srijeda, 25. svibnja 2011.

Pazi da se ne razbije / Kako ne prevoditi


Upravo sam prelistao novi broj Glasa Koncila i naravno zainteresirao me članak u kojem se prenose upute povodom papina dolaska koje je napisao mons. Mijo Gorski (pomoćni zagrebački biskup ako još niste zapamtili). Više od samih uputa privukle su me fotografije uz taj članak. S obzirom da ih nisam našao na internetu i da ne mislim nakon 10kn koje sam ubacio u škrabicu još plaćati 7kn za elektroničko izdanje Glasa Koncila, evo fotografije toga članka:


Kao i uvijek, kliknite na gornju sliku kako biste je uvećali. Najprije da razjasnimo. Ne radi se ovdje o nadahnutoj pjesmi s desne strane (za onu drugu ste sigurno već naučili i uvježbali koreografiju). Ne radi se čak ni o ovom novom ružnom tipu misnica s visokim ovratnikom koji se sve više kod nas uvodi po uzoru na zapad, a pretpostavljam da mu je osnovna svrha da sakrije činjenicu da svećenik ne koristi amikt/humeral za koji valjda neki od njih nisu ni čuli. Ne, ono na što vam skrećem pozornost je slika posude na dnu uz koju piše:
Ciborij u obliku glinene posude za pričešćivanje na misi s Papom proizveo je Atelijer "Belač" iz Bedenca kod Ivanca.
E sad, ne kažem da je posudica ružna. Naprotiv! Rado bih je stavio na regal ili stolić napunjenu bombonima ili raznolikim voćem. Ali u uputi Redemptionis Sacramentum (Sakrament otkupljenja) jasno u točki br. 117 piše (navodim prema službenom prijevodu u KS, Dokumenti 139):
... Ipak se strogo zahtijeva da ti materijali, prema općoj procjeni dotičnog kraja, budu doista plemeniti, tako te se njihovom uporabom Gospodinu iskazuje čast te izbjegne svaka opasnost da se u očima vjernika umanji nauk o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistijskim česticama. Potrebno je, dakle, odbaciti svaku praksu prema kojoj se za misno slavlje upotrebljava posuđe namijenjeno svakodnevnoj uporabi, ili ono slabe kvalitete, zatim ono čija je izrada lišena svake umjetničke dimenzije te jednostavne kotarice i drugo posuđe načinjeno od stakla, gline ili drugih materijala koji se lako razbiju. To također vrijedi i za metale i druge materijale koji mogu zahrđati.
Netko će sigurno prigovoriti da je teško nabaviti 500 komada kvalitetnijih ciborija. Ali ja se ne bih s time složio. Prvo i osnovno: ako ne možemo izdvojiti novce za posude u kojima će biti Presveto Tijelo Gospodinovo, za što onda možemo? Nadalje, ovi ciboriji mogli bi se nabaviti uz značajan popust zbog količine te nakon papine mise poslati u župe diljem Hrvatske u kojima su potrebni. Par desetaka bi sigurno dobro došlo npr. i u Mariji Bistrici gdje sam u "crkvi na otvorenom" prije nekoliko godina primao pričest iz sličnih glinenih posuda zaštićenih prozirnom kuhinjskom folijom. Vjerujem da bi koji veći ciborij dobro došao i mojoj župi u kojoj se obilnije posvećene hostije s Velikog Četvrtka na Veliki Petak čuvaju u staklenim zdjelama koje meni izgledaju kao posude za salatu (da preduhitrim zlobnika: vrlo rado bih kupio jedan ili dva veća i prikladna ciborija za svoju župu, ali bojim se da je ovdje više riječ o stavu, nego o pomanjkanju sredstava).

* * *
Piše u istom ovom Glasu Koncila (br 22/1927, str. 2)
Obavijest vjernicima grada Zagreba
Nedjeljna misa 7. vazmene nedjelje, 5. lipnja, u zagrebačkim crkvama po odredbi Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu slavi se isključivo u subotu navečer. U nedjelju je jedina misa u Zagrebu - na hipodromu sa Svetim Ocem.
 E sad, ne znam jesam li ja možda prezahtjevan, ali bilo bi lijepo kad bi se ova sitnica mogla pronaći na nekoj od internet stranica poput one Zagrebačke nadbiskupije, Informativne katoličke agencije ili papa.hr.

Ja sam već otprije rekao preč. Stanislavu Vitkoviću koji služi tradicionalnu misu u svetom Martinu da ćemo se podvrgnuti njegovoj odluci, tj. ako naš nadbiskup Bozanić stvarno zapovijeda da nema misa, neće biti ni tradicionalne mise u 11:30. Ali, do sada se takva zapovijed nije pojavila, a preč. Vitković je rekao da zbog zdravstvenih problema on nikako neće moći sudjelovati na misi na hipodromu. Nadam se da ćemo na vrijeme znati kakva je situacija, ali kako sada stvari stoje tradicionalna misa će se 5. lipnja održati. Usput budi rečeno, to sigurno neće biti misa 7. vazmene nedjelje (jer takva u tradicionalnom kalendaru ni ne postoji) nego misa nedjelje po Uzašašću koja slijedi nakon 5. nedjelje po Uskrsu.

* * *

Što se tiče drugog dijela naslova današnjeg posta: slučajno sam pregledavajući stranicu papa.hr naišao i na članak koji će, vjerujem, biti od interesa čitateljstvu našeg bloga. U lijevom stupcu je original, a u desnom prijevod. Mislim da nema potrebe da išta komentiram, samo ću podebljati ključna mjesta.

The return of the Tridentine Mass – Why? Tajnik Papinskog vijeća Ecclesia Dei o slavljenju mise na latinskom
Mons. Guido Pozzo o „tridentskoj misi“
Why has Pope Benedict made promoting the use of the Tridentine form of Mass such a priority? EWTN News asked one of the key men responsible for implementing the reforms, Monsignor Guido Pozzo of the Vatican’s Ecclesia Dei commission. Zašto je papa Benedikt učinio ponovno uvođenje Tridentske mise prioritetom? To je pitanje koje je 14. svibnja agencija EWTNews postavila mons. Guidu Pozzu, tajniku Papinskog vijeća Ecclesia Dei i osobi odgovornoj za uvođenje reformi.
“This older missal fell into disuse in many places after the reforms of the Second Vatican Council and some people believed it to be abrogated,” he explained. “The Holy Father, though, in his Motu Proprio 'Summorum Pontificum' clarified in law - that the missal had not been abrogated. And in his letter accompanying the Motu Proprio he said of the older missal ‘what earlier generations held as sacred, remains sacred and great for us too and it cannot be all of a sudden be entirely forbidden or even considered harmful’.” Misa na latinskom u mnogim se crkvama prestala slaviti nakon liturgijskih reformi Drugog vatikanskog koncila te se mislilo da je ukinuta“, objašnjava mons. Pozzo. Sveti Otac u svom motupropriju pojašnjava da „ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, ostaje sveto i nama i ne može se odjednom zabraniti ili uopće smatrati štetnim.“
“Summorum Pontificum” was the 2007 document in which the Pope ruled that any priest wishing to say the older form of the Mass was no longer required to seek the permission of his bishop. It was followed May 13 by a clarifying document “Universae Ecclesiae” which urges bishops to be generous in their interpretation of the 2007 instruction. „Summorum Pontificium“ dokument je iz 2007. u kojem Papa svećenicima dopušta da predvode misu na latinskom bez nužne dozvole mjesnoga biskupa. U petak, 13. svibnja, objavljene su smjernice u kojem se biskupima napominje da odobre svećenicima slavljenje mise na latinskome jeziku na zahtjev vjernika.
Both documents have been produced as a result of work by the Ecclesia Dei commission. Since 2009, Monsignor Pozzo  – a noted theologian – has been its secretary. He hopes the commission’s work can both build up holiness in the Church and, crucially, heal old wounds. Oba dokumenta nastala su kao rezultat rada Papinskog vijeća Ecclesia Dei. Tajnik Vijeća, mons. Pozzo, nada se kako će njihov rad dati temelj i svetosti u Crkvi te da će pomoći zacijeliti stare rane.
“In his accompanying letter to 'Summorum Pontifcum,' the Pope explained why he promulgated this Motu Proprio. He described it as coming to an interior reconciliation at the heart of the Church. This is interesting because the Holy Father recognized that there had been some division in the Church caused by the older form no longer being celebrated. Papa je u pismu koje je uslijedilo nakon dokumenta „Summorum Pontificium“ objasnio zašto je objavio ovaj motuproprij. Opisao ga je kao „unutarnje pomirenje u srcu Crkve“, a zanimljivo je stoga što je Sveti Otac prepoznao određenu podijeljenost unutar Crkve uzrokovanu prestankom upotrebe latinskog jezika na misnim slavljima.
And it was for that reason Pope John Paul II created the Ecclesia Dei commission in 1988. One of its key tasks has been to heal the rift between the Catholic Church and the Society of Saint Pius X. The traditionalist group broke away from the Church in 1988 over, among other things, the liturgical reforms of the 1960s and 70s. Upravo je to razlog zašto je još 1988. papa Ivan Pavao II. osnovao Papinsko vijeće Ecclesia Dei čija je najvažnija zadaća bila ukloniti podjele nastale u Katoličkoj crkvi djelovanjem Društva svetog Pija X. Naime, skupina tradicionalnih katolika odvojila se od Crkve 1988. ponajviše zbog liturgijskih reformi 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća.
What Pope Benedict is keen to avoid, added Msg. Pozzo, is a rivalry developing between the two forms of the Roman rite. “That mentality that which would see the two forms as alternatives in conflict – as opposed to forms which can enrich each other - needs to be overcome.” Ono što papa Benedikt uistinu želi izbjeći, zaključio je mons. Pozzo, zapravo je nepostojeće rivalstvo između dvije forme slavljenja mise – na latinskom ili narodnom jeziku.

Broj komentara: 16:

  1. Nadam se da nisam prekrsio vrhovnu zapovijed za svaki medij koja nam dolazi iz Becke nadbiskupije (nema veze s istinom ili necim slicnim sto vam je mozda palo na pamet).

    OdgovoriIzbriši
  2. Možda bi ovu uputu iz Redemptionis Sacramentuma trebalo poslati Nadbiskupiji, jer izgleda oni nisu za nju nikada čuli.To neće imati nikakav utjecaj, ali eto nek se zna.

    PS.Prvi put čujem da ima i koreografija!
    Dali netko zna gdje će se izvoditi ta koreografija?
    Ako će kojim slučajem ona biti dio klanjanja sa Svetim Ocem na TBJ-u, odmah poklanjam svoju ulaznicu.

    OdgovoriIzbriši
  3. Katastrofa!!

    Ne znam što me više šokiralo. Otvoreno kršenje liturgijskih propisa (i još hvaljenje s time!) ili namjerno krivo prevođenje teksta.

    Volio bih vjerovati da je krivi prijevod posljedica neznanja (misa na latinskom nije isto što i izvanredni oblik rimskog misala), a ne namjeran i svjestan pokušaj obmanjivanja čitatelja.

    Mislim da se na ovo mora reagirati, i na jedno i na drugo. Pismo nadbiskupiji svakako, a onda i uredništvu portala papa.hr.

    OdgovoriIzbriši
  4. Nisam još nabavio novi broj, zanima me piše li kakva napomena o pričešćivanju vjernika jer na papinskim misama odnedavno nema pričesti na ruke. Evo još jednog primjera što takav način omogućuje- rođendan kard. Lehmanna, od 01:40.

    OdgovoriIzbriši
  5. Koliko sam upoznat ples će se izvoditi u predprogramu u čemu ne vidim ništa lošega.
    Samo bdijenje s Papom će biti vrlo lijepo i skrušeno. Po želji Sv. Oca klanjanje će biti u tišini i u izgleda tradicionalnom izdanju.
    Stoga drži kartu u đepu, iako ako želiš ima brdo ekipe koja bi ju rado dobila

    OdgovoriIzbriši
  6. Sramota, još se hvale abususima. Ovo treba kopirati i poslati u Vatikan, pa da vidimo što će reći papin ceremonijar.Ovo je otvoreno kršenje Redemptoris Sacramentum. A samozvani liturgičari u antiduhu Koncila II. Vatikanskog, Crnčević i Šaško su već otpisani, samo to ne znaju. Ipak Duh Sveti vidi Crkvu, a na napuhani liturgičari.
    Josip, Rijeka

    OdgovoriIzbriši
  7. Da! Mislim da na ovo definitivno treba reagirati.

    OdgovoriIzbriši
  8. Teško mi je vjerovati da se u ovom prijevodu radilo o neznanju i nepoznavanju terminologije.

    Što se tiče glinenih posuda, čim sam ih vidio na slici i prije nego sam pročitao Tomin tekst, "digao" mi se želudac.

    Pa je li naši liturgičari stvarno moraju uprostatiti sve čega se dotaknu???

    Jeza me hvata kad slušam mlade studente teologije i mnoge svećenike i župnike kako se dive i klanjaju geniju i kreativnosti spomenutog liturgijskog dvojca (bez kormilara).
    Josip, Split

    OdgovoriIzbriši
  9. Krimnalno loš prijevod! Što se tiče kršenja instrukcije, baš me zanima kakva bi bila reakcija naših odgovornih liturgičara i na spomen o obveznoj uporabi pričesne plitice.

    OdgovoriIzbriši
  10. Žalosno je i prežalosno,
    da se u Crkvi mnoge stvari više ne nazivaju pravim imenom. Primjerice, hereze su teološka mišljenja. Heretici su otvoreni teolozi. Neposluh svetom Ocu je autonomija u duhu koncila. Protestantska teologije je bolja od katoličke. Liturgijski abuzusi su izričaj kreativnosti. Aktivna participacija je razaranje zdravog molitvenog tkiva u Crkvi.
    A osobe koje su svjesne tih stvari i žele raditi na uklanjanju toga kao i na vraćanju dostojanstva nazivaju se natražnjacima i rade im se smicalice, a često su to oni koji bi trebali prvi dati život na braniku ( a sjetimo se i koliko je katolika za vrijeme Henrika VIII. pošlo za papom, a koliko za svojom udobnosti) Istine i sv. Vjere. Kako psalmist kaže: "Pa i prijatelj moj, u koga sam se uzdao, koji je jeo kruh moj, podiže na me petu."

    OdgovoriIzbriši
  11. Što se tiče služenja misa, jutros sam bio u Bazilici Srca Isusovog u Palmotićevoj i tamo će se u nedjelju, 5.6.2011. služiti popodnevna misa u 17:00 i večernja u 19:00 (neće biti služene mise u 7:00, 8:00, 9:30, 11:00 i 12:15).

    OdgovoriIzbriši
  12. Gorane
    lijepo si naveo ove celofanske pojmove. Još bi samo trebalo pronaći naziv za ljude koji vjeruju da postoji pakao (poput većine čitatelja ovog bloga). Možda "srednjovjekovnim praznovjerjima zastrašeni ljudi bez dovoljno intelektualnog kapaciteta da spoznaju Božju veličinu".
    Što se prijevoda tiče, i ja, kao i Luka mislim da je riječ o nenamjernoj grešci neke jako mudre osobe koja neupućene hrvatske čitatelje (koje ionako ne zanima TLM više nego, recimo, geografija provincije Manitobe u Kanadi ili ekonomija Angole) ne želi gnjaviti hermetičnim izrazima poput nekakvog "izvanrednog oblika" nego želi baratati jasnim pojmovima. Dakako, tu se mudri prevoditelj i sam pokazuje neukim...
    Moram priznati da me ponekad zastraši vječna nezainteresirana desetljetna ili stoljetna konformnost hrvatskih katolika po bilo kakvom teološkom pitanju. Pa kad Tom par postova prije pita što je papa Hrvatima bojim se da je odgovor da Hrvati jako poštuju papin autoritet, ali više kao paket, bez da se stvarno u dubini pitaju što je unutar tog paketa i što nam papa zbilja želi reći. Hrvati će spremno reći "Ono što papa govori je istinito i treba to slijediti". Ali pord toga da je papa nešto rekao, neće znati što je on točno rekao.

    OdgovoriIzbriši
  13. "Jeza me hvata kad slušam mlade studente teologije i mnoge svećenike i župnike kako se dive i klanjaju geniju i kreativnosti spomenutog liturgijskog dvojca (bez kormilara)."

    Mene hvata jeza od ljudi koji su ovoliko konzervativni!

    Sramotno je da naša Crkva ovako nazaduje...

    Kristu je zaista važno u kakvom će ciboruju boraviti, a vaš argumenat da će se umanjiti veličini onog koga se u spomenutim posudama donosi je nizak i zaista lud. S kakvim osjećajem idete na pričest ako vam je bitno u kakvom će vam "paketu" svećenik ili bogoslov donjeti Krista? On, koji je boravio s najprezrenijima na svijetu smije nam se na ovakve nebuloze.

    OdgovoriIzbriši
  14. Pa evo izgleda da je Crkvi bitno u kakvom će ciboriju Krist boraviti dok je izdala uputu o tome.
    Ali eto, vjerovatno su pojedinci pametniji od Učiteljice - Svete Crkve!

    OdgovoriIzbriši
  15. Anonimno, učimo malo od pravoslavaca (i istočnih liturgija koje nisu zaadojene novotarijama i protestantizmom)...Krist je Bog, onda se tako odnosimo prema njemu...

    OdgovoriIzbriši
  16. Anonimno,
    mi nazadni ljudi volimo se sjetiti da iako smo stvoreni na sliku Božju, ipak je On od nas neizmjerno više drugačiji nego nama jednak. Pa kad se On iz ljubavi utjelovio da otkupi nas, trebamo se sjetiti da je On sišao k nama, a ne da smo se mi uspeli Njemu, kao što su to pokušali graditelji babilonske kule. To što je Sin boravio s nama, ne umanjuje Božju veličinu, a našu malenost. Rado zaboravljamo da je Bog Trojstvo, rado zaboravljamo Oca Svemogućega, Stvoritelja, Onog koji je Mojsiju rekao svoje ime, koje se u Starome zavjetu iz poštovanja nije govorilo (u novoj misi u Psalmima treba reći Gospodin, a ne izustiti tetragram Božjeg imena). Stari zavjet nije ukinut nego ispunjen (iota unum aut unus apex non praeteribit a lege donec omnia fiant: ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći dok se sve ne zbude). Bog je otkrio sebe u Sinu, Bog je prao noge ljudima, ali On, sada obznanjen nama (Iv 1,18) nije ništa manje Bog nego prije. Razlog zbog kojeg su donesene upute kako se postupa Presvetome je zbog nas ljudi: da ne zaboravimo da je Presveto sam Bog.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.