Kratki izlet i misa u Ljubljani

Premda je liturgijski sekretarijat Zagrebačke nadbiskupije faktički zabranio tradicionalnu misu u našoj omiljenoj crkvici, to ne znači da se misa bl. Alojzija Stepinca, sv. Leopolda Mandića, sv. Marka Križevčanina, sv. Nikole Tavelića, bl. Augustina Kažotića i drugih hrvatskih svetaca ne celebrira bilo privatno bilo javno u crkvama i dvoranama na nekadašnjem području ove velike biskupije.

U katoličkim zemljama u našem okruženju tradicionalna sveta misa je dostupnija vjernicima. Naši zapadni susjedi Slovenci blagoslovljeni su s nekoliko redovitih tradicionalnih misa. Njihov marljiv rad i molitve okrunjeni su nedavnim posjetom biskupa Athanasiusa Schneidera koji je pjevao pontifikalnu misu (1,2) i održao predavanje.

Jednom mjesečno misa se organizira u crkvi sv. Roka u Ljubljani, a o terminima idućih misa možete se informirati preko bloga Ad Dominum. Nekolicina članova Društva Benedictus zaputila se tim povodom jučer preko schengenske granice.

Najprije smo se kratko prošetali po centru Ljubljane, pa donosim nekoliko fotografija. Koga zanimaju detalji, lako će na internetu naći podataka koliko ga volja.

Ljubljanska tvrđava

Pogled na franjevačku crkvu i trostruki most preko rijeke Ljubljanice

Grad je urešen kojekakvim svjetlosnim i drugim "instalacijama"

Ima dosta turista, pogotovo Talijana

Neki detalji iz franjevačke crkve Marijina Navještenja:

Pretpostavljam da ružni relikvijar pripada sv. Ivanu Boscu, a ne sv. maloj Tereziji

Loretska (?) kapela iza glavnog oltara crkve

Kustodija za sveta ulja?

Sv. Karlo Veliki

Kratka šetnja uz Ljubljanicu...

Najveći slovenski pjesnik

dovela nas je pred katedralu sv. Nikole.

Srećom sam u zadnji tren prije ulaska primjetio ovaj znak pa smo otišli do bočnih vrata.

Simetrično sv. Tomi je smješten kip sv. Bonaventure da svi budu zadovoljni

Sporedni ulaz u katedralu proglašen je jubilejskim vratima. Nismo mogli pogoditi što je umjetnik htio reći ovim reljefom na vratnicama. Meni izgleda kao da biskupi svojim štapovima udaraju i bodu mrtvo tijelo Gospodina, ali to ne može biti točno, zar ne?

Kakvo god bilo ispravno tumačenje, prešli smo prag katedrale, izmolili molitve na papine nakane (dakako, to su nakane koje svaki Papa ima kao Petrov nasljednik i Kristov namjesnik) kako bismo zadobili oproste.

U četirima nišama oko područja pod kupolom (križište?) prikazani su biskupi drevne Emone na čijem području se nalazi današnja Ljubljana. Evo samo  dvojice od njih četvero (Maximus, Florius, Castus, Gennadius).  

Uz katedralu se nalazi prostor za okrepu i zabavu (vašar). Rekli su mi suputnici da je zadnji put kad su bili svirao neki ludi tehno, ali ovaj puta čula se živa slovenska glazba koja automatski tjera na poskakivanje.

Ako dobro pogledate, vidjet ćete kraj harmonike.

Ne znam koju ovi godinu slave

Prošetali smo se još malo po tom starom dijelu Ljubljane koji je vrlo simpatičan. Proporcije zgrada i ulica (uključujući i rječicu) su baš po mjeri za ugodno druženje i šetnju.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica

Grafovi različitih funkcija ukrašavaju jedan dio ulice ispred neke škole. Ovo je, pretpostavljam, parabola:

Uršulinska crkva i stup pred njom:

 

Tko ima volje neka zbraja velika slova (osim T?) da sazna kad je stup podignut

Zadnji pogled na stari grad i odlazak do garaže:

 

Crkva svetog Roka nalazi se u župi Dravlje u sjeverozapadnom dijelu Ljubljane. Odmah preko cestice od stare crkve izgrađena je monstruozna nova crkva koja se koristi u zimskim mjesecima. Nisam ulazio u novu crkvu, a bilo je već premračno za vanjske fotografije, koga zanima kako izgleda lako će se informirati na stranicama župe.

Stara crkva je mala, ali lijepa, dobar opis unutrašnjosti nalazi se na župnim stranicama, pa neću zalaziti u detalje. Slovenski kolege iz udruge Juventutem Slovenija mi kažu da su ih u župi vrlo lijepo primili.

Misu je čitao vrlo mladi svećenik kojeg smo upoznali još prije par godina kada je kao bogoslov navratio na tradicionalnu misu u sv. Martina u Zagrebu.

Velečasni odaje dojam pobožnog i smirenog svećenika. U propovijedi je naveo nekoliko točaka od kojih izdvajam one koje su mi ostale u sjećanju. Spomenuo je kako su pastiri bili na rubu tadašnjeg društva i baš su se oni mogli prvi pokloniti Isusu. Kao oni, i mi se možemo u tišini i hladnoći pokloniti, ne samo pred malom figuricom Isusa u jaslicama, već pred samim tim Isusom koji će doći usred tišine mise na hladni oltar (bilo je jako hladno u crkvi). Zatim je podsjetio na veliku vrijednost sv. Mise ilustrirajući to dvama primjerima. Jedan je iz života sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je uputio očajnog čovjeka da najprije ode slušati sv. Misu na grob sv. Antuna, a tek potom umirućoj ženi i djetetu koji su kad im se vratio bili živi i zdravi. Drugi je primjer neke djevojčice koju je ugrizao pas i bila je teško bolesna, a ozdravila je za mise u Brezju za što (ako sam dobro shvatio) i danas postoje živi svjedoci.

Pomolite se za ovog mladog svećenika koji je hrabro odlučio služiti tradicionalnu svetu misu javno kako bi mu Gospodin pomogao da ustraje i ako je Njegova volja ozdravio ga od teških zdravstvenih problema od kojih boluje.

Na misi smo pjevali nekoliko slovenskih pučkih pjesama. Ja sam se mislio pripremiti na božićne slovenske pjesme slušajući to jutro neku playlistu s youtubea, ali očito nisam dobro izabrao jer sam poslušao nekoliko izvedbi pjesme Silvesterski poljub (prigodno za današnji dan, ali ne i za crkvu, barem ne za stari obred), a jedva koju crkvenu pjesmu. Ipak, lako sam se snašao čitajući s dostupnih listića i prateći jednu gospođu koja je u klupi iza mene lijepo pjevala.

Nakon mise bio je blagoslov vode.

Još nekoliko detalja iz crkve:

Sveta Notburga

Dajte malo alj obilo, Nebo stotero bo vernilo (ispod škrabice)

Uvjeravali su me da su ovo pretkoncilska stakla (zbog skupljenih kanonskih prstiju), ali teško mi je to povjerovati.

U ugodnom druženju smo se uz jelo i pilo malo ugrijali i tako pripravili na povratak u Zagreb. Nadam se da ćemo doći opet, a još više da će i Slovenci moći doći kod nas na katoličku misu koja nas vjernike povezuje kroz vrijeme i prostor.