za ispovijed.
Tradicionalna latinska misa
Tradicionalna latinska misa u Krakovu se služi dva puta dnevno: u katedrali u 8 h i u crkvi sv. Petra i Pavla u 19 h. Na ovoj prvoj nisam bio, koliko sam shvatio nju služe svećenici Bratstva sv. Petra (FSSP), dok ovu večernju služe dijacezanski svećenici. Tihi otpor tradicionalnoj misi vidi se u činjenici da ovi termini nigdje nisu javno istaknuti - na službenoj oglasnoj ploči nalaze se svi termini misa, osim tih. Zvuči poznato?
Na tradicionalnoj misi u 19 h bio sam dva puta, i moram priznati da sam ostao malkice razočaran. U prekrasnoj staroj crkvi punoj lijepih pomoćnih oltara postoji i jedna moderno izgrađena nova kapela, s bijelim zidovima i neonskim svjetlima. Nije modernistička rugoba poput onogih što inače susrećemo u novim crkvama, ali nije ni lijepa, pogotovo ne u usporedbi s ostatkom crkve. I baš se tamo morala služiti TLM… kakva slučajnost. Budući da ta misa nije javno oglašena, stiče se dojam da se tamo skuplja uvijek ista grupica ljudi, privržena novusordovskom pristupu tzv. “aktivnom sudjelovanju” na misi. Tako svi prisutni glasno odgovaraju skupa sa ministrantom, svi zajedno recitiraju Gloria, nema leonovskih molitvi na kraju, itd. Ako se ne varam, to je posljedica zadnjih liturgijskih reformi pape Pija XII., koje je ova zajednica zdušno prigrlila. Da nema kanona koji ipak omogućava par minuta sabranosti i tišine, čovjek bi se osjećao kao na Novus Ordo misi služenoj ad orientem na latinskom jeziku.
Sasvim suprotan duh doživio sam na jednoj drugoj tradicionalnoj misi kojoj sam nazočio u Krakovu. Ta je bila upriličena u jednoj privatnoj kapeli, u prisutnosti nekolicine pripadnika krakovske aristokracije. Misu je služio jedan svećenik iz FSSP-a, kod kojeg sam se prethodno ispovijedio. Krakovska gospoda gotovo cijelu misu proveli su na koljenima pobožno moleći krunicu, dok je ministrant tiho odgovarao u ime naroda. Jedino što su u cijeloj misi izgovorili bilo je “Domine non sum dignus” prije pristupanja sv. pričesti. To je zbilja bila misa na kojoj se čovjek može udubiti u otajstva svete žrtve, prikazati sva svoja djela i preporučiti sve svoje nakane.
(T.B.: Fotografije - wikipedia.)
Broj komentara: 8:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Bila sam tamo...Međutim meni je iznenađenje to što čitam u zadnje vrijeme u knjigama sveučilišnih profesora, a to je da je Ivan Pavao II jasno bio za Pričest na usta i to klečeći... Tako je i primio Pričest iz ruke Ratzingera... Nije sam dirao Hostiju...U knjizi piše da je Poljska jedina zemlja u kojoj je Pričest očuvana na usta primati... Ja sam bila prije više godina tamo, a osobno bih Vas pitala jer vidim da ste nedavno bili koliko je to točna informacija da je u Poljskoj očuvana Pričest na jezik?
OdgovoriIzbrišiHvala!
JM
Da je Ivan Pavao II. bio za pricest na usta, onda bi to i uveo, odnosno ukinuo dozvolu za pricescivanje na ruke.
IzbrišiPoljacima nije dan indult za pricest na ruke za vrijeme njegova zivota, ali nedugo nakon smrti 2006. su poljski biskupi ponovno trazili i taj puta dobili dopustenje.
http://pblosser.blogspot.hr/2007/02/development-of-discipline-in.html
Izgleda da je (osim iznimno pojedinih biskupija) pricest na ruke zabranjena jos samo u bivsem SSSR-u
Izbriši(v. npr. u komentarima ovdje:
http://rorate-caeli.blogspot.com/2012/12/help-needed-on-actual-extent-of-reform.html )
Ne znam za indult, ali gdje sam god bio u Krakovu pričest se dijelila na jezik, klečeći na liniji pričesnih klupa. Jedino kad se služi na pomoćnom oltaru onda nema klupa pa se neki pričešćuju stojeći, ali na jezik. To govorim o Novus Ordo misama
IzbrišiDa, tako piše u toj knjizi Pričest na usta ili na ruku don Alojzija Bavčevića..Hvala na odgovoru!
IzbrišiNi ja kada sam bio u Poljskoj u Krotoszynu nisam vidio ni jednoga da je primao pricest na ruku ali takodjer nisu se ni rukovali poslije "Mir Gospodnji bio uvijek s vama"nego smo se samo gledali kolektivno u oci i zelili jednim drugima mir Gospodnji:)
IzbrišiIvan Kovacic
Da, i to isto. Nema iritantnog rukovanja, samo pogled uz lagani naklon glave i smijesak.
IzbrišiLijepo. Krakow spada među onih nekoliko gradova koje bih svakako želio posjetiti, a još nisam.
OdgovoriIzbriši