Universae Ecclesiae - pogled iz hrvatske stvarnosti

Nova uputa Universae Ecclesiae o primjeni papinog motu proprija Summorum Pontificum objavljena je prošli petak. Na blogu Splendor Domini isti je dan požrtvovnošću njegova autora osvanuo i hrvatski prijevod (mogli biste mu za to i zahvaliti). Naravno da su u međuvremenu objavljene i mnoge analize ovoga dokumenta, počevši od vjerojatno najvažnijeg bloga koji se bavi ovom tematikom - Father Z je kao neumorna pčelica skupio i protumačio različite aspekte. Nadalje, možete pogledati New Liturgical Movement, Rorate Caeli (1,2), Catholic Church Conservation, a kome ovo nije dosta naći će još dovoljno materijala i na engleskom i na drugim jezicima. Na hrvatskom ćemo vjerojatno ostati s ovim brzinski sklepanim tekstom koji je srećom sastavio netko na Radio Vatikanu, pa se u Hrvatskoj ne mora nitko oko toga truditi.

Ja ću se u svom kratkom i nesustavnom komentaru osvrnuti na Universae Ecclesiae sa stajališta naših hrvatskih iskustava i možebitnih pouka za budućnost. Tekst prenosim s bloga Splendor Domini, a moji komentari i isticanja su u fatherzovskom stilu.

***

"Naputak o primjeni Apostolskog pisma 'Summorum Pontificum' pape Benedikta XVI., objavljenog u obliku motuproprija

I. UVOD

1. Cijeloj Crkvi je apostolsko pismo pape Benedikta XVI., 'Summorum Pontificum', objavljeno u obliku motuproprija 7. srpnja 2007., a koje je na snagu stupilo 14. rujna 2007., dostupnijim učinilo bogatstvo rimske liturgije.

2. Tim je motuproprijem papa Benedikt XVI. proglasio univerzalni crkveni zakon o uporabi rimske liturgije, s nakanom da uspostavi nova pravila za uporabu rimske liturgije kakva je bila 1962.

Naglašene riječi vjerojatno su najvažnija sinteza i papinog motuproprija Summorum Pontificum i ove instrukcije. Ove odredbe, ova razmišljanja, ove pouke su za cijelu Crkvu. Katolička crkva u Hrvatskoj dio je sveopće Crkve. Hrvatski vjernici imaju isto pravo na svoju liturgijsku baštinu kao i vjernici u bilo kojem dijelu svijeta. Ne, dragi biskupi, svećenici i vjernici laici u Hrvatskoj - ne postoji nijedan razlog zašto bi se papine odluke kojima široko dopušta slavljenje mise prema starom obliku obreda trebale u Hrvatskoj zanemariti ili restriktivnije tumačiti. Naprotiv, ako ćemo iskreno, te bi se odluke trebalo još brže, snažnije i zahvalnije primiti u našim krajevima. S jedne strane to je jedna od brana protiv čimbenika koji su vjeru rastočili u Europi, a u tom cilju zdušno rade i kod nas. S druge strane strane, vlastita hrvatska tradicija, a posebno glagoljaštvo "trune" u muzejima mjesto da ju iskoristimo ne samo kao zanimljiv objekt proučavanja ili razbibrigu, već i kao duhovno vrelo za sadašnje naraštaje.

3. Sveti Otac, nakon što je spomenuo skrb vrhovnih svećenika za njegovanje svete liturgije i za priznanje liturgijskih knjiga, ponovo je priznao tradicionalno načelo poznato od pamtivijeka i koje je nužno također ubuduće, naime da se 'svaka mjesna Crkva mora slagati sa sveopćom Crkvom ne samo u nauku vjere i svetim sakramentima, nego i u načinima postupanja koje je apostolska i kasnija neprekinuta predaja općenito usvojila; njih treba obdržavati ne samo da se izbjegnu zablude, nego i zato da se vjera cjelovito prenosi, budući da pravilo molitve ('lex orandi') Crkve odgovara njezinu pravilu vjerovanja ('lex credendi')" (1).

4. Sveti Otac je k tomu podsjetio na one rimske pape koji su se na poseban način zauzeli u toj zadaći, osobito sv. Grgura Velikoga i sv. Pija V. Sveti Otac također naglašava da među svetim liturgijskim knjigama osobito mjesto zauzima 'Missale Romanum', koji u povijesti zauzima istaknuto mjesto, a koji je tijekom vremena doživio različite obnove, sve do blaženoga pape Ivana XXIII. Zatim, slijedeći liturgijsku reformu nakon II. vatikanskog koncila, papa Pavao VI. je 1970. za crkvu latinskog obreda odobrio novi misal, koji je onda preveden na različite jezike. Papa Ivan Pavao II. je 2000. promulgirao treće izdanje toga misala.

5. Mnogi vjernici formirani u duhu liturgijskog oblika prije II. vatikanskog koncila, izrazili su živu želju da zadrže drevnu tradiciju. Zbog toga je papa Ivan Pavao II. posebnim indultom 'Quattuor abhinc annos', koji je 1984. izdala Kongregacija za bogoštovlje, dao dopuštenje, pod određenim uvjetima, za nastavak uporabe misala koji je promulgirao blaženi papa Ivan XXIII. Nakon toga je motuproprijem 'Ecclesia Dei' iz 1988., papa Ivan Pavao II. potaknuo biskupe da budu velikodušni u davanju takvog dopuštenja vjernicima koji to traže. Na toj liniji nastavlja papa Benedikt XVI. motuproprijem 'Summorum Pontificum' koji naznačuje neke bitne kriterije za 'usus antiquior' u rimskom obredu, kojih se ovdje spominjemo.

Primjetite da se govori "formirani u duhu liturgijskog oblika", dakle riječ je o duhu, a ne samo o tome da su se ti vjernici rodili prije II. vatikanskog sabora. To ostaje neshvatljivo nekima koji ne vide da i mlađi vjernici na različite načine mogu otkriti taj duh i samoinicijativno se žele formirati i biti formirani u tom duhu.

6. Rimski misal koji je promulgirao papa Pavao VI. i posljednje izdanje misala pripremljeno za pape Ivana XXIII., dva su oblika rimske liturgije, nazvani redoviti ('forma ordinaria') odnosno izvanredni ('forma extraordinaria'). To su dvije uporabe jednog rimskog obreda, jedna pored druge. Oba su izraz istog zakona molitve ('lex orandi') Crkve. Zbog svoje časne i starodrevne uporabe, izvanredni oblik se mora čuvati s dužnom pažnjom.

Da ne bi došlo do zabune treba naglasiti kako se tradicionalni obred Crkve ne može samo čuvati kao muzejski primjerak. Ako čuvamo knjige, ruha, crkveno posuđe itd., a bez služenja mise i ostalih  liturgijskih čina onda izvanrednom obliku rimskog obreda pridajemo istu pažnju kao i etrušćanskoj mumiji u Arheološkom muzeju. To nije ona razina pažnje koja je potaknula Svetog Oca da sastavi motuproprij. Dakako, muzejske mumije su vrlo često bile neizmjerno bolje zaštićene od starih oltara, misnica, misala itd. koji su razarani, rezani, paljeni  i bacani u smeće od strane revolucionarnih klerika po našim župama. Ali to je priča za sebe. Ono što želim reći je da bez življene liturgije nema govora o doličnom čuvanju izvanrednog oblika rimskog obreda.

7. Motuproprij 'Summorum Pontificum' bio je popraćen pismom Svetog Oca biskupima istoga nadnevka (7. srpnja 2007.) kao i motuproprij. To je pismo dalo dodatna pojašnjenja o prikladnosti i potrebi za motuproprijem; radilo se o potrebi zatvaranja praznine i pružanja novih norma za uporabu rimske liturgije iz 1962. Takve su norme bile potrebne osobito zato što se, kad je uveden novi misal za pape Pavla VI., nije činilo potrebnim regulirati uporabu liturgije iz 1962. odgovarajućim smjernicama. Zbog porasta broja onih koji mole uporabu izvanrednog oblika, postalo je nužno o tomu izdati izvjesne norme.

Među izjavama Svetog Oca bila je sljedeća: 'Nema nikakvoga proturječja između jednoga i drugog izdanja Rimskoga misala. U povijesti liturgije postoji rast i razvoj, ali nema raskida. Ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, to i ostaje i za nas sveto i veliko, te se ne može najednom potpuno zabraniti ili čak proglasiti štetnim' (2).

8. Motuproprij 'Summorum Pontificum' predstavlja važan izraz Učiteljstva Rimskog Prvosvećenika i njegove službe ('munus') reguliranja i uređivanja svete liturgije Crkve (3). Motuproprij pokazuje njegovu pastoralnu skrb kao Namjesnika Kristova i Vrhovnog Pastira sveopće Crkve (4) te ima za cilj:

a) ponuditi svim vjernicima 'usus antiquior' rimske liturgije koju kao dragocjeno blago treba sačuvati

b) učinkovito jamčiti i osiguravati uporabu 'formae extraordinariae' svima koji je traže. Pritom se pretpostavlja da je uporaba rimske liturgije iz 1962. godine mogućnost koja je velikodušno osigurana za dobro vjernika, te se mora tumačiti u korist vjernika, kojima je prvenstveno namijenjeno.

c) promicanje pomirenja u srcu Crkve

Primjetite riječi iz prvog dijela ove točke kojima se daje do znanja svečano i jasno: motuproprij je važan, izričito ga želi papa kao Kristov Namjesnik i Vrhovni Pastir Crkve. Dragi biskupi i svećenici, na koji način bi vam papa trebao jasnije dati do znanja da ga poslušate?

Naglasak IKA-e u njezinu izvještaju o motupropriju Summorum Pontificum i uopće stav kojim je primljen u našim krajevima može se sažeti u "to je za neke šizmatike, to nema veze s Hrvatskom". Ipak, hvalevrijedan cilj promicanja pomirenja u srcu Crkve stavljen je ovdje na treće mjesto. Na prvom mjestu je ono što su još i kardinali Castrillón Hoyos i Cañizares Llovera objašnjavali: ponuditi svim vjernicima tradicionalnu misu! I dalje: svima koji je traže, osigurati da je mogu i dobiti!


II. Odgovornosti Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei'

9. Vrhovni Svećenik je prenio na Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' redovitu namjesničku ovlast za pitanja u njenoj nadležnosti, osobito za nadgledanje opsluživanja i primjene odredaba motuproprija 'Summorum Pontificum' (usp. čl. 12).

10. § 1. Osim posebnih ovlasti koje joj je dao papa Ivan Pavao II., a potvrdio papa Benedikt XVI. (usp. motuproprij 'Summorum Pontificum', čl. 11-12), Papinsko povjerenstvo izvršava tu ovlast i time što kao hijerarhijski superior odlučuje o zakonito podnesenim žalbama protiv mogućih administrativnih uredaba ordinarijâ, za koje se čini da proturječe motupropriju.

§ 2. Na dekrete kojima Papinsko povjerenstvo odlučuje o žalbama moguće se žaliti 'ad normam iuris' pred Vrhovnim sudištem Apostolske signature.

Poredak nadležnosti je jasno i glasno izrečen. Ako ne možete dobiti misu od župnika i biskupa, obratite se komisiji Ecclesia Dei. Vrlo detaljno ova je procedura razjašnjena ovdje, ali mislim da je za naše prilike dovoljno slijediti iskustvo iz Zagreba pri čemu rokovi ne trebaju biti tako velikodušni (umjesto dva mjeseca čini mi se da je dosta čekati na odgovor mjesec dana). Važno je da sve imate u pisanom obliku, da imate potvrdu o primitku svih pisama i da slijedite sve korake u hijerarhiji (župnik, biskup, Ecclesia Dei). Sve nejasnoće odmah riješite. Ako hoćete konkretnije savjete možete mi se javiti na mail, pa vam mogu dati svoju (amatersku) preporuku u nedoumici.

11. Papinskom povjerenstvu 'Ecclesia Dei' pripadat će briga o budućim izdanjima liturgijskih tekstova izvanrednog oblika rimskog obreda, nakon što dobije odobrenje Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu.

III. Posebne norme

12. Ovo Papinsko povjerenstvo, nakon raspitivanja kod biskupa svijeta, snagom povjerenog mu auktoriteta i ovlasti koje ima, u skladu s kanonom 34 Zakonika kanonskog prava, objavljuje ovaj naputak kako bi osiguralo ispravno tumačenje i primjenu motuproprija 'Summorum Pontificum'.

Nadležnost dijecezanskih biskupa

13. Prema Zakoniku kanonskog prava na dijecezanske biskupe spada da bdiju nad liturgijskim životom, kako bi se jamčilo zajedničko dobro i osiguralo da se u njihovim dijecezama sve odvija u miru i dostojanstvu (5), uvijek u skladu s namisli Svetog Oca jasno izraženoj u motupropriju 'Summorum Pontificum' (6). U slučaju proturječja ili dobro utemeljene sumnje o slavlju u izvanrednom obliku, odlučivat će Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'.

14. Zadaća je dijecezanskog biskupa da osigura sve potrebne mjere kako bi se osiguralo poštivanje izvanrednog oblika rimskog obreda prema motupropriju 'Summorum Pontificum'.

Vjernici laici koji žele misu trebaju se malo organizirati i obratiti se biskupu. Nakon toga oni mu ne trebaju tumačiti motuproprij ili dokazivati zašto smiju imati tradicionalnu misu ili zašto bi im se biskup trebao smilovati i slično. Tekst je vrlo jasan: "zadaća je dijecezanskog biskupa..." Dakle, nema nikakvih nedoumica da li da on prihvati molbu ili ne, kako da izbjegne njihova traženja itd. Ako može, on treba imenovati svećenika koji će služiti misu. Ako ne može, treba slijediti točku 22. - obratiti se Ecclesiji Dei ili nekoj tradiconalnoj skupini svećenika koji bi mogli služiti misu ili naučiti neke od njegovih svećenika kako da to rade. Možda se dotični biskup može zapitati i zašto nijedan od njegovih svećenika ne zna služiti tradicionalnu misu i promijeniti nešto u obrazovanju bogoslova (v. točku 21.).

'Coetus fidelium' (usp. motuproprij 'Summorum Pontificum', čl. 5 § 1)

15. Može se reći da 'coetus fidelium' (skupina vjernika) postoji na trajan način ('stabiliter existens'), prema smislu čl. 5 § 1 motuproprija 'Summorum Pontificum', kada se sastoji od nekih ljudi pojedine župe koji se, također nakon objave motuproprija, okupljaju zbog svog poštovanja za 'usus antiquior' liturgije, i koji traže da mogu slaviti u župnoj crkvi ili oratoriju, ili kapeli; takva se skupina ('coetus') može sastojati i od osoba koje dolaze iz različitih župa ili dijeceza, i okupljaju se u nekoj župnoj crkvi ili oratoriju ili kapeli u tu svrhu.

Ovo je nešto što je bilo od početka razumljivo svima koji stvarno žele poštovati papin motuproprij i njegov duh velikodušnosti. Sada je onima drugima i nacrtano ono što ne bi ni trebalo objašnjavati i ne mogu se izvlačiti na neke formalnosti koje očito nemaju veze ni s logikom ni sa smislom papinih odluka.

16. U slučaju kad svećenik s nekim vjernicima povremeno dolazi u župnu crkvu ili oratorij, da celebrira u izvanrednom obliku, prema čl. 2 i 4 motuproprija 'Summorum Pontificum', župnik ili rektor crkve, ili odgovorni svećenik, trebaju dopustiti takvu celebraciju poštujući raspored liturgijskih slavlja same te crkve.

Opet jedna očevidna, ali bitna stvar: ako rektora ili župnika crkve neki svećenik pita za dopuštenje da slavi misu, pitanje koje mu ovaj treba (pa čak i smije) postaviti ukoliko ga ne poznaje je: imaš li dopuštenje za slavljenje mise, a ne da li ćeš slaviti novu ili staru misu? Ovo drugo ne smije biti kriterij za dopuštenje za služenje mise.

17. § 1 Pri odlučivanju o pojedinačnim slučajevima, župnik ili rektor, ili svećenik odgovoran za crkvu, treba se voditi vlastitom razboritošću, motiviran pastoralnim žarom i duhom velikodušne gostoljubivosti.

§ 2 U slučaju skupine koja je prilično mala, mogu se obratiti mjesnom ordinariju da se pronađe crkva u kojoj bi se ti vjernici mogli okupljati za takve celebracije, kako bi se olakšalo sudjelovanje i dostojanstvenija celebracija svete mise.

18. Čak i u svetištima i mjestima hodočašća skupinama hodočasnika koje to zatraže treba dati mogućnost da celebriraju u izvanrednom obliku (usp. moturoprij 'Summorum Pontificum', čl. 5 §3) ako postoji prikladan svećenik.

Točke 15.-18. su na neki način tragikomične. Zar zaista svećniku, Kristovu službeniku, čovjeku koji je završio fakultet i sigurno zna pročitati motuproprij treba tako nešto objašnjavati? Na žalost, mnogima treba. Na sreću, sada to imamo crno na bijelo.

19. Vjernici koji traže celebraciju prema izvanrednom obliku ni na koji način ne smiju podupirati ili pripadati skupinama koje osporavaju valjanost ili zakonitost svete mise i sakramenata slavljenih u redovitom obliku ili su protiv Rimskog Prvosvećenika kao Vrhovnog Pastira sveopće Crkve.

Ako se radi o valjanosti i zakonitosti redovitog oblika rimskog obreda te vrhovništva Rimskog Prvosvećenika, mislim da nijedan katolik ne bi smio imati s time problema. To nikako ne može značiti zabranu razboritog kritiziranja novog obreda jer bi tako Benedikt XVI. osudio Josepha Ratzingera koji je na jednom mjestu napisao otprilike da je nova misa banalan proizvod sastavljen na licu mjesta.

S praktične strane, nadam se da nijedan naš biskup neće pokušati upotrijebiti ovu točku da bi diskreditirao valjane zahtjeve svojih vjernika za tradicionalnom misom. Ako to ipak pokušaju, teret dokaza je na njima.

'Sacerdotus idoneus' (prikladan svećenik; usp. motuproprij 'Summorum Pontificum', čl. 5 § 4)

20. S obzirom na pitanje potrebnih uvjeta da se svećenik smatra prikladnim ('idoneus') za celebraciju u izvanrednom obliku, treba držati sljedeće:

a) Svaki katolički svećenik koji nije zapriječen kanonskim pravom, mora se smatrati prikladnim da celebrira u izvanrednom obliku (7).

b) Glede uporabe latinskog jezika, potrebno je osnovno znanje da svećenik ispravno izgovara riječi i razumije njihovo značenje.

c) Što se tiče znanja izvršavanja obreda smatra se da su prikladni oni koji su željeli samoinicijativno slaviti i to su već činili.

Savršeno jasno i razumljivo: ako se pojavi neki svećenik koji smije služiti (novu) misu i kaže: ja želim slaviti staru misu i to sam već i činio (bilo privatno bilo javno), to je to! Nema provjera, nema testova, nema ovakvih ili onakvih uvjeta. Smatra se da je svećenik dovoljno razborit da će misu početi služiti tek kada je sam uvjeren da to može pristojno učiniti. Ako Crkva ima povjerenja u svećenika dovoljno da mu je dopustila da na oltaru posvećuje kruh i vino u Kristovo tijelo i krv, onda nema i ne smije biti razloga da mu ne vjeruje oko odluke koji oblik rimskog obreda će izabrati.

21. Traži se od ordinarija da ponude svojim svećenicima mogućnost da dobiju prikladnu pripravu za celebraciju u izvanrednom obliku. To vrijedi i za sjemeništa gdje budućim svećenicima treba dati odgovarajuću formaciju, uključujući studij latinskoga (8) i, gdje pastoralne prilike sugeriraju, mogućnost da nauče izvanredni oblik rimskog obreda.

Ordinariji, jel čujete? Nemojte se poslije žaliti da nema svećenika koji bi znali latinski (to im treba i iz mnoštva drugih razloga!) ili koji bi znali služiti misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda.

22. U biskupijama bez prikladnih svećenika, dijecezanski biskup može zatražiti pomoć od svećenika instituta koje je uspostavilo Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei', ili da celebriraju u izvanrednom obliku ili da pouče druge kako celebrirati.

23. Motuproprijem je svim svećenicima, bilo svjetovnim bilo redovničkim, dano dopuštenje da celebriraju bez naroda (ili samo uz jednog ministranta) u izvanrednom obliku rimskog obreda (usp. motuproprij 'Summorum Pontificum' čl. 2). Dakle, za takvu celebraciju svećenici, prema odredbi motuproprija 'Summorum Pontificum', ne trebaju nikakvo posebno dopuštenje svojih ordinarija ili poglavara.

Ovdje treba samo spomenuti (da nekom nesklonom kleriku ne bi nešto palo na pamet):

Čl. 4. Na slavlja svete Mise o kojima se govori u čl. 2, mogu se pripustiti, obdržavajući pravne odredbe, također vjernici koji to sami zatraže.

Liturgijska i crkvena stega

24. Liturgijske knjige treba koristiti prema njihovim vlastitim propisima. Svi koji žele celebrirati prema izvanrednom obliku rimskog obreda moraju poznavati pripadajuće rubrike i obvezani su točno ih slijediti.

Dakle, nema improvizacija. Ako ćeš slaviti misu, slavi "kako Bog zapovijeda"!

25. Novi svetci i neka nova predslovlja mogu i trebaju biti umetnuti u misal iz 1962. (9) prema odredbama koje će biti izdane naknadno.

26. Kao što je predviđeno člankom 6 motuproprija 'Summorum Pontificum', čitanja svete mise u misalu iz 1962. mogu se navijestiti ili samo na latinskom, ili na latinskom pa na narodnom jeziku, ili na tihim misama samo na narodnom.

Mislim da je trenutna praksa kod nas u sv. Martinu najbolja (barem za tihu misu). Svećenik tiho čita poslanicu na latinskom dok ministrant čita prijevod na hrvatski, a evanđelje svećenik pročita za oltarom glasno na latinskom i prije propovijedi za ambonom na hrvatskom.

27. S obzirom na disciplinske norme povezane s celebracijom, primjenjuje se crkvena disciplina sadržana u Zakoniku kanonskog prava iz 1983.

28. Nadalje, snagom svoga karaktera posebnog prava, u okviru vlastitog područja, motuproprij 'Summorum Pontificum' ukida one zakonske odredbe, povezane sa svetim obredima, promulgirane nakon 1962. pa nadalje, i nespojive s rubrikama liturgijskih knjiga na snazi 1962.

Prethodne dvije točke su daleko iznad mojih kompetencija da ih protumačim, ali na njih ću ukazati onima koji ubuduće budu spominjali pričest na ruku ili ministrantice.

Potvrda i sveti redovi

29. Dopuštenje za uporabu stare formule za obred potvrde, potvrđeno je motuproprijem 'Summorum Pontificum' (usp. čl. 9 § 2). Stoga u izvanrednom obliku nije potrebno koristiti noviju formulu pape Pavla VI. koja se nalazi u 'Ordo confirmationis'.

30. Što se tiče tonzura, nižih redova i subđakonata, motuproprij 'Summorum Pontificum' ne uvodi nikakvu promjenu u disciplinu Zakonika kanonskog prava iz 1983. Dakle, u ustanovama posvećenog života i družbama apostolskog života koje su pod Papinskim povjerenstvom 'Ecclesia Dei', onaj koji je položio doživotne zavjete ili koji je konačno pritjelovljen kleričkoj družbi apostolskoga života, primanjem đakonata inkardinira se kao klerik u tu ustanovu ili družbu, u skladu s kanonom 266 § 2 Zakonika kanonskog prava.

31. Samo u ustanovama posvećenog života i družbama apostolskog života koje su pod Papinskim povjerenstvom 'Ecclesia Dei' i onima koje koriste liturgijske knjige izvanrednog oblika, dopuštena je uporaba Rimskog pontifikala iz 1962. za podjelu nižih i viših redova.

Ove dvije točke su u svjetskim razmjerima vjerojatno najveće razočaranje tradicionalista. Za nas su one još samo daleki san, pa se ne vrijedi oko toga uzbuđivati.

'Breviarium Romanum'

32. Članak 9 § 3 motuproprija 'Summorum Pontificum' daje klericima odobrenje za korištenje Rimskog brevijara iz 1962. koji treba moliti u potpunosti i na latinskom jeziku.

Sveto trodnevlje

33. Ako postoji prikladan svećenik, skupina vjernika ('coetus fidelium') koja slijedi stariju liturgijsku tradiciju, također može celebrirati sveto trodnevlje u izvanrednom obliku. Kad nema crkve ili oratorija određenog isključivo za takve celebracije, župnik ili ordinarij u dogovoru s prikladnim svećenikom, treba pronaći neko povoljno rješenje za dobro duša, ne isključujući mogućnost ponovljene celebracije svetog trodnevlja u istoj crkvi.

Lijepo. To možda znači, ako Bog dade da porastemo i usavršimo se dovoljno, možemo i mi imati sveto trodnevlje u izvanrednom obliku idućih godina. Trebat će puno poraditi da dostignemo stupanj na kojemu možemo potpuno izvršavati i najjednostavniji oblik ovih obreda. Naravno, najljepše bi bilo da nam se doseli grupa iz nekog od tradicionalnih svećeničkih bratstava, ali s obzirom na njihov dosadašnji interes, mislim da nam je sigurnije uzdati se u naše snage.

Obredi redovničkih redova

34. Dopuštena je uporaba liturgijskih knjiga vlastitih redovničkim redovima koje su bile na snazi 1962.

Kako napominju na NLM-u, latinski tekst je jasniji: svaki član može koristiti liturgijske knjige vlastitog reda. Kod nas bi to, koliko ja znam, doticalo samo dominikance. Nadam se da ćemo i u tom pogledu uskoro imati lijepih vijesti.

'Pontificale Romanum' i 'Rituale Romanum'

35. Dopušteno je koristiti 'Pontificale Romanum', 'Rituale Romanum' kao i 'Caeremoniale Episcoporum' na snazi 1962. u skladu s br. 28 ovog naputka i uvijek poštujući br. 31 istoga naputka.

Mislim da ovo pojačava nužnost da se što prije izda pretisak starog Rimskog obrednika iz 1929. kod nas u Hrvatskoj. U međuvremenu za najvažnije stvari (poput blagoslova vode) možemo vaditi tekstove direktno ili iz ove kopije na internetu. Navodno postoji neki ultraskupi pa zato i nedostupni pretisak, ali ne znam detalje.

Sveti Otac, papa Benedikt XVI., u audijenciji udijeljenoj potpisanom kardinalu predsjedniku Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', 8. travnja 2011., odobrio je ovaj naputak i naredio njegovo objavljivanje.

Dano u Rimu, u uredu Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', 30. travnja 2011., o spomenu svetoga pape Pija V.

William kard. Levada
predsjednik

msgr. Guido Pozzo
tajnik

(1) BENEDICTUS XVI, Litterae Apostolicae Summorum Pontificum motu proprio datae, I, AAS 99 (2007) 777; cf. Institutio Generalis Missalis Romani, tertia editio 2002, n. 397.
(2) BENEDICTUS XVI, Epistola ad Episcopos ad producendas Litteras Apostolicas motu proprio datas, de Usu Liturgiae Romanae Instaurationi anni 1970 praecedentis, AAS 99 (2007) 798.
(3) Usp. CIC, can. 838 § 1 i § 2.
(4) Usp. CIC, can. 331.
(5) Usp. CIC, cann. 223 § 2; 838 § 1 i § 4.
(6) BENEDICTUS XVI, Epistola ad Episcopos ad producendas Litteras Apostolicas motu proprio datas, de Usu Liturgiae Romanae Instaurationi anni 1970 praecedentis, AAS 99 (2007) 799.
(7) Usp. CIC, can. 900 § 2.
(8) Usp. CIC, can. 249; SECOND VATICAN ECUMENICAL COUNCIL, Constitution Sacrosanctum Concilium, 36; Declaration Optatum totius, 13.
(9) Usp. BENEDICTUS XVI, Epistola ad Episcopos ad producendas Litteras Apostolicas motu proprio datas, de Usu Liturgiae Romanae Instaurationi anni 1970 praecedentis, AAS 99 (2007) 797."