I will not pray with you, nor shall you pray with me; neither will I say Amen to your prayers, nor shall you say it to mine.
Neću se moliti s vama niti ćete se vi moliti sa mnom; ja neću reći amen na vaše molitve niti ćete ga vi reći na moje.
(Sv. Margareta Clitherow prema ovom zanimljivom članku, u trenutku kada se protestantski duhovnik ponudio da moli s njom prije no što su je zgnječili na smrt, vidi više.)
“I eat with him at breakfast, lunch and dinner every day. He cares for me, and controls everything regarding my food to makes sure it is all kosher, and according to my religious tradition. These are festive days, and I have to say certain prayers at meals and, I expand the last prayer and translate it. He accompanies me together with the others at table -his secretaries and a bishop, and they all say ‘Amen’ at the end”, the Rabbi said.
OdgovoriIzbrišihttp://vaticaninsider.lastampa.it/en/the-vatican/detail/articolo/francesco-francis-francisco-28206/
Kako je samo otvoren naš papa. Kako da ovakve riječi ne razgale pobožno katoličko srce? Samo zadrto, trijumfalističko, pelagijansko srce mož osjećati odbojnost prema ovakvim gestama ljubavi našeg pape.
P.S. Ovo je ironija, da me netko slučajno ne shvati krivo.
DM
http://www.harvestingthefruit.com/pope-francis-encouraged-muslims-to-find-hope-in-the-quran-11-things-to-know-and-share/
OdgovoriIzbrišiA tek ovo!?
S.H.
Kad si katolici kuhaju otrov samouništenja koji duše vodi u pakao svi su tako puni ljubavi, tolerancije, nade, širokogrudnosti. Kako je to sve lijepo!
OdgovoriIzbrišiŠto bismo rekli o roditelju koji bi djetetu dozvoljavao da gleda televiziju čitavu noć, da umjesto obiteljskog ručka jede pred tim televizorom kad kod zaželi uzimajući si jelo iz hladnjaka po svojoj volji, da samo odlučuje hoće li ići u školu... Kakva tolerancija i širokogrudnost!
Nije bilo lijepo od sv. Margarete tako odgovoriti duhovniku... mogla mu je povrijediti osjećaje.
OdgovoriIzbrišiU svakom slučaju bi trebalo razlikovati slučaj ove svetice koja je živjela u doba raskola s pastorima koji su bili otpadnici od katoličanstva s dijalogom koji Crkva želi uspostaviti s protestantima koji su od rođenja odgajani u duhu svojih protestantskih zajednica.
OdgovoriIzbrišiMožda bi njena molitva s pastorom u ono doba mogla biti tumačena kao vid potpore raskolnicima. Današnji se protestanti ne mogu zvati raskolnicima kada su od svog rođenja odgajani u takvome duhu, nisu nikada bili članovi Crkve od koje bi se raskolili.
Wayne
S obzirom da ju je upravo engleski kardinal Bourne citirao 1926. kako i pise u povezanom clanku, cini mi se da je ipak kontinuirano shvacanje do reformi bilo da se to ne radi.
IzbrišiNe vidim iz kojeg razloga bi se katolici zeljeli moliti s protestantima.
Njihova učenja su krivovjerje; što je gore od raskola.
IzbrišiTi sadašnji pastori u svojim su zajednicama ovih posljednjih godina bolesne i grješne stvari kao sodomiju proglasili posve normalnima. Dakle, aktivno se udaljavaju od nas katolika, ustrajavajući u produbljavanju svojeg krivovjerja i kršeći zapovijedi koje je primio Mojsije.
Zaboravio sam spomenuti. Ređenje žena u brojnim protestantskim zajednicama, uključujući i anglikance također nije neka prastara stvar nego novi "iskorak" u odvajanju od Mističnog Tijela Kristovog. Ti koji su sodomiju proglasili brakom i koji su negaciju vječnog učenja Crkve o sakramentalnom karakteru ministerijalnog svećenstva "upotpunili" negacijom o rezerviranosti te službe (ministerium) za muškarce nisu odrasli u tome. Duh hereze je duh đavla. Među anglikancima je bilo onih koji su se odvojili od Crkve, ali su ipak zadržali veliki dio katoličke teologije. Za takve postoji "Anglicanorum coetibus" (ovaj blog daje poveznicu na blog jednog takvog svećenika, p. Hunwickea), kao što su u povijesti za one bizantskog obreda bile različite Unije, od kojih Marčanska na hrvatskom teritoriju, a tu su i unije s katoličkim Crkvama antiohijskog, aleksandrijskog i armenskog obreda, počevši od one s maronitskim patrijarhom, do one u 20. st. sa siro-malankarskom Crkvom u Indiji.
IzbrišiZa takve unije treba moliti, unije u kojima je ispovijed Vjere prava i jedina katolička, uz različitosti obreda i mnoge (teološki ispravne i drevnom predajom potvrđene) prakse koje se mogu razlikovati u odnosu na Rim.
Razlog u odbijanju zajedničke molitve sa nekatolicima nije u subjektivnoj procjeni veličine osobnog grijeha nekatolika, nego u objektivnoj stvarnosti različitog vjerovanja. Iako je istina da osobna odgovornost ne mora biti jednaka kod svakog heretika (npr. Luthera ili Calvina, u odnosu na nekog njihova imaginarnog potomka koji nikad nije ni čuo za Crkvu), to ipak ne poništava činjenicu objektivne stvarnosti različite vjere.
IzbrišiDakle, ja kad susretnem protestanta, uopće se ne moram upuštati u procjenu težine njegova grijeha (radi li se o apostati s katoličke vjere ili nekome tko sada prvi put u životu uopće sreće katolika), jer sve kad bih i htio dati točnu procjenu težine njegova grijeha ja to ne bi bio u stanju učiniti. Sama činjenica mog odbijanja zajedničke molitve s njim bi njemu, ako nije ogrezao u svojoj herezi, trebala pobuditi zanimanje zašto je tomu tako. A ako ga to neće zanimati, ili ako se s time neće zamarati, tada se ne može niti govoriti o "inculpable ignorance".
Uglavnom, kao što je u Starom Zavjetu jednako bilo zabranjeno Izraelcima sudjelovati u zajedničkim molitvama sa nežidovima, bez obzira radilo se o nekim osnivačima novih lažnih vjera ili pak o "običnim" nasljednicima krivih učenja svojih roditelja, taj isti princip vrijedi i danas.
Na žalost, mi ponavljamo iste greške koje su učinili i stari Izraelci, tako da je realno očekivati da ćemo snositi i slične (a zapravo i teže) posljedice od njih.
DM
Nisam do sada nikad komentirala, premda prilično dugo čitam ovaj blog, ali vidjevši ovaj post, osjetila sam da ovdje mogu iznijeti svoje iskustvo/problem.
OdgovoriIzbrišiMoj zaručnik je ove godine išao s jednom zajednicom u Strasbourg, za Novu godinu. Do tada se nas dvoje nismo nikad prepirali oko teoloških pitanja (nije bilo potrebe), ali kad ja nisam htjela ići s njim i kad sam mu rekla da je razlog taj što se to protivi mojoj vjeri, nastala je svađa. Naravno, on je otišao, a ja sam ostala kod kuće moleći da spozna istinu.
Kad se vratio, sav oduševljen mi priča kako su bili na protestantskoj "misi" i umjesto vina su imali sok od grožđa. Kaže da je to baš super, jer ima u toj "crkvi" bivših alkoholičara, pa se zbog njih uzima sok od grožđa, baš pažljivo.. I oni su se svi "pričestili" - kruhom i sokom od grožđa. Nisam mogla prijeći preko toga i rekla sam mu kao prvo da to nije bila misa, da to nije bila pričest, i da to nije crkva i da bi se on trebao ispovijediti zbog toga što je sudjelovao u tome. Nakon toga je postao vrlo agresivan prema meni, ne fizički, već verbalno. U taj nesretni Strasbourg je išao s jednom karizmatskom zajednicom koje nije bio član (išao je s prijateljem), no nakon toga je ušao u tu zajednicu i neki dan mi je rekao da on i njegova zajednica mole za mene da me Gospodin oslobodi zloduha oholosti i netrpeljivosti.
Kad sam mu pokazala ovaj post o (ne)molitvi s protestantima, rekao mi je da kad mu budem žena, zabranit će mi čitat ovaj blog. Tim riječima. Da mi nije mučno, smijala bih se toj izjavi.
Uvijek sam mislila da ću se udati za katolika, drugo mi nikad nije ni padalo na pamet, a sad idem prema tome da ću za tri mjeseca dobiti muža protestanta par exellence, u katoličkoj koži.
Premda ga volim, savjest mi govori da ne ulazim u taj brak...
Marija