Blagoslovljen vam bio Božić!

(brevijar Hague, KB, 76 J 18, lijevo himan, desno Iz 9)

Vječni, nevidljivi, nepojmljivi i bestjelesni Sin Božji, počelo od počela, svjetlo od svjetla, izvor života i besmrtnosti, odraz vječnog Božjeg pralika, neuništivi pečat i u svemu savršena slika Očeva, Očeva svrha i smisao spustio se do sebi slična stvorenja, utjelovio se poradi čovjeka, uzeo je razumsku dušu poradi moje duše i sve ljudske slabosti osim grijeha, da svojom sličnošću očisti čovjeka sebi slična. Začeo se od Djevice koju je Duh Sveti u duši i u tijelu obdario divnom čistoćom. Trebalo je naime da se i rođenje počasti i djevičanstvo istakne. Bog se pojavio u ljudskoj naravi i postao jedno od dvije suprotnosti, od tijela i duha. Duh je poklonio tijelu božanstvo i tijelo ga je primilo.

On koji druge obogaćuje sam postade siromašan, uze na se moje siromašno tijelo da mene obogati svojim božanstvom. On pun slave sebe poništi, za kratko vrijeme liši se slave svoje da ja postanem dionikom njegove punine. Koje li je to obilje dobrote? Koja li tajna za mene? Postao sam slikom Božjom i nisam je sačuvao. A on je uzeo moje tijelo, da bi spasio Božju sliku i tijelo učinio besmrtnim. Stupio je s nama u novo zajedništvo kudikamo divnije od prijašnjega. Trebalo je da Bog uzme ljudsku narav i tako donese čovjeku svetost.

(iz Govora svetog Grgura Nazijanskog)