U jednoj španjolskoj crkvi časte Raspelo čija desna ruka visi dolje, odriješena od čavala kojim je bila pričvršćena. Narod kazuje o tom Raspelu sljedeće: Jedan veliki grješnik ispovijedio je pod tim Raspelom svoje grijehe, sa svim znakovima pokajanja. Grijesi su bili tako teški i brojni da je ispovjednik krzmao s odrješenjem, ali mu ga je konačno ipak podijelio, uz opomenu da se čuva ponovnoga pada. On je to i obećao i neko vrijeme vjerno držao obećanje, ali je opet pao. Ponovo je došao da se ispovijedi tamo. Ispovjednik mu je dao odrješenje tek nakon dugog krzmanja, uz riječi: "Ali ovaj put je i zadnji put!" Nakon duljeg vremena jadnik je opet pao. I pun kajanja potražio je ispovjednika. "Svršeno je", reče mu ovaj, "ti padaš uvijek u iste grijehe, tvoje kajanje ne može biti pravo!" "Pa ipak je pravo i iskreno", odgovori jadnik; "ja sam pao, jer sam slab i bolestan, ali mi je to od srca žao." "Ne, nema više oproštenja", odgovori ispovjednik. Nato se s Raspela začulo plakanje. Prestrašen pogledao je ispovjednik gore - Raspetome se odriješila desna ruka od čavala i napravila nad raskajanim grješnikom znak odrješenja. A ispovjednik je začuo riječi pune prijekora: "Ti nisi prolio svoju krv za njega."
Neka dođu bludnici, neka dođu pijanice, psovači, ubojice, tatovi, razbojnici, krivokletnici, neka dođe tko mu drago, makar od svih napušten, kod Isusa će naći primitak, ako iskreno dolazi. Evanđelje svjedoči!
(iz propovijedi bl. Alojzija Stepinca na nedjelju u osmini Presv. Srca Isusova)
Lijepo... Dubine Božjeg milosrđa, ne možemo mi to pojmiti.
OdgovoriIzbrišim.
Jako dirljiva priča. Da li netko možda zna u kojoj se crkvi u španjolskoj nalazi to raspelo?
OdgovoriIzbrišiJercegovac