Preodgoj

Spolnom odgoju u školama nismo na ovom blogu posvetili poseban post. O tome možete čitati na brojnim stranicama na internetu, prije svega na bitno.net, ali i na katolik.hr, Vigilare, KsDK, HKDPD-u, HKLD-u itd.

Ova bi tema logično spadala pod Markov resor, ali s obzirom da on već dugo ne piše na blogu, odlučio sam ja progovoriti nekoliko riječi. Vjerojatno ću samo ponoviti ono što su drugi prije bolje izrekli, ali to i nije pretjerano važno. Važnije je da naši čitatelji koji to žele mogu izreći svoje mišljenje, upozoriti na neki članak, ideju ili pristup ovoj problematici.

S jedne strane se postavlja pitanje zašto se uvodi spolni odgoj? I u ministarstvu koje vodi Jovanović ima mnoštvo puno važnijih i hitnijih problema, a da i ne govorimo o stanju u Hrvatskoj. Mladi danas koriste internet gotovo posve nekontrolirani od svojih roditelja. Ako ih se i kontrolira kod kuće, na sto drugih mjesta mogu se susresti, potražiti, čuti ono što ih zanima. Razrednici nisu osposobljeni da im pričaju o biološkoj, psihološkoj, duhovnoj dimenziji ljudske seksualnosti.

Meni se čini sasvim jasno da je cilj slamanje prirodne stidljivosti djece, unošenje nemira, ideja koje bi trebale razoriti prirodne i zdrave reakcije na stvari poput pornografije, promiskuiteta, homoseksualnosti, pedofilije, ostalih perverzija, ali i općenitije shvaćanje da postoji dobro i loše, da je potrebno kontrolirati svoje nagone, ne samo u spolnosti, nego i u prehrani, kupovanju, agresivnom izražavanju itd.

Jasno je kome takav razvoj odgovara, iza raznoraznih ljudskih struja i grupacija, iza svega nesumnjivo stoji sotona. 

S druge stane, javlja se reakcija. Vrlo je lijepo bilo vidjeti da su konačno biskupi zajedno o nečemu jasno i razumljivo istupili i držali se toga bez uzmicanja. Drago mi je vidjeti i da razne udruge i pokreti s moralnim, najčešće katoličkim predznakom, ne pristaju na ušutkavanje i medijske manipulacije. Bogu hvala, danas nam je na raspolaganju puno više sredstava nego prije. I treba se boriti dok je to još moguće, treba sve iznijeti na svjetlo dana.

Realistično gledajući, uz jednu nezanemarivu manjinu kršćanskih roditelja i nastavnika koje treba kontinuirano podržavati, većina je u Hrvatskoj zapala u kontraceptivni mentalitet u kojemu je plodno tlo za razvoj svih novoprava, od abortusa, preko zabrane govora i pisanja protiv perverzija, preko prava na prisilno nametanje perverzija, prava na iskorištavanje osoba usvajanjem djece u nenormalne zajednice, usmrćivanjem beskorisnih, silovanjem jezika, itd. 

Svakako, ovo je prilika za pravo ekumensko i međureligijsko djelovanje, stati zajedno s onima koji ih dijele iza moralnih principa i odgovoriti razgovijetno i smireno na provokacije. Ali, katolici koji žele nešto učiniti, trebaju prije svega osvijestiti ostalim katolicima u Hrvatskoj što zapravo Crkva uči, što je na području ljudske spolnosti grijeh i kakve pozitivne sadržaje iskustvo Crkve nudi. Naravno, teško da će roditelji koji su se primjerice podvrgli sterilizaciji imati uporište za uvjerljiv govor svojoj djeci o zlima abortusa ili homoseksualnosti, ali i takvima premda su još nepokajani, može se pristupiti bilo znanstvenim podatcima bilo zajedničkim iskustvom čovječanstva.

Ne smijemo zaboraviti da je u ovoj borbi protiv nas knez ovoga svijeta. Ne treba ga dugo tražiti ni na licima kojekakvih vrištača, ali, što je mnogo važnije, ni u vlastitom srcu. Treba redovito živjeti sakramentalni život i moliti se da nam Gospodin pomogne da spašavajući vlastitu dušu pozitivno svjedočimo i svojim bližnjima. Takvim su svjedočanstvom uvijek kršćani preobraćali i pobjeđivali svoje neprijatelje, pa nema razloga da sumnjamo da će tako biti i danas.

Razmatrajmo danas kako opća pokvarenost društva nije ništa novo. Ne treba se nikad obeshrabriti. Sigurno da će biti teško, pogled naše nade ionako smjera preko ove suzne doline, iznad paklenih provalija, prema životu s Bogom.